zagrebačka trilogija
Blog - ožujak 2007
petak, ožujak 30, 2007
imam neki fora test, ali u Excelu je. Ima li kakav način da ga tu smjestim?
lostways @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Šupila me jučer inspiracija na vojsku (istinabog malo ironično) ali grozni me svojim postom štip potaknuo na još. 
Tam negdje '88 u kasno ljeto, pozvalo me da se javim u sekretarijat NO u Novom Zagrebu. Znal sam kaj je i smrknulo mi se. Ali kaj je tu je, svaki muškarac to mora, tješili me svi. Stari je nabrzaka probal naći vezu, polovično i uspio, pa ja tmurno dogegam u Remetinec. Kuc, kuc, dobar dan ja sam ....bla,bla.. znate od starog ... .OK, veli lik s brkovima Miše (tada je bil samo Mišo) Kovača. Situacija je slijedeća. Obzirom da si malo ukasnio (upisao sam fax tek u rujnu) izbor mi je slab. Najbliže Niš, najbolje Kičevo. (??) Niš znam di je, al' Kičevo? Velim ja samouvjereno - Niš naravno. Brk se nakrivi (možda se ispod skrivao osmijeh) - Niš ti je brdska pješadija, a Kičevo šoferi, prekomanda za tri mjeseca, moguće bilo gdje u Jugi. Mislim si ja, mislim, nemam pojma di je Kičevo, sram me pitat', al' ne čini mi se blesavo. OK, Kičevo. Uzmem poziv, i pojurim doma da na karti vidim di je to. 
JEBOTE! Iza kraja svijeta, pa malo na jug i onda još samo 2000 milja. Bad!
Kičevo, jedna okomita asfaltirana ulica i jedna kaj je sječe. Ostalo blato. Brojne kuće imaju fasadu od blata. (isprike, moguće je u ovih 20 g. situacija promjenjena). Vojna policija me sklepa odmah na stanici i furaju u kasarnu. Puna vreća nekakvih užasnih krpa, di god okrenem glavu - brda.
Kaj ja radim tu? - pomislim. 
Spavaona - 25 kreveta na kat. Pedeset ljudi, jedan hrče, drugi jeca, treći mrmlja, miš rovari po kanti za smeće u kutu sobe. 
Pakao.
Zakletva. Ja, taj i taj (pol likova ne kuži da na tom mjestu mora reći ime i prezime), zaklinjem se ... bla bla nisam nikad ni zapamtio riječi te gluposti. 
Posjete. Starci potegnuli s komadom sve do nigdjezemske. Ja idiot prijavim da su došli starci i cura. I dobijem izlaz do 22. (??????) U suzama (doslovce) idem kod dežurnog oficira jer ne kužim zakaj su svi kojima su došle cure dobili prenoćište osim mene.  On veli, da je zaručnica onda OK. Ovak do 22. Razimišljam o dezerterstvu. Komad uzima prsten od moje stare, i pokušava objasniti da smo ipak zaručeni. Šarmira nekog oficirskog debila i uspijeva. Noć.
Starci zrentali nekakav manji haus, u jednoj sobi oni, u drugoj mi. Do nedjelje navečer nismo izašli iz kreveta. Starci cijele dane šetali solo po Kičevu. (za to i služe starci, ne?) Nisu se ljutili čak ni kad me znogirala par mjeseci poslije. Shit happens, zar ne?
Prekomanda. Pista, stroj, čitanje prezimena i vojnih pošti. Po abecedi. PRIŠTINA.
Nikad, ali nikad poslije u životu nisam imao takav osječaj tuge i očaja.
Od svih usranih gradova u Jugoslaviji i valjda 2000 regruta u Kičevu, ja i još 10-ak nesretnika u Prištinu. Tješil sam se da bum sigurno dobil na lotu kad se skinem. Nisam.
Priština - puno smješnih anegdota i likova ("pamtim samo sretne dane" pjeva neka stara zabavna pjevačica) pa ću se i toga dotaknuti ali u nekim novim postovima.
Da ne davim i ne duljim.
By the way, jeste li se ikad dobro zapili u muškom društvu, a da tema bar malo ne ode na spiku o JNA?
I na kraju samo mali komentar na završni komentar od groznog:
jedino korisno iz JNA je kaj sam naučil slagat košulju u ormar. (moja žena sretna zbog toga).
Drugo? -  UŽAS.
lostways @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 29, 2007
Kopam nekaj po novčaniku i nabasam na moju Iskaznicu po imenu "Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata". Nalavnjaku poleđini piše (citiram): Ova iskaznica služi u svim slučajevima kojima je potrebno dokazivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a vrijedi samo uz predočenje osobne iskaznice.
Pa pokušavam zamisliti neki od "svih" slučajeva:

Hodam prema pothodniku na Glavnjaku, i prema meni dolazi mlada novinarka s mikrofonom u pratnji kamermana. 
- Dobar dan gospodine, biste li odgovorili na nekoliko pitanja za anketu emisije Dobro jutro Hrvatska.
Ja vadim novčanik, iz njega iskaznicu, podižem je kao u najmanju ruku Collina crveni karton:
- Može ali pod uvjetom da me na ekranu potpišete Hrvatski branitelj!

Prelazim Aveniju Dubrovnik kod Zapruđa, a na drugom kraju kod utrinskog placa, dočekuje me policajac:
-gospodine, znate li da ste počinili prekršaj iz ZOPNC članak 25. st. 6 (pa ga citira, da ne duljim), i dužni ste platiti mandatnu kaznu u iznosu 500 Kn jer je pothodnik bliže od 50 m u odnosu na vaše mjesto prelaska.ž
Ja vadim iskaznicu:
-pa jebemumater, ak' sam se mogao borit za Hrvatsku mogu prelazit' cestu di  'oću!

U Getro-u stojim u redu za blagajnu, tanak s lovom, a trebaju mi one usrane Gillette britvice 4 komada po 70 i nekaj kuna. Trenutak straha, nitko ne gleda ,čušnem ih u džep. Riknem ostatak robe, ljubazno pozdravim blagajnicu, krenem, kad se oglasi alarm. Dolaze golobradi zaštitari:
-gospodine biste li pokazali sadržaj svojih džepova?
Opet spasonosna iskaznica:
- JA SAM SE BORIO ZA HRVATSKU DOK SE TI JOŠ NISI NI BRIJAO! - pa mi je to fala da me netko pretražuje. Ni četnici me nisu pretraživali, ne bu'š ni ti! (to da četnike nisam vidio ni dalekozorom on nemre saznat')

....

Ima li još neki "sav" slučaj kad je mogu upotrijebit'? 

Lijepo molim pomoć.

Za Dom....(Hik!!)
lostways @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007
uhvatio koncetraciju u podne.
napao crtež  žestoko i bez milosti.
crtam k'o bez duše.
yes! - ide.
ostao bez pljugi u 14.00.
fuck! 
moram do kioska.
potrošio 10 minuta obilaznim putem da me ne vide iz lokalnog čumajzla.
vratio se u 14.15.
sjedam, palim pljugu.
fuck!
otišla je.
koncentracija.
jebote luđaka, di ja tražim koncentraciju!?

lostways @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 0
sam jučer pisao da pijanstvo ponedjeljkom sjebe cijeli tjedan. Danas sam zdrav, ne boli bulja, al' mi se niš' ne da. Isti je onaj crtež otvoren, dalje ni makac, a ja bauljam po blogovima.

MORAM RADIT!

Danas više ne dolazim tu.

Časna riječ (pionirska).

lostways @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
...stigle su danas. Javio mi se naime, majstor koji u Novalji uređuje moju "dalmatinku" i kaže da je će biti spremna za porinuće do 15.4. Krasan datum, 5. rođendan mojeg anđela, a i vrijeme bi moglo poslužit'. S natkabinom, unutarnjim rezervoarom 80 l, strujom, novim gavonima pod sjedalima u kokpitu, krevetima u SUHOJ kabini, i još brojnim sitnicama koje puno znače (da sad ne davim s bitvama i sl.), ove sezone na dohvatu su nam (mojoj maloj posadi) ne samo Silba, Olib, već i Lošinj, Rab, Molat (koje famozno mjesto na svijetu), Ist, a kad potpuno poludim i Dugi otok nije baš na kraju svijeta. Sreća do neba.
Istina, ima to i svoju lošu stranu, moram istovarit čovjeku hrpu love (na isti taj datum), a nije baš da mi ispada iz đepova. Al' snći ću se nekak. K'o i uvijek do sad.
I za kraj; malo fotki od prošle sezone. Nove, po porinuću.



Lica od ca 17 kg, pred Novaljom




Zubonja od 9,5 kg na istom mjestu, isti dan par sati ranije



Zubonje, malo manji, par dana kasnije, na istom mjestu. Čak se vidi i gdje...

PS. nije mi puno trebalo, ni 6 mj da naučim insertirati fotke u post....














lostways @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
Nakon dva Neofena i jednog Peptorana, situacija se malo popravlja. Činjenica je da i dalje, umjesto da radim, buljim u monitor 19" s otvorenim CAD crtežem s jedne strane, a na drugom, ovom manjem surfam. 
Prolistao sam malo i novine. Pa pune Štimca. Zakaj je to uvijek tak? Pa Bilić je napravil revoluciju u repki, igramo, pobjeđujemo, nema afera....I evo ga Štimac. Krimić, i "stručnjak" dijeli savjete. Pusti čovjeka da radi. Kaj sad kuhaš? - Srna, pa Srna. Čovjek je ušao, odigrao, najbolji bio. I kaj? Ti si rekao. Rekao si i tisuću gluposti pa kaj? Sad je valjda Štimac zaslužan za pobjedu ili kaj? I spika, kao ne petlja se on u prodaju svojih igrača. Daj nek neko prebroji koliko je pozitivnih kritika u komentaru utakmice prema "njegovim" igračima, a koliko prema ostalim. I negativnih. 
A on anđeo. Ne bi ni mrava zgazio. A mi smo kreteni. Tko mu daje toliko prostora uopće. I zakaj?


lostways @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
...najveća glupost koju čovjek može napraviti je napit' se u ponedjeljak.  S oprošteljem, sjebeš cijeli tjedan. E, upravo sam to jučer napravio. I sad ne mrzim cijeli svijet nego sebe. Istinski! Sa svih svojih 37 godina i isto toliko na n potenciju pijanstava. To kaj mi je zlo, nego i telefon nemilice zvoni, a ja nemogu ni razmišljat', a kamo li razgovarat'. I baš svi sugovornici danas traže hi-tech rješenja za svoja postrojenja. A moj maksimum je promrljati Mhmm. Kreten ja.
I da sam zaružio, nego s prijateljem bauljao gluposti do pol noći u lokalnom čumiju. I pol se ne sjećam.
Jebi ga, idem dalje crkavat.
lostways @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007
Klađenje, kaj nije u redu samnom. Zakaj se ja ne kladim? 
Prije 10-ak godina, sjedili smo, mi dečki, u birtiji, mlatili gluposti, analizirali zadnju dinamovu tekmu, komentirali komade, kužili svjetske urote i uz sve to strgali ozbiljne količine pive, a kad bi nas lokalna šankericama u borosanama izbacila, otišli bi u grad. Na alko tour.
Sad, istu količinu pive zdrmamo, ali je prevladavajuća tema rezultat GOMBAK UNITED vs. HOME UNITED (btw. na GOMBAK je jebeni koeficijent). 
A ja to ne kužim. Pa me nema u lokalnom miniću. Dosadno mi je. Ja bi se napil, pa kao u stara dobra vremena, turneja po lokalnim birtijama. Nostalgičan sam za onim starim dosadnim temema. Di su? Kaj nas više ne zanimaju????
Znam, sad bu odmah rekli da ne volim sport. Nije istina. Ali da mi se život svede na obilazak kioska s bezbrojnim glupim parovima i brojkama i nervozno isčekivanje rezultata iz npr. gornjeg ogleda. Usporedbu papirića s lokalnim cugerima. I beskrajno buljenje u teletext.
Jezuš! To zatupljuje.
Idem se radije doma poigrati s klincem. I možda je usput na TV neka dobra tekma. A ja ne strepim nad rezultatom.
Možda lova? - aha  svi su u plusu. I svi igraju po pet kuna. 
Ma niš. Idem se i ja kladiti. Da se nikad neću! Dobitak - siguran. Koeficijent - normalan (ja).
lostways @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007
NE KUPOVATI!! tonere za Panasonic faxove u Narodnim Novinama. Izgledaju skoro sasvim identično kao i originalni, osim što je boja kutije mrvicu svjetlija, i fali ona svjetlucava naljepnica. Uglavnom fax ne radi! U ovlaštenom servisu (gdje sam završio kad sam već pomislio da sam toliko kompletan idiot da ne znam promijeniti toner, a kaj bi s lakoćom napravio moj petogodišnjak) majstor je izvadil moj novi toner (koji by the way u NN košta 196, nekaj kuna) i stavil svoj, originalni (koji opet by the way košta 187, nekaj - dakle JEFTINIJI) i gle čuda! - fax radi. 
E, pa sad,  da sam kupil usrani toner od flj firme za 50 Kn kod Pere u papirnici (tam se mogu kupiti i pašteta sir, jogurt ...) pa, ne bi se ni žalil. Ko mi je kriv. Al javna ustanova, al je skuplji i naravno, mogu mi samo zamijeniti za isti takav. Ne i vratiti lovu ili da izaberem nekaj drugo za 2 glave. Kad je otvorena ambalaža. Eureka, kak bi skužil da ne valja. PA da.....parapsihološki. 
Nabijem ih.  A u njihovom izdanju usrana država objavljuje zakone pa među njima i onaj koji prodaju takve robe proglašava KRIMINALOM.
Živjeli! (hik!)
lostways @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare