zagrebačka trilogija
Blog - veljača 2009
utorak, veljača 24, 2009

Pušteni maloljetni napadači na Luku Ritza (Totalportal)

Srijeda, 21.01.2009. 18:49


ZAGREB - Četvorica maloljetnika osumnjičenih za premlaćivanje Luke Ritza pušteno je danas na slobodu na kojoj će čekati suđenje budući da je od njihova uhićenja prošlo tri mjeseca, koliko najduže kao maloljetne osobe mogu provesti u pritvoru tijekom pripremnog postupka, izvijestili su danas neki mediji.

Glasnogovornik zagrebačkoga Općinskog kaznenog suda Dražen Kevrić nije mogao to potvrditi, ističući da je postupak protiv maloljetnih počinitelja tajan pa se u javnost ne mogu iznositi podatci o njegovu sadržaju i tijeku.

No, dodao je da prema Zakonu o sudovima za mladež pritvor može trajati najduže tri mjeseca u fazi pripremnog postupka koji je sličan sudskoj istrazi u postupcima za odrasle.

Mladići su uhićeni 21. listopada 2008. Sva četvorica prijavljena su za nasilničko ponašanje, dvojica su uz to osumnjičena za nanošenje teških ozljeda, a dvojica za nanošenje teških ozljeda sa smrtnom posljedicom.

Luka Ritz umro je 12. lipnja, desetak dana nakon brutalnoga noćnog napada na zagrebačkome Mostu slobode.

U pritvoru je još jedino punoljetni sudionik tučnjave, koji je u nazočnosti odvjetnika sve priznao na policiji i pred istražnim sucem. Njemu bi se trebalo suditi u odvojenom postupku na zagrebačkome Općinskom kaznenom sudu.




Skinsi tuku iz čiste mržnje (Jutarnji list)

Srijeda, 23.02.2009. 21:03 

ZAGREB - Kao i če­tvo­ri­ca mla­đih skin­sa ko­ji su sre­di­nom si­je­čnja u za­gre­ba­čkoj Pa­ro­mlin­skoj uli­ci pre­tu­kli uče­ni­ka jer su pro­ci­je­ni­li da je Rom, tro­ji­ca nji­ho­vih “ko­le­ga” iz za­gre­ba­čkog na­ci-skin­he­ad po­kre­ta ko­ji su osu­mnji­če­ni da su prošle su­bo­te bez ra­zlo­ga pre­tu­kli 16-go­dišnjeg B. H. bit će go­nje­ni zbog na­nošenja teških tje­le­snih ozlje­da, na­sil­ni­čkog po­našanja i zlo­či­na iz mr­žnje.

Za to dje­lo se­dmo­ri­ci evi­den­ti­ra­nih skin­sa pri­je­ti za­tvor­ska ka­zna i do tri go­di­ne, a u za­dnjem slu­ča­ju za­sko­či­li su 17-go­dišnjeg me­tal­ca u par­ku Du­brav­kin put. Na­kon što su ga na­pa­li i isci­pe­la­ri­li, po­bje­gli su pre­ma Tka­li­či­će­voj uli­ci, gdje ih je po­li­ci­ja pro­našla u ka­fi­ću Bonn....


 Tag -> Luka Ritz.






Što više napisati, a da već napisano nije?

Nadam se da su ova dva prenesena članka, sa naglašenim nadnevcima, i moji postovi pod linkanim tagom dovoljan komentar

Ili nekima treba pojašnjenje.Ili povišica?
 

lostways @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare


Na roštilju kod susjeda, opazio je tugu u njenim očima. Prišao je i rekao, nesretna si. Znao je, zaista je bila nesretna. Njegovim opažanjem, sve se promijenilo. Spoznala je sreću jer, netko je primjećuje. Zaljubila se. Pronašla njegovu sliku, držala je pod jastukom, kako bi je dugim noćima mogla ljubiti.
Dogovorili su tajne signale, lijeva ili desna strana ulice odabrane za parkiranje automobila, nosile su svaka svoju poruku. Počeli su se potajno nalaziti u parku. Nitko ih nije smio vidjeti zajedno. Ona bi prišla klupi na kojoj je on čitao novine, te mu se samo očima nesmješila i produžila. U sjeni grma, on bi dotakao njeno tijelo, ovlaš poljubio njene grudi. Ponudio joj, a ona rukom prihvatila njegov kurac....
 
Odlučili su pobjeći. Ona sretnija no ikad, zakrivena njegovim tijelom, čekala je da plati sobu u pansionu, kako bi kriomice ušla. Jebali su se. Osjetila je moć. Moć koju ima nad njegovim  tijelom. Uživala je u sreći, u toj spoznoji, unatoč oštroj boli koju je osjećala među nogama.
 
Poželio je cigaretu, a nije je imao. U blizini je pub, rekao je,  vraćam se za minutu. Ona je čekala, sretna, da se njezin muškarac vrati.  Zaspla je. Ista ona bol u međunožju, žarila ju je i kad se probudila. Ali njega još nema? Otišla je. Tražila ga. Plakala. Kako da se vrati, i kamo.....
 
Uplakanu su je pronašli skutrenu u dvorištu i uveli u kuću. Pozvali roditelje. Javili su se uplakani. Kod njih je već bila policija.
 
I dalje je vjerovala, i dalje je bila sretna. Nešto se dogodilo, nešto što ga je spriječilo da se vrati....
 
Nije im rekla, iako su inzistirali. Svi. Prisilili su je, iako se otimala, silom su joj raširili noge, i iz nje uzeli njegove tragove....
 
Imala je Uma tada 12. Ray je imao 41.
 
Potrudih se prepričati samo dijelić radnje fantastične/genijalne/savršene/ultra-zanimljive/nastavi niz... predstave „Kos“ koju odgledah jučer zahvaljujući preporuci svoje drage u Teatru Exit.
 
Djelo je to napisao Davida Harrower, i dobio prestižnu englesku dramsku nagradu Olivier (po Lawrenceu) za 2007. Olga Pakalović je pak, za ulogu Ume dobila, prošlogodišnju nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu ulogu. I ako je nešto zasluženo, onda je ova nagrade otišla u prave ruke.
 
Koncept je predstave jednako poseban kao i njen sadržaj. Dakle radi se o „sceni na sceni“ tako da publika sjedi na pozornici, u nekoliko redova s obe strane 2 metra širokog i 5 metara dugog prolaza na kojem se i odvija cijela radnja. Gotovo da se može osjetiti dah glumaca dok sa suzama u očima izgovaraju tekst. Iako je prošlo dobrih 15 sati od predstave, iako sam u međuvremenu odspavao, još uvijek osjećam ushit odgeldanog, i još sam potresen.
 
No toliko o predstavi. Najbolje je svakom požuriti nabaviti kartu, za još jednu ili dvije izvedbe u ožujku, jer nakon toga je sudbina predstave neizvjesna....
 

O radnji, moglo bi se diskutirati satima. Na trenutke, moguće je uhvatiti se u misli da je i on na neki način žrtva. Zavela ga je. Hm. Stvarno, moguće je da 12 godišnjakinja izgleda kao žena, da je koketna, da je privlačna u svojoj nevinosti. I možda, netko tko je i sam emocionalno nezreo, tko ima 18 ili 20, i može popustiti želji. Ali tvrdim. Bez dvojbe i van svake sumnje......
 
Netko tko ima 40 godina ne može. Osim..... ako je PEDOFIL. Kroz predstavu se osjeća borba muškog lika, borba sa spoznajom, nespremnost na to priznanje. Argument, kako nije nikad prije i više nikad poslije, kako je odslužio svoju kaznu nije dovoljan. On jest pedofil, priznao (sebi) to ili ne..
 
Una ne osuđuje Raya što je učinio, ona ga ne osuđuje jer otišao, osuđuje ga jer se nije vratio. Una je sjebana (jako!!) za cijeli život. Onaj tko nije u stanju kontrolirati svoje nagone, usprkos tome, što je odnos bio više no dobrovoljan, bolestan je. Jako. Jer mogu shvatiti emocije, ali onaj korak prema naprijed, prema realizaciji, je korak previše, korak u provaliju, bolest. Gotovo.
 
I za kraj, još jednom. Svakako toplo preporučam posjet ovoj genijalnoj predstavi, uz upozorenje. Toliko je živa gluma bravuroznog Zijah Sokolovića i genijalne Olge Pakalović, da je potrebna velika doza samokontrole, kako se ne bi umješali u predstavu pa aktere zagrlili ili premlatili, a samo su korak (i bliže) od vas.
 
I još ono što sam rekao na kraju predstave uz dubok naklon.
 
Bravo. Stvaaarno bravo!
lostways @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Čude se u BiH kako to da usred recesije Hrvatska vlada povećava ulaganja u susjednu zemlju. Ja se čudim što se oni čude. 

Tko će, glasati za ovu vladu ako ne dijaspora? A uz sredstva uložena kroz institucije susjedne države, tko zna koliko još novca pobježe van institucija. Na rezervne položaje.

Kad sam već kod vojne terminologije, još i ovo. Provedoh vikend iz neprijateljskih linija. U pauzi hedonističkih aktivnosti, tražio sam mjesto gdje bih poptisao famoznu peticiju. Al' ga ne nađoh. Šteta. 

lostways @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 19, 2009

Mislim, jebe mi se za NATO. Kao i za EU. Ali kaj je previše, previše je. Zamisli koju medijsku pozornost dobiva nekakva slovenska vanparlamentarna stranka. Jebate, Špelin jebač iz Maribora, uzdrmao moćnu NATO alijansu. Ne'š ti. Sad i najnovije, slovenka nestala na Rabu, netom prije podignuvši golem iznos na senjskom bankomatu, cijelih 1000 Kn, pronađena utopljena na Krku. Što je lako povezati sa smrću australke u Dubrovniku kao i nepobitni dokaz da našom obalom operira skupina mističnih ubojica slovenskih i australskih jedva punoljetnih državljanki.

Dobih dojavu (tip 1.32)  od agenta Muldera, na djelu je urota skovana na pol puta između Marsa i Jupitera. 

Sreća je pritom, da je istom mističnom zavjerom, Hrvatsku zaobišla teška globalna ekonomska kriza.

Ovi nam zavidni pa pišu.

Jebiga, nemaju oni Šukera ko mi.






lostways @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Nakon dužeg vremena, primio sam se crtanja (pritislo, ježi ga). Zadak je konstruirati registar za grijanje indirektne parionice manjeg volumena. Nakon kraćeg računanja potrebne, snage, ogrijevne površine, i određivanja količine protoka (promjera priključka) valjalo je prionuti crtanju skice. Odlučio sam koristiti, umjesto uobičajenog ACAD Mechanical 6 Power Pack, Autodesk Inventor 9 kojemu nisam baš toliko vičan. Međutim, rezultati i brzina kojom sam ih postigao su me oduševili. Istina, ne radi se baš o posebno kompliciranom uređaju, no zato sam i donio takvu odluku.

Inventor ne radi baš na principu konstruiranja u AutoCAD-u, ali ni bitno različito (kad pohvataš konce). Za raliku od ovog prvog, u Inventoru se projektira 3D, a projekcije potrebne za crtež se, nevjerojatno lako i jednostavno, rade gotovo posve automatski. 



Ovo je cijevni registar sa priključcima, u radnoj fazi. Element po element se radi u 2D Skechu, da bi mu se nakon toga, vrlo jednostavno dodao volumen.



Rotacija i zumiranje se izvodi vrlo jednostavno, mišem...


...što je zgodno osim za konstrukciju, vrlo praktično i za kontrolu učinjenog.

Najbolji sio priče dolazi na kraju. Upotrebljavajući vrlo jednostavne komande, prebacivanje iz radne faze u tehnički crtež, u svakojakim projekcijama, sa jednostavnim i praktičnim alatom za kotiranje, sve je gotovo časkom.

Evo kako izgleda tehnička skica cijelog grijača, u raznim mjerilima, prilagođeno za printanje na A3 formatu.



Zgodno i praktično. Ne?


lostways @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2009
U očekivanju članka kakvog engleskog znanstvenika koji će najaviti novo ledeno doba, pogledajte kod kolege blogera kako izgleda snijeg na moru. Kut.
lostways @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare

Ugledah naslov "Bandić zatražio stručnu pomoć" i pomislih: evo ga! - konačno je prolupao. Pa treba psihijatra. Kad ono....

Bandić zatražio pomoć ekonomskih eksperata, jer je spužva za upijanje novaca građana Zagreba skrivena pod imenom Zagrebački holding, iscijeđena. Sukladno dosadašnjem načinu poslovanja gradskog poduzeća za sve i svašta, gradonačelnik se za pomoć obratio na krivu adresu. Pravu adresu, može mu dati jedino Bozanić. 

Pa ako i dođe do Bozanićeva šefa, nama je jedino za nadat se da će mu je ovaj uskratit.



lostways @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 17, 2009
U ovo gnjilo doba svih aspekata našeg društva, u kinu Tuškanac moguće je bar na kratko, zaroniti u jedan drugačiji svijet. U tijeku je ciklus filmova Reiner Werner Fassbindera, koji je jučer otvoren filmom Lola. Osobno, i vrlo subjektivno,  gotovo mi je svaki od filmova tog čudaka remek djelo. Da ne duljim, pravac kino Tuškanac.



Lola (1981)


lostways @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 15, 2009

Već i meni dosadno stalno jamrat. Al' ne mogu izdržat. Odlučili jučer malo prošetat gradom, pa ostavili auto u garaži Tuškanac.
Iako nisam oduševljen dovlačenjem automobila u centar, čini mi se da je to jedan od (rijetkih) uspjelih građevinskih zahvata u gradu. Ruinirano košarkaško igralište pored legendarnog Saloona (btw, mojeg vršnjaka), koje se ionako koristilo kao parking, dobilo je novu dimenziju na krovu podzemne garaže.  Super. Po izlasku iz garaže, poželjeh malenom ispričati priču o Lokomotivi pa Ciboni, Draženu i Kreši, i učinilo mi se zgodnim preći preko igrališta do kina Tuškanac (ex Sloboda). Kad imaš kaj vidjet. 

Od tri koša, na čijim su obručima mrežice od lanca (po uzoru valjda, na američka haklerska igrališta), na sva tri razbijene table. Pa dobro koji idiot, to razbije? Kretenizam je stvarno pobijedio u ovom gradu. Nisam slikao, jer ostavih mobitel u autu, pa prilažem raspoložive ilustracije s neta.


I da, P.S..... prođosmo tako i pored ulaza u kino Tuškanac, kad ono!!! Ciklus filmova slavnog Fassbindera! Preporučam svakako, ulaznica deset kuna. I link na program: http://www.filmski-programi.hr/.

lostways @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009
Najnovija spektakularna akcija, iznjedrila je podmićene porezne inspektore, a državnom je proračunu spašeno obilježenih 35.000 eura mita.
 
Ne znam zakaj (stvarno!!!), ali Dubai mi smrdi na Index, Maestro, Dijagnoza, Šok, a i najnoviji slučaj Ljube Česića notornog Rojsa. Ova četvorica će čučat dok ne prođe zanimanje za press konferencije pune samohvale spin doktora MUP-a i vlade. Onda će ih pustit zbog 1. nedostatka dokaza ili 2. nepravilne procedure ili 3. ih neće pustit nego oštro kaznit uvjetnim kaznama. Deja vu.
 
U istu kategoriju već viđenog, spada i ukidamo – ne ukidamo (to je zlonamjerno izvučeno iz konteksta, a vi ste svi idioti!) drugi mirovinski stup.
 
Ma ništa važno, samo je CROBEX isti dan posrnuo za 5,63 %. Samo smo malo se šalili.
 
U „Otvorenom“ su sudionici povlačili svakojake usporedbe, gdje je ona o brodu na kojem se toči Whiskey završila na naslovnicama.
 
Nažalost, ovaj brod luđaka tone. Titanic. (iako se moćna hrvatska ekonomija baš ne može simbolizirati na taj način). Nema dovoljno čamaca za spašavanje, a band i dalje svira falše. Precizni premijer, i njegovi harlekini, svoje su obitelji ukrcali, pardon! – nakrcali na vrijeme. Nekretninama i vrijednim pokretninama. A nama, kak Bog da.
 
Možda u svemu tome ima nešto dobro. Možda nakon brodoloma ipak ispliva netko, tko će spasiti preživjele. Istina, ja ga za sada ne vidim. Ali dok i posljedni od nas ne potone, ima kakve takve nade. Samo nek se ovi ukrcaju u svoje splavi od žada i nestanu. Što dalje i neka se nikad ne vrate. Makar mi i plivali u ledenom moru.
 
Ako je to cijena....platimo je.



(počekati do bar 1:30, bi'će jasnije zakaj)

lostways @ 11:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009

Konačno su Grinč i njegova skupina nekompetentnih idiota, uspjeli državu dovesti do ruba provalije. Zauzet pripremanjem padobrana i strunjača za ublažavanje pada, samo kratka bujica ogorčenosti.

Otkad je gay minister, ups prime minister, objavio da je domovina u krizi, isti dan su plaćanja među tvrtkama prestala. Tridesetak dana nakon toga, besprizorni isti glavni lik, uspio je objaviti da će uništiti privatne mirovinske fondove. Što je potpuno nedvojbena posljedica najavljenog gašenja 2 stupa mirovinske reforme. Meni jučer neki (očajni) eksperti detaljno objasnili razloge, ali kako sâm nisam baš potpuno doma na tom terenu, neću prenašati. Tek skrenuti pažnju k događajima na domaćem tržištu vrijednosnih papira slijedećih dana.

Već duže vremena tvrdim da je Hrvatska puno bliže uniji južnoameričkih država nego europskoj uniji, a sada smo na pragu primanja u savez s Kolumbijom, Bolivijom i Paragvajem, gdje ćemo opet biti u podređenom položaju jer nam baš nešto ne uspijevaju  nasadi koke, a bogami ni banana. 

Tračak svjetla u mraku iza spuštene zavjese doktorove gala predstave, daje mi poklon koji sam dobio za ročku. Leksikon YU mitologije u tiskanom izdanju. Pa sam nostalgičan iako inače nisam. Ma nisam kurac!

Aha, i pojašnjenje naslova posta. Zakaj stup? Stup kao drugi mirovinski i još više stup kao glup. Zapravo glup kao stup. Tko? - da, on!

lostways @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, veljača 10, 2009

Marinković je u svome djelu rat nazvao Kiklopom ni ne sluteći što će se s tom simbolikom događati 7-8 godina nakon njegove smrti. Ne mislim sa odmakom od nekoliko mjeseci komentirati događaje vezane uz NIves D. i tu nagradu, jer ionako je svemu pridano previše pozornosti.... Ali mi pala  danas na pamet (ne cigla, ne nagrada, nego sjećanje na zbivanja vezana uz nju)kad pročitah danas što piše Jutarnji (link)....

A ja podvlačim ovaj dio:
"...Knjiga se, naime, prodaje po cijeni od 150 kuna, što bi značilo da je Sučeva tvrtka “Joshua”, preko koje ide prodaja, ostvarila prihod od tri milijuna kuna, uz nevelike rashode. Autorica Ujević iznosi kako na iznos od 150 kuna dobit iznosi 85 kuna po knjizi, što dovodi do zarade od 1,7 milijuna kuna na 20 tisuća prodanih primjeraka. Autorica, međutim, ističe kako je nedopustivo i nedostojno velečasnog Sudca pretvarati u trgovca, jer je on velik broj primjeraka knjige darovao, a i zarađeni novac iskoristit će se u humanitarne svrhe - za pomoć braniteljima, te za izgradnju velikog pastoralnog centra na Krku. ..."

Hm. Tko to pretvori dragog Zlatka u trgovca? - otom-potom.

Pa se prisjetim onog pekara što ga kazniše jer kruh poklanja.

Pa još pitam: hoće li i ove godine žiri za dodjelu Kiklopa imati moralnih, stručnih ili kakvih drugih dvojbi?



lostways @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Večeri jedne, nadnevka istog kao danas, no godine davne, dok novi val zaista takav bješe, poželjesmo prijatelji moji i ja u Aleksincu (r.i.p.) popit nekoliko piva Ožujskih. Pri ulasku zapazismo gužvu pred katedralom, umalo kao za polnoćku. Razloga znali nismo, niti nas je zanimalo. Piva po piva, pa postadosmo bučni. U odmaklom trenutku, veselu družinu maloljetnu, u slavlju prekinu dva mrkla lica. Jedno s brkom, drugo bez. Već kad šamari za nas bijaše spremni, jer je valjda onih kojima su bili namjenjeni, a okupili se nekoliko koraka više, bilo previše, spasila nas moja legitimacija (tada je je još bila lična karta). Iz njihova kuta gledanja, Stepinčevo nije razlog za slavlje. Al' ono što pročitaše u plastificiranoj iskaznici sa slikom mojom jest. Pa nas uz naiskap ispijene kruškovce (one narančaste) ostaviše u miru. 

Danas, pred katedralom nije takva gužva, šamari više ne prijete, Aleksinac (onakav kakav je bio) je mrtav. Slavlja nema, tek osmjeh sjetan dok s njih dvoje mojih poljupce dijelim .

I jedan s istim nadnevkom.






lostways @ 08:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009

Dobro. Nikad ovi neboderi nisu bili lijepi. Iako mi ovaj najdesniji desni srcu prirasao. Ali to kako danas izgledaju.....
Sve je počelo još sredinom sedamdesetih, kada su se prvi genijalci dosjetili zatvoriti, aluminijskim štokovima i staklom, balkone. Naravno, nije bilo moguće naći dva jednaka. Onda su posljednjih godina odlučili zamijeniti cijele sobne stijene PVC stolarijom. Bijelom. Pa jebemu mater, po istoj logici, moguće je i srušiti zgradu pa sagraditi novu. I nisu krivi (su)vlasnici. Kriv je onaj koji im je to dozvolio. Ruglo.


lostways @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, veljača 7, 2009

Subota je dan i za pospremanje. Tako je moj umalo sedmogodišnji sin, među poštom pokupljenom iz sandučića, a odloženom na kuhinjski stol, slučajno pronašao nešto i užasnuto pitao kaj je to. Uzeo sam mu letak iz ruke, pogledao pa glasno i vulgarno opsovao. S prednje je strane ovo. Odurno i besmisleno i ne želim tome još pridavati pažnje, a tko baš želi vidjeti zakaj sam se tako raspizdio nek pogleda link. Sa zadnje pak strane piše slijedeće:

(kliknuti za uvećanje). Ništa tu nema spornog, osim što su jebeni ekstremisti to sranje ubacili u moj kaslić, a to je moralo vidjeti moje dijete. Paradoks je, kako navedoh u naslovu, da si neuspjeli abortusi uzimaju za pravo uznemiravati nasumce izabrane žrtve.

Kao prvo, ja imam dijete. Kao drugo, jedino što ovakav letak može izazvati je nekontroliran bijes prema raspačivaču, a ne kako kretenčine ciljaju, nekog (neku) koja je to odlučila napraviti odvratiti od tog čina.

Osobno, protivnik sam abortusa kao sredstva kontracepcije, kao što to neke vrlo neodgovorne žene (s blagoslovom njihovih partnera) čine, no na kraju krajeva, to što čine, čine sa svojim tijelom, i otkud meni pravo da ih zato osuđujuem. Drugo, ja se slažem sa činjenicom boldanom u ovom nekorektnom dokumentu da djecu treba voliti, a ne ubijati, kao uostalom i 100% mentalno zdrave svjetske populacije. Jedino je upitno da li je korektno zametak nazivati djetetom. Ali raspravu o tome prepuštam znanstvenicima, pa ako treba i popovima. Ali ne dozvoljavam da neko moj osobni životni prostor truje takvim sranjem kao što je ovaj letak.

Ako je terorizam postaviti bombu u nečiji kaslić, ovo se nimalo ne razlikuje. Jer otkud znam da agresivni pseudo kršćanski isprdci neće već sutra nasumce odabrati nekog da ga raznesu, kako on(a) ne bi napravio abortus?

Sranje je to preveliko. Siguran sam da ne treba napraviti pobačaj ako netko očekuje zdravo dijete, čak i životnim uvjetima budućih roditelja (jednog ili oba) usprkos. Siguran sam da je u mojim životnim i obiteljskim okolnostima tako nešto nemoguće (dali baš 100%?). Siguran sam i da obožavam svoje dijete, da mislim da su djeca radost svijeta. Ali jednako sam tako siguran, da je pravo svake žene da rodi željeno dijete. U suprotnom, ako to ne želi ili ne može, pa donese tešku odluku, nek se napravi legalno, uz najbolje moguće uvjete, u bolnici, kada barem njen život neće biti ugrožen. A ne da se pobačaji rade u garažama. 

Abortus mi je odvratan, kao siguran sam, i svakom čitatelju. I sigurno ni jednoj ženi nije lako donijeti takvu odluku. Ali na nju ima pravo i točka. Pišem sve ovo gledajući svojeg sina. Čiste savjesti. Moj dobar prijatelj, liječnik, i njegova supruga, nakon amniocinteze dobili su porazne nalaze. Odlučili su se prihvatiti rođenje djeteta i u tim okolnostima. Danas, imaju dijete s Downovim sindromom, i tvrde da ako se ljubav može mjeriti, pa njihovo prvo dvoje dijece ima ljubav 100, onda ovo treće ima i uzvraća 120. Što još uvijek nije razlog za osudu onog koji nije imao toliko hrabrosti, spremnosti na žrtvu ili uvjeta. Jednako vrijedi i za (pre)mlade majke, koje nisu spremne preuzeti odgovornost za dijete, jer jednostavno, nisu sposobne ni za sebe. I bezbroj je još primjera kao na primjer silovanja i sl.

I na kraju, još jedan argument. Da se abortus zabrani, ko bi se ikada mogao riješiti likova poput ovih autora letka. 

Nažalost, ovaj put abortus nije uspio. 

P.S. i nek su ostavili broj telefona. seronje. Čut će me u ponedjeljak.....

lostways @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009
U studenom 1955. u zaseoku Cerov Dolac, na pola puta između Gruda i Klobuka, rodio se čovjek, koji će sav trud i vizije svojih prethodnika baciti u vodu (blato).  Milan Bandić. U svojoj biografiji, kao ključne momente navodi 1974. kada je došao u Zagreb na fakultet (Političkih znanosti) i 1983. kada se zaposlio kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ  u Općinskom komitetu SKH Pešćenica. Ako tko ne pamti – OpćeNarodna Obrana i Društvena SamoZaštita;  što bi u „onom“ sistemu bio špija, njukeza, onaj koji prokazuje neprijatelja u vlastitim redovima i koji nikad, ali nikad, ne priča viceve o Titu, a one koji to čine prijavljuje sekretaru komiteta. Naš Milan, srećom nije bio takav, jer nije podnosio kancelariju nego je bio na terenu, kako sam kaže: među ljudima!. I otud valjda sklonost nabavki tenkića uz potporu Pavla Kalinića. Sigurnost građana na prvom mjestu.
 
Za gradonačelnika je dobio mandat na izvanrednim izborima, zahvaljujući mjestu predsjednika zagrebačkog SDP-a, 2000. godine, sve na krilima promjena u društvu nastalih nakon smrti dotadašnje alfe i omege života i smrti u Hrvata, vrhovnika u belom odelu Franje Tuđmana.  Ubrzo, mandat je potvrdio i na redovnim izborima slijedeće godine.
 
Uskoro, počet će afere vezane uz tog lika čiji karkter odlično ocrtava činjenica koju je sam podvukao u svojoj autobiografiji: "Upisao sam se na Fakultet političkih nauka i na jesen počeo studirati. Ali sam nastavio s fizičkim radom kako bih si popravio studentski standard. Često sam znao istovarivati šećer i ugljen. Ipak, najbolji sam bio u ožbukavanju fasada. S prijateljima sam ožbukao pola ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio". Bauštela i zarada. Ključne riječi.
 
Međutim, sve će preživjeti. Kako? – kao i trenutačni premijer RH, oko sebe je okupio ljude nekompetentne za upravljanje tako velikim projektom kao što Zagreb jest, ali ljude koji su vezani rođačko-zemljačkim-koruptivnim vezama. Stranačke ne spomenuh, jer pod krinkom nestrančkog upravljanja gradom, poglavarstvo zbrinajva likove kao što su Kikaš, Nenad Ivanković, Miro Laco i slični besprizorni.
 
Najbolji je primjer funkcioniranja sustava, kada je, kao osigurač za eventualne nevolje koje bi mogao izazvati novi predsjednik stranke, osigurao „poslove“ Milanovićeva tasta i tako mu začepio gubicu. Ovoj gradskoj upravi, nije cilj ono što proklamira njen šef, a to je javni interes građana, nego mi se čini, osobni probitak šefa i odanih mu.
 
Ne kažem ja da gradonačelnik nekog grada mora biti u njemu rođen, ali mora barem biti uvjereni građanin. Naš Milan to nije. On je i dalje zemljak. I ne trebaju pročelnici gradske uprave biti rođeni u Zagrebu. Ali da nema baš ni jedan?!?! Pa jebemu, bar jedan. Jok. Bahatost koju taj antipatični demagog demonstrira, temelji na moći koju mu daje novac. Bandić je i jedini član skupštine gradskog giganta Zagrebačkog holdinga, koji je pak alfa i omega poslova u gradu. Loš odnos sa Bandićem, znači da nema dobivanja posla s gradskim tvrtkama. Ako znamo da je u Zagrebu vjerojatno najveći investitor baš grad (što je i normalno) jasno je zašto mu se nitko ne želi zamjeriti. Pa ovaj može trošiti naš novac baš kako želi.
 
No ovom tekstu nije bila namjera opisivati lik i djelo Milana s Bandić Briga, nego osvrt na projekte razvoja grada. Kad ga se kritizira, reći će mnogi, pa što? – čovjek ima rezultate. Ja pitam: koje rezultate? Bundek? O „uređenju“ bi se dalo podosta diskutirati, ali nek je i napravljeno OK. I kaj? I za koliko NAŠE love. Saznasmo li ikad bilancu?
 
Promet je u Zagrebu u kriminalnom stanju. Nesnošljive gužve na svakom raskršću. Zašto? - zato jer nema prometne stretegije. Čemu je bačena silna lova na izgradnju podvožnjaka ispod Savske, ako je dvjestro metara dalje semafor. Pa opet podvožnjak ispod av. Većeslava Holjevca i tristo metara dalje kretenski semafor na Krugama. Isto je i poslije Heinzelove. Zar nijedan od debila iz gradskog ureda za promet nema ni kokošji kvocijent inteligencije da shvati kakva je to glupost. Ali zato ima štelu u tvrtki koja štanca ležeće policajce na tekućoj traci, i uskoro ćemo voziti samo po kvrgama na cesti. Sad izumilo i fantastične stupiće, protivljenju profesora s prometnog faksa usprkos. Jebi ga, ko će kome ako ne svoj svome – treba pomoć malo mladoj tvrtki koja započela proizvodnju stupića.
 
Konkretno, na pitanju Slavonske avenije. Zar je nemoguće na križanju Kruge, zabraniti lijevo skretanje? Tada bi promet po aveniji tekao nesmetano, a desni odvojci i priključci ga ne bi bitno usporavali. Za one koji trebaju lijevo, mogu se odvojiti na podvožnjaku prije ili poslije. Ovako, taj put koriste kao by pass za gužve na Držićevoj i dodatno usporavaju promet na Slavonskoj. Isto vrijedi i za raskršće s Prisavljem.
 
Ne može li se Držićeva denivelirati ili bar pretvoriti u kružni tok. Kažu skupo je. Pa????
 
Mora li se u centar grada nasrati još jedna podzemna garaža, kako bi dodatno motivirala vozače za dolazak autom do trga Bana Jelačića?
 
Ne može li se više sagraditi još jedan most na Savi?  Ups! - opet IGH

Bezbroj je pitanja, ali odgovora nema. Zapravo, valjalo bi ih potražiti u kompetencijama izvođača. Nejasno? – jednostavno, odabir fininciranja projekata se izgleda mi kao da se ne odabire prema važnosti, nego prema sposobnosti „odabranih“ da ga izvedu. Zašto? – svakom na prosudbu.
 
Prometni su problemi samo kap u oceanu zagrebačkog sranja. Možda su najvidljiviji. Urbanisti su valjda studirali u Grudama, kod Milanovog djeda Brkušića, kad su nasrali odvratno POS-ovo naselje na bivšoj kafileriji u Sesvetama, ili ovo preružno na potezu Remetinec – Blato (kod Arene). Tko će živjet u tim rugobama? - pitate se, odgovor je jasan. Novi birači.
 
Grad Zagreb, uložio je golem novac u razvoj niskopodnih tramvaja, pod izlikom ambicija za pomoć domaćoj tvrtki i za prodaju drugim gradovima. Niti jedan tramvaj nije prodan izvan Zagreba, a klaunovi su se slikali na krovu 100-og proizvedenog primjerka. Činjenica je, time je svakako unaprijeđen standard putovanja tramvajem, ali samo u sferi udobnosti. U sferi pouzdanosti i unaprijeđivanja prometa samog (čitaj brži i efikasniji dolazak od točke A na točku B), nije učinjeno ništa. I dalje tramvaji stoje u redu sa kamionima na Savskoj, čekaju beskonačno na prelaz Vukovarske u Držićevoj itd, itd. Nije li se taj novac mogao upotrijebiti bolje? Pa napravit studiju deniveliranog prometa u gradu, kako su to učinili svi gradovi slične površine i broja stanovnika na zapadu. Nije li se mogao uvest red u dostavu, i kretanje teretnih vozilia u vrijeme „špice“?
 
Nedavno sam pisao o donacijama grada raznim udrugama. Skandalozno! I kaj? Nikaj.
 
Kakva je budućnost grada? Od industrijske velesile bivše države, spali smo na grad trgovačkih centara. Grad je izgubio dušu, pa tako više ne postoji običaj šetnje gradom, nego građani, kao i njegovi posjetitelji iz provincije, masovno obilaze šoping centre na periferijama. Obrtnici propadaju, birtije u centru propadaju, klubovi pogašeni, jer ruralnim tipovima koji su se doselili u centar zahvaljujući bliskosti izvorima kapitala prethodno pokupovavši nerealno precijenjene stanove. I smeta im buka iz Kulušića, ali sami odlaze u Ludnicu, gjde im buka ne smeta ni najmanje. Zgodna je bila i ideja nekog polupismenog seljana, da urbane klubove iseli na periferiju. Predlažem Lomnicu, gdje je još ponegdje moguće pronać kakvu štalu. Pa iselit gujde i naselit maršale i bubnjeve.
 
Kako očekivati razumijevenje gradonačelnika za urbane običaje, kad ih sam nije stekao usprkos činjenici da je u gradu skoro 40 godina?
 
I tako je, prvi puta u povijesti grada, uspijelo ono što nikada nije. Grad se prilagodio svojim doseljnicima, umjesto obratno, kako je bilo u prošlosti. Bandić je naprosto odbio prilagoditi se gradu. Nego ga je prilagodio sebi. Pa se sprda sa zagrebačkim dijalektom. Jer onako kako ga on upotrebljava, uvredljivo je za svakog od nas.
 
Uz prometnu kataklizmu grada, najvidljivija je ona kulturna. Novi val osamdesetih, iznjedren u urbanim naseljima Novog Zagreba a odrastao na ulicama donjeg grada, nije zajahao na krilima devedestih ili novog stoljeća, nego je zahvaljujući ruralnim običajima krepao. Za nešto malo tragova alternativne kulture, tako svojstvene gradovima, pobrinuli su se graditelji zainteresirani za lokacije na kojim egzistiraju rjietki klubovi, a za ostalo su se pobrinule horde agresivnih debila koje nakon rakijetine u parku uz audio podlogu cajki što trešete s mobitela, premlaćuju klince što im draža atmosfera močvare od ambijenta ludnice. Pa kad ih i uhvate, puste na slobodu, jer su gle čuda! – maloljetni.
 
Za sve je to što izravno, što neizravno kriv zagrebački gradonačelnik, odnosno gradska uprava. Zašto Madonna ima koncert u Ljubljani, a ne u Zagrebu koji je valjda tri puta veći. Jer nijedan investitor nije  siguran da će napunit dvoranu. Eto zašto. Ali zato kakva besprizorna cajketina ili geni kameni hrvatine Thompsona, što mašući mačem arlauče o paljenju srpskih štabova, može napunit Dinamovo ruglo od stadiona ili glavni gradski trg. To je slika Bandićevog Zagreba. Rolling Stones, Eric Clapton, ZZ Top, Joe Cocker ili Dire Straits su povijest. Budućnost je Seka Aleksić.
 
Kad ga već spomenuh, od svih floskula vezanih uz tu pljačku stoljeća (koju je, pošteno je reći, započeo prolupani vrhovnik) posljednja je najavljivani referendum. Kakav jebote referendum? Vrati vaporiziranu lovu, stisni uhljebljene građevinare, pa završi započeto. No to nije tako jednostavno. Najpovoljniji ponuđač na provedenom natječaju ne pozna folklorne običaje trgovine u Hrvata. Nego se posao rihta famoznom IGH i (ili) INGRA-i, koji pak u tim vodama plivaju fantastično.
 
I tako...
 
Iako je vjerojatno kasno, jer je cijelo desetljeće vršena intenzivna pretvorba iz grada u selo, na pragu su lokalni izbori. Pravila su igre ponešto promijenjena, pa nije potrebno glasati samo za stranku koja će iznjedriti gradonačelnika, nego su izbori i direktni. Glasati ćemo za potencijalne gradske zastupnike, odnosno članove gradske skupštine iz redova stranka i  s nezavisnih lista, i posebno za gradonačelnika, koji ovaj put ne mora nužno biti iz stranke koja ima većinu u skupštini. Loše je kod ovoga činjenica, da je za smjenu gradonačelnika potrban referendum s 2/3 glasova protiv, ali ionako, tko je do sada i zašto mogao isto to. Dapače, sada ćeto barem biti mogućnost, koju do sada nismo imali. Pa nam se bahati bradonja uporno smijao u lice.
 
Prilika je izaći na izbore, i zaokružiti bilo čije ime. Osim jednog. Možda još ipak ima nade.....
lostways @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare