zagrebačka trilogija
Blog - studeni 2008
četvrtak, studeni 27, 2008
Nakon pet piva prije podne, natašte, šekspirovska dvojba. Post, or not post?
lostways @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008

Zagrebparking, jedna je od perjanica famoznog sredstva za mužnju novca od građana Zagreba. Zagrebački holding pod svojom kapom okuplja sve komunalne tvrtke u gradu. Nominalno, svrha osnivanja je, smanjivanje troškova poslovanja, upravljanje "komunalijama" s jednog mjesta, sve u svrhu ostvarivanja dobiti, koja će reinvestiranjem, biti na dobrobit i u korist građana, čiji novac i predstavlja prihodovnu stranu knjigovodstva tvrtke.

Ukupni su prihodi tako (izvor: www.zagreb.hr - službene stranice grada) u 2007. iznosili 4.306.435.110 kuna a dobit nakon oporezivanja fantastičnih 23.715.670. Odllično zvuči? nije li. Ali, koliko je to u postotku prihoda? - 1,82 %. Fantastično?
Vratimo se malo na Zagrebparking. Na njihovim su stranicama istaknuti slijedeći financijski rezultati za 2007. Ukupni su prihodi bili 123.544.532 Kune, dok je dobit nakon oporezivanja iznosila 32.800.976 Kuna. Ili čak 26,55%. Ups!

Dobit Zagrebparkinga, usprkos investicijama, veća je od ukupne dobiti Holdinga za ca 9.000.000 Kuna. Nema u tome ništa sporno. Pokazuje to, da zdrave tvrtke, pokrivaju promašaje gubitaša, iako mi nije sasvim jasno, kako to komunalne tvrtke mogu raditi s gubitkom. Međutim, iznos od 15-ak milijuna kuna koji godišnje ode na donacije (vidi post: Ples sa zvijezdama) sada možemo vidjeti i u drugom svjetlu. Tvrtka koja ostvaruje ca 24 milijuna kuna dobiti, 15 milijuna daje u donacije apsolutno nepovezane sa građanima čije novce ubira kao prihod.?????

Lopovluk je to i kriminal, bez premca. Zašto ovo uopće pišem. Iz vrlo subjektivnog razloga. 

Jučer sam oko 17 sati, kada jarunski plac (tržnica, jelte) već odavno ne radi, već samo nekoliko kafića i ostalih radnji na margini te građevine, parkirao auto, na gotovo praznom parkingu, kako bih obavio nešto u jednoj od tih radnji.

Uočih znak o naplati parkinga, ali mi ne padne na pamet, da se parking plaća u to doba dana. Mea culpa, nisam platio. Svrha je naplate parkinga, koliko sam shvatio, omogućavanje veće rotacije parkiranih vozila što načelno i podržavam, jer je u centru grada i ovako gotovo nemoguće naći slobodno mjesto. Ali ovakav sistem naplate je lopovluk. Namet. Kakvu kurčevu svrhu ima naplata parkiranja na praznom parkiralištu? Uglavnom, vratih se za dvadesetak minuta izatekoh pod brisačem ovo:


Pa jebem ti mater Milane Bandiću, i tebi i tvom usranom Mati Kraljeviću, koji uzgred nije uspio u 20 godina života u Zagrebu, naučit zagrebački nego ni hrvatski jezik. Mate! - hrvatski jezik poznaje vokale, i obilato ih koristi.

Dvjestopedeset jebenih kuna za takav prekršaj. Da vam jebem mater obojici 250 puta! I onima koji vas drže tu gdje jeste (nek se nitko pojedinačno ne uvrijedi, molim). Platit ću kurac! Idem u zatvor. Jebe se meni za vaše donacije. Od mene nećete dobit lovu, makar dijelio ćeliju sa Zagijem. Pušite. Oboje i to u 69 poziciji.

Eto. sad mi je malo lakše. 

P.S. Jebem vam mater Milane i Mate (ovo za još malo olakšanja)
P.P.S. (offtopic) nešto za sladokurce (ups!)

lostways @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008


Uz novog superjunaka, Stegnireman-a, uz onog kojem je to i posao, u otkrivanje recepta za izlaz iz recesije (banane, govana, kako hoćete) u Hrvatskoj, uključio se i sam Predsjednik republike. Otkrio je skandalozan podatak o 4 milijuna kuna, utrošenih na pogrebe nesretnika, koji su pritom bili i branitelji.  Predlaže ukidanje tog troška, kao jednu od krupnijih ušteda unutar državnog proračuna. Milanu Bandiću, taj se novac čini kao tašengeld. Pih, mršavih četiri milje.... 

Šalu na stranu. Nije problem u počasnom plotunu i zastavi za pokop branitelja, zanimljiviji mi se čini odgovor na pitanje što u tome košta 4 milijuna kuna. U ministarstvu gospodina Vukelića, poslijednjih je godina potrošeno bogzna koliko novca, bez racionalnog objašnjenja, ali eto, našem je Šćifi, upao u oko baš taj golemi rashod. Kladio bih se na neviđeno, da je iznos utrošen na šekret papir unutar MORH-a višestruko veći od ovog. Ili primjerice za mješavinu, kao pogonsko gorivo kosilica travnjaka unutar objekata istog ministarstva. Možda bi veći efekt na državni proračun imalo rezanje troškova za ptičju hranu u uredu Predsjednika republike ili ukidanje budžeta predviđenog za sredstva za laštenje dugmadi časničkih uniforma. 

Na stranu i fantomskih pola milijuna branitelja, na stranu kriterij po kojem valjda i ja, ako pijan sletim s ceste pa zagrlim stup, imam pravo na pokop s vojnim počastima, ali ovakvom generalizacijom, uvrijedio je brojne obitelji, koje su izgubile svoje članove, upravo za ono, što u puno većoj mjeri koristi on osobno, nego obitelji same. 

OK, postrožiti kriterije ostvarivanja prava, svesti troškove vojnog pogreba u realne okvire, ali to je pod normalno, već odavno trebalo biti učinjeno, a nikakotakvo što stavljati u kontekst izlaska iz gospodarske krize.

Ma samo neka Šćife. Ugodno je znat da je država u sigurnim rukama i mirno spavat. Ne zaboravimo, Stjepan Mesić obnaša  funkciju vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske.

 

lostways @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008
Passo doble je podrijetlom španjolski ples…prikazuje koridu u kojoj plesač preuzima ulogu toreadora, a plesačica crvenog plašta. Plesač i plesačica zajedno se gibaju oko zamišljenog bika, i izvode flamenco elemente i stilizirane figure, koje podsjećaju na borbu u areni.
 
Volio bih zaplesati passo doble sa zagrebačkim gradonačelnikom. Od dvije uloge u plesu, ja bih odabrao treću. Bik.
 
U tri protekle godine, Holding, fantastična ideja Milana Bandića i njegovih bliskih suradnika, osnovao kako bi se smanjili troškovi poslovanja zagrebačkih komunalnih poduzeća, u svrhu veće dobiti, sve to u svrhu javnog interesa građana Zagreba, poklonio je 45 milijuna kuna različitim tražiteljima.
 
Osim Dinama, koji ima potpisani ugovor s Holdingom, sve ostale donacije dobivaju se bez pravila. Procedura je takva da se obično pošalje zamolba za donaciju i tada to Holding, odnosno gradonačelnik Milan Bandić, odobri– ispričao je novinaru Jutarnjeg neimenovani izvor iz gradske tvrtke.
 
Ja se idiot, nisam toga sjetio, a dovoljno bi mi bilo samo stotinjak tisuća, zbog pomanjkanja kojih, skupljam sijede.
 
Da vidimo malo, kome su poklonjeni naši novci : 

  15.000 - Torcida Osijek
200.000 - Vrdoljakovo poduzeće Mediteran film
100.000 - Obrt Šlager, Lucije Novković
130.000 - Savez baptističkih crkava
  11.000 - Zavičajni klub Plehan
200.000 - Mljetsko kulturno ljeto
150.000 - HNK Split
  80.000 - Hrvatska žena
  70.000 - Lađari Metković
100.000 - Lostways d.o.o. 

Naravno, ovaj zadnji je uljez. No prema nedokučivom kriteriju dodjele sredstava, u čemu je problem, zašto i ovaj poslijednji ne bi omastio brk?
 
Kao i sve vijesti, i ova ima svoju pozadinu. Nije problem (samo) u 45 milijuna kuna, već je osnovno pitanje: koji je kriterij dodjele donacija iz gradskog buđeta. Iako je pitanje više-manje retoričko, ponudit ću odgovor. Kriterij je pletenje mreže usluga, koje se vraćaju. Ne bi bilo sporno, da gradonačelnik radi usluge svojim (stranačkim) novcem, očekujući povrat u trenucima kad mu zatreba politička podrška. Ali ovaj to radi NAŠIM novcem. Tako mi nije teško zamisliti način povrata usluga u predizborno vrijeme, a kako sam u privatnom poduzetništvu već 10-ak godina, tako znam kako se vodi knjigovodstvo udruga građana, odnosno, znam da se može lako i nesmetano dizati gotovina, pa tako ne možemo govoriti samo o vraćanju usluga, već i nećeg dosta konkretnijeg.
 
Bilo kako bilo, volio bih čuti objašnjenje od Milana-čačkaju-mečku Bandića, koji je obrazloženje dodjele zagrebačkog novca podružnici Torcide iz Osijeka, ili metkovićkim lađarima (ili bilo kojem drugom od tražitelja). O zavičajnom klubu Plehanaca, objašnjenje mi ne treba, tek možda kakva zamljopisna poduka, naime nemam blage veze gdje Plehan jest. Kao mislim i devedeset posto zagrepčana.
 
Milan se nakako zakolonio iza superpopularnog zabavljača Drive, alias Dr. Grinča, pa je u njegovoj sjeni, uspio relativno nezapaženo proći i superskandal vezan uz gradnju pomoće dvorane Arene. Dakle, idioti su uspjeli sagraditi pomoćnu dvoranu, tlocrtno manju od dimenzija rukometnog igrališta, što je čini beskorisnom. Zaboravih podsjetiti, i Arena se gradi NAŠIM novcem, a Milan delam-Bandić, na pitanje o tom propustu odgovara sa “nek ne čačkaju mečku”.
 
Da ne ispadnem užasan, ali zaista priželjkujem poplavu. Koja će odnjeti to smeće kuda mu je i mjesto. Sad će neko reć, vidi ga! – priziva prirodnu katastrofu. Istina, ali kad malo bolje razmislim, ma koja to elementarna nepogoda, može biti gora od Bandića i njegove vesele družine?
lostways @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008

Jučerašnji Jutarnji list, objavio je članak u kojem među ostalim, donosi informaciju o tome da, tri od pet Hrvata odbija prihvatiti činjenicu pripadnosti Balkanu. Slučajno uzeh u ruke i Franovu knjižicu, neka zbirka pitanja-odgovora u vezi Europske unije, gdje autori uredno u balkanske zemlje pobrojiše sve osim Hrvatske.

Geografski, Balkanu pripadamo nedvojbeno. Zapadna obala tog golemog europskog poluotoka, gotovo u cijelosti je hrvatska obala. Politički, nažalost jednako tako, dovoljan su dokaz događaji s početka 90-ih.

Dakle, zašto tri petine Hrvata odbija identifikaciju s tim geografsko političkim pojmom? - zbog, uglavnom negativnih, konotacija koje taj pojam donosi. U Jutarnjem se čak spominje fraza upotrebljavana u europskim političkim krugovima, a to je "balkanizacija Afrike". Đizus!

E pa. Jesmo ili nismo?

Pokušajmo napraviti malu analizu. 

Politička kultura
Vidi forume, komentare pod člancima u net medijima, političke emisije na TV-u. Vidi ustaše i komunjare, ustaše i srbende(četnike). Tolerancija u shvačanju političkih ili svjetonazornih različitosti u nas je na poprilično niskoj razini. Dodatna je argumentacija, svakom tko je bar jednom bio na kakvom forumu, mislim da je suvišna.
Balkan vs. Europa 1:0

Prometna kultura
Nakon samo nekoliko kilometara vožnje po Zagrebu, bez dodatnih objašnjenja ili argumenata...
Balkan vs. Europa 2:0

Gastrokultura
Koliko štrudle, razni istarski i dalmatinski specijaliteti vuku i dijele korijene s našim europskim, zapadnim susjedima, toliko je rasprostranjenost turcizama unutar gastronomske ponude, prevladavajuća. Ipak, ovdje je rezultat neodlučan. Iako kad bi pričali o kulturi konzumacije, balkan ima stanovitu prednost. Ali ipak:
Balkan vs. Europa 3:1

Gospodarska kultura (?)
Korektna trgovina, još je miljama daleko od europske. Mito, korupcija, nepotizam, pojmovi su koji Balkanu daju, barem još zasad, neuhvatljivu prednost. Ne tvrdim naravno, da Europljani ne znaju za značenje pobrojanih pojmova, ali, svi imaju negativnu percepciju u javnosti. Kod nas, sv je OK ako te ne ufate.
Balkan vs. Europa 4:1

Kultura umjetnosti
Tu već hvatamo dobar priključak, što zahvaljujući stoljetnim utjecajima Austrougarske monarhije i Italije, što zahvaljujući (valjda)urođenoj percepciji i talentima, umjetnost (osim možda filmske) uglavnom spada u Europu. Osobno i pristrano, prisutnost notornih cajki u glazbenoj kulturi, svrstat ću na marginu iako bi možda realno, jezičak na vagi što se tiče glazbenog ukusa prevagnuo na Balkan. Kako bilo:
Balkan vs. Europa 4:2

Zaključak neću iznosit, a ako nešto izostavih, rado ću napravit update semafora pripadnosti.

Od dnevnih aktualija, sve što spomenem, još je dodatni dekagramski uteg na balkanskoj strani vage. Kako je ovih dana virovitički gradonačelnik jedna od svjetlijih pojava unutar vladajuće stranke, ostavit ću na slobodnu procjenu fotku s njegovog bloga. 
Balkanski ili europski političar?

Obzirom na vokabular premijera komentiran u prošlom postu, pronalazim i prostor za svrstavanje Lijepe naše izvan Balkana. 

U Južnu Ameriku.





lostways @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008
Index.hr je ekskluzivno objavio fotografiju sastanka vlade sa sindikatima na koji je potajno pristigao i Ivo Sanader pa rekao: "U banani smo, visimo o niti". Lostways.bloger.hr, još ekskluzivnije donosi fotografiju kao dokaz te najnovije tvrdnje dr.Grinča!!!!




lostways @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare



lostways @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

Neke su stare navike nepromjenjive. Svima, pa i onima koji imaju sreću ne živjeti u Zagrebu, poznate su teškoće u prometu. Dugogodišnja politika gradske uprave, koja bi se mogla sažeti u formu "graditi ma što bilo, samo da se ubere golema provizija" rezultirala je poslijednjih mjeseci gotovo potpunim prometnim kolapsom u gradu. Javni je prijevoz na razini 80-ih (uz nešto novija vozila, možda i koje više), a broj stanovnika i automobila je ne znam koliko puta multipliciran.Prometne studije, ako ih netko i čini, onda su to diplomanti notornog Fakulteta prometnih znanosti, među koje spadaju Rojs, Škaro i ostali akademci. 

Da priča ne bude dovoljno tragična, brine se i policija. Oni koji bi trebali raditi red, nerijetko su baš oni koji rade nered. Da ne nabrajam previše, i nije karakteristično samo za Zagreb, koliko ste puta vidjeli da policija zauzme jednu od jedne i pol trake kako bi naplatila nekakav minorni prekršaj, dok 200 metara dalje, luđak u kanti s pogonom snage 300 KS, projuri u kontra smjeru.....

Navika čučanja u grmlju kako bi zaskočila luđaka koji na mjestu gdje je brzina ograničena na 50 vozi 65 km/h, mislio sam da je odumrla. Al' misliti je drek znati.

Evo primjera:


Na križanju gdje se sa obilaznice (smjer jug) skreće u Lučko, semafor je na kojem su nerijetko takve gužve, da kolona završava (ili počinje?) debelo na Jadranskoj aveniji. TAda u pomoć priskače policajac (ili kakav student iz  prometne patrole), koji preuzima ručnu regulaciju semafora, pa valjda popravi situaciju (iako nisam baš sasvim siguran u popravak). 

Poslijednjih dana, jer navike su navike, policija je odlučila promijeniti strategiju ragulacije tog vječno zakrčenog križanja.



Stanu na ugibalište neposredno nakon semafora, i prate koji će od notornih kriminalaca proći u žuto. U praksi, to znači da kaznu fasuje svaki onaj tko poslijednji prođe raskršćem (eventualno se mo'š provuć ako još nije gotov s onim od prošlog intervala).  Dakle, u europskim megapolisima, policija pomaže semaforu(odnosno protoku prometa), tako da potiče prolazak u žuto/crveno, kako bi što je više moguće ispraznila križanje i opterećeni smjer. Brzine su male (odnosno nema ih, jer tek kreću na preglednom križanju) i korist od prolaska u žuto (ako nema ostajanja u križanju) je mnogo veća od zaustavljanja na zeleno kako bi se izbjegla kazna. Istina, korist je veća za opće dobro, ali ne i za vaš MUP (čitaj proračun, ako ne i "dogovorit ćemo se, ljudi smo"). Ne znam da li je službeno , ali čini mi se da je novi/stari običaj u izravnoj vezi sa mjerama najavljenim od Dr. Grinča. Stezanje remena/ne stezanje remena, zamrzavanje plaća/obustava rasta plaća, istina/laž, nove su odrednice hrvatske vlade u svim segmentima, od zdravsta, preko gospodarstva do prometa, pa je tako, očigledno počelo cijeđenje građana u svim segmentima društva. 

Kol'ko je sati doktore Grinč?


lostways @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008
Bilo je pitanje trenutka kad će šef stand-up komičarske skupine pod nazivom Vlada RH i sam završiti u rubrici „zabava“ svih relevantnih svjetskih pisanih (i šire) medija. Taština fanatično točnog doktora, malo je povrijeđena, pa je naredio kontraofenzivu na Facebooku. Kao i sve operacije ovog superuspješnog, naočitog, heteroseksuanog, političara, i ova je vrlo uspješna, pa je tako uspio skupiti čak 63 člana (valjda predsjedništvo mladeži HDZ-a) grupe pod maštovitim nazivom „i u dobru i u zlu podržimo Ivu Sanadera“.
 
Kako bilo, omiljena zabava Hrvata, šopingiranje i ispijanje kava u Mall-ovima, poprilično je ugrožena. Ako nas nije iz takta izbacilo ukidanje ZERP-a, ako nas pristupanje NATO-u, kao stanovito odricanje od suvereniteta, nije uspjelo prodrmati, ako smo ravnodušni prema činjenici da nakon vala ubojstava i uličnog nasilja, nakon nekoliko dana u novinama ni riječi (kao ni odgovora na pitanja: koje su posljedice ubojstva Luke Ritza, Josipa Klasnića, tko je pretukao ili naručio prebijanje Miljuša, Rađenovića, Galinca, tko je ubio Ivanu Hodak, tko je naručio Pukijevo ubojstvo....), onda su Hrvati spremni izaći na ulice (vidi facebok) jer je ukinuto pravo (bolje reći, mogućnost) na prosinačku šoping histeriju .
 
Tako si je Dr. Grinč usro motku. Odricanjem od kapitalnih, maglom obavijenih, investicija pelješki most (zakaj me to asocira na pelješenje?), sisačka autocesta i sl. odrekao se i mogućnosti predizbornog presjecanja trobojnih vrpci. Birače će vjerojatno raspizditi i ukidanje trenutka slave lokalnim folklornim sastavima, koji neće pred kamerama HTV-a cupkati kakvo lokalno kolo, da bi se potom, kao kulisa povijesnim nacionalnim pobjedama nad surovom prirodom, naždrli janjetine i pršuta koji ostanu iza Šukerovog uraganskog apetita.
 
Kao svojevrsno pojačanje, možda bi Dr. Grinč, mogao za ministra postaviti i Johna Cleesea, koji bi se svojim ministarstvom blesavog hoda, sasvim dobro uklopio, ako ne i pojačao komičarske reference ove vlade.
 
Jedno je samo u svemu sporno. Dok svijet rikava od smijeha, Grinč nama i nije baš nešto urnebesno smiješan.



Misery at the Funplex!
And there’s too much sex!
The world is goin' to hell
And what is that horrible smell?


lostways @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008
Mog'o bih pisati o zdravstvenoj reformi.
Mog'o bih pisati o fakin grinču.
Mog'o bih pisati o zaboravljenom gradu junaka.
Mog'o bih pisati o novoj državnoj tajnici SAD-a.
Mog'o bih pisati o ponovnom posrtanju Crobexa.
Mog'o bih pisati o "stegnite vi remen bando lopovska" i 23.400 članova.

Ali neću.






lostways @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008

Škote, brace, vire i pojalabande, zamjenih za limenim mostrumima zakrčen novotagrebački rotor. Tresak u realnost. Bang!

Regatu Maslina '08, organizira JK Mande, povodom završetka sezone jedrenja po četvrti put. Sudjelovalo je 17 brodova, od čega 12 Salona 37R (R kao racing), jedna Salona 42 koja spada u grupu sa ostalim Salonama, ali uz hendikep koji donosi premjer (veća površina jedara, dužina etc.) i četri veća broda, koja spadaju u zasebnu grupu. Iz te grupe, niti pobjednik ne može prestići poslijednju iz grupe Salona, što zbog toga jer se radi o brodovima netakmičarskih (Elan impression 434 primjerice) karakteristika, što zbog spremnosti posada koje su tu uglavnom samo zbog zabave.

Član sam posade broda Salona 37 R "Soul" i moj je posao trimanje glavnog jedra. Ova je posada u istom sastavu tek petu regatu za redom, tako da je naš uspjeh, uz opće neiskustvo tim veći.

Već pisah prije, tijekom regate, nemoguće je telefonirati, fotkati, eventualno je moguće zapalit pljugu, ili povuć koji gutljaj pive, ali onako "partizanski" (svi iz jedne boce).  Ovo s pivom, jednako se vježba, i tu također postižemo sjajne rezultate...

Retku iznad, namjena je bila opravdati malen broj fotki u ovom postu. Nešto fotki još imam na fotiću drugog člana posade, a i organizator je angažirao fotića, koji je gumenjakom pratio regatu, pa se nadam kada dođem do tog materijala, da će biti i nešto atraktivnijeg materijala. 

Pa evo što ja snimih (mobitelom)....



Po dolasku u marinu Kremik, dočekao nas je vjerni Soul.


Ujutro, kad luđak koji ne može spavat baulja po pustoj marini, prizori su uglavnom ovakvi.


Prije starta regate, na pontonima je već malo življe, užurbano rekao bih, vrše se zadnje pripreme za start. Ovdje posada Rock'n'rolla slaže spinaker.



U iščekivanu kakvog-takvog vjetra dovoljnog za start, provodimo ugodne opuštajuće trenutke. (dio posade, skiper, baumen i spinakerist)



I iz još jednog kuta.  U pozadini, "ljuti" protivnici s rock'n'rolla i neizostavno dobacivanje koje izazaiva salve smijeha.



Rezultati prvog dana. Uzrok euforičnom ispada u postu ispod. "Soul" je nakon dva plova prvog dana prvi s dva boda prednosti nad "Salsom" čija je posada sastavljena djelom i od profesionalnih jedriličara kao i posada "Fada". Pijani smo ko guzice :)

 


 

Drugi je dan regate započeo sa startom odgođenim za puna dva sata. Oko 12 sati, konačno se pojavilo nešto vjetra (jedva 8 čvorova) tako da je započeo prvi štap. U naguravanju pred startnom linijom, izašli smo prerano, pa smo sa regatnog broda obaviješteni o penalu, odnosno ponovnom startu. To znači, da brod treba okrenuti nazad, vratiti se preko startne linije i tek onda krenuti za ostalima. Highlight cijele regate, je naša bravurozna plovidba, koja nam je donijela drugo mjesto u trećem plovu, što znači da smo prestigli, unatoč hendikepu koji nam je donio ponovljeni start, sve brodove osim "Salse". Pred sam kraj plova, vjetar je skoro potpuno stao, a po prolasku cilja, još uvijek smo držali prvo mjesto, jer "Salsa" je dobila jedan bod, mi dva, što je značilo da smo sa 6 bodova ispred "Salse" sa 7.

Molili smo Eola da nam pomogne i uskrati vjetar, što bi značilo i kraj regate, time i našu pobijedu.

Međutim, Eol nije bio nešto dirnut našim željama, pa je dignuo još nešto vjetra, dovoljno da bi regatni odbor proglasio još jedan start. I tu je posada "Soula" platila danak neiskustvu. Startali smo kriminalno (za razliku od prethodna 3 plova), i odabrali lošu taktiku (smjer), a dok smo još i imali kakve takve šanse, neposredno prije okreta  oko bove, zapetljala nam se škota genove, pa smo nakon rezanja i nepotrebne vire (nepotrebne smjeru, ali neizbježne zbog rezanja konopa) poslijednji plov završili na 6. mjestu. 

Kako bilo, izgubili smo od boljih, a našem slavlju nije bilo kraja jer i osvojena "kanta" za 2. mjesto, ogroman je i neočikivan uspjeh naše posade.

Kako se "kanti" najviše veselio upravo moj miš, dobio sam pravo za prvi period čuvanja kod sebe. U nedostatku prikladnije fotke, slikao sam je maločas, ovdje. I evo je!!!!


 



lostways @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, studeni 14, 2008
Nenmem dugo i nemrem puno plus sam pijan 'ko drvo.

Al' poslije prvog dana regate smo prvi. 

(mobilni internet)
lostways @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008

Ima dana kad se pitam zašto te imam.
Ima dana kad padnem u ovakav mood.
Ma kaj da opće pričam. 
Ima 'ko to zna bolje.



lostways @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008

Umoran sam. Ne ono umoran, nosio vreće cementa, nego umoran k'o star čovjek. Kako sam zapravo vrlo mlad, situacija je, priznat ćete, loša. 

Uz posao kojem nikad kraja, uz novac kojeg nikad dosta, kao ni vremena uostalom, uz vijesti kroz koje isščitavam sivu budućnost, uz nadrkane sudionike u kolabiranom prometu, sve kaj mi je falilo je ovakva maglovita serija dana.

Sunce. Treba mi tračak sunca. Pa još poslijednjim atomima koncentracije, pokušavam dovršiti ovotjedne obaveze kako bi si to i priuštio.

Sredina studenog, vrijeme je zatvaranja nautičke sezone u što se uklapa i završna klupska regata. Zapravo, već sama pomisao na to je tračak koji se probija kroz gustu zagrebačku maglu.

Kako bi ilustrirao taj tračak, evo kako je to izgledalo prošle godine i čemu se veselim:

 

 

KLIK!

lostways @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008
Washington Times, u jučerašnjem broju, objavio je kolmnu pod naslovom "Hrvatska u kaosu". Autor je kolumnist Jeffery T. KuhnerRadi se o osvrtu na aktualnu političku situaciju u Lijepoj našoj, nakon poslijednjih, poznatih nam događaja. Tako citira Mart Laara, bivšeg premijera Estonije koji jednom reče, da je prvi korak u borbi protiv korupcije, ne biti korumpiran. Prvi čovjek hrvatske vlade, tako je i prvi problem u antikorupcijskim ambicijama institucije kojoj je na čelu. Malo komplicirano ali točno. Naš Drivo, nepogrešivo zna koliko je sati, ali nitko tu temu više i ne spominje. Naravno, tome su zaslužni, sve redom, nezavisni hrvatski mediji. U članku se spominju i visokorangirani ministri, koji redom sjede u nadzornim odborima državnih tvrtki, koje su pak do grla u kalu nezakonitih, ili samo nemoralnih pretvorbi.
 
Isti izvor navodi i istraživanje AI (Adriatic Institute), prema kojem državna korupcija hrvatske porezne obveznike košta oko 1 milijarde US dolara godišnje, čemu pri usporedbi sa GDP od 23 milijarde US dolara nije potreban nikakav daljnji komentar.
 
Već spominjah u prijašnjim postovima, fantastične rezultate rada ove vlade koji se očituju kolosalnim indexom ekonomskih sloboda, izračunatim od strane Heritage Foundation and the Wall Street Journala-a, a koji nas svsrtava na 113. od 157 mjesta na internacionalnoj ljestvici i još bolji plasman među 41 europskom zemljom na 37. mjestu. Nisam siguran, ali ovakve šamare našem doktoru teatrologije, doživljavam kao stanoviti zaokret u politici SAD-a prema hrvatskoj vladi u svjetlu novih postizbornih kretanja. Još ćemo vidjeti, da li će premijer imati ovako širok osmijeh poslije susreta s novim predsjednikom SAD-a, kada, i ako do njega uopće dođe.
 
Osvrće se autor i na svoje iskustvo sa reakcijama koje je izazvala posljednja kolumna, kada ga je Drivo proglasio novinarom brifiranim od Ivića Pašalića, što ovaj komentira tako, da bi ga to  nasmijavalo kad Hrvatska ne bi bila u tako jadnom stanju.
 
Kako bilo, svima koji koliko-toliko barataju s engleskim, preporučam da pročitaju predmetni članak slijedeći ovaj, ili onaj link s početka posta.
 
Nestrpljivo očekujući nove laži našeg premijera, čvrsto dajem podršku novim antikorupcijskim i antimafijaškim mjerama hrvatske vlade, na čelu s naočitim doktorom teatrologije....
lostways @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008

Zahvaljujući odluci vlade, od sutra više nema zdravstvenih problema za Hrvate. Pušenje u javnim prostorima je zabranjeno, zdravstveni će sustav naprosto procvasti. Nema više oboljelih od plućnih bolesti. Još nas nekoliko dok ne krepamo od kakve odvratno teške bolesti povezane s plućima, i domovina može konačno odahnut. Udahnut, zapravo. Skupa sa bezobrazno bogatim penzićima, koji bezobratzno od države primaju 2600 kuna. Nebi plaćali doprinose, a bogatili bi se od skupljanja PET ambalaže. No Pasaran!

Ja sam jedan od okorijelijih kronikusa. Priznajem, nimalo okorijelo, obziran sam prema nepušaćima (koji vjerojatno imaju tvrdo č), i poštujem zabrane. Gdje se ne puši, ne puši se. Bez obzira na kazne. Ako netko ne dozvoljava pušenje u svojem stanu, ja mu ne idem u goste. Isto vrijedi i za auto. Ne mogu li pušit u nečijem autu, idem sa svojim. 

Prekooceanski letovi su mi noćna mora, ali se zato ušikam s alkoholom, ionako me strah, pa se pljuge ni ne sjetim.

U ambulantama, bolnicama, školama (aj dobro, ko nije pušio u zahodu) ne pušim ni ovako, a mislim da je i vrlo neprimjereno, sve u svemu, jebe mi se za novi zakon.

Kad zabrane pušenje u birtijama, pušit ću vani (ko u Londonu, NYC-u, etc.), ili neću ići u birtiju.

Iako je vrlo licemjerno, dozvoljavati proizvodnju zabranjenog, odlično zarađivati nametima na cigarete, s druge strane naplaćivati kazne, zakon nije originalno HR proizvod, uvelo ga po cijelom svijetu. 

Drugo me brine. Ispušili smo mi već toliko od ove vlade, pa predlažem da ukine sve vrste pušenja. Za ono "pušenje" bi ubrala simpatije svekolike katoličke javnosti, jer guranje, da prostite kurca, u nečija usta, ne zvuči mi nimalo katolički, kakvom se ova sveta zemlja proglašava. Malo bi problema imali homoseksualni svećenici, no iovako su na klizavom terenu. Zabranjeno je to, nije li???

Kod pušenja fora, tu bi već bilo malo problema, jer kad bi nam to zabranili, vlada bi ostala bez posla. Kome bi jebote Drivo (bi li i osobno bio pogođen ovom gornjom zabranom?), prodavao fore? Tako da od opće zabrane pušenja, nažalost ništa.

Pupušit  će i HNS. Još love. Naime dični BBB, ispravno su shvatili poruke odaslane s američkih izbora, pa su si malo pohukali crnim igračima Tottenhama. Shvatljiva je mržnja Hrvata prema crncima, zbog vjekovne napetosti između afrohrvata i onih iranskog porijekla. Zaista, ako igdje na svijetu postoji opravdanje za rasizam, onda je to u nas.

I dok je još dozvoljeno, nek mi ti idioti, koji me sramote svuda po svijetu, popuše kurac.

I da, za kraj, moj mali prilog  Zabranjenom pušenju. 





lostways @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 6, 2008
Što o riječi iz naslova posta kaže Bratoljub Klaić, u svojem Rječniku stranih riječi?



Pojam je to, koji obilježava društvenu nam svakodnevicu. Pa da mu vidimo i praktično značenje:
 
Vrijeme radnje: 21:30. Mjesto radnje Balokovićeva u Zapruđu. Zaustavim se u toj dvosmjernoj ulici, samo na trenutak kako bi mi šogorica kroz otvoren prozor na suvozačkom mjestu dodala CD iz videoteke, da ga zajedno sa svojim, vratio. Iza mene nikog. Bez obzira na to, uključujem desni žmigavac, i stajem sasvim desno, kako bi svatko tko eventualno naiđe, mogao nesmetano proći. Stanem, pružim ruku kako bih prihvatio kutiju, kad krajičkom oka ugledam u daljini svjetla u retrovizoru. Svjetlu se pridružuje zvuk. Sirena i zvuk motora koji radi valjda na rubu raspada.  Uzimam CD u ruku, pozdravljam, kad pored mene brzinom valjda 100 km/h, s uključenim uređajem što se zvučnim signalom zove (što mu je i namjena, a ne sredstvo komunikacije) projuri furgon. Prebacim pogled na lijevo, i na tren spazim bijesno lice s izrazom koji uz uključenu sirenu govori „jebem ti mater i svu obitelj do trećeg koljena dabogda crkli u mukama“. Upitnik na mojem licu. Sliježem ramenima, dajem lijevi žmigavac i krećem. Na prvom semaforu, furgon stoji u srednjoj traci. Prilazim mu paralelno po desnoj, pogledam vozača, mladić star dvadeset i koju, maše rukama i psuje. Učinim gestu glavom, „kaje?“ i ispruženim kažiprstom dotaknem sljpoočnicu svoju. Ovaj uspravlja pogled i poprati, netom upaljeno zeleno svjetlo, histeričnom škripom guma...
 
Vrijeme radnje: 8:40. Mjesto radnje: Mihanovićeva ulica. Vozim s namjerom da skrenem desno u Gundulićevu. Na zebru zagazila starija gospođa. Stajem i propuštam je. Odjednom, sa lijeve strane, škripa guma, i zapazim zapjenjeno lice upravlja vozilom koje umalo pregazi staricu. Gospođa staje ukočena od straha. Ovaj otvara prozor, jebe nam majku (i meni i njoj valjda) pa se provlači između uz rub parkiranog, mojeg atomobila i starice na zebri pod punim gasom....
 
Svakodnevno smo svjedoci ispoljavanja agresije u prometu. Možda se to može pripisati južnjačkom temperamentu domaćih vozača. Pristojnost, tolerancija i obazrivost, u našim su prometnim uvjetima gotovo presedan. Dakle, kada te netko, ničim izazvan propusti da se iz sporedne ulice uključiš u glavnu, bez da ti pritom opsuje živu i mrtvu rodbinu, i ne baci prokletstvo na sva buduća pokoljenja, zatekne te nespremna. Za oporavak od šoka, pobrine se onaj iza tebe, koji ti trubom signalizira da majka neće ostati pošteđena.
 
Pomislim, dakle, nismo mi agresivno društvo. Malo užurbano i temperamentno. Dođem doma, upalim PC..
 
Vrijeme radnje nepoznato i nevažno. Mjesto: naslovnica portala bloger.hr. Pod preporuku postu s temom npr. o ginekološkim problemima (dobro, dobro, takvi postovi  uglavnom ne dolaze na naslovnicu), uglavnom ničim izazvan, komentar koji spominje porijeklo autora. Slijedećim komentarom netko ukazuje ovom ispod da je fulao temu, i da nas poštedi ispada takve vrste. Slijedeći je komentar, odgovor na to, otprilike ovakav: Ti i takvi, vratite se od kud ste došli govna srbokomunistička, dosta nam je vašeg terora, idioti vi i vaše obitelji do koljena sedmog“
 
Ups! Pomislim, netko, malo živčan i netalentiran, liječi svoje frustracije na internetu. Ništa strašno. Alt+F4, pa uzmem novine.
 
Vrijeme radnje: bilo kad. Mjesto: park pred školom. Sedamnestgodišnji dječak, krupnije građe, nezainteresiran baš za nastavu, sjedi na klupici s grupom vršnjaka, više manje sličnog zajedničkog interesa. Prolazi Marko iz 6b. Marko može za ovu priču imati naočale i odlične ocijene, ali ne mora. Može biti panker. Ili raper. Može biti i hevimetalac. Onaj krupni mu prilazi i traži od njega kunu dvije. Marko nema. Ili neda. Krupni ga udara, pridružuju mu se i ostali.... Markova majka i brat plaču na sprovodu. Krupni, inače ima love, ali mu je bilo dosadno. Nije htio.
 
Što htjedoh reći? Agresivnost je bolest ovog društva. U poremećenom sustavu vrijednosti, agresija je ne samo prešutno tolerirana, nego je i poželjna. Osuda takvog ponašanja tiha je i nedostatna.
 
Serija tragičnih događaja (gdje ne mislim na mafijaška ubojstva), samo je posljedica ignoriranja takvog stanja. Počinjeno nasilje osuđujemo gotovo jednoglasno. Ali, jesmo li senzibilizirani prema agresivnosti. Jesmo li i sami agresivni?
 
Nemam pojma. Idem sad jebat majku susjedu jer je zalupio vratima lifta.
 
lostways @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Planet je spašen. Obama je predsjednik SAD-a. Svi koji su ispod kreveta držali spakirane kovčege za odlazak u atomsko sklonište mogu odahnuti. Konzerve mogu bit otvorene. Gavrilović, PIK Vrbovec i Droga Portorož, bilježe pad akcija na burzi. Odhnule su i svinje, njihovi papci više nisu na tolikoj cijeni, proizvodnja mesnog doručka (doručkuje li itko tu odvratnu smjesu) je prepolovljena. Svinje amputati, dočekale su svoj trenutak.
 
„Oduševljenje“ kojim su nov izbor građana SAD-a, dočekale Rusija i Iran, graniči s onim u Keniji, gdje je danas proglašen državni praznik.
 
Naravno da je perspektiva planeta nešto svjetlije nijanse nego prije samo nekoliko dana, ali svi problemi koji tište Zemlju, nisu ni izdaleka riješeni. Obama se nalazi pred jednim od najtežih mogućih zadataka današnjice. Kako bilo, svi se komentatori slažu u jednom, odlično je već to što nije gore. A moglo je bit.
 
I još jedna poruka ovim „našim“ genijalcima. Rasizam je definitivno dobio crveni karton. Iako su građani SAD-a, itekako opterećeni rasnim podjelama i problemima, mogli za „prvog među jednakima“ (dvostruki navodnici, pogotovo za „jednakima“) izabrati crnca, ne znači da je rasizam mrtav. Obama je uz titulu predsjednika SAD-a, dobio i značaj mete. Ne treba zaboraviti kako su u povjesti SAD-a ubijena četiri predsjednika. Tako "hope" s plakata dobiva dvostruko značenje.  Za naciju, i za njega osobno.
lostways @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 5, 2008

Kaj bi ja bez tebe, bejb...
I tak. Svake godine opet...




Wild thing, you make my heart sing
Oh
You make a everything, groovy
Wild thing
...


lostways @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008

Ako nije Obama (go, go, go!), ako nije Puki (uključivo ljudi-nadimci), onda su maloljetničke bande.

Jutarnji tako donosi naslov: "Britanske bande novače šestogodišnjake". Kako sam otac upravo šestogodišnjaka, tako mi se ova rečenica istovremo čini zastrašujućom i smješnom. Pošto shvaćam što je pisac želio reći, zastrašujuće je da u toj nevinoj dobi, djeca postaju predodređena za zločin, u dobi kada je njihova svijest podatna kao plastelin, u dobi kada od ljudskog bića postaje čovjek.  S druge strane, smješno mi je zamisliti kakav bi zločin mogao počiniti moj nježni anđel. Možda prepad na dućan igračaka, maskiran kao Power Ranger, ili Leo TMNT.  U istom članku, navodi Jutarnji, talijanske bande regrutiraju djecu između 12 i 16 godina starosti.

Zapravo, jebe mi se za njih. Ja slučajno ili ne, živim u Hrvatskoj. Hrvatske maloljetničke bande su skupina šupaka, čiji su roditelji zaokupljeni sobom, a za djecu im se jebe. Bili oni pijanci iz lokalnih birtija ili sveučilišni profesori. 

Jedno je zajedničko tim skupinama malih govana. Napadaju u čoporu, napadaju slabije. Dakle, Luku i njegovog prijatelja, premlatili su šestorica. U slučaju Josipa Klasnića, u pitanju je bilo 11 na jedan. Nedavni napad na tramvajskoj stanici u Folki, desetak boysa na četiri dalmatinska studenta. Zaboravismo događaj pred đačkim domom u Selskoj, gdje je veća skupina napala jednog đaka, ali ga nije spasila policija ili zaštitar, već obična djevojčica, koja trenira tae kwon do, pa je preciznim udarcem u bradu, natjerala moćnu bandu u bijeg. Tu dolazimo do onoga što htjedoh reći ovim postom.

Česte su analize aktualnih događanja i usporedbe sa prošlošću. Da, i prije se tuklo. I prije je bilo debila u akcijama 100 na 1. Ali.... Ovaj jad, na pragu ljudskosti, odabire žrtve. Ne radi se o slučajnosti. Već se mogu načuti teze dežurnih branitelja ljudskih prava, kako su eto, i napadači sami djeca, kako nisu željeli ubiti. Ne slažem se. Dapače, siguran sam da se ova ekipa sa ilustracije, može prošetati kroz najnotornije okupljalište nasilnih maloljetničkih bandi, sa skupocjenim mobitelom u jednoj, i snopom novčanica u drugoj ruci, a da se neće dogoditi ništa. I još im putem može oduzeti pive ili vino koje loču. Jednostavno, radi se o šupcima, koji se sigurno ni u većem brojčanom omjeru, neče okomiti na mene i moja dva prijatelja stokilaša. Izabrat će si nemoćnu žrtvu. Svjesno, ne slučajno. Nikad im neće biti tako dosadno da napadnu dva ili tri starija fakina. Napast će manje od sebe. Slabije. Govorimo li još o ne postojanju namjere za ozljeđivanjem?

Druga je priča, to što se iz tih redova regrutiraju novi matanići, mafalaniji ili kakvi joce, ace kosturi i slični.

Toliko o maloljetničkim bandama. Nisu to bande, to je maloljetničko smeće, koje ne učine li to njihovi roditelji, društvo mora pomesti tamo gdje je smeću i mjesto.

No kad vidimo razinu komunikacije među našim akademicima, budućnost nam je jednostavno siva.....


lostways @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 2, 2008
Dok ja radim na laptopu, moj se šestogodišnjak igra pored sa legićima. Odjednom, ničim izazvan kaže (citiram):
"Tata, izvoli sad na nekoj stranici interneta objavit pohvalu. LEGO i PLAYMOBIL su baš super!" Kako ga odbit?

Pa evo:


  &   SU SUPER!

lostways @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Još se tinta ispisana apelima protiv nasilja nije osušila, a već je ono odnijelo novu žrtvu.

Šesnaestogodišnji Josip, stradao je na sličan način kao i Luka. Val nasilja, proširio se i izvan zagrebačkih ulica. Sam sebi sam već dosadan, ali upravo je ovakav tip nasilja ono čega se mi sadašnji, ali i budući roditelji moramo bojati. Dok sa svih stranica novina, i udarno terminskih vijesti na TV, vrište fotoroboti i kažnjeničke fotografije kriminalaca sa najneobičnijim nadimcima, nema straha za našu djecu. Ali kada skupina maloljetnika, u adolescentskom ludilu ubije vršnjaka zbog mobitela, "sitniša", cure ili kakvog drugog banalnog razloga (iako je svaki razlog za umiranje banalan), vrijeme je za uzbunu. Naravno da je i prije, u "naše" vrijeme isto bilo tučnjava, ali ovakvih je događaja bilo manje, ili ih nije bio uopće. Bijesan sam. Čije je dijete slijedeće? Što poduzeti?

Prvo, prevencija. Škola odnosno profesori, moraju biti educirani i biti u stanju prepoznati nasilnike. Za takve je potreban pojačan nadzor, lokalne policije, socijalnih službi. I pažnja ne smije biti usmjerena samo na dijete (ako ubojicu možemo djetetom zvati), nego i na obitelj. Među "čuvenim" kriminalcima, kako znamo, ima i onih koji dolaze iz "zdravih" obitelji, djeca su liječnika ili profesora. Osim što se radi o presedanima, jednako je vjerojatno da su i oni, ma koliko bili "normalni" negdje putem pogriješili. Kako bilo, potencijalni ubojice moraju biti pod nadzorom.

Drugo, represija. Ne usmjerena samo post festum prema izvršitelju, najčešće maloljetnom, izvan dosega strogog sustava kažnjavanja. Represija mora zahvaćati roditelje, one koji svojeg hrgljana ne mogu (ili neće) držati pod kontrolom. Kaznu zaslužuje i zapostavljanje djeteta, a ne samo svinjac koje je to zapostavljeno dijete učinilo.

I treće, javnost. Javnost mora biti senzibilizirana u smislu nulte tolerancije za ulično nasilje. Nasilnike treba izolirati, ekskomunicirati iz društva, a ne im pridavati važnost. Ne dragi prijatelji, nasilnici ne voze skupe aute i šetaju manekenke, nasilnici trunu, trošeći najljepše godine mladog života u Lepoglavi ili kakvoj drugoj kaznionici. Nasilnici su primitivni idioti, s kojima nitko ne želi imati posla. Nasilnici nisu dio nas.

Nisam zaboravio ni drugi današnji crni slučaj. Maloljetnik nožem izbo dvadesetjednogodišnjaka. U pitanju je, kako govore prva policijska izvješća, obračun vezan uz drogu. Katastrofa. Ja ne mislim da da klinca od 16 godina treba baciti u doživotni zatvor. Ali mislim da do tih klinaca naprosto nije stigla poruka javnosti i sudova. Zašto?  Jednostavno. NIje upućena. Ne na način koji razumiju.

I ma što mi poduzeli, uvijek će biti debila na ulicama. I TV voditeljice će šeteti ruku pod ruku sa čelavcima bez vrata (vrata valjda imaju, ali su ramena progutala vrat). Sve dok to ne bude društveno neprihvatljivo. Tu dolazimo možda do toga, da je od sve tri točke mojeg razmišljanja, možda najvažnija ona posljednja. Javnost.

Mali korak prema tome, je i koncert na trgu koji će se održati 8. studenog na Trgu Bana Jelačića. Dođite.

 




lostways @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 1, 2008



lostways @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare