zagrebačka trilogija
Blog - siječanj 2008
četvrtak, siječanj 31, 2008
"PETA traži od Zemljana da budu ljubazni prema štakorima"
Objavljeno je na zadnjoj stranici današnjeg Jutarnjeg lista.
Pa nastavlja:
"
SINGAPUR - Skupina za zaštitu životinja PETA u srijedu je u Singapuru pozvala ljude da u nadolazećoj kineskoj godini štakora budu ljubazni prema tim glodavcima te ih poštuju umjesto da ih vabe u klopke i truju.
"Štakori su inteligentne, osjećajne i prijateljske životinje koje stradavaju zbog ljudskih fobija i predrasuda", navodi se u priopćenju azijskog ogranka PETA-e.
PETA kaže da su štakori pametni te mogu naučiti svoje ime i odazivati se. "Štakori se smiju i izražavaju sreću. Posljednje studije pokazuju da oni tijekom igre ispuštaju zvukove nalik ljudskom smijehu. Štakori koji žive s ljudima često traže igru, baš kao psi ili mačke", tvrdi PETA.
Skupina je pozvala potrošače da bojkotiraju proizvode kompanija koje svoja ispitivanja provode na štakorima.
Inače, kaže se da su ljudi rođeni u godini štakora kreativni, iskreni, velikodušni, druželjubivi i ambiciozni. "
Jebate!
Ja bum ih od ljubaznosti udomil. Sve kolko ih ima pod mojom zgradom.
I ti novinari nemaju kaj radit. Ko i aktivisti PETA-e. Pa smišljaju pizdarije.
Zapravo....Ovime pokrećem opsežnu kampanju obzirnosti prema štakorima, svih podneblja.
A naši socijalci nek krepaju.
Glavno da je štakorima OK.

lostways @ 13:57 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 30, 2008
Dakle, vratio sam se živ, ali ne i zdrav. Prehladio sam se ko konj. Londončani, pogotovo londončanke hodaju gole, pa sam ih poželio imitirati. I to, da se razumijemo, ne doslovno. Samo sam se oblačio malo lakše. Pa već dva dana ležim u temperaturi. A one.....Dobre tri četvrtine svih cura u večernji izlazak idu golih nogu,sandalama, u minicama, i haljinama bez ramena. A ja u majci i vesti. Njima niš, a ja skoro popljugao upalu pluća.....
Ali sam živ. Glavno da je wizzair-ov avion izdržao i uredno sletio. Dva puta. U Londonu(Lutonu) i u Zagrebu. Pivice drže po 4 €, ali bar ih ima. U kombinaciji s vodkom (isto po 4€), let je prošao samo tako. Što je zapravo, prema cijeni u Londonu gdje se piva drži između 3 i 5 funti što će reć 30 i 50 Kn, prava sitnica i vrlo povoljno. Živio sam na XL Bacon double cheesburgeru kod Burger kinga, jer je šatro hrana tako skupa da mi nije padalo na pamet kupiti npr. bolonjez špagete za 12 funti. Poslijedica je to, kaj sam se uspio pos...t dva dana po povratku, ali sad je već OK.
Obećao sam fotke pa evo:
Hotel smo pronašli lako. U sklopu avionske karte (uz nekih 20€ doplate - 'ko ide obavezno koristiti, jako praktično), imali smo transfer s Lutona do Victorije. Od tamo smo uzeli taksi i stigli u hotel Gallery u South Kensington. 

Prvi dojam? Bogami neloš....
Ujutro, pogled iz hotela na jednu stranu...

...i na drugu:
Prvo što me se dojmilo u Londonu je kontra smjer vožnje. Ili mi vozimo u kontra smjeru (prema njihovoj percepciji sasvim sigurno). Svaki sam put kada prelazim cestu, bio u smrtnoj opasnosti. Ovi su natpisi pomogli, ali samo ponekad. Naime, kad pređeš prvu polovicu, opet pogledaš na krivu stranu.

Tu su počinjali svi naši izlasci...

...pa mala šetnja gradom...neizbježni simbol Londona, čuvena telefonska govornica (koju, kao i kod nas valjda niko ne koristi obzirom na mobitele)

...fontana kao poklon princu (mi smo primjetitli da ju je on bezobrazno ostavio nasred ceste)...

...slavni Piccadily Cirkus...(malo razočerenje, na razglednicama izgleda monumentalnije)...

...turbo preskupi Regent street (ups! netko je i mene slikao)...

...slavni centar Londona Trafalgar Square....(namjerno ga nakrivio)

...gdje sam admirala Nelsona slikao iz žablje perspektive...

...Downing street sam očekivao vidjeti kao i na čuvenim fotkama, ona vrata s brojem 10, ali sam se, sasvim logično, morao zadovoljiti samo ovim:

Dobri stari Big Ben iz jedne perspektive...

... i druge.

Blesavi su Englezi, umjesto jedne kabine na London Eye, stavili divovskog galeba....kuda ide ovaj svijet...

Došli smo do Towera, gdje u kadar upao i stari Double Decker...

...prošetali do još jednog simbola, Tower Bridge...

...i pomislili da smo fulali stoljeće.

Klizali nismo, ali smo od prizora zanijemili...


Skoro k'o na Šalati?!
Poslije maratona, dobro je došla okrijepa u (pred) pubu Shakespears Head. Pa evo pogleda na Cowentry Street:

Zaružili smo u Ain't No Blues baru, i redovito ispijali pivice ispred pubova usput (jebeni terorizam nad pušačima, zato sam se i prehladio)

Posjetili smo i muzej u kojem sam malo zasvirao s starim Jimijem...

...dok je moja draga radije poslušala što to sluša Bob.

Kad me već lijepo zamolila, pozirao sam rado s frendicom koja je srećom nogirala šviknutog Toma...

... a i legendu engleskog humora Delboya, nisam mogao odbiti.

Za sada toliko. Naravno da imam još fotki (dvjestotinjak otprilike)....ali to (naravno ne sve) nekom drugom prilikom.
Uspio sam odgledati fantastičnog Fantoma u operi, što nas je koštalo 2x45Ł ili ti (900 čuna), ali mi nije žao ni poslijednjeg novčića. S A V R Š E N O !. Jedino kaj će me sad biti malo teže natjerati u kazalište kod nas. Koje s ovim ne stane u istu rečenicu.
Kako je u kazalištu strogo zabranjeno koristit fotić ili kameru, uzeli smo program, pa sam skenirao djelić ne bi li pokušao malo dočarati atmosferu...

A sad nazad u krevet, uz andole i c-vitamin....
lostways @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008
"Ako netko ostvaruje profit, dužan je dio tog profita i vratiti onima na kojima zaraduje kroz smanjenje cijena i marži". Ovo je  citat najgenijalnije (ako je moguce biti genijalniji od genijalnog) izjave našeg doktora Ive. kopiran iz današnjih novina. Dr. Ivo je malo zaboravio da se dio profita koji se vraća građanima naziva porez na dobit, ali to je sitnica na koju se ovdje ne teba obazirati. Ili.....moguće je da uvaženi doktor, misli da prikupljanju poreza nije svrha vračanje dijela profita građanima, već samo dijelu njih, onih privilegiranih. Pa bi onda eto, oni koji imaju zaradu, nju trebali umanjiti kako bi građani bolje živjeli.
Ima on pravo. Ja čak predlažem, kako bi se omraženim profiterima, odnosno onima koji ostvaruju profit, trebalo olakšati posao, pa umjesto da se zajebavaju s inventurama i rekalkulacijama marži, naredi, da odmah dio profita, tako neobazrivo stečenoga, proslijede direktno građanima na žiro-račune. Može i na tekuće. Kome je banka zaplijenila kartice, blokirala racune zbog neplaćenih rata kredita ili režija, može i gotovina (ne general vec novčanice, Radić, Starcević, Gundulić...). Na blagajnama hipermarketa. Ja cu se herojski žrtvovati, i kao predvodnik proletera, biti vecću 7.00 pred najbližim Todorićevim dućanom i prihvatiti (teška srca) novac.
Kad smo vec kod toga, mogli bi ti usrani neprijatelji, buržoaska stoka, lijepo podijeliti i plodove nemoralno stečenog profita, pa ja eto, opet herojski, žrtvovati ću svoje stanovanje u 60m2 u  Utrinama, u korist prizemlja Todorićeva vile olitiga Kulmerovih dvora.
Kada u EU konacno uvide kakvu grešku činešto nas ne žele, kada shvate koji je naćin da poprave standard ucviljenih gradana Europske unije, u kojoj brojni ostvaruju profit, prigrlit će nas bezuvjetno, a dr. Ivo će postati uvaženi stručnjak za ekonomsku strategiju. Promijenit će se i moto Euroske unije u "proleteri svih zemalja ujedinite se" ,a himna postati Internacionala.
Idemo dalje!

Moram se osvrnuti i na tekst talentiranog i duhovitog Nemreš bilivit blogera, koji je sasvim zasluženo završio na Naslovnici. Naime, uz to što je autor vrlo duhovit i vješt pisac, iz teksta se može iščitati i autorovo samopouzdanje. Dakle, sporan je (prema meni) jedino dio koji se odnosi na fizički izgled naših dragih blogerskih kolega. Što, mislim, u ovom mediju i nije tako bitno. Očekujem od našeg talentiranog kolege, da u slijedećem postu, nama osakaćenima, šepavim, debelim, ćelavim i prištavim početnicima, prezentira svoju fotku na kojoj bi se mogli diviti njegovom apolonskom, tijelu i prekrasnoj figuri, kao i anđeoskom, savršenom licu u svjetlu univerzalne božanske ljepote.

Zanimljivo je to. Zaista, postoji tu na ovom blogerskom prostoru, svakojakih autora. Od super zanimljive iskusnjare Groznog, preko relevantnogi citiranog 012stationa, mog starijeg morskog uzora opće popularnog Idra, cijele grupe predstavnica ženskog (meni omiljenog) spola kao što su hrabra Bomba, iskrena, a s voljom dijeljenja prevelikog vlastitog iskustva,  Zapisi, oštra i brižna Dupina, sjajna Izvitoperena, turbo duhovita i rječita, ili kraće Vrhunska riba, Famozna Hihotica i Issa koje predvode tzv. viški kreativni val, moja draga osječajna i iskrena Febolina i jednako tako talentirana Mymind, uh umalo da zaboravim super zanimljive avanturističke putopise Orlala, i prezaposlenu Traci koja u predasima šljake s nama dijeli svoje kratke kreativne misli i video zapise,  (neka se nitko, molim ne uvrijedi ako ga izostavih s ovog popisa)...preko sretne gomile srednje i (ili)osmoškolaca koji povremeno pomanjkanje inspiracije nadoknađuju ambicijama za rejtingom uz brojne kisiće i pozzziće, (što apsolutno ne osuđujem ili ismijavam, jebi ga, svako ima svoj način, a na nama je da odaberemo koga ili što ćemo čitati ili ne, a ne da se ja s 38 godina i jebenousrano bogatim životnim iskustvom sprdam s tekstovima 14 godišnjaka), do, na kraju, velike grupe (meni) neshvatljivih kladioničara, i blogera fanatično odanih razno-raznim fanovima folk, ili pop ikona. Ne zaboravljam tu i šatro celebrity-je i političare koji s nama običnima dijele ovaj komadić cyber space-a.
Svi mi, ovdje izražavamo svoju kreaciju i imamo svoje više ili manje redovite čitatelje. I pišemo koješta, puštajući, pritom i druge da to nesmetano čine. Pa ih čitamo. Ili ne. 
Ne odričem naravno nikome, pravo na kritiku, diskusiju (dapače, obožavao sam pratiti zahuktale, na rubu pristojnosti kod blogera sa superglazbeno erotskim ukusom Opiranja). Kao ne baš talentiran i educiran poeta, ne ulazim nikad u kritike naših pjesnički nadarenih kolega, jer naprosto ne znam o tome ništa. Ali cijenim uložen trud, da svoje misli uobliće u pjesme, koje ako su iskrene i autorske, mogu biti tople, tužne, vesele ili štotijaznam kakve, ali nikako podloga za nečije uvrede. I vrlo rado čitam neke od njih.
Primjetit ćete, niti jednom od pobrojanih, a pokušao sam svakome pridružiti neku etiketu, nisam pronašao neku fizičku, vizualnu. Zato jer ih vizualiziram iz svojeg, pročitanog, vlastitog kuta. Iako su više manje svi pobrojani (skupa sa mnom)  hrabro izložili svoje fotke, na milost i nemilost "apolonima" odnosno njihovim kritikama.
I stoga, molim uredništvo (ili kak se već to zove) da ubuduće, osim već postojećeg rejtinga, uvedu i onaj s izgledom autora, kako bi nas prosvijetlio, a ne da netko prosijed i(ili) proćelav, piše ljubavne pjesme, još gore, neko debel da napiše putopis. Užas. Pri registraciji na bloger.hr, trebalo bi uvesti obvezu objavljivanja fotke, kako bi sve cure koje nemaju 90-60-90 mjere, bile trajno onemogućene u objavljivanju tekstova. Fotke bi se naravno ocijenjivale od strane komisije sastavljene od najljepših blogera cyber space-a.(i šire)
Prije no što ministarstvo ukine bloger.hr.
Živjeli!
P.S.
Hvala svima na savjetima za London. Sad ću popit šaku apaurina, i polako krećem prema aerodromu gdje ću zdrmat još pol gajbe piva, kako bi mogao kvalitetno srediti svih 52 Očenaša koliko prema Groznom traje let.
Fotke i dogodovštine slijedeći tjedan.   
lostways @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
...netko ne izmisli način za skip ponedjeljka. Usranog li dana. Moje je kukanje izgleda urodilo plodom, pa je, doduše nekako stidljivo, sunce malo provirilo i osunčalo ovo otužno sivo mjesto. Pa je malo lakše.
Iako sam sve do prije neki dan još bio u nekakvom zimskom, da ne kažem (koja blesava fraza...svejedno kažem) skijaškom moodu, ove su me zrake sunca, nekako "prebacile" na more. Cijelu su mi se nedjelju motale "morske" misli po glavi. Mislim da je došlo vrijeme za jedan morski vikend.
To neće biti ovaj. U četvrtak letim za London. Bez razloga. Onako. Vikend u Londonu. Još jednom fala groznom na linku za "timeout.com", gdje sam pronašao svakojakih event-a, s tim da su ambicije poprilično veće od realnih mogućnosti i ograničenja izazvanih kratkotrajnim boravkom. No. Konačno ću imati priliku komparirati NYC s Londonom. Priznajem, ovdje i javno, imam i malu nervozu od letenja (na što će se zapovjednik flote grohotom nasmijati), ali to je nekako normalno, a rješavam to više-manje uspješno ispijanjem goleme količine alkohola, prije, a bogibogme tijekom leta (blagoslovljen mađarski Malev za razliku od škrte Lufthanse). Tu ću vjerojatno imati stanovitih problema u vezi ovog "tijekom", naime, letim Wizzair-om. Hebeš to. Odradio sam online rezervaciju za Fantoma u operi,  a za subotnji izlazak odabrao Beat the January Blues club. O tom - potom. Dosta o tome...malo ću pofotkat...pa podijeliti impresije na ovom mjestu.
Planirao sam danas, malo prokomentirat' dnevne događaje, ali....zaista nema materijala. Komentirati političke svinjarije mi se čini nekako nategnuto. Ova tragikomična skupina će nam sasvim sigurno dati pregršt materijala u slijedeće četiri godine. Jedino kaj sam primjetio da novi ministar zdravstva ima potencijala. Za nadomjestak Kire. Prve izjave obećavaju. Živi bili pa vidjeli.
Toliko za sada....
Želim vam što skorije uspješno okončanje najusranijeg dana u tjednu.
lostways @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008
...dana, kad inspiracija šepa. U pravilu tada započnem ovako nekako, pa me krene...bumo vidli, rekli bi sjeverno od Medvjednice.  Ili ne.

Prvo mali osvrt na vrijeme. Strava i užas. I Charlie Chaplin bi opal u depru. Suuuuuuuuuunce, daj se pojavi!

Vidio sam kod lovesucks da googla Sinana Sakića (vidi njen blog, da saznaš zakaj). Neki dan sam malo šarao i naletio na blog pod nazivom ceca ražnjatović fan club (ili tak nekaj) koji sam sebe (popustio znatiželji, priznajem) reklamira kao najbolji fun blog na planetu (btw, da li je fun ili fan obožavatelj nekoga?). Uz gomilu fotki, downloadova, i linkova na you tube, teme su otkazan koncert u nekoj srpskoj vukojebini, sukob subjekta bloga s nekom Karlušom (ili tak nekaj, ne da mi se sad tražit' blog da vidim jel sam točno zapamtio) i sl. Zaboga! Ne kužim. Zamisli opsjednutost lika (makar imao i 13-ak godina) tim temama. Zamisli da pored toliko potencijalnih interesa mladog čovjeka, postoji tolika volja za identifikaciju s jednom (da 'prostite) drocom. Čiji je komad, uzgred budi rečeno, jedan od najvećih kriminalaca prošlog stoljeća, ne samo na ovim prostorima već i puno šire. Zajebi sad nacionalni sukob, već samo koliko krimića i (ili) mafijaša u Europi ima toliko mrtvih duša na svojoj savjesti (OK,OK, nije on baš imao savjesti, 'al to se tako kaže).
Na taj sam blog naletio listajući upravo objavljene, a ono kaj me se zapravo dojmilo, da su u istom satu objavljena još tri ili četiri teksta sa sličnim temama od strane raznih autora pod nick-ovima tipa folk4u, folk123 ili slično....
Siroti Jimi Hendrix (ko je sad pak taj pitat' će se mladi obožavatelj Cece).
I da....prvi sam puta čuo za tu fufu (dapače i gledao) je u JNA. Pamtim. Zvala se Ceca Veličković. Imala 16 godina. Nastupala je u kasarni Maršal Tito u Prištini. To je bila 1989. godina i u Prištini je bilo izvanredno stanje. Kasarna je bila pretrpana srpskim rezervistima pa je tada u njoj boravilo umjesto uobičajenih 3000 vojnika valjda  šest. Nekakv minibus ju je doveo do samog stage-a na pisti, što je skoro rezultiralo njegovim prevrtanjem. Izišla je na stage pod pratnjom vojne policije u minici malo iznad klitorisa, i čizmama s petom otprilike 25 cm. Kad su započeli prvi taktovi đigerice, masa je poludjela. Zapjevala je hit. "...ja sam cvetak, divan cvetak, ja sam cvetak zanoooveeeeeeeeetaaaaaaaak". (zamisli kak me se dojmilo kad još pamtim) To je bilo too much! Rezervisti su nagrnuli na pozornicu, a usplahirenu Cecu spasio je poručnik vojne policije hicima iz pištolja u zrak. Koncert je bio prekinut, a Ceca je hitno evakuirana u minibus i njime van iz kasarne. Nakon toga više nije bilo koncerata.
Eto...da mi je neko jutros rekao da ću napisati post o Ceci, rekao bih mu da je kreten. A jesam. Kreten.

I za kraj. Ja sam svoj glas za izbor bloga dana dao lebicadi. Oduševljen njenim povratkom u ove sfer, iako sam bio uvjeren da je više neće biti. Iako znam da joj baš nije previše stalo do DVD-a (ili kakva je već nagrada, jer nije tu kako bi se natjecala s cecafanovima za DVD, kao uostalom ni ja) to mi se čini kao jedan sportski potez. Ionako nikad nisam shvaćao one debilne političare koji na izborima, s idiotskim osmjehom na licu poziraju kamerama s napola uronjenim listićem u izbornu kutiju s listićem na kojem su zaokružili svoje ime. (iako priznajem, da bi bilo glupavo da Milanović npr. glasa za Đapića). Pa zbog toga glupavog proturječja nikada nećete biti u prilici zaokružiti na listiću moje ime.

Kako bilo, tome usprkos, zahvaljujem svima koji su kliknuli na moju ikonicu, ne zbog želje za DVD-om, već zbog ugodnog osjećaja da se nekom dopada ono što pišem. Shvaćam to kao pohvalu, pa se eto i pristojno zahvaljujem.

A sad idem malo raditi, jer ću inače opet cijeli vikend prosjediti pred PC-em.

UPDATE: pogledajte malo TOP500 i vidite koji je blog No1. jesus!

lostways @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
...pa promatrao ljude. Ima tu stvarno svašta. Od personifikacija ljudskih nesreća u zoni oko Glavnog kolodvora, preko obrijanih glava i napumpanih vreća mesa pored predmenzioniranih Mercedesa okruženih kvazi-modelima oko Kazališta, do otkačenih studenata, ili nešto starijih alternativaca pored Cvjetnog trga. Užurbani i ponosni šatro-menađeri ispod novih poslovnih zgrada, koji još ne troše svoja "divovska" primanja na žilete, usporene bake oko tržnica u svom svijetu uštede svake lipe. 
Grad. Zadnjih sam tjedana (osim izleta u Alpe) nekako zarobljen u svom svijetu monitora i tastature, pa je ovakav "izlet" za mene predstavljao stanovito osvježenje. Jebemti, moram se malo trgnut. Nisam bio u kazalištu mjesecima. U kakvom klubu, i dulje. I koji će mi onda klinac Grad? Da stojim u koloni na Držićevoj? Da pol sata tražim parkiranje pred vlastitom zgradom? Valjda. Ipak.....Nekak volim ovo sivo i otužno mjesto.
Ma bi'će još i bolje kad nakon bogznakoliko tjedana osvane sunčan dan......
(fala izvoteperenoj na inspiraciji)
lostways @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 15, 2008
Nikad nisam pokušao prestat' pušit'. Od 14-e (sad mi je za par tjedana 38). Zakaj? Nije to toliko do fizičke ovisnosti. Najviše je zato kaj mi je skoro nemoguće zamisliti sebe bez smrdljivog zapaljenog smotuljka u ruci. Na pol mojih fotki, pljuga. Kad zapnem s pisanjem, zastanem, ruka potraži kutiju Marlbora light, rutinirano vadi pljugu, stavlja u usta, druga je već spremna s upaljenim upaljačem, prvi, najslađi dim, desnica je odlaže u pepeljaru.....ispuštam dim.....i evo, ga! - nastavljam s pisanjem. Tako je i s crtanjem. Kad zvoni telefon, problem....."samo malo", u pravilu ću, potražim kutiju u džepu, palim, udahnem....."paaa, rješiti ćemo problem tako što.....". Da li je mojem mozgu zaista potreban taj udah otrova kako bi profunkcionirao? Nije. Zašto ovo sve pišem, mrtav-hladan, nakon dva mjeseca što sam me ovdje nije bilo? Ne, ovo nije post o duhanu, niti o najavljenoj (od fucking vjerodostojne nove-stare vlade) zabrani pušenja, (samo malo, palim pljugu...) ovo je post o ovisnosti. U prošlosti sam se borio s raznim vidovima i vrstama te usrane riječi. Uglavnom sam pobijedio. Tako je na kraju ispalo da sam pobijedo sve osim pušenja. I ovog. Borio sam se svim silama. Pobrisao short cut-eve, ispraznio Favorits od linkova, ne dolazio na Index.hr, kako bih se othrvao porivu da ipak stisnem link "bloger". Jedino nisam izbrisao account, nakako mi žao bilo. I evo me opet. 
Istina, s odlukom o doziranom posječivanju svojeg i drugih blogova....ali otom-potom. I bez uvrede...ne mislim da je bloger štetan kao pušenje....ali nekako ne volim kad mi stvari izmaknu iz kontrole....al' jebiga....jebeš čovjeka koji ne popusti (netko bi zlobno dodao - ženu posebice- al' ja neću)
Kaj sam radio ovih dana....Radio. Puno, teško. Naporno. Onda uživao. Maleni nije išao u vrtić od badnjaka do prekjučer. u međuvremenu smo bili na skijanju. Nazad u usranu svakidašnjicu.
Pa mali bijeg u virtualu.
I tako.....Tu sam....Vidimo se....
Evo i malog dokumentarca od proteklih dana.....malo sam se igrao s "Movie Maker"-om. Pa evo rezultata. Ko izdrži do kraja....zaigrao se ja.....(7 min).
I da, fala svima koji su ipak uporno zavirivali tu.....i fala na lijepim željama. Svima istom mjerom. :) 
lostways @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare