zagrebačka trilogija
Blog - listopad 2008
četvrtak, listopad 30, 2008

Metropola je odahnula. Uhićeni su osumnjičeni za atentat na Pukanića. Prvo što mi upada o oči je termin osumnjičeni. Od sumnje do optužbe je poprilično dalek put, ali sudeći prema neprikrivenom optimizmu policije, velika je vjerojatnost da će privedeni postati i optuženi.  Međutim, postavlja se nekoliko pitanja.

Malo mi je bilo sumnjivo, da je krimić takvog kalibra u atentat krenuo vlastitim skuterom. No, vijesti govore da je policija došla do Matanića putem sačuvanog broja šasije, odnosno da je ovaj, bio zadnji vlasnik. Radi se pretpostavljam o višestrukim kupoprodajama skutera, bez dokumenata, ali kada inspektori zaprijete (ili realiziraju kao što vidimo po osumnjičenikovom licu) ponekim šamarom, lako je ustanoviti tijek kupoprodaje. Bez obzira, gladajući krimiće, mislim da bi samo bedak išao u kriminalnu akciju vozilom kojem se može ući u trag, odnosno da ne ide ukradenim. No hajde, neka je u pitanju i bio propust u organizaciji. Ali, gdje je motiv? Tko je nalogodavac, jer su Matanići i comp. ipak presitna riba za ovakav tip javne egzekucije.

Vijesti govore, da je Matanić odlučio surađivati, s čime se ne slaže njegov odvjetnik(?!) koji ga je i napustio ispravno shvativši, pretpostavljam, poruku poslanu preko kolege Hodaka, odnosno njegove obitelji. Kako bilo, za očekivati je da ćemo i motiv uskoro saznati, odnosno da uhičenja neće prestati, odnosno da epilog neće biti kao onaj u slučaju Rađenović. Kokošari na državnoj skrbi, nalogodavci na jahti.

Bilo bi nepošteno ne priznati, da su ad hoc reforme u vladi, donijele stanovite pomake. Nasilna skupina maloljetnika koja je smrtno ozljedila Luku Ritza, nalazi se u pritvoru (da li još uvijek?), na pragu smo razrješenja atentata bombom u centru grada. Pohvalno. Ali...

Staro jamralo, kakvo već postajem (jamrav da, star ne) ima primjedbu. Ako je za ovakvo djelovanje, kakvo građani ove zemlje s pravom očekuju, bilo potrebno nekoliko tjedana (ne zaboravimo da su promijenjeni samo čelni ljudi, ne i operativci), ako je "nesposobni" Benko jedan od bližih suradnika novog ministra policije, kako to da pet godina u nazad ništa nije funkcioniralo. Tko je odgovoran za to. Ako su ovi zaslužni za gašenje požara, tko ga je pripalio. Ili ako ne pripalio, onda tko je raspirivao vatru ne gaseći je? Da li će taj (ti) odgovarati za to, ili će biti uhljebljeni u diplomaciji, lokalnoj vlasti (jubito), ili kakvoj drugoj vrsti nagrađivanja za minuli (ne)rad. 

Nije li sigurnost građana Zagreba i u dosegu odgovornosti gradske uprave. Što o tome kaže gradonačelnik -neka-institucije-ove-države-rade-svoj-posao? Najavljuje sigurnosne mjere, postavljanje kamera, traži izvješća PUZ-a. A samo do prije nekoliko mjeseci, i to nakon premlaćivanja novinara, poduzetnika, ubojstva đaka, Zagreb je bio siguran grad?! Neke sam mu sarkastične mjere predložio i sam.

Možda nismo baš Metuzalemi pa pamtimo 600plus godina unazad, ali nekoliko godinica pamtimo. Drivo će morati odgovoriti na ta pitanja. Jednako kao i na pitanja o situaciji u drugim, ne manje važnim ministarstvima.

Nadam se da će ih netko postaviti. 

P.S. Nažalost, nikada nećemo saznati što bi na to sve rekao Grga.....

 




lostways @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 29, 2008
 ________________________
nastavak iz posljednjeg broja...
 
Susret starih frendova, nakon tolikog vremena, zaslužio je poseban tretman. M se obratio nekoj novoj škinju, temeljito se pobrinuo za dobar nastavak dana. Popili su pivo ili dva, novac nikada nije bio problem. Odnosno jest. Za M. B je oduvijek znao doći do njega. M ga je pak vrlo kvalitetno i temeljito rasipao.
 
Bili su to dani, kada nisi mogao proći pored M, a da te i prije pozdrava ne traži tri kune. Još samo nekoliko mjeseci prije, tražio je posudbu. Stotice ili cenera, svejedno. Valjalo je skupiti ozbiljan dnevni iznos. Kako se posudbe neobazrivošću pretvarale u donacije, tako je i donatora bilo sve manje. Dok nisu nestali. A sila Boga ne moli, pa je lokalna ljekarna, koja ne znam zašto više nije apoteka, to platila višestrukim provalama. Dok na njenim vratima nisu osvanule rešetke.
 
Sasvim običan dan u Kvartu. Ekipa u Izlogu, kako se približava tri, kad je kraj radnog vremena za proletere koji još nisu posustali, postaje sve življa. Nove su runde na vidiku, bez obzira na poneki okršaj, koji na štetu onog slabijeg, rundama organiziran nije. Dok konobarica T vulgarno (a i kako drugačije) odbija kreditne zahtjeve, istovremeno precizno ispunjavajući kruškolike doze gorkim tekućinama obojenim umjetnim bojilima, pretežito obilježenim brendom istoimenom narodnom heroju rata, čiji sudionici lakat do lakta, dijele laktonaslon za teret života, sa mlađahnim veteranima, čiji heroji još ne dospješe na staklenke trećerazrednih alata za ubijanje realnosti, tek na poneku plavu tablu, pričvrščenu na stup nakrivljen od udaraca neopreznih, što ulicama ime ističe.
 
*
 
MB opušteno, dobrog raspoloženja, iako već malo nervozni od duljine čekanja, jer Potraga/Čekanje se malo odužilo, napuštaju Izlog u kojem, kao simboli propasti, stoje likovi koji sa lutkama iz izloga Standarda preko puta (više preko trga) životni smisao dijele. Očekujući ih uskoro nazad, nitko njihovu migraciju nije ni primjetio, a ako i jest, letargijom obuzet ne pomišlja na pomak kojeg mišića, kako bi odlazak gestom ispratio.
 
Nisu se vratili. B je pronađen na terasi novozagrebačkog nebodera, klonulog beživotnog tijela, kad je ambiciozni predsjenik kućnog savjeta (koji je tada već promijenio ime, ali  ja ne znam novo, pa koristim stari naziv za tu poluvirtualnu socijalističku instituciju), pošao pogledati zašto nisu zatvorena tavanska vrata.
 
M je netragom nestao. Pronašla ga je, tek opravdanom sumnjom (širom otvorena vrata na usnulom novozagrebačkom parkiralištu) potaknuta, patrola nesposobnog minstra (nevažno kojeg, odaberite sami: Penić, Lučin, Kirin, Mlinarić, Rončević....), kako spava u autu, iz kojeg je netom izvadio radio, ali je ponestalo snage za posljednjih nekoliko koraka ka realizaciji prihoda namijenjenog izvlačenju iz pakla apstinencijske krize.
 
 
Kratki epilog
 
M je život pretvorio u pakao, B ga je izgubio. Makar je B apstinirao više godina, nije odolio M-ovoj ponudi za „sređeno“ popodne. Stare su navike ostale, iako je tolerancija drastično porasla. Neki od organa, temeljito načetih desetljetnim sustavnim uništavanjem, otkazao je. M, karakteristično i očekivano svojem psihičko-socijalnom stanju, bježi. Ostavlja ovog gore, tek se vraća pokupiti „ganove“. Bježi. Od sebe, od života od društva.
 
Kvart takve stvari ne prašta. Potpuno ignoriran, prisiljen je povući se u vlastiti pakao ovisnosti, sam i prezren.
 
No Kvart ipak zaboravlja. Nekoliko godina nakon ove nesretne epizode, M se vratio pognute glave. Držeći za ruku sina jedinca. Malo pomalo, biva prihvaćen. Ne u potpunosti, ali ipak. Pri samom kraju rehabilitacije, kriza. Slom obitelji, i sad biva napušten. Vraća se starom načinu života. Jetra oštećena cirozom sve teže prihvaća šuteve... Hepatitis (mislim C), eskalira. Krug je zatvoren.
 
Ova je priča, samo odgovor na neke članke koje nedavno pročitah, u kojem ambiciozni i neupućeni samoreklamatori pričaju gluposti o metodama liječenja heroinske ovisnosti, i rehabilitaciji ex ovisnika. Prava je istina da izlječenih nema. U statistici, promilni udjeli milijunskih baza zaokružuju se u nulu. Zanemarivi su. Dakle, za jednom uhvaćenog bijednika, spasa nema. Ma kako netko mislio da ima ima kontrolu.
 
Takvih je priča bezbroj, no ja odabrah samo ovu. I ovu:
 
*I'm waiting for my man
Twenty-six dollars in my hand
Up to Lexington, 125
Feel sick and dirty, more dead than alive
I'm waiting for my man
 
Hey, white boy, what you doin' uptown?
Hey, white boy, you chasin' our women around?
Oh pardon me sir, it's the furthest from my mind
I'm just lookin' for a dear, dear friend of mine
I'm waiting for my man
 
Here he comes, he's all dressed in black
PR shoes and a big straw hat
He's never early, he's always late
First thing you learn is you always gotta wait
I'm waiting for my man
 
Up to a Brownstone, up three flights of stairs
Everybody's pinned you, but nobody cares
He's got the works, gives you sweet taste
Ah then you gotta split because you got no time to waste
I'm waiting for my man
 
Baby don't you holler, darlin' don't you bawl and shout
I'm feeling good, you know I'm gonna work it on out
I'm feeling good, I'm feeling oh so fine
Until tomorrow, but that's just some other time
I'm waiting for my man
___________________________________________
sličnost sa stvarnim osobama i događajima, namjerna je .
lostways @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Prekidam nakratko, započetu priču, samo kako bih podijelio svoje oduševljenje. Zagreb, naš voljeni grad, konačno je u Top 10.

Vijest je to koju čekamo tamo još od univerzijade, ako ne i od stoljeća VII.

"Prema rezultatima istraživanja "Urban Audit", kojega je proveo Europski statistički zavod (Eurostat), Zagreb je među top 10 europskih metropola. No, tu visoku poziciju nije stekao samo kategorijama poput broja muzeja i BDP-u po stanovniku, već i u kategorijama krađa, provala i broja nasilnih smrti. U istraživanje u kojem se uspoređivalo nekoliko stotina različitih parametara, bilo je uključeno 357 europskih gradova...." (index.hr)

Pa kaže, pri kategoriji ubojstava, držimo odlično osmo mjesto, sa samo 0,04 mrtvaca po tisuću stanovnika. Sjajan rezultat.
Kod provala, stojimo nešto lošije, ali tamo su naši susjedi na čelu ljestvice. Sad, ili su se naše lopuže u nedostatku vrijednijeg plijena premjestili u Ljubljanu, ili nešto ne štima. Svakako, zagrebačka bi uprava morala ozbiljno poraditi na tome, razmisliti o poticajima kako omraženi susjedi nebi još dugo držali tu visoku poziciju. Na primjer, uredba o nezaključavanju stanova tijekom godišnjeg odmora, uz ušteđevinu(?) ostavljenu pored sudopera, svakako bi nakon slijedeće sezone godišnjih odmora, rezultirala  rastom za barem nekoliko mjesta, od trenutnog 7.

Zaključavali pak aute, ili ne, peto mjesto pri kategoriji ukradenih automobila nam je zacementirano. Tu mjesta za napredak skoro više da i nema. Možda tek kakav sitan poticaj u smislu subvencije nabavci pajsera, u Bauhausu ili Gramatu.

Svakako je pohvalna i ekološka svijest purgera, koji tako proizvode gotovo tri puta manje otpada od bahatih ljubljančana. Možda tome doprinosi i vojska onih što recikliraju sadržaj kontejnera. Gradonačelnik je svojevremeno pokušao povratiti visok rejting gradu i u ovoj kategoriji, zabranom prekopavanja smeća, ali rezultati očito, nisu bili sukladni očekivanom. Dakle Milane, zaposliti još nešto komunalnih redara koji će strogo kažnjavati penzionere što kopaju po smeću. Nemaju li novaca, valja razmisliti i o javnom fizičkom kažnjavanju.

Situaciju s nezaposlenošću, gdje se nalazimo u sredini ljestvice, neće biti lako promijeniti. Zagreb ima stopu od 8,6% nezaposlenosti, dočim u drugim regijama valjda nitko i nije zaposlen. Kako riješiti taj problem, ne znam. Možda povratkom zaposlenih u svoje domicilne regije, ali kome će se onda krasti auti. Tko će i koga ubijati na ulici? Kome će se provaljivati u stanove? Povećanje stope nezaposlenosti, kako bi Zagreb zauzeo malo bolje mjesto u konkurenciji europskih metropola, moglo bi utjecati na poredak u drugim, čak i važnijim kategorijama. Ne znam, trebat će oformit posebnu komisiju pri gradskom poglavarstvu. 

Što se pak muzeja tiče, možda samo ideja, oformiti povjerenstvo za organizaciju provala u muzeje. Tako će Zagreb skočiti na ljestvici provala, a muzeji, pritisnuti gubicima nanesenim počinjenom štetom, zatvarati svoja vrata. Tako bi jednim potezom, bio riješen status u čak dvije kategorije. Ne znam, ovo je samo prijedlog, ali lokalni su izbori pred vratima.

Bilo kako bilo, svi su ovi rezultati vrijedni pozornosti.

Čestitam.

lostways @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 28, 2008

Kad je Marko kupio kožnjak  u Istambulu, svima nam je opala vilica. Ne viljuška, čak ni z bicikla, nego ona koja sukladno padu, od lica, već ljepšeg il' ne, al' kakvog ga je stvorio On(a), napravu karikaturu. Takav je kožnjak nosio Howard Hughes (I ja sam, draga moja, isti kao on, ali otkud pare, otkud avion? Mada nisam bio avionske struke, koji prilazite operite ruke, bez straha od munje razderanog neba, a nemoćan protiv klica i ameba. Zatvoriti srce, zatvoriti vrata, općiti sa životom preko advokata. Završit ću i ja kao Howard Hughes, mrak četrdesetih, na radiju blues...), i još poneki američki pilot kasnije generacije. Ona Tomova, iz Top Guna, nije mu bila ni do brade. (iako je Tom nešto viši od njega, što je priznat ćete vrlo teško pojmljivo)

Osim svile, kojom je platio jaknu, putovanje i još nekoliko mjeseci lagodnog života, donio je i još ponešto...

Marko je bio Brankov (ili obratno) najboljii frend. Još iz osnovnjaka. Zapravo, to je jedina škola u kojoj su se i mogli upozati. U drugu naime, nisu išli dovoljno dugo kako bi ikoga upoznali. Marko i Branko (prva je ideja bila da budu Mirko i Slavko, ali ovo mi se čini jednako idiotski) bili su škenju. Vel'ke škenju. Škanju, možda nekom zvuči uvredljivo, ali u kvartu, to je  pozitivna kvalifikacija. Guba je samo možda malo, ali ipak manje škanju. 

Više od pola desetljeća, MB je bio jebeni tandem snova. Dok smo se mi drndali u rasklimanim busevima najdalje do Trsta po trapke, njima su Niš, Stambul, Skopje i Caravela bili drugo doma. Po povratku s putovanja, kvart je pio viski i ručao vani. 

Još desetljeće kasnije, Stambul i Niš su bili s nesavladivim preponama, o Skoplju da i ne govorim. Kriteriji vrednovanja su se promjenili, pa su škenju postali neki drugi. A MB su ostali di jesu, al više nisu bili ni guba...

M je završio u ratnom mraku, B u braku. Slijedeće je desetljeće donijelo promjene. M je u penziji, B na selu zatvara kokoši da ih skloni od lukave lije .

Slučajan susret, promijenit će njihove živote do temelja. Za B čak i niže....
_______________________
* nastavak u slijedećem broju







lostways @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, listopad 25, 2008
Dvorište Grafičke škole u Zagrebu, 25.10.2008.

U spomen na Luku Ritza.




GATUZO



ADASTRA

lostways @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Zagreb film festival je, po mom mišljenju, jedna od najistaknutijih kulturnih manifestacija u gradu. Svake godine, sredinom listopada, u Studenskom centru, skupina entuzijasta predvođenih Borisom T. Matićem, napravi fantastičnu selekciju filmova, kojih nažalost nije moguće sve pogledati (posao, dijete, obaveze....). Festival je više nego odlično posjećen i sve su projekcije krcate. Ulaznice su jeftine, ili se ne naplaćuju. Tako je na projekcijama moguće u društvu mladih studenata, starijih bračnih parova, moguće vidjeti i mnoge "poznate" osobe iz kulturnog miljea,  bez glamura ili lažne celebrity spike. Kada je dvorana popunjena, organizatori u prolaze stave stolice ili čak jastuke pa se projekcije prate i sjedeći na podu. Kraće, pun pogodak. Svi jednako dolaze s istim ciljem, pogledati kvalitetan film i to bez ikakvih red carpet sranja.

Proteklih sam dana, uspio uhvatiti "Val" (o kojem sam i pisao), "99 francs", "Moscau, Belgium" i šećer na kraju, film sa naslovom jednakim onome od ovog posta.

Radi se o dokumentarcu Dušana Vejića, o životu i smrti članova Ekatarine Velike, prema mom sudu najvećeg banda jugoslavenske scene 80-ih, kroz priču njihovih suvremenika koji su i sami više ili manje legende rocka iz tog doba. Vrijeme je to bilo, kada je ta nesretna, pokojna država, barem u glazbenom smislu, bila dijelom Europe. Nekako s njenim raspadom, počeli su se raspadati i njihovi životi. Članovi tog legendarnog banda, nisu samo svirali rock'n'roll, oni su ga doslovno živjeli. Osobito su dojmljivi dijelovi u kojima o svojim prijateljima govori Sonja Savić, koja je i sama doživjela njihovu sudbinu nedugo po snimanju ovog filma. U kratkoj najavi filma prije projekcije, kako je i uobičajeno, autor sam najavi film. Dušan Vejić, je pred prepunom dvoranom SC-a, uspio samo smoći snage za samo jednu rečenicu. "Ovo mi je najvažniji dan u životu". Shvatit će to svi koji pamte te dane, jer EKV nije bio jugoslavenski, ni beogradski, ni zagrebački band, EKV je bio rock'n'roll. Priča prepuna emocija, teleportirala me u moje omiljene godine. Osamdesete.

Prenosim, dakle, dijelić atmosfere filma spotom za stvar "Par godina za nas", meni osobno najdražoj uz "Krug", "Out" .... ma ko će sve nabrojit. Tko nije, stigne film pogledati od ponedjeljka u redovitoj distribuciji u kinu Europa, ili slijedeći linkove ispod prvog dijela filma koji prenosim na svoj blog.

Uživaj.

 



Kao da je bilo nekad I dio


Kao da je bilo nekad II dio

Kao da je bilo nekad III dio


lostways @ 08:01 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008

Jučerašnje popodne, napeto, gradsko - životno rekao bih, proveo sam u jurnjavi između banaka, doktora i dječjih treninga. Negdje oko 18 sati, u programu je bilo plaćenje zakašnjelog računa za Diners, koji se zbog hitnosti mora srediti u njihovoj centrali u Praškoj. Kako bi izbjegli probleme s parkiranjem, takve stvari obavljamo uvijek u paru, kako bi onaj drugi, mogao ostati u autu "nasred ceste". Iskrcao sam sa sjetom, na bezličnom šalteru peteroznamenkasti iznos novaca, i žurno krenuo prema Gradskoj kavani, gdje sam uskočio u auto. U Palmotićevoj, u visini križanja sa Šenoinom, odjeknula je snažna eksplozija. Uskoro smo na radiju doznali što se dogodilo. Prva mi je misao bila, sad  će mu valjda, vjerovati da ga netko želi ubiti.

Vraćajući se jučer iz Studenskog centra, gdje sam gledao simpatičan i pitak film"Moskva, Belgija", za razliku od malo težih "99 francs" i "Val" proteklih dana, razmišljao sam o postu ispunjenom vedrijim temama. U inat ovim zbivanjima. Al' ne ide. 

Brutalnost događaja na zagrebačkim ulicama, motivira me da za godišnji odmor, uplatim sedmodnevno putovanje u Bronx. Kao odmor od napetosti u voljenom mi gradu. Trgovine u kojima prodaju pancirke, doživjet će procvat. U Zagrebu traje filmski festival, po meni jedan od kulturnih događaja godine, ali  vijesti vezane u to, jedva da uspijevaju stati u novine između ubojstava, premlaćivanja, granatiranja i reklama.

Šalu na stranu. Ovaj, dosad nezabilježen, događaj, dodatno je zaljuljao vladu Drive. Sad je štovani doktro teatrologije. shvatio da je vrag došao po svoje, pa je najavio uključivanje oporbenjaka u akciju. Politički analitičar Davor Gjenero, jučer je u emisiji Dossier, koju sam površno, zadnjim trenucima budnosti gledao na televizoru u spavaćoj sobi, podsjeća kako su sve do slučaja Ivane Hodak, u saboru svi osim HDZ-a, njegovih satelita i mafije, bili nezadovoljni radom sigurnosno represivnih institucija.   Hadezejovi zastupnici, svi redom, na saborskoj su raspravi gorljivo branili rad ministra policije Berislava Rončevića (sjeća li se tko uopće tog ljubitelja mačaka?). Odjednom, sječa. Novi se ljudi jedva uključuju u rad vlade, kad ovo. Usred dana, usred grada, atentat na novinara (pustimo sad ostale atribute pokojnog Pukanića), koji uključuje i više kolateralnih žrtava. Kako nesretni šef marketinga, tako i slučajni prolaznici (ili stanari, nevažno). 

Sada Drivo poziva na nacionalno jedinstvo, sada poziva na javnu mobilizaciju bez obzira na stranačku pripadnost. Oporbene ovce, što će, pristat će dati alibi Drivi, za neke sitne ustupke, za nekoliko uhljebljenja zaslužnih. 

Tako djeluje naš sustav. Danas, u novinama tek nekoliko redaka o slučaju Luke Ritza. Sutra ni toliko. Ivana se Hodak, u vijestima i ne spominje, osim u kontekstu formiranja "spirale zla". Zadovoljstvo i miran san Vladimira Fabera, uzrokovan uspješnim razrješenjem slučaja Ritz, nije potrajao dugo. Tako je tema, izuzetno važna za nas, obične male ljude, gurnuta duboko u drugi plan.

Činjenica je da je za sređivanje situacije u Hrvatskoj, potreban dubok i temeljit rez. Koji uključuje i prijevremene izbore. Ova je vlada, pokazala da nije u stanju voditi državu. ZERP, NATO, propast ili zastoj u pregovorima s EU, privatizacija, korupcija, i kao poslijednje, ali ne i najmanje važno, rat na ulicama. Dobro, kaj više trebamo? Možda kao amerikanci, da Drivi popuši tajni(k)ca, pa da mu se izglasa nepovjerenje????

Gradonačelnika Zagreba, sigurnost građana se ne tiče? Neka je Arene, neka je novih 300.000 stanova za koje će se mladi ljudi u naponu radne energije, zadužiti do granice ropstva prema redom stranim bankama. Nered u prometu, funkcioniranju gradskih institucija, gubici holdinga.....i mrtvi na ulicama. Milane, di je zapelo? Ha?

Nije ovo problem od jučer. Posljedica je to nemara, nerada, neznanja, sustavnog zanemarivanja kompetencije nauštrb lojalnosti poslijednjih 10-ak godina. Posljedica je to i duboko involvirane korupcije, i u najmanju poru sustava, koja koči ikakve radikalne promjene. Samo kozmetika. 

Vrijeme je za akciju. Kada se probudimo, biti će kasno. Nikakvi prosvjedi protiv mafije. Nije to naš problem. Izabrali smo vladu da se ti me bavi. Postavimo pitanja glasno, i zatražimo jasne i nedvosmislene odgovore. Kakvu državu imamo, kakvu smo htjeli, a kakva će na kraju ispasti. Ako se ovako nastavi, ne da nećemo ući u EU, nego ćemo biti primljeni u savez JAR (južnoameričkih agrum republika).

Niš, imam probavnih problema. Sere mi se već od ovog. Idem pojest bananu. Pa kaj bude...


I još dvije stvari: 

1. odličan post kod moodswinger

2. sutra u podne, koncert u sjećanje na Luku Ritza ispred Grafičke škole u Zagrebu.


lostways @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008

Puno je toga rečeno o Lukinoj tragičnoj sudbini. Malo je prostora ostalo za analize događaja. Sve informacije vezane za idenetitet ili profil napadača, samo potvrđuju tezu da su mala govna, kako sam ih više puta i nazvao. Ne "pušim" sad priče o tome kako nisu htjeli, kako su i oni mladi ljudi, kako nisu znali.... Kazna mora biti drastična i mora sdržavati poruku, kako ostalim huliganima, tako i roditeljima koji (ne)odgajaju nasilnike.  I ovi roditelji možda nisu znali, ali znali su  karakter svoje djece, koji su ga i izgradili. Tvrdim to uporno, iako ima izuzetaka, nasilje rađa nasilje. I točka.

Oni skloni nasilju, imat će nasilnu djecu. Nije to genetski uvjetovano, naprosto, ako su djeca od najranije dobi izložena nasilju, makar i verbalnom, naučit će svoje probleme rješavat na taj način. O fizičkom nasilju da i ne govorim. Naše društvo, nije senzibilizirano prema tome, jer pogledajte malo likove s naslovnica. 

Glumci, alternativci, mirovnjaci, svi su redom proglašeni pederečićima, dočim su glavne face, kao i njihove besprijekorne djevojke, svi redom zvijezde crne kronike. Mislim da ne trebam posebno nabrajati. Nije u našim očima zvijezda Ivan Đikić, već Igor Štimac. I to je pozadine cijele priče....

Luka Ritz, nasuprot tome, ostati će simbol jednog drugačijeg herojstva. Nek počiva u miru...

lostways @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008

Mediji javljaju da je pronađena i privedena grupa koja je Luki Ritzu nanijela smrtonosne ozljede. Svakako dobra, ako ne i senzacionalna vijest. Dok Jutarnji donosi vijest, zbog taštine valjda, ne spominje Index.hr - ovu akciju. Večernji to čini. Index.hr u svojoj pak, vijesti vlastitu akciju  ne spominje osim linkom na članak u kojem je nagrada raspisana.

Ne bih želio špekulirati, ali previše mi se čini slučajnosti da bih mogao prešutjeti. Smjena u MUP-u i raspisivanje nagrade, čine mi se kao ključni događaji u raspletu ovog tragičnog slučaja, i skidam kapu "odgovornima" za to.

Sada je na redu pravosuđe. Nadam se da će novi ministar, sukladno svojim dosadašnjim referencama i postojećim ustavnim ovlastima, utjecati na besprijekorno suđenje krivcima, te ih primjereno kazniti, i možda još važnije, poslati poruku, kako ulično nasilje, nasilni lifestyle, nema budućnost. Ili ima, unutar zidina lepoglavske kaznionice.

Nadam se pritom, da je i policija svoj posao odradila korektno, kako se ne bi desilo da zbog proceduralnih ili kakvih drugih šeprtljavosti, šansa za djelovanje pravosuđa pod novim vodstvom ne bude uprskana. 

Ispalo je da je ovih devet posto iz moje ankete bilo u pravu. Neka je!

lostways @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Gledao sam jučer na ZFF-u (Zagreb film festivalu za one koji ne znaju) film istoimen naslovu posta. Ili je naslov posta istoimen filmu? 

Za početak trailer i sinopsis filma:

 

 




Današnja Njemačka. U tjednu namijenjenom učeničkim projektima srednjoškolski nastavnik Rainer Wenger (Jürgen Vogel) smisli eksperiment koji će učenicima objasniti kako funkcioniraju totalitarne vlade. Počinje igra s tragičnim posljedicama. Za nekoliko dana ono što je krenulo s bezopasnim idejama poput discipline i zajednice pretvara se u stvarni pokret: Val. Treći dan učenici počinju izbacivati druge iz pokreta i prijetiti im. Kad sukob konačno preraste u nasilje na školskoj vaterpolskoj utakmici, nastavnik odluči prekinuti eksperiment. No već je prekasno. Val je izvan kontrole... Val Mortona Rhuea već je dvadeset godina klasični roman za mlade i obavezna lektira u mnogim njemačkim školama. Ova fikcija utemeljena je na stvarnosti: izvorni eksperiment proveo je 1967. nastavnik povijesti Ron Jones u srednjoj školi Cubberley u Palo Altu u Kaliforniji. Jones je bio savjetnik na filmu.

Knjigu nisam pročitao, no sudeći po filmu, radi se o djelu koje bi i u nas moglo lektirom postati. Iako su u nas društvene okolnosti nešto drugačije nego u Njemačkoj gdje je smještena priča. Prvo, u nas nije zaživjela samosvijest o značenju i negativnostima fašizma, nego smo skloni, opravdavati elemente prošlosti okolnostima i uzrocima nastanka društvene klime u kojoj je fašizam zaživio. No to je druga tema.

Dakle, tijekom eksperimenta, kojim je inventivni profesor planirao podučiti učenike značenju riječi autokracija, stvari su malo izmakle kontroli. Ne želi prepričavati cijeli film, kako ne bih pokvario dojam onima koje ovo možda zainteresira pa ga odluče negdje pogledati.

U svakom slučaju, film kao prvo podupire, ili potvrđuje kako je relativno nekompaktnom skupinom, lako manipulirati. Još ako su u pitanju mladi ljudi, kojima manipulira iskosna osoba. Opasnost je i u stvarnom životu velika, i moguća, ma kako se nama činilo da nije.

Poruka je to onima, koji kao ovce slijede ideologije svake vrste, bez razmišljanja se svrstavaju pod zastave i simbole. Ima ih u nas puno previše.

Niti Hitler nije djelovao sam. Uz njega su bili i drugi, koji su kreirali buduće poteze. Ne umanjuje to naravno, odgovornost ideologa, samo naglašava opasnost. 

U filmu je jako vješto, obrađeno desetak ili nešto više likova, i pokazuje kako stvari iz dana u dan evoluiraju i izmiču kontroli, čak i manipulatoru. 

Kakv je bio završetak eksperimenta, neću napisati iz već spomenutog razloga, ali rekao bih samo da je bio očekivan. Jer igrati se s vatrom a ne opeći se..... teško.

A vi se onda igrajte, i uzvikujte borbene pokliče....

lostways @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 20, 2008



Prvo. Hvala svima koji su me nahvalili ovih dana, koliko je ugodno, toliko je atak na moju skromnost. No, othrvat ću se navali samodopadnosti ili arogancije,  i dalje ću nastaviti raditi ovo što volim kao i do sada. Ako sam kada pomislio odustati (a jesam), sada svakako neću. Svakom se ponaosob zahvaliti, bilo bi velik zahvat, pa s ovom gornjom slikicom to činim svima, na svoj način, kako za podršku akcijama Index.hr-a i kolege Sponzoraša, tako i za glasove na izboru za miss..ups! blog čega već ne, silnim komentarima, linkovima i ostalim meni do prije nekoliko godina apsolutno nepoznatim pojmovima. 

Fotka mi se čini kao ilustracija snage i veličanstvenosti prirode, čiji smo dio i mi. Ljudi.

Kako kod svih akcija od društvene važnosti (i koristi) nisu bitni oni koji su ih pokrenuli/podržali, već konačni cilj (koji svakako nije bilo čija promocija), tako svima nama želim da policija Lukinog ubojicu dovede pred lice pravde (škiljave malo kod nas, ali ipak), i da bloger.hr pomogne nekom koja je pomoć zaista potrebna...

'Aj'mo na posao. Cijelo sam proljeće, ljeto, a bogme i pol jeseni, jurcao na relaciji Zagreb - Novalja - Zagreb, kako bih uživao u svojoj strasti. Moru. Ono mi se više ili manje odužilo svojom darežljivošću i strpljenjem, pa me poštedjelo nevera i opasnosti, a nagradilo svojim slasnim plodovima. Ove godine, dosad, nisam dobio pravu priliku, malo se i pohvalit srećom/vještinom. U subotu, more me nagradilo na svoj najdarežljiviji način. Kako bih to najlakše opisao, evo ilustracije:

 



Lijevo je Lostways koji ima ovako idiotsku facu kad radi nekaj kaj mu je teško (vjerojatno i kad piše sam o sebi u trećem licu), a desno nije. Nego je Lica (Lichia amia). 17,5 kg žive vage (istina, kad sam je podigao za slikanje već više nije bila živa, ali aj' je ti digni dok još mrda, ak' se usudiš). Uhvaćena je panulom (viškom, hvala žiteljima tog fantastičnog otoka, odnosno njihovim precima, za taj genijalan izum!), koja je bila naješkana iglicom, također živom, prije brutalnog napada ove grdosije.

Još je preostalo samo reći - hvala!

P.S. 
Dobio sam danas, više mailova sa raznih strana, uglavnom od osoba koje ništa ne znaju o mojoj mračnoj strani (cyber life, blogiranje), sa sadržajem kopiranim s index.hr-a, odnosnom objavom tjeralice. Sjajna je to stvar jer pokazuje ljudsku percepciju dobroga i zla, no s druge strane nas vraća, (informatičkoj svakodnevici usprkos) nekoliko stoljeća unazad, prenošenju informacija od uha do uha (oka do oka, oba do oba za sitničave)). Činjenica je, da ja nisam registrirao, da je tu sjajnu inicijativu, objavio/prenio bilo koji medij osim središnjeg dnevnika HTV-a koji uređuje Zoran Šprajc, i sam bloger (ako griješim, unaprijed se ispričavam svima koji su objavili, a vi me, molim, ispravite). Sramota je to za ostale, kao i pokazatelj percepije vlastite uloge u društvu. Kada nečiju tragičnu sudbinu treba iskoristiti za vlastitu dobit (tiražu) onda je vijest na prvoj stranici. Kada treba nešto uložiti, svojih sredstava, a ne sponzorskih, onda nas za javni interes nije briga.....Bljak.

lostways @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 16, 2008

15.10.2008 22:39:34 | zapisi
 

Lost, ne bi' se štela mešat' u tvoju pulitiku na blogu ali stvarno, više kao neki izazov - dajem ti prijedlog da napraviš jedan post nakrcan dobrim vijestima... a kad budem to ovdje pročitala onda ću bacit barem jednu kosku za raspravu o medijima, utjecaju medija na čovjeka i sl...

pozdrav od žene iz paralelnog svijeta :)))

Evo draga. Post sa dobrim vijestima. Prije nekoliko minuta, Index.hr, objavio je članak koji mogu potpisati skoro od riječi do riječi.

Iako je zadnjih dana, na naslovnici i šire, bilo riječi o krizi bloger.hr-a i tome sukladno vlasničkog mu portala, ne mogu ne pohvaliti ovu inicijativu. Bez obzira na učinkovitost akcije, bez obzira na ponuđenu brojku, možda se netko od malih govana koja bez svake sumnje znaju krivca(e), polakomi za tim iznosom. 

Kako sam sebi u zadatak postavio podsjećanje na taj tragičan događaj, osobno potresen sudbinom nesretne obitelji Ritz, užasnut mogućnosšću ponavljanja istog nekom drugom, kako sam i sam roditelj, tvrdio sam u svojim postovima da 9/11 za HR odnosno ZG nije ubojstvo Ivane Hodak, nego ako nešto jest ta metafora, onda je to sigurno nesretna sudbina Luke i njegovih roditelja.

Ovo je mali korak naprijed, i mali putokaz smjera kojim bi trebali djelovati mediji....

 

lostways @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare



lostways @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008

Slučaj Ivane Hodak, malo - pomalo seli s naslovnica tiskovina prema rubrici "Crna kronika", CROBEX stagnira ili raste, nafta je pojeftinila dva'est lipa, naša je mala Lijepa naša ponovno u uobičajenoj rutini. U Zagrebu su svi problemi riješeni otvaranjem prometnice iz donjeg posta (koja je usput, i dalje cijeli dan zakrčena(?!)), Rađenoviću, Ritzu, Miljušu, Galincu niti riječi. Zaboravan smo mi neki narod. Za novog ministra policije, mala neugodnost, pretučen je naime, vršnjak Ivane Hodak, ispred "alternativnog" kluba (nekad su takvi bili mainstream, a narodnjaci svojevrsna pojava s margina), međutim kako se ne radi o "nečijem" sinu/kćeri, ništa strašno. Koga to uopće zanima??? Bivšeg ministra, koji je svoju macu transferirao ovdje-ondje sa službenim BMW-om(ni više ni manje nego serije 7), kao i njegovog šefa zasigurno - ne.

Ispada neskromno, ali sam u svojim postovima upozoravao upravo na to. Dok je cjelokupna pažnja javnosti i institucija zauzeta "organiziranim kriminalom", dotle govnarski ulični nasilnici i dalje po Zagrebu (i šire) nesmetano i nekažnjeno piruju svoj krvavi pir. Od nedavnog slučaja premlaćivanja đaka na sportskom igralištu, koje nije spriječio ravnatelj škole, kakav zaštitar, nedajbože kvartovski policajac, nego 15 godišnja junakinja dana koja je balave nasilne seljačine zaustavila preciznim udarcem šakom u bradu, odnosno "jezikom" koji jedino takvi razumiju do najnovijeg "slučaja" pred "Krivim putem".

Ono što su još dobro razumjeli, to je poruka vlade da moraju birati žrtve. Napadnu li "nečije" dijete, imat će na grbi cjelokupni obavještajno-policijski-politički establišment. Ovako, mlati brate mili po niškoristima, skandirajući pritom riječi iz naslova posta.....

Oftopičereći(!) vlastiti post, a inspiriran trenutno najvišom najavom na naslovnici, mogu samo dodati, da sam i sam, pomalo zasićen skretanjem pozornosti prema društvenim negativnostima, al 'se još uvijek ne dam.

Po mojem mišljenju, blogeri (ne samo ovog servisa) moćna su gomilica, zapravo bili bi, samo da im (nam) je više medijske pažnje. Sad, zašto nije tako, to najbolje znaju  gospodari života i smrti medijskog prostora. Toliko o neovisnosti medija odnosno "krizi" ovog servisa.

Što se pak nekakvih promjena, ili bolje rečeno inicijativa blogerske zajednice tiče, koga zanima može pratit slijedeći link, pa pročitati više ili se u članiti u HBO.  Ja jesam. Što će biti od toga, vidjet ćemo.....



 

lostways @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008

Zbogom gužvama na Laništu naslov je u jutrošnjem Jutarnjem listu.


"Nakon što je u utorak otvorio južni, gradonačelnik Milan Bandić u nedjelju je u promet pustio i sjeverni kolnik Jadranske avenije na novom nadvožnjaku...."

Jutrošnja je magla, izgleda, izazvala gubljenje tisuća automobila širom Zagreba, pa su se usprkos Bandićevim senzacionalističkim predviđanjaima, svi našli baš na novom nadvožnjaku i - stajali.

Uobičajenih 25-30 minuta, koliko mi je trebalo usprkos raskopanoj prometnici za relaciju Utrine - Ventilatorska (Lučko) - Utrine, jutros je otišlo u 55. Za to je zaslužna magla. Ona prirodna, jesenska, udružena s onom svevemenskom, Bandićevom.



lostways @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008

Baš sam jamrav nešto ovih dana. Ajmo malo pogledat neke brojeve. 

Hrvatska je zauzela fantastično 61. mjesto u konkurenciji 134 zemlje na ljestvici konkurentnosti. Damir Polančec, koji ne spada u grupu nesposobnih ministara pometenih u antimafijaškoj akciji predsjednika vlade rezultate je komentirao ovako (prenosim iz Večernjeg lista): "Ove rezultate svakako moramo uzeti u obzir. Ne bježimo od toga da su nam reforme javne uprave i pravosuđa nasušno potrebne."

Bravo! - samo ostaje pitanje tko će ih provesti. Ja? Blogerland? Kumice na placu ili je to posao g. Polančeca koji očigledno ne obavlja.

Jedno mjesto niže, Lijepa naša zauzima i na drugoj top listi. U društvu Samoe i Tunisa. To je top lista temeljena na CPI ili ti  Corruption Perceptions Index. Tu nas svakako može utješiti činjenica da smo bolje plasirani od Kube ili El Salvadora. Ne ignoriram činjenicu da smo bolje plasirani i od EU članica Rumunjske i Bugarske, ali radije prihvaćam ostanak izvan članstva u EU, nego društvo El Salvadora u razini, i percepciji korupcije. 


Index zagrebačke Burze CROBEX, jučer je pao za rekordnih 9,5%.

A što danas najviše zanima čitatelje index.hr primjerice?

1. Interview sa Thompsonovim managerom na čuvenoj TV postaji iz Pazina, koji nam otkriva da "Za dom - spremni" nije pozdrav publike već intro, odnosno prvi stih pjesme Čavoglave.

2. Kako su promjene, odnosno potezi koje je povukao Drivo osobito učinkoviti, tako čitateljima pažnju privlači i vijest o novom premlaćivanju palicama, iako bi ta vijest trebala biti svrstana u sport, pod vijesti iz street baseball-a.

Na 3. mjestu, nalazi se aktualni slučaj tragično i brutalno prebijene Ivane Hodak, s ogradom da bi sadržaj ove vijesti, već trebao spadati u najnižu rubriku, onu tračersku.

Slijedeća mjesta rang liste najčitanijih vijesti, zauzimaju redom, zanimljivosti iz slučaja Hodak.

Ne mogu do tog podatka, ali skoro bih se kladio, da je broj otvaranja vijesti o Britney Spears, ili Posh Spise veći i od ovog prvog među vijestima.

Zaključak koji mogu izvesti je slijedeći. Jebe se Hrvatima što država sve dublje tone u gospodarski mulj, glavno je da se raspreda o ustašama i partizanima. Jebeš korupciju kad je Drivo krenuo u žestok obračun s mafijom. 

Prva je vijest svih medija da je policija obavila 200 obavijesnih razgovora. I kaže Dubravko Novak da su svakim sve bliže počinitelju. Ako se dobro sjećam, u slučaju Luke Ritza (pa i Rađenovića, Miljuša, nastavite niz), obavljen je i veći broj obavijesnih razgovora. To nam otkriva i glavnu metodu istrage. Ko pita ne skita. Možda se među ispitanicima nađe i ubojica (naručitelj) pa ako ga dovoljno ljubazno upitaju, možda i odgovori: da - ja sam taj. 

A i ja isto....Umjesto da se bavim razgolićenom Angelinom, Milicom iz Operacije trijumf (znate onaj o tri časne na ulici?),  ja brinem o budućnosti Hrvatske. E, jesam kreten....

lostways @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008
Jučerašnji predivan, a praznikom poklonjen dan, proveli smo na Sljemenu. Jesen u svoj svojoj raskoši. Šuma. Obojana stotinama nijansi. Kao mali, s roditeljima planinarima, prehodao sam tu zagrebačku planinu, uzduž i poprijeko bezbbroj puta. Kako me zadnje desetljeće više privlačila nulta visinska kota od ove bliže 1000, tako sam neopravdano zapustio planinu. Kako ljubav ne umire lako, tako još uvijek uživam u poznatim markiranim, a bogme i nemarkiranim stazama. Još pamtim staništa kestena u visini Adolfovca, pa smo tako u pola sata pauze, izvan staze, nabrali i dvije - tri kile kestena.

Jedina slika, koja se ne uklapa u planinsku idilu, su tisuće automobila parkiranih na vrhu. I sat i pol čekanja za grah u Puntijarki. 

Toliko o idili. No gorak okus ostaje, pa se ne mogu ne osvrnut i na aktualije. Nezamisliv je ikakav socijalni kontakt bez komentara na tragičnu smrt Ivane Hodak. Prvih pet stranica svakog dnevnog izdanja tiskovina, pretrpano je informacijama o slučaju. Piše se o najsitnijim životnim detaljima tragedijom spopadnute obitelji, famoznih "24 sata" je otišlo možda korak najdalje u blato senzacionalističkog novinarstva. 

Smjenjeni su ministri, rotirana policijska operativa. MUP je na nogama, valjda do čistačica, nacija iskreno suosjeća s tragedijom obitelji Hodak. Nema tu ništa sporno. Njihova je golema žrtva, možda poticaj promjenama u društvu. 

Da li je to zaista tako, ili je u pitanju kozmetika i magla, kojoj je ova vlada dokazano sklona, pokazat će se uskoro. Senzacionalno je najavljen trag k naručitelju, s ogradom o rezultatu za dva tjedna. Upitnik-uskličnik. 

Ono što mene kopka, je duboka uvreda jednoj drugoj obitelji. Obitelji Ritz. Kada je nesretan dječak nasmrt premlaćen, reakcija policije i sveukupne javnosti nije bila mlaka. Bila je gotovo nikakva. Osim grupice prijatelja, i nešto roditelja prestravljenih mogućnošću ponavljanja sudbine nesretnog Luke, gotovo ništa. Ministru policije se nije zatresla fotelja, kao ni šefovima s policije. Drivo im je pružio potporu i povjerenje. 

Postavlja se vrlo važno pitanje, bez obzira na različit kontekst događaja. Da li je život Ivane Hodak vrijedniji od života Luke Ritza? Ova je vlada na to pitanje odgovorila s DA. Dok su naši "mali" životi, tek kap u moru sveukpnog hrvatskog blata, "njihovi" su životi, životi "njihove" djece, temelj ovog društva.

Koliko god imao godina i životnog iskustva, pa znao da je pravda pomalo škiljava, teško mi se s time pomiriti. I neću!

I dalje mi nije jasno zašto je nesposobnost policije da pronađe i kazni ubojicu Luke Ritza ignorirana, a nakon smrti Ivane Hodak, je mobilizirana cjelokupna operativa.

OK, ovo je poruka mafiji. A koja je poruka uličnim nasilnicima. Birajte za žrtve anonimne đake i studente, i ima'ćete mira. Nitko vas neće dirati. Samo ne dirajte u nijednu od famoznih Tuđmanovih 200 obitelji, jer ćete na vratu imati vojsku. Kao i cjelokupnu hrvatsku javnost.

Zapravo, moje ogorčenje je i upereno u tu učmalu gomilu nezanteresiranih za išta osim vlastiti ručak. 

Kukuriku!!! Dajte ljudi, probudite se već jednom. Recite što mislite, recite čega se bojite. Jasno i glasno! Jer svi mi sutra možemo postati obitelj Ritz. (Hodak nešto teže, ipak).

Kad smo kod ručka, iskoristit ću jučer ubrane kestene, i nafilat, ih skupa z mlincima u pile. Dobar tek.(ak' vam nisam smučio klopu).

UPDATE
vidim da se i index pridružio istraživačkom stilu novinarstva, a vidim i koji profil vijesti najviše zanima svekoliku javnost (obzirom da je ta vijest trenutno najčitanija). ponekad me stvarno sram zbog pripadnosti rođenjem....
lostways @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008

Značenje te riječi francuskog porijekla, Bratoljub Klaić, u svom "Rječniku stranih riječi" objašnjava ovako:

-penjanje; uspon po stupnjevima, stupnjevanje, stepenovanje; juriš na kulu uz pomoć ljestava, a u krajnje vrijeme i svaki vojnički napadaj, u krajnjem značenju isto što i invazija...
... esaklirati, eskaliram, no taj se glagol u novije vrijeme sve više upotrebljava u značenju: izvršiti napadaj, provesti invaziju.

Ja bih se od svih pobrojenih značenja, poslužio ovim posljednjim. Naslov posta bih dakle preveo invazijom. Invazijom nasilja, invazijom sukoba, ili ako baš hoćete - zla.

U postu o stanovitom Zagiju, postavio sam pitanje, više onako, retorički: " ...ako ovo pravosuđe i istražne institucije nisu u stanju natjerati dva kokošara što su prebila čovjeka za 300-tinjak Eura, da progovore o nalogodavcima, kako će natjerati Zagija da progovori o pozadini mutnih poslova, kada znamo da se radi o bitno većim ulozima..."

Da ću tako uskoro, i tako brutalno, dobiti odgovor na pitanje, koji glasi - nikako, zaista nisam očekivao. Tu je i  još jedna potvrda mojih razmišljanja o ovom slučaju. Visina uloga. Kada znamo koju su cijenu platili Rađenović, Miljuš i ostali za svoju pjesmu, sasvim je lako usporedbom procijeniti koliko vrijedi u ovom slučaju. Brutalnost, koja se ne može nazvati upozorenjem, već svojevrsnim predujmom odmazde, dokazala je na  tragičan način visinu uloga u ovoj opasnoj igri.

I dok je razvojem situacije oko  INA-e, kao i brojnim drugim gospodarsko-ekonomskim pokazateljima i aferama, dokazano da je vlada izgubila (ako je uopće i imala) kompas i kontrolu nad strategijom ekonomske budućnosti države, najnovija su zbivanja dokazala i da je izgubila kontrolu i nad društvenim aspektom, odnosno nad kriminalom koji polako ali sigurno, kao hobotnica prevelik plijen, guta sve segmente ovog nesretnog društva.

Na žalost, sve to pokazuje i da, ne samo da smo mi taoci nesposobne vlade, taoci Tuđmanovih vizija razvoja od stoljeća sedmog priželjkivane države, nego je i  ta ista vlada taoc sustava vlastitog opstanka na vlasti. To najbolje pokazuje nemoć institucija. 

Provedene mjere? Blokada ionako napola kolabiranog zagrebačkog prometa...

lostways @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

Nakon dužeg vremena, vozio sam se tramvajem. I to je bogme, bila the vožnja. Od Dubca do Zapruđa. Što sam primjetio? Prvo, vozači tramvaja, ne mare puno za trendove uštede energije. Stolica, koju sam ambiciozno s planom čitanja novina do krajnje destinacije, zauzeo u sedmici nakon presjedanja u Dubravi, bila je toliko vruća, (kao da je vani -25oC) da nisam sjedio duže od stanice u Maksimiru (2 minute). Gospođe penzionerke, kao ni nekoliko brkatih muškaraca, taj detalj nije nimalo omeo u meditaciji. Vezano s time, a možda i bez veze, dolazimo do drugog. Popriličan broj korisnika javnog gradskog prometa, ima ozbiljnih problema s održavanjem osobne higijene. Ili je netko od putnika, skrivajući od eventualne kontrole karata, ispod jakne nosio tvora. 



lostways @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 2, 2008

Nakon višemjesečne sapunice, u Hrvatsku se vraća Zagi.




 

Ne ova simpatična vjeverica što budi sjećanja na zlatne godine Zagreba (a i šire), već ex-general Vladimir Zagorec.  Predstava koja prati njegovo izručenje, dostigla je svoj vrhunac. Sve su televizijske postaje obišle remetinečki pritvor, znamo sve detalje budućeg Zagijevog smještaja, detalje optužnice, čak znamo, jer nam eto predsjednik Republike skrenuo pozornost, i kako se oblači.

Da vidimo što o pojmu general kaže Wikipedija.

"General (od lat. generalis - opći) je osoba koja se nalazi u vrhu vojne ili, nešto rijeđe, policijske hijerarhije. Čin generala karakterističan je za kopnenu vojsku i ratno zrakoplovstvo, i poznaju ga gotovo sve vojske svijeta....Pojam general u nekim vojskama označava određeni vojni čin, ali najčešće se koristi kao skupni naziv za najviši zapovjedni kadar oružanih snaga (generalitet).

Čin generala pojavio se u vojnoj povijesti kao naziv za visokog časnika koji je zapovijedao cjelokupnom vojskom (in general), a proširio se u vrijeme nastanka i organizacije prvih profesionalnih vojski u 17. stoljeću. General zapovjeda velikim složenim vojnim postrojbama (brigadama, zborovima, armijama), pojedinim granama vojske (npr. kopnenom vojskom, ratnim zrakoplovstvom), ili se nalazi na drugim vrhovnim zapovjednim mjestima oružanih snaga (prije svega na čelu glavnog stožera, ili vojnim ustanovama)."

Hm! - koji od opisa nositelja generalskog čina, možemo pripisati našoj zvijezdi medijskog prostora? Na stranu sve to, znamo kako je pokojni predsjednik vodio državu, pa je tako picmajstor bio ministar obrane, a drugi birtaš čuvar državnog pečata(?!)

O prijetnjama, koje su podloga za ovako spektakularan transfer posrnulog generala (sic!) od strane drugog povjerljivog čovjeka pokojnog predsjednika (što??? - zaboravili ste tko mu je bio partner u firmi. Pa da podsjetim, stanoviti Dean Košutić), nije potebno puno pričati, ako znamo da ovaj drugi leži zbog prvog, pa mu je ovaj uzvratio istom mjerom. 

Mene zapravo najviše zanimaju posljedice ovako važnog trenutka. Pa pitam: ako ovo pravosuđe i istražne institucije (namjerno  ne spominjem samo policiju, jer je riječ o predmetima od državnog interesa, pa i političke pozadine), nisu u stanju natjerati dva kokošara što su prebila čovjeka za 300-tinjak Eura (da je i 1000), da progovore o nalogodavcima, kako će natjerati Zagija da progovori o pozadini mutnih poslova, kada znamo da se radi o bitno većim ulozima. 

Uostalom, ako Zagi "propjeva", mislim da nam prijete (ili se smješe) novi izbori. Naprosto, neki iz vlade i (ili) sabora, će morati u pržun. 

I tako. Čekamo. Čekamo presude Rađenovićevim krvnicima, dirigentima iz "Maestra", profesorima iz "Indeksa", sjeća li se tko brutalne pljačke Fine u Zvonimirovoj, i tako dalje, i tako dalje. 

Samo mi se nekako, čini da ćemo prije dočekati Godota, nego vidjeti te likove iza rešetaka. (samo da prije i nas ne prebiju kao Estragona, lika iz Beckettove drame)

lostways @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008



Da li nas zaista nije briga?

Što bi bilo da se (nedajbože) radi o našem djetetu?

Znate li da je Luka donirao svoje organe?

Da li je zadaća policije samo naplata kazni za prometne prekršaje?

Tko je pretukao Rađenovića (ovi u pritvoru izgleda nisu), Galinca, Miljuša...?

Da li je Hrvatska civilizirana država? Da li je Zagreb siguran grad?

I na kraju, imamo li uopće savjesti?

lostways @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare