zagrebačka trilogija
Blog - listopad 2010
četvrtak, listopad 28, 2010

- Dobro jutro, Samson jedan, plavi molim - sa smješkom ću pristojnim uputiti pozdrav unutrašnjosti prozora čije podnožje čini gomila otiskanog papira, spremno držeći  narančastu novčanicu u ruci.

- Imate li što sitnije? - bez uzvraćenog mi pozdrava iz unutrašnjosti okna odgovara brkato lice sliježući ramenima pritom, ni ne pokušavajući pokrektom kakvim dati mi do znanja da ću naručeno i dobiti.

Zaustim psovku pa zastanem, nervozan već, jer nije to prvi puta da želeći platiti nešto važećom monetom bivam  odbijen.

- A je, krupna baš, komentiram pa se uz "doviđenja onda" okrećem u smjeru obližnje, slijedeće aluminijske građevine okovane potencijalnom remitendom.

- Dobro jutro, Samson jedan, plavi molim - sa smješkom ću ponovo, pristojnim uputiti pozdrav unutrašnjosti drugog prozora čije podnožje čini gomila otiskanog papira, i ovaj put spremno držeći  narančastu novčanicu u ruci.

Ovaj put, sasvim zgodno, mlado žensko lice, poprimi izraz neugode, ramena ne slijegnu već desno izbaci cijelu ruku uvis, kako bi dlan dosegao tjeme i posvrbio ga u trajanju nekoliko sekundi koje su potrebne valjda, da unutrašnja strana tjemena tog, iskombinira kakvo odgovarajuće i zadovoljavajuće rješenje problema.

- Trebali se malo pripremiti gospodična - izustih, još uvijek nasmiješen, s iskustvom konobarskim kad najsitnije novčanice iz sinoćnjeg prometa ostavljasmo spremnima za uzvrat prvim stvarateljima jutarnjeg skromnog prometa.

Počekam još tren ili dva, pa kao tri ili četri prije toga, na istoj se peti okrenuh uz pozdrav hladan. Pomislim: što bi bilo da imam tisuću? - pa mi ugoda zamišljenog zamijeni nervozu izazvanu činjenicama da tisuću nemam nego tek sto, i to takvih kojima ne mogu jutrom ovisnost užasnu zadovoljit.

Tek iz trećeg pokušaja, dvaput već citiranog, završih s pozdravom i zahvalom, s plavim paketićemu ruci.

Stvarno, kak bi dobro bilo da imam tisuću...

sto kuna za pljuge

P.S. Pa jebemu! - kaj je stvarno moguće da na kioscima uz utrinski plac ne možeš kupit pljuge, bez da obiđeš cijeli uokolo, jer nemaju za uzvratiti ostatak od 100 kuna? Da li je problem ostaviti polog od parsto kuna u sitnim novčanicama ili cijeli dan nemaju toliko prometa da bi to bilo izvedivo? 

I kako je na trećem kiosku završila moja jutarnja ophodnja? - s punom šakom mrkih meda u džepu....

lostways @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 21, 2010
 
Lijepa naša domovino... Baš.
 
Očekujući odluku Ustavnog suda, kako novi izbori nisu potrebni, jer je Vlada donijela takvu odluku (reče Hebrang da što će novi izbori kad će HDZ ionako opet pobijediti...), temeljenu na stručnoj procjeni jednog od najutjecajnijh domaćih bahatih psemakrata  Vlade Šeksa, razmišljam malo o razvoju hrvatskog civilnog društva.
 
Na krilima društvenih promjena u cijeloj (istočnoj) Europi krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, i mi smo, kao i ostali istočnoeuropski narodi poželjeli živjeti u demokraciji. No s voljom naroda koji je težio vlastitoj vladavini (što riječ demokracija i znači) nisu se slagali stanoviti mediokriteti, uglavnom od strane velikog vođe i oca domovine, ex generala, pod izlikom nekakvih plebiscitarnih izbora delegirani na čelo države.
 
Da li je moguće da redom bijahu kleptomani, pa im od demokracije bila bliža kleptokracija. Razmišljanje mi prekine zvuk falšne sirene, onaj koji u TV kvizovima označava pogrešan odgovor ambicioznog kandidata pa napravim gutajući knedlu, istu facu kao Mirko Miočić u trenu spoznaje da je njegov nastup u Milijunašu završen.
 
Kleptomanija jest patološka težnja za krađom, ali ono što naše junake iz drugog pasusa ne čini kleptomanima jest činjenica da ovi to, po definiciji, ne čine zbog stjecanja  materijalne koristi. Što se za naše časne i ugledne zastupnike i ine dužnosnike (ako ja koristim kajkavštinu, netko na moru čakavštinu, onda je dužnosnik čista tuđmanovština) nikako ne bi moglo reći.
 
Prateći poslijednje aktualne događaje shvatih, no ne dohvatih nikakve nagrade, kao uostalom ni nesretni (usput rečeno i jedan od tristotinjak tisuća nezaposlenih) Mirko, radi se o transformaciji demokratskog društva u psemakratsko. Gdje vladavinu naroda zamjenjuje laž. Poigrah se grčkim korijenom za laž, sukladno korijenu demos za narod. I evo ga! - sklepao sam pravi naziv za društveno uređenje u Lijepoj nam.
 
Ako već definicija ne dopušta kvalifikaciju više puta spomenutih junaka kleptomanima, mogu li se barem svrstati u grupu definiranu dijagnozom pseudologija fantastika.
 
 Mr. sc. Vesna Šendula Jengić, dr. med. na sajtu psihonet.com opisuje pojavu nazvanu patološko laganje.
 
"U službenim međunarodnim klasifikacijama posebno je označena kategorija patološkog laganja (pseudologija fantastika). Ta kategorija podrazumijeva da je patološko laganje u osnovi prisutno kod one osobe koja sustavno govori laži unatoč činjenici da za iste može biti ili već jest kažnjena."  - poznato?
 
I još: "...Patološki lašci opsesivno i impulzivno lažu. Mijenja se samo tematika. Stoga mnogi ovaj fenomen približavaju razini psihotičnog poremećaja. Postoje stavovi da patološki lašci ne mogu kontrolirati svoje laži, što može dovesti i do kriminalnog ponašanja koje se npr. može ispoljiti i kod davanja iskaza na sudu." - vidi, vidi, i ovo se slaže...
 
I kad već pomislim da sam na poslijednjem petnaestom pitanju, da mi se smješi grand prix, u stvarnost me vrate slijedeći redovi: "...Za razliku od laganja koje u podlozi ima sticanje određene koristi za osobu koja laže, patološko laganje se češće vezuje za osobu, a ne za situaciju, nema eksterne odnosno posljedične koristi i uglavnom je nesvrhovito. Čak štoviše, diskriminirajuće je za osobu koja laže, a ona se unatoč tome i dalje koristi lažima." - dakle usprkos poslijedicama, laži ne prestaju i tu ništa nije sporno, ali opet isto, što ćemo s dijelom koji govori o izostanku koristi i nesvrhovitosti laganja?
 
Razočaran, dovrših čitanje: "...Sve ranije navedene nepoznanice predstavljaju i poteškoću kada se radi o liječenju osoba koje patološki lažu. Patološki lažljivci se u pravilu ne osjećaju bolesnima, njihovo ponašanje je često impulzivno i opsesivno, a poriv za laganjem nekontroliran."
 
Zabrinem se. Kako su svi nabrojani simtpomi podudarajući, osim onog detalja o nesvrhovitosti koji je očigledno u naših junaka nadodan, svatih da se radi o mutiranoj bolesti.
 
"...Postoje odredjene vrste psihoterapije i farmakoterapije koje ne djeluje direktno na patološko laganje, ali djeluje upravo na gore navedene komponente kao njihov sastavni dio." - a lijeka zapravo  - nema.
 
I tako nažalost, pod vodstvom mutiranih patoloških lažljivaca, nastavljamo živjeti u psemakraciji.
 
Lijepa naša... Baš.
lostways @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 6, 2010

zpU sječi direktora Zagrebačkog Holdinga, stradao je notorni Mate Kraljević. Nek mu je sa srećom. I nama.

No bojim se da se desilo ono što sam i pretpostavio pri kraju posta malo niže; sjaši Kurta da uzjaši Murta. Novi agent, ovaj iz naslova posta, proslavio se prvim potezom...

Izvjesio imena dužnika na zid. Kako je ta sitnica protuustavan potez na razini postupaka revnih predsjednika kućnog savjeta koji to isto čine s imenima dužnika za stubišnu struju, Mišeta nam je jasno ukazao da nastavlja smjerom prethodnika koji se nije obazirao na odluke i/ili mišljenja Ustavnog suda.

A parking na tržnici Utrina i dalje u 16.15 zjapi prazan jer se naplaćuje do 21.....

lostways @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare