zagrebačka trilogija
Blog - listopad 2009
četvrtak, listopad 29, 2009

Od danas više nema novih hrvatskih branitelja? - naslov je članka na Index.hr. Ttruć, truć bla,bla (pročitajte članak), nakon 13 godina više nema potrebe za priznavanjem braniteljskog statusa. 

Bogibogme, Jaca se pridružila antihrvatskim elementima. Kako gospođo Suzana možete i pomisliti da je 13 godina bilo dovoljno za stjecanje braniteljskih prava, a nismo još dosegli milijunčić.

Evo, sad se zapravo vidi tko oduzima prava braniteljima.





lostways @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2009

- Di si frendu?! Kak si?
- A usrano, da ti pravo kažem.
- A kaje?
- A kaj nije, jebiga. Stisnulo sa svih strana. 

Zadnjih nekoliko mjeseci, odrekao sam se kupovanja štampe, pa sam i izgubio naviku jutarnjeg listanja uz kavu. Kave se nisam odrekao. Nisam se odrekao ni informiranja, pa uz jutarnji Nescafe, prodrljam informacije na portalima. Kao i većina vas, pretpostavljam. 

Ne pamtim, a moglo bi se reć da već pamtim podugo, kada je s naslovnica vrištalo toliko afera. I kaj? - niš. Evo uhitilo umalo kompletnu upravu Podravke. I kaj? - nikaj. Di je lova? Marinca i ekipu, bajbukiralo na metar dana. OK, ali di je lova? 

"Ako mislite da mi nismo zaslužili voziti A6, to je zaista vaše pravo." - famozna je izjava usranca iz upravnog odbora HAC-a. Da seronjo, mislimo. No? I kaj? - niš. Di je lova? HAC je na svim popisima najzaduženijih hrvatskih tvrtki, posluje na rubu likvidnosti. MI ih financiramo kroz proračun, a bogami i vožnjom po autocestama. I da, imamo pravo mislit kaj hoćemo, al si sa tim svojim pravom možemo obrisat dupe.

Gradonačelnik u opsežnim pripremama za predsjedničku kandidaturu, proputovao državu uzduž i poprijeko, pola susjedne države(?!), a bogibogme ni Beč mu nije predaleko. Ljudi glasajte za njega - predsjednika RH, to je jedini način da ga skinemo s kite u Zagrebu. Pa neka malo i ostali, koji misle kako u Zagrebu samo med i mlijeko, podjele s nama to nezaboravno i predivno iskustvo nosanja ga na grbači. Nažalost, neizbrisivo iskustvo.

Splićani znaju. Izabrali su gradonačelnika jebača. koji kad ga stisne bed, zapali, nestane. A grad vodi seka. Koju istinabog nisu izabrali, al' kao da smo mi u  Zagrebu  izabrali Matu Kraljevića (direktor Zagrebparkinga, za neupućene, op.a.), pa ga svejedno imamo.

Ono kaj hoću reć. Jebemu miša, pa tu se zaista mora dogoditi totalna propast, da se stvari pomaknu s muljevitog dna bunara (o čemu nedavno pisah). Nekaj nije OK. Ili novinari moraju na sud pa odgovarat za klevete i laži, ili subjekti njihovih članaka moraju, ako ne u buksu, a onda bar dolje sa svojih pozicija, uz povrat love.

Damir Fintić neće u buksu, al' će mu pravna država ovršit imovinu, kako bi je proslijedila Štenglovima. Koji nemaju dosta. Pa zakaj sad ista ta pravna država, ne ovrši imovinu Marinca i ekipe (aj, OK, neka ih prvo osude), zakaj onim bahatim smradovima iz HAC-a ne ovrše imovinu za razliku cijene kvadrata farbanja tunela. Zakaj Milan sam ne plaća svoju kampanju, i zakaj ga pravna država pritom ne pita otkud mu NJEGOVA lova za to?

Četiri novinara lažu, ali njegovo veličanstvo Vanja Sutlić ne. I kaj? Nikaj. Čovjek i dalje sjedi u svojem luksuznom uredu i ruga nam se. I kaj?

Zapravo svi mi znamo za veće ili manje nezakonitosti, za primjere očite korupcije, potkradanja i slično, i to iz vlastitog iskustva. Svi znamo bar jednog lažnog branitelja invalida, jednog korumpiranog lika iz javne uprave, lokalnog dilera, jednog koji "sređuje" tehnički, ili koji "sređuje" kazne na murji, znamo ko nas može ubacit preko reda za pregled u bolnici, ili sredit kakav neprolazan ispit na faxu. I uglavnom šutimo (pa i ak sami ulovimo kaj u mutnom, tim bolje). Zakaj? Zato jer poučeni primjerima na visokoj razini, na primjerima iz novina, gutamo foru koju su nam servirali zli kleptomani i lažljivci na vlasti. A to je: samo vi pjevajte, ionako nam ne možete ništa. A lovu ne vraćamo.

To je odgovor na sve gore spomenute kaj. Kaj? - pjevaj. A ko pjeva zlo ne misli.

- Di si frendu?! Kak si?
- A usrano, da ti pravo kažem.
- A kaje?
- A kaj nije, jebiga. 


lostways @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, listopad 16, 2009



16.10.1999.


lostways @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 14, 2009

Hm. Šutio sam mjesecima. Nemam kaj reć. Nemam. Ispisah ovdje nebrojene retke, more slova, sasipah žući, uzalud. Gdje mi to živimo? Milan Jesam-nisam-kandidat Bandić, Luka Za-zemljake-dobri-barba Bebić, Utekli Drivo, Odlučna Suzana aka Jaca, Mate Parkirališni-harač Kraljević aka Vokali? - što je to? Andrije Nije-laž-nego-neistina Hebrag, Nadamsene Vidošević, Lopovčanec ups! - Polančec, HEP, HŽ, EU, Tučapters Jandroković... jebi ga, tko bi sve nabrojao. Zaokupljen brigom o vlastitoj egzistenciji, sva sam sranja proteklih mjeseci (a bilo ih je) trpio šutke. I uspio preživjet dosad, usprkos golemom trudu pobrojanih, a i šire, da me onemoguće u tome. Da mi maznu i zadnje kaj imam. Fucking kleptomani. Nabijem ih!!! 

I tako, odlučio sam šutit i dalje. Šutnja je možda i najbolji način borbe protiv kleptomana na vlasti. Došli smo do točke, kad je oporavak potpuno nemoguć, ali još lebdimo. Kad padnemo na samo dno bunara, kad dublje ne može, valjda će svijest glasačkog patuljka (onih 65% koji ne izlaze na izbore) doći do stadija razumijevanja osnovnih postavki funkcioniranja društvene zajednice, bila to država ili grad (županija).  Kad sve propadne u otrovni mulj na dnu tog našeg balkanskog bunara, možda, kažem samo možda, na vrh blatnjave gomile ispuzaju neki sposobni, i što je najvažnije dobronamjerni, koji neće pobjeći iz bunara sami, a jad i bijedu ostaviti dolje, da se koprca  u mulju, nego povući, pokrenuti bunarsko kolo, izvući ove odozdo', isušiti i počistiti bunar, pa potom zajedno urediti vrt. Da, spasit nas može jedino Pero Kvržica. No prvo, trebamo dotaknuti mulj. Dobro se unj' uvaljat.

A kako se je opirem mulju na dnu bunara? Evo, pomažu mi i mala čudo. Na drvetu rodio gofi!!!

Na drveto rodio gof!

Šalu na stranu, protekli vikend, vratitli smo se malo na more, koje nas je zaista bogato nagradilo. Papali bu'mo fine ribice još jako jako dugo.

Malo ribe

Pošte oko Oliba i Ista...

virsko more

... dočekale su nas širom raskriljenih ruku. Na malenom Morovniku, čak smo se i kupali. U "properties" fotke, piše da je snimljena 08.10.2009. u 18:24 h. 

Jump!


Da senjali ne služe samo za obilježavanje parangala, dokaz je i ova malena čigra u trenucima predaha. 

Čigra

Rado smo pričekali da predahne, i odleprša dalje, samo njoj znanim putem. I tak, to je moj mir, to je moj način. Iako neprekidna borba za preživljavanje na zagrebačkom asfaltu (umalo pa smrznutom ovih dana) nije nimalo idilična, za razliku od gornjih ilustracija. Jebi ga, preživili smo rat. Preživi'ćemo i ove. 

I za kraj, još samo osmijeh dvojice od nas trojice (ili ak je gof ona, troje). Trećem (trećoj?) nije do smijeha.



Troje



lostways @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare