zagrebačka trilogija
Blog - siječanj 2010
utorak, siječanj 26, 2010

Predsjednik uprave državne tvrtke zaprijeti premijerki da će, ukoliko bude smijenjen, "propjevati".

Predsjednik stranke koja ga je delegirala na mjesto predsjednika uprave, zaprijeti mu da će ga pedalirati iz stranke, logično i s posla.

Pa na sjednici predsjedništva stranke, odluče da ga pedalirati neće, ali da ubuduće ne smije davati izjave, bez dopuštenja predsjednika stranke.

Možda to nebi bilo neobično da se radi o nacional-socijalističkoj, komunističkoj, ili kakvoj drugoj totalitarnoj stranci, ali radi se, gle sad ovo! - o LIBERALNOJ stranci.

Uz pitanje, da li je predsjednik najjače osiguravajuće kuće u državi, koja je samo usput i u državnom vlasništvo, predsjednik uprave ili predsjednik stranke predsjednika uprave, zanimljiv mi je i uzorak delegiranja stručnjaka u javna poduzeća.

Propalom socijalističkom sistemu, jedan je od krimena u ekonomskm smislu, bilo baš delegiranje direktora socijalističkih giganta iz komiteta partije. Onaj je sistem propao prije dvadeset godina. 

Državno odvjetništvo, a možda i  građane koji su svoj novac povjerili toj tvrtki, trebalo bi živo zanimati što to predsjednik uprave osiguravajućeg društva  zna, a što je očigledno spriječilo njegovu smjenu, odnosno, da li mu je prijetila smijena zbog nepravilnosti u vođnju tvrtke, ili zbog političkih neslaganja s vrhom (pazi sad: stranke!)?

Sad mi ništa nije jasno. Da li je vrh stranke, spoznao da nepravilnosti nema ili su usuglašeni politički stavovi? Da li gospodarstvom, kojem još uvijek možda i najjači generator u javnom sektoru, vladaju ekonomske i pravne zakonitosti, ili partijski moćnici? Znači li to na kraju, da nepravilnosti nema?

Te bi nejasnoće trebalo razjasniti državno odvjetništvo. Zašto mi se čini da neće?

To mi se čini i kao prva lekcija polaznicima  RBA: ako si poslušan vojnik stranke, možeš nastaviti s kriminalom. Skreneš li naprotiv, s puta partije, kandidat si za studenta spomenute institucije. 

No imaš li dovoljno informacija o "novom, antikorupcijskom  smjeru"  vlade, pa najaviš da ćeš ih podijeliti s javnošću, upis u akademiju se odgađa.

Nije priča iz Nikaragve ili kakve druge latinsko američke demokracije.

Priča je to iz države kandidata za članicu Europske unije, priča je to iz Hrvatske.

lostways @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 25, 2010

Već poslovično, što se predviđanja tiče, točni britanski znanstvenici, nazvali su 2010. godinu, godinom otkrića života na drugim planetama. Inače, britanski su znanstvenici, su nevjerojatan autoritet kod svih globalnih pojava. Tako britanski meteorolozi potpomognuti s drugim britanskim znanstvenicima ljeti i zimi, naizmjence, najavljuju katastrofalne suše lii novo ledeno doba. Zavisno od trenutnog godišnjeg doba. 

Međutim, britanski su znanstvenici (ovaj put astronomi) ovaj put podbacili.  Hrvatski znastvenici s "Hrvatskog astronomskog instituta Ignjat Đurđević",  još su prošle godine snimili senzacionalnu fotografiju koju ekskluzivno objavljujem. 

(klik na povećalo ili ovdje uvećava povećalom označen detalj površine Marsa)
mars



Uz ponos koji obuzima hrvatsko biračko tijelo zbog fantastične spoznaje, da su najistaknutiji hrvatski sinovi (i pokoja kćer) uspješno ostvarili tako zahtjevnu misiju, tu je još i vijest koju donosi astronomski internet portal ivobenko.hr, da se polovinom ove godine priprema nova misija. 

Ono što raduje mene, je činjenica kako s/b Petar Krešimir IV, zbog lošeg održavanja uzrokovanog stanjem u hrvatskim brodogradilištima, ima stanovitih problema s WARP pogonom, pa je moguće da posada tamo zauvijek i ostane.

Kako će reagirati eventualni starosjedioci crvenog planeta, ne predviđaju ni hrvatski ni britanski znanstvenici, ali je James Cameron napravio projekciju mogućih događaja. Da li je pak, ta projekcija utjecala na moćne britanske astronome spomenute u ovoj vijesti, prosudite sami.

lostways @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 19, 2010
Stojedinicu sam slušao od samog početaka. Kao rođendanski poklon (dobar đak u to vrijeme bijah) baš te 1984. dobio sam liniju u komponentama Marantz , kao kompenzaciju za prastari "Trubadur" i Grundingov mono kazić s radijem. Kompenzacija je uslijedila nakon upornog moljakanja, jer mi glavna radijska meta bio Radio Luxemburg, koji je spomenuti Grunding hvatao loše, i još lošije na baesefke presnimavao. 

marantz

 
U svibnju negdje, nabasah na novu stanicu, i odjednom, slušanje radija je dobilo posve novu dimenziju. Kad se program nove radio stanice ustalio  cjelodnevnim emitiranjem, potenciometar mojeg Marantz tunera, više se nije pomicao sve donedavno. Uz Frigidnu utičnicu, Gostionu, Zločestu djecu čije su se audio snimke na narančastim BASF kazetama razmjenjivale u školi i brojne druge ultrapopularne emisje, odrastao sam, gradeći na neki način svoj kako glazbeni, tako i svjetonazorni ukus. Naprosto, svi koje sam poznavao slušali su Stojedinicu, a kasnije sam i prema defaultno uključenom autoradiu procjenjivao sugovornike. Nešto slično kao s Filterom 160 u JNA. Zrinka Ogresta, Duško Čurlić, nevjerojatno ali i Hloverka Novak, Davor Gobac, Vinko Grubišić, Pervan, Zuhra, Pocka, Piro, sve su to likovi ispali iz radijske torbe.
 

gola_cinjenica

slijedi link 

I kaj se to desilo, da se danas oglašavaju provokacijom, tražeći spas od nemilosrdnog kapitalizma. Deventaestmilijuna kuna, koliki je dug prema državi, popriličan je iznos. Na stranu to što država Hajduku ili Dinamu oprosti i veći iznos ne trepnuvši okom. Činjenica je da se radi o privatnoj tvrtki (s više vlasnika, istinabog) i činjenica je da se pravila tržišne utakmice moraju poštivati. 

tbj_101

 
No kako je, usudio bih se reći, institucija urbane kulture, centafor tranzicije, postala  tek prosječni bek u medijskoj momčadi? Kad je Radio 101 zasmetao pokojnom vođi, kao otok slobodnog izvještavanja (i izražavanja) u oceanu tuđmanovske medijske kontrole, Zagreb je stao na barikade. Umjesto da nastavi istim putem, Radio se sve više pretvarao u HRT, a Zrinka Vrabec u Hloverku. Što je za prvu bio Tuđman ili Sanader, to je za drugu bio, sad već na odlasku, Stjepan Mesić. Zrinkini agresivni ispadi, zasmetali su mnogima, pa i meni. I malo po malo, moj se potenciometar odlijepio s frekfencije 101 MHz, i ostao malo dalje, na Otovrenom radiju, kao izgleda, i mnogi drugi. Ima li veze tajming isplovljavanja 19 miliona problema na površinu s odlaskom dosadašnjeg predsjednika, ili je to samo slučajnost?
 
Iskreno, ako želim slušati muziku, sam je biram,  tako da mi muzički radio i nije nekaj posebno napeto. Volim ja spiku na radiju, volim intervjue, volim emisije poput Scarface. Idu mi na kitu radijske vijesti koje to nisu (kao famozni 24 sata kanal na Max TV-u), a aktualni 101 bio je upravo ono kaj sam od vijesti tražio. Tako da vjerujem, nisam jedini kojem fali radio političko-kulturno-glazbenog profila. No ovi su sve uspjeli otjerat dođavola. Upornim inzistiranjem na muzici (meni nepoznatog žanra, trance, techno, što li), i na Zrinkinim eskapadama, kad je već svima postalo jasno, da je nemoguće imati program univerzalnog profila, namjenjen techno frikovima i političnim slušateljima. Radio više nije ono što je nekad bio definitivno, no mora li umrijeti?
 
Ono najvrednije što su imali, nezavisnost, izgubili su usprkos nezavisno posloženoj vlasničkoj strukturi. Ili su je preskupo platili?
 
I bojim se da je ovo što pišem epitaf. Iako je pacijent umro još poodavno.

Drugi pacijent zato, Hrvatska televizija, ne umire. Ma kako bolestan bio, i kako bi površan gledatelj lako mogao zaključiti. Jedan od simbola "nezavisnog" i "javnog", a zapravo poziciji uvlakačkog novinarstva, Hloverka Novak Srzić, na profesionalnoj je samrti. Da li će očite, iako površne promjene u društvu (izbor predsjednika, odjeb Bandića i Sanadera, menađerija u Remetincu i sl.) zahvatiti i urede na Prisavlju, pa u šekret povijesti posrkati  Hloverku i njezine pulene, kao npr. Dijanu (čovje)Čuljak, ili će obraz od đona biti dovoljna protuteža gravitaciji?

bandić_hloverka



Svakako, u novom desetljeću novog stoljeća, hrvatski medijski će prostor izgledati nešto drugačije no dosad. Ili neće?
lostways @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, siječanj 15, 2010
Evo novog pojma u masovnoj upotrebi. Što o tome kaže Bratoljub Klaić, a što Wikipedija?
 

čistkaZa razliku od Rambo Amadeusa, koji nije izmislio turbo folk, ali mu je dao ime, Josef Visarjonović Staljin je proces nazvan rječju iz naslova izmislio, a bogme mu dao i ime. Prva je,  vjerojatno i najispravnija asocijacija na tu riječ iz naslova, upravo ta, izrazito negativna. Kako su partijali iz partije čistkom očišćeni , možda je najvjernije opisano, iz prvog lica, u knjizi Karla Štajnera "7000 dana u Sibiru" ili u Solžnjecinovom "Arhipelag gulagu".štajner
 
Sama definicija, kao i asocijacija, su izrazito negativni. Točka.
 
Priča se puno, još više piše, ovih dana o čistkama u SDP-u. Proces u HDZ-u, uglavnom, se ne naziva tim imenom. Vjerojatno i zbog toga, što ova prva stranka nosi krimen pokojne KPJ/KPH - SKJ/SKH gdje su čistke bile redovito provođene. O tome, koliko je SDP slijednica SKH, a HDZ to nije, obzirom na broj bivših članova u obe stranke, dalo bi se raspravljati, ali zasad ostavimo to po strani.
 
Tako se nakon predsjedničkih izbora, u SDP-u očekuju i najavljuju čistke. Zoranu MIlanoviću izrasli Staljinovi brkovi. Pa će Bandićevi suradnici, svi redom završiti u gulagu. Naravno, jedno demokratsko društvo, demokratski senzibilirana javnost (tu bi netko upotrijebio novitet iz Bolegrovog posta) to mora zaustaviti. Zaštititi nesretne neistomišljenike.
 
Dajmo im da ostanu. Upregnuli se tako svi, kako bi spasili članske iskaznice Bandićiveh suradnika iz izbornog stožera. Jedan od rijetkih koji milost ne traži, ali je Milanoviću ne bi ni dao, je Pavle Kalinić (uz Mira Lacu i Ivicu Pančića), već poslovični stručnjak za sigurnosna pitanja, čuven po ideji o oklopnom vozilu za zagrebačkog gradonačelnika, kako bi ovaj u kriznim situacijama mogao voditi grad. Šteta što se ideja nije realizirala, jer ako sada za gradonačelnika nije kriza, kada je? - a usput, mogao je i do Metkovića skoćit u tenkiću.
 
Partijski apartčiki, pognutih glava, uglavnom poručuju kako će stranka odlučiti, a oni kao (ipak) odani vojnici partije, svaku odluku prihvatiti. Tako će netko dobit po ušima, a neko nogom u dupe.
 
Stranke, odnosno način njihovog djelovanja, jesu legitimacija višestrančke demokracije u državi, pa nedemokratsko djelovanje stranke, implicira i jednak stil vođenja države. Da se podsjetim malo, kako je ono Jadranka Kosor došla na čelo demokratske zajednice? - ups, aklamacijom, predložena od dotadašnjeg predsjenika, tada već u bijegu. Kako je ono npr. Ivo Josipović osvojio poziciju stranačkog kandidata za predsjedničke izbore? - uff, neugodno, unutarstranačkim izborima. Što ono bješe nakon VII. Općeg sabora HDZ-a. Gdje nestade Glavaš?
 
Skočimo nakratko u bussines, što je u nas ionako gotovo sinonim za politiku, pa neće biti teško zamisliti slijedeću situaciju. Zamislimo tako na primjer, da za posao izgradnje vijadukta između dvije čuke na domaćoj dionici ceste što spaja Poganu Vlaku s maticom domovinom, konkuriraju splitski Konstruktor i zagrebački Vijadukt. Pored komisije za odabir najpovoljnije ponude, a pred javnošću, lobiraju predsjednik uprave Konstruktora, i predsjednik uprave Vijadukta. Međutim, u lobističku utrku ova dva građevinska giganta, odjednom se uključuje dopredsjednik Vijadukta, direktor odjela visokogradnje sa svojim suradnicima, ali gle čuda! - ovaj ne lobira za dodjelu višemilijunskog posla svojoj tvrtki, već je optuži za nekompetentnost i korupciju, pa reklamira ponudu Konstruktora. Nevažno sad koga komisija odabere u petak nakon otvaranja ponuda, ali što ovaj, zajedno sa svojim suradnicima, može očekivati u ponedjeljak ujutro. Otkaz. Logično, opravdano  i sasvim očekivano. Ima li itko, tko bi pomislio suprotno? Bi li tko stao u njegovu zaštitu? To ne bi učinili čak ni dečki iz Konstruktora, jer, oni imaju svojeg direktora visokogradnje i što će im novi, kojem lojalnost i nije najjača osobina. Ovaj zamišljeni bussinesman, ostao bi bez posla, i teško bi našao novi, jer tko bi onog što podmeće kukavičja jaja želio u vlastitom dvorištu. Pa bi ovaj bio prisiljen osnovat vlastitu tvrtku, ili otić u mirovinu. Dalo bi se naći i primjera iz obiteljskog života, prijateljstva i sličnih zajednica, pa da ne davim (ionako opet previše slova).
 
Ako smo i otišli iz politike, vratimo se nakratko nazad. Bivši je premijer Sanader, počasni predsjenik stranke, izbrisan iz članstva matične partije, ne što se kandidirao za neku političku funkciju (ajde, nagovijestio je da bi se mogao reaktivirati kao zastupnik u parlamentu), nego što je neovlašteno(?) sazvao press konferenciju, pa kritizirao vodstvo stranke. Brisanjem iz članstva nije kažnjen jer je 10 godina despotski vodio stranku , doveo zemlju u neviđenu ekonomsku i političku krizu, što je upleten (indicije samo, jel?) u skoro svaku aktualnu korupcijsku aferu, nego zato jer je neovlašteno sazvao konferenciju za novinare i kritizirao. Na putu prema dolje, pratit će ga i njegovi suradnici, iako se većina zečeva prestrašila, pa prevrnula, pragmatično, kaput nazad na "pravu stranu" i tako izbjegla posljedice čišćenja stranke. U precepciji javnosti, donedavni omiljeni vladar života i smrti, kako u stranci tako i državi, postao je crni vrag. Meta za pikado.
 
Kada govorimo o drugoj najvećoj parlamentarnoj stranci, onda upotrebljavamo riječ čistka. Govorimo o neviđenoj mržnji. O uroti. O stranim centrima moći.
 
Meni osobno, stranački život baš nije nešto napet, i briga me tko će koga, tko u kojem odboru sjedit. Licemjerje mi pak, napinje živce.
 
Možda nije baš prikladno, ali u domaćem medijskom prostoru, što se strančkog života tiče, vrijedi  "Quod licet Jovi, non licet bovi".
lostways @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 12, 2010
U svibnju 1980. umro je Josip Broz. Cijelom je zemljom zavladala neviđena tuga. Uplakana lica. Umro je vođa. Čak i oni koji su ga kao i njegovu politiku mrzili, bili su, u najmanju ruku zabrinuti. Što sad? 
 
U prosincu 1999. na pragu 21. stoljeća umro je Franjo Tuđman. Tuga, jad i čemer. Umro je otac nacije. Kako će Hrvatska, okružena raznobojnim vragovima, dalje?
 
Prošle godine, 1. srpnja, ostavku je podnio još jedan vođa, zajapureni govornik sa splitske rive, dr. Ivo Sanader. Iako će njegova, u ovom slučaju samo politička, smrt nastupiti šest mjeseci kasnije, događaj je to koji je rastužio i možda najviše od svega, zbunio građne Hrvatske.
 
Hrvati (i) kroz modernu povijest trebaju vođu. Da ga slijede, da mu se dive i da ga poštuju. A sad vođe nema. Ivo Josipović,  kao i njegov prethodnik na istoj državnoj funkciji, zasigurno nisu karizmatici koji će narod prevesti kroz neku 8. ofenzivu, kakvu je obećavao gubitnik Milan. Milan je imao potencijal za stvaranje karizme vođe, a u susjednoj nam prijateljskoj državi ga i realizirao. Uostalom, ako je ex-partizanski general bio neprikosnoveni vođa desnice u Hrvata, što ne bi mogao i referent SK iz komiteta Pešćenica? Jadranka Kosor, žena kao vođa nacije. Za macho Hrvate? - pih, besmislica. Dakle, Hrvatska ima legalno izabranu demokratsku vlast (iako bi se "demokratskoj proceduri" izbora premijerke moglo štošta prigovoriti), ali nema vođu. Odlično.
  
Euforiji, naravno nema mjesta. U Hrvatskoj se nakon izbora za predsjednika države, gotovo ništa važno neće promijeniti. 

Predsjednik  slabo može utjecati na lošu ekonomsku politiku vlade, koja se pak neće promijeniti dok se god u ministarstvima  politički pijuni stranaka, ne zamijene onima koji o resoru imaju izvanredno znanje i pritom nisu skloni korupciji. Možete li mi nabrojati neke kandidate?
 
Korupcija neće biti iskorijenjena, dok se ne promijeni opća svijest građana. Kad prestanemo nosit dva'est deka kave medicinskim sestrama, dobavat posao preko veze* i slično, možda se pojavi kakav Eliot Ness** pa skrši glavu i debele dijelove krakove hobotnice.
 
Kultura neće procvast, cajke nestat, luđaci na cestama neće prestat ubijat pješake, huligani neće prestat mlatit maloljetnike, niti će svi kriminalci završiti u zatvorima.
 
No mali korak prema naprijed, prema pravednosti koju je obećao jest. Koliki, vidjet ćemo uskoro.
 
Jedna je još činjenica koja me čini zadovljnim rezultatima ovih izbora. Gradonačelnik Zagreba u svojem gradu, gdje suvereno vlada zahvaljujući gotovo plebiscitarnoj podršci građana (kako zvuči i znjegovih usta "već sam deset godina gradonačelnik") dobio je nešto manje od 38% glasova. To govori, da je Miki, tada SDP-ov kandidat,  na gradonačelničku stolicu zasjeo zahvaljujući brojnim glasovima SDP-ovih birača, a ne zbog svojih neupitnih gradonačelničkih kvaliteta. Što bi trebalo značiti da će se u političkom smislu uskoro pridružiti pokojnicima s početka teksta.
 
Nažalost, sve to možda znači, i da je Milan Bandić, kojim nesretnim slučajem bio predsjednički kandidat SDP-a, počeo bi svoj govor pred stranim novinarima ovako: "aj najme Milan Bandić en ajm prezident o kroejša. tejkit o livit, kroejša spiking".
 
A ovaj bi post nosio naslov Živio Tito.
 
*  fala  @snp
** fala @bolegr
lostways @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 10, 2010


Najzanimljivijom mi se, čini izjava Duška Ljuštine, koji uzgred, poziva na dostojanstvo u slavlju i tuzi. A u prvim trenucima HTV-ove emisije pridružio mu se stavom i prolupani ban Jelačić aka Slaven Letica. 

Kažu njih dvoje, nije problem, što se tiče kršenja predizborne šutnje, to što se jedan od dva predsjednička kandidata bavi "prljavom rabotom", krši predizbornu šutnju, a time i zakon, nego je problem što su DIP i GONG tu činjenicu objavili, i to s podatkom o kojem se točno kandidatu radi. Pa da je to bio vjetar u leđa ovom drugom kandidatu. 

Tom je gestom, stožer MIlana Bandića, upravo pokazao kako ovaj shvaća poziciju predsjednika države i kako namjerava vladati, a upravo tako vlada i u Zagrebu. Zakon - to sam ja. Zakon, odabrani, ne moraju poštivati.

Zato DIP ne samo da nije pogriješio, nego je imao i dužnost ukazati na takav politički stil, kakav nadam se nestaje s odlaskom Ive Sanadera, a u bliskoj budućnosti i Milana Bandića. Ne želim se još zaletavati, ali kada DIP objavi pojedinačne postotke glasova po biračkim mjestima, kada bude poznato koliko je Bandić dobio u Zagrebu, vidjet ćemo da li se ukazala prilika za "čišćenje" hrvatske političke scene.

I nadam se da će slijedeći izlazak na biračka mjesta, biti onaj  zagrepčana, na referendum o povjerenju  gradonačelniku.



miki&drivo_u_smecu

lostways @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, siječanj 9, 2010
Pamtim i drugačija vremena. Da slučajno nekom ne padne napamet upotreba pridjeva star. Moja baka, na primjer, pamti kraj prvog svjetskog rata, a kad je doktor nakon što mu se požalila na bolove u leđima upita: "...gospođo, pa koliko imate godina?" - uvrijedi se. Da kaj nju balavac (a čovjek pred penzijom), ima ocijenjivat starom...
 
Dakle mlad sam kao jutarnja rosa. No da pamtim par godina unazad, pamtim.
 
- Haloo, dobar dan, Lostways je, mogu dobiti Marka?iskra
- Bok Lost, evo pozva'ću ga ...
(prigušeno) - Maaaarko, dođi, Lost ti je na telefonu, ali nemojte dugo, zva'će teta Barbara!
- Ej!
- Bok škanju, ideš van?
- Ae.
- Di se nađemo?
- Pred Burekom u 5?
- Aj nek bude pol šest, imam još nekaj za po doma napravit..
- Ok, pol šest, Burek, vidimo se...
- Ajbok.
- Ajbok škanju, mojne snitka.
(neću šatro, pomislim spuštajući slušalicu svojeg Iskra telefona)
 
Tako bi se frend i ja dogovorili, i s više ili manje kašnjenja našli prije večernjeg izlaska.
 
Danas?
 
iphone-Ej frendu, di si? (jebem ti, zakaj uvijek kad nekog zoveš na mobitel, pitaš di si? kaj te boli kita di je?)
-Evo me mado.
-Kaj? - idemo na vupi?
-Nemrem ovaj čas, nekaj radim, al' kasnije može?
-Ja palim sad.
-Dobro, di buš?
-Mamne pojma, zvrcni me kad kreneš.
-OK, javim se, pa mi veliš di si...
-Ae, vidimo se,
-Vidimo...
 
U oba smo se slučaja dogovorili za izlazak. Samo kaj smo u prvom razgovoru, dok su kvartom još patrolirali Ljubo Brk i Ljubo Bezbrk, dogovorili vrijeme i mjesto, a Markova je mama čak i znala s kim ovaj izlazi, u drugom se razgovoru, zapravo nismo dogovorili ništa. I nakon 25 godina od prvog razgovora, vjerojatno ćemo naći u  isto vrijeme na istom mjestu, ali za dogovor je potreban bar jedan poziv više (ako ovaj ne čuje mobitel, evo ti i sekiracije).

Srijeda nekakva, bezvezna, sjedim predveče kod AvenueŠogija, pijuckam pivicu dok piljimo u tekmu nekakvu...
-Di češ, mala? - upitam petnaestgodišnju nećakinju primjećujući da se sprema van.
-A, van...
-E van, jebi ga, nisam slijep, kam ideš, pitam?
-A idemo u Evenju.
-Šoping, a? - s osmjehom iskusnjare odvratim - kaj si ušla u lovu?
-Ne idemo u šoping, idemo van - s upitno nadrkanim pogledom uzvraća mi...
-Idete van u šoping centar??? -  kaj hodate po dućanima? -to vam je spika?
-Pa ne, šećemo se, a kam i da idemo po ovom vremenu?
 
nebasiBilo je bljuzge srijedom u siječnju i prije 25+ godina. Mi smo , tak kao ona danas, izlazili u neboder. Al' ne onaj ilički (Četvrtkom ili vikendom bi bio aktualan Kulac ili Lap, Jabuka ili Saloon). Nego bi uboli litru nekakvog šatro vina, skupivši nešto dinara (maloljetnima nije bilo zabranjeno kupovati alkohol ni cigarete), pljuge, đoks(!?! - istina ne bih baš bio oduševljen kaj se toga tiče za nećakinju ili svojeg junaka), pa se uvalili na štenge stubišta (koje je u zapruđanskim neboderima baš praktično odijeljeno od hodnika s ulaznim vratima stanova i lifta) nekog od nebodera u jednom ili drugom prilazu. Tu smo se družili, ponekad igrali slijepog miša (NE POKUŠAVATI; ekstremno opasno), a i kat ispod ili iznad, onaj tko je imao s kim, mogao je naći intimnnog prostora za malo poljubaca i pokoji nježan dodir. Loša su strana, neboderima, bili vječno zauzeti ili neispravni parni/neparni liftovi, pa bi stanari često koristeći onaj suprotan katu stanovanja, prošli kroz stubište, što bi pak značilo kraj druženju ili premještanje u drugi neboder (ponekad samo koji kat više ili niže). Ništa od svjetla, ništa od blještavila izloga. Bilo je potpuno  nevažno što tko ima obučeno na sebi, jer u mraku i šumi gelendera ionako...
 
A imam osjećaj (možda me vara), da su nam prijateljstva bila nešto čvršća, dublja i otpornija od ovih iz šoping molova. Drugačija, svakako.
 
Svi smo nekak bili deca kvarta, nekak zajedno, svi smo nekak bili buntovni (imali smo valjda i zakaj)... Bosanci (što nužno nije značilo da su iz Bosne) su bili samo likovi iz baraka (koje je predsjednički, nadam se u ponedjeljak propali, kandidat porušio, na čemu mu ipak fala, pa napravio  nešto, šetalište, park što li,  na čemu mu pak, ne falim baš previše, ili uopće čak.), građevinci u zmazanim ofucanim odijelima, pijani k'o smrt, što bi se kroz kvart vraćali pjevajući nekakvu patetičnu seljaštinu, pa ih naširoko s prijezirom izbjegavali. Danas su podjele više nego vidljive, iako nije istina da nije bilo i šminkera s onim "mrkva" hlačama i lakosticama, nasuprot pankerima ili haščkićima. Bilo je i opasnog animoziteta među kvartovima, opasno zapruđancu bilo kroz Utrine bauljat, no opet, na nekoj razini, bili smo zajedno (hm, vjerojatno zbog Fortifajva**, Asteriksa ili Dugog)*. Danas su bosanci nekaj sasvim drugo, čak, čini mi se oni nâs gledaju s podozrenjem, ismijavaju "kaj" (vjerojatno bi me i osudili zbog onog "deca" malo iznad), imaju i svojeg kandidata na izborima, imaju grad koji nema Kulac, ali ima cajke, a koji i dalje svojim klincima ne pruža više od "nebasa", samo osvijetljenog lažnim blještavilom, potičući u klincima materijalne vrijednosti, dok jedno obično, bez-ikakvog-interesa-i-različitih-staleža prijateljstvo, ostaje tek sporedna uspomena. Danas je frend, pojam s Facebooka mjerljiv u stotinama i tisućama i klinci se nalaze tamo.
 
Iako... danas Novi Zagreb ima kino, ima i muzej (za nevjerovat), šoping centar, supermarketa bezbroj. Pamtim kad nije imao ni tresku. Ali nema nekaj drugo. Nema onu dušu, koja je iznjedrila Štulića, Maxa Jurčića, fanatične svirače na klupicama parkova, urbane legende...
 
Kaje? Južina neka? Il' me samo šora nostalgija..... pa serem.

*kafići u Utrinama
** bivši kafić "45" na zapadnoj strani utrinskog placa, sada preuređen pa Metro ili kako već...
lostways @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 4, 2010
Puna mi kapa (da ne kažem što mi zapravo puno), izbora već. Dosadno, dosadno, dosadno. Tek se u završnom odbrojavanju pojavio uskrsli Drivo, kao začin. Sve mi skupa liči na honorarni poslić bivšeg premijera, koji je odradio za račun udruge novinskih kuća, a  svrhom drastičnog povećanja tiraže. Dramatičan povratak? Atak na HDZ? Poredak? - ma je. Boli me kapa (iz prve rečenice).

I kad sam već (po neznamkojiput) odlučio ni slova više o izborima napisati, napao me izborni stožer Milana Bandića, pa se nisam uspio othrvati potrebi za odgovorom. 

Dio završnog odbrojavanja, je i eskalacija gluposti. Što i očekivati od čovjeka koji nije u stanju sastaviti dvije smislene rečenice,  pritom gramatički ispravne.  Stožer, ili neki nadobudni sljedbenik predsjedničkog kandidata, u SMS promet, pustio je poruku slijedećeg sadržaja (citiram, s pripadajućim interpunkcijama): 
 
"Vi koji imate hrabro srce hrvatsko.,  Vi koji ste vezani krscanskim svjetonazorom, ustanite i izadjte na izbore 10.sijecnja 2010.g... odlucimo za Kriz a protiv agnosticizma i komunisticke svjesti koju nam namecu Nehrvatski mediji, i mesicevski laboratorij. sad je vrijemenovog budjenja za uredjenu Hrvatsku! Svaki od nas sa jos 10 Nas neka izadje na biralista i glasuje za Milana Bandica..(Salji dalje"
 
Osim sto je taj pamflet beskrajno nepismen (obratiti pažnju na sistem upotrebe interpunkcija i velikih slova?! - Nehrvatski!?!?!?) sukladno intelektualnom profilu kandidata, usudio bih se reći i njegovih sljedbenika, spominje riječ agnosticizam. Jednako kao i letak dijeljen vjernicima na izlazu iz petrinjske crkve (Index.hr). Tamo je čak stavljen znak jednakosti između pojma agnostik i nevjernik (vidi letak).
 
Ostalim se, brojnim, glupostima ne mislim baviti, ali nekoliko kratkih o pojmu agnosticizam, za čiju upotrebu kruži anegdota čiji je pak, glavni lik jedan drugi gradonačelnik. Kaže anegdota, kako je Kerum naredio Svaguši da ispita kakva je to agnostička sekta što je ovaj i raspitujući se učinio. Rezultati ispitivanja mi nepoznati.
 
Pa da vidimo onda, što na pitanje agnosticizam, odgovara Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića.

agnosticizam?

 
Što pak, kaže za pojam ateizam?

ateist?

 
Dakle, Bandić i njegovi, u  silnoj želji da ocrne protukandidata, od brzine valjda, ne stigoše se informirati, pa zapravo umjesto da ovoga proglase sotonom (kao što to učinio Drivin brat svećenik, u kršćanskoj maniri valjda, da neistomišljenika etiketiraš vragom, crpeći inspiraciju u španjolskoj inkviziciji), zapravo napravili bedaka iz sebe. Nepismeni kakvi već jesu. Nije se baš naslovom članka proslavio ni Index.hr, jer zašto bi proglašavanje nekog sljedbenikom idealističkog filozofskog učenja (gore) pobrojanih slavnih filozofa, bilo blaćenje?
 
Lutajući malo i virtualnim prostranstvima (što autori pamfleta očigledno nisu) naletjeh i na još jedno, čini mi se razumno objašnjenje pojmova agnostik i ateist.

"...Oba pojma (u četiri značenja, svaki sa i bez prefiksa a- koji nosi negaciju) mogu smisleno stajati jedan pored drugog, svaki sa svojim značenjem. Korektna definicija bi bila kako je gnostik netko tko zna da li bog postoji, a agnostik netko tko ne zna postoji li bog. Teist je pak onaj koji vjeruje kako bog postoji, a ateist je onaj koji ne vjeruje u postojanje boga."  (izvor: nemaboga.blog.hr)
 
Opet sukladno vlastitim mentalnim vještinama, a podcjenjujući one birača, učinila im se riječ agnostik, dovljno strana i dovoljno nerazumljiva pa onda i  upotrebljivom da postane sinonim za Lucifer. 
 
Zlo(često). Nije li?
lostways @ 13:09 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare