zagrebačka trilogija
Blog - studeni 2011
petak, studeni 18, 2011
I, tko je kriv za ovo stanje? Iako stanju više priliči r nego t.
 
Moj je odgovor kratak. Samo tri slova. Zapravo ih je više, ali i ta su tri dovoljna. Zamisli tek stanja da ih je svih 28.
 
Prisjetimo se malo dana "ponosa i slave(!?)". Na trgu još Republike, štandovi s peticijom za povratak spomenika banu. HSLS. Odjednom, pojaviše se još neki, hrvatskim pridjevom ukrašeni, al' ti love, na očigled i bez ikakvih skrupula, u mutnom. Na njima se potpisuje pristupnica. Ljudi ionako potpisuju sve što počinje slovom h, na oba štanda podjednako. Danas broje 220 tisuća. Idiota. Ne treba podsjećati da su sve zasluge zasad samo za konjanika) pripisali sebi. Vrijeme je to dvije godine nakon pada zida, a naročito hrabra skupina staje na čelo pokreta razbijanja socijalizma. Ali kako će ta skupina nesposobnih diletanata ostvariti svoje planove. Kako mobilizirati mase. Nekim idejama? Planovima? Programom? - tko bi ga osmislio. Vodstvo preuzima krivousti Titin đeneral, zagrnut ne više srp-i-čekić-radničkom ideologijom, nego šahovnicom. Ne mislim ovdje analizirati daljnje događaje, tek podsjetiti. Makedonija, Slovenija, zvuči nevjerojatno, ali čak i Crna Gora su samostalne države (pa skoro i Kosovo - iako se ne uklapa u beskrvnu sliku). Bez hektolitara prolivene krvi. Nego Hrvatska i Bosna gdje u suradnji s Miloševićem skuhaše krvavu kašu. Čak uspješe zaratiti sa saveznicima. Tko?
 
Da li se ijedan iseljenik, uspješan već amerikanac, s ozbiljnim poslom i ugledom u novoj domovini vratio, uzeo pušku pa glavu izložio geleru ili metku. Nije. (čast rijetkim, ludo, s naglaskom na ludo, hrabrim  iznimkama) Tko se iz dijaspore vratio? Klošari i kokošari, zavidni ovim prvima, koji su se dosijetili kako će im maznut lovu. Šušak, Mudrinić (stručnjak za telekomunikacije koji je '90. valjda radio u call centru neke kanadske telekom kompanije) samo su malobrojni primjeri vojske povratnika preko bare kao i iz minkena, frankvurta... Oni prvi, što zbog savjesti, što zbog gluposti, napunili vreće s lovom pa poslali ovim drugima početni kapital za pljačku. 
 
Ovi su pak, lovu uložili mnogo pragmatičnije nego li da kupuju oružje. Uništavali su pa jeftino kupovali ono kaj je još ostalo zdravo socijalističkoj ekonomiji usprkos.
 
Ajmo vidjet malo kaj se događalo u vojsci. Hrvatski oficiri u JNA, malo su pomalo prešli na našu (svoju) stranu pa se uključili u obranu. Ljudi su  to s većim ili manjim vojnim obrazovanjem, pa se i ta spontana vojska malo pomalo ustrojava u ozbiljne jedinice. Ali ne. Ovi s početka priče vrlo će ih uskoro izgurati i na njihova mjesta postaviti  vojno nepismene, ali sadistički nastrojene kriminalce koji će se s neprijateljem obračunavati na jednak način. Svatko koliko-toliko pismen, čuo je za Ženevsku konvenciju, pa iako ne zna baš sva pravila, ali onda mu je sasvim jasno da se ratni zarobljenici ne smiju ubijati, civili još manje, paliti kuće koje nisu vojni ciljevi. Ako to već netko i učini, treba biti kažnjen. Ali naši, sad već, časnici to nisu baš znali. Pa se sad čudom čudimo što čuče u haškom zatvoru. I tko je kriv? (Znam, sad će mi netko nabit na nos amerikance i njihov način ratovanja, kazne koje (ni)su ih sustigle zato. Boli me kita za njih. Mi nismo amerikanci. Kao što nije opravdanje ni da je suprotna strana činila i gore stvari. To je opravdanje jedino ovima s početka priče.)
 
Većina je ovih, što se nekažnjeno provukoše, oformila novu organizaciju sličnu onoj vojnoj. Stara ratna drugarstva u mirnodopsko vrijeme prerastaju u partnerstvo za završni čin pljačke 20. stoljeća. Rodonačelnik, onaj čijoj se politici najavljuju vratiti, upravo je samoproglašeni monarh, otac nacije. Nakon što je zbrinuo svoju djecu i unuke do sedmog (ne stoljeća) koljena, imao je poprilično sužen manevarski prostor za pravnu regulaciju nemorala i pljačke. Uz pomoć vrhunskih ustavnih stručnjaka (nije li ono Smiljko Sokol ustanovio kako novac nije imovina?), uz pomoć okrivljene troslovne organizacije što je zauzela više-manje sva mjesta u Saboru, zakonska je regulativa postavljena rastezljivo, s bezbrojnim rupama čiji su otvori dostupni samo povlaštenima. Tako će na primjer, klinac zatečen u parku s tri jointa u džepu biti kažnjen s viešegodišnjom zatvorskom kaznom, dok će veletrgovac dopom zauzimati mjesto u počasnoj loži maksimirskog stadiona ogrnut navijačkim šalom na kockice. Pravosudni će se sustav iživljavati na malim i nezaštićenim (pa bili oni i lopovi, silovatelji, ubojice) strogim kaznama kako bi se udovoljilo statistici, dok će velikim igračima biti otvorena vrata filmskim premijerama, dodijelama "Zlatnih kuna" i naslovnicama ženskih časopisa. No malo pomalo, uzet će to svoj danak. Jer kako strogo kazniti nasilnog ubojicu maloljetnika, kada je nasilje uobičajen, rekao bih dobrodošao obrazac ponašanja u muškoj, patrijahalnoj domovini. Tako poruka koju penalizacija nasilja donosi ostaje ne samo nepročitana, nego i neodaslana pa se pobožni birači zgražavaju nad zbog mobitela i dvadestak kuna nasmrt pretučenim đacima. 
 
Jednom uveden obrazac po kojem je monarh u bijeloj paradnoj uniformi postavljao rektore sveučilišta, predsjednike uprava javnih poduzeća, ravnatelje kazališta, trenere nogometnih klubova, određivao pobjednike javnih natječaja, imenovao gradonačelnike, (nastavite niz) nije mogo završiti drugačije nego ovako. Naime, nije taj naš otac nacije njih sve odabirao ni po kojem kriteriju osim onom stranačkom. Tako su njegovi teniski i kartaški partneri bili najutjecajniji stupovi društva. Bez obzira na sposobnost, moral i ne daj Bože izborne rezultate. Novac, koji nije imovina tako je ostao zarobljen u čarobnom krugu onih koji su prepoznali šansu, preobukli kapute, skinuli titovku s glave i položili desnicu na prsa junačka. Za ostale ga jednostavno - nema. Jednom postavljen kriterij zaslužan je, odnosno bolje - kriv, za sve buduće događaje i današnje stanje (opet riplejsati r za t).
 
Pa tako kad upitamo zašto sad odjednom posvuda trešte cajke, prisjetite se iz kojeg su kruga delegirani i protežirani "kulturnjaci" i "estradnjaci".
 
Kad se pitamo tko je kriv za stanje u sportu, vizualizirajte predsjednike sportskih klubova i saveza.
 
Tko je kriv za stanje u privredi? - onako samo nabrzaka prisjetite se predsjednika vlada, ministara financija, gospodarstva, poljoprivrede i ostalih važnih resora.
 
Obrazovanje? - samo kratka reminiscencija na možda najveći obrazovni autoritet - Ljilja Vokić. S produženim "o" u prezimenu.
 
I tako, dolaze izbori, ankete pokazuju nikad manju popularnost naših junaka koji se svim silama ograđuju od (samo metaforički) ulisičenog vođe istovremeno busajući se u prsa junačka pozivanjem na slavnu prošlost stranke. Baš. 
 
Vjerna vojska sljedbenika partije uhljebljena na svakom ključnom, ali ono najvažnije! - izborinim promjena ne podložnom mjestu, osigurat će nam crnu budućnost dovijeka. 
 
Kako više-manje sva pitanja zaslužuju odgovor, tako i ono s početka. No, ja sam to odmah i učinio. Kada to učine i onih gotovo milijun idiota koji su na predsjedničkim izborima glasali za zagrebačkog gradonačelnika, možda se i budućnost rasvijetli...
 
P.S. Pamtite li da je zasluge za ishod nekog rata u svjetskoj povijesti, sebi pripisala neka stranka? Nekako se baš ne sjećam naoružanih stranačkih odreda (osim HOS-a čija stranka svojim minornim utjecajem na događaje iz prošlosti ne konkurira) te stranke kako junački, borbom prsa o prsa razbijaju neprijateljske redove. Više mi u glavi neki debeli, ugojeni likovi što nakon bitaka u novim novcijatim uniformama (za razliku od fajtera u trapericama) važno obilaziše spaljena sela, pa za povratak u tople stranačke prostorije sjedoše u najnovije crne ponose njemačke autoindustrije i odjuriše pod pratnjom specijalaca u smjeru suprotnom od bitke.
 
A kad već pitam o samoprisvojenim zaslugama stranke za ishod rata, prisjetih se upravo jedne. Isto troslovne. KPJ.
za moj odgovor strančkim aktivistima malo "scroll down"


lostways @ 09:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 9, 2011
odjebite više HaDeZenjare

lostways @ 14:38 |Isključeno | Komentari: 0