zagrebačka trilogija
Blog - ožujak 2009
utorak, ožujak 31, 2009

Ne mogu sakriti oduševljanje viješću da će globalana vojna velesila Hrvatska, konačno ući u Sjevernoatlansku ugovornu organizaciju. 

Ja sam služio dvije vojske, jugoslavensku za vrijeme nereda i Miloševićevih sranja na Kosovu '88/89. i hrvatsku za vrijeme isto Miloševićevih sranja (nije da nije imao podršku i domaćih imbecilnih potencijala) po Lijepoj našoj '91/92. Treću neću, sve da mi pištolj upere u glavu. Pa me točno boli kita u kakvom smo, ili nismo vojnom savezu. Neće ni moj sin, makar onaj pištolj iz prethodne rečenice opalio. U to sam siguran. Jer me nitko ništa nije pitao. Isto tako, siguran sam da ni potomci, kumčad, rođaci, nećaci i ostala žgadija ove trojice govana, neće krepati u iračkoj ili afganistanskoj prašini, već će se bogato uhljebiti u civilnim institucijama europskih i sjevernoatlanskih saveza.

Za ove hlebince, već se ne bi kladio da svoje sinove neće dočekivati prekrivene hrvatskom zastavom, zapakirane u limene sanduke ili plastične vreće. 

Da li će i tada oduševljeno mahati HDZ-ovim zastavama? (ili SDP-ovim jer ni ovi drugi nisu bogznakaj pametniji, obzirom na jednoglasnu podršku u Saboru).

Bilo kako bilo, ovu trojicu s početka, nabijem na to

lostways @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 30, 2009

Stanka između dva posta. Na HTV-u, koji tada još bio TVZ, u pomanjkanju programa, prostor koji je danas zakrčen reklamama i najavama emisija (što je isto reklama, ali samo- ) popunjavan je beskrajno dosadnim (ne znam kako bih to nazvao) nečim, koje je uglavnom bilo sastavljeno od skrinšatova kakvog više ili manje poznatog slikara (ili kipara), popraćeno klasičnom, da ne kažem komornom glazbom. Iz ove perspektive, bilo bi mi i draže gledati npr. Murtićeve črčkarije uz zvukove kakvog klasičnog djela, od imbecilnih i agresivnih reklama u mixu sa senzacionalnim najavama n-te reprize Spidermana ili osamsto-puta emitiranog be-holivudskog erotskog trilera. No prošlost je prošlost, i najbolje je ostaviti je tamo gdje jest, ne prizivati vraga, da se koji od revnih hrtovih urednika ne bi dosjetio modernoj inačici Intermezza, pa smontirao prizore npr. cvjetne livade sa zvukovima najšlagera (evergreena) stoljeća, neke od Tomphsonovih budnica. 

Iako slabašne inspiracije u poslijednje vrijeme, uzroka valjda u prezasićenosti hadezeovsko-bandićevskim sranjima koja vrište sa svih naslovnica bez ikakvih posljedica za bahate aktere, Bloger.hr servis posjećujem svakodnevno, preletim (jednako tako već...) rijetke uratke šačice (da ne nabrajam, o da prepoznat će se) dragih mi kolega blogera.

Primjetih tako, invaziju kladioničarskih blogova (da li su to uopće blogovi, ili samo najjednostavniji način za održavanje i reklamiranje šatro dojava, ili ti pak kamčenje honorara od naivnih namjernika). Neću sad pilit, jer nisam baš informiran, ali doveo bih i legalnost mnogih sadržaja u pitanje...Od 50 postova u kategoriji najnovije, jednom prebrojah 40 iz kategorije tipovi-parovi-ManU-fanovi, 5-6 iz kategorije osmoškolci (od kojih sudeći po pismenosti podosta i u kategoriji prije), 2-3 iz kategorije copy/paste sadržaji s raznih portala i tek pokoji "ozbiljan" blog. Famozna rejting lista, unutar top 100 kategorije, ovako na prvi pogled s naglaskom na top 10 (neda mi se brojati za točne rezultate), sadrži debelo više od tri četvrtine blogova iz prve dvije kategorije, spomenute malko više. 

Znatiželji popustih, pa nasumce pogledah sadržaj nekih iz tih top 10 - 20 blogova, i osnovna im poveznica, bez obzira na temu, jest komercijala. Prepuni su ti blogovi banera komercijalnih sajtova, google oglašavanja i sl. (aj časni izuzetak blogeri Stereosound, kao strogo tematski, Kut koji je napravio sjajan posao na korist ljudi na bilo koji način vezanih uz otok Vis, ili koji već sad slučajan izuzetak kao Nepismeni). Razmišljam malo, ....blogovi koje pratim više ili manje redovito, uglavnom nemaju tu poveznicu, odnosno autori se bave uglavnom pisanjem, bez ambicija za zaradu od tog posla. I sam spadam u tu kategoriju, iako mi mnogi preporučili uvrštavanje raznih banera ili google oglasa obzirom na dnevni broj posjeta, ali principijelno odbijam iakave komercijalne sadržaje u tom mojem malom intimnom virtualnom prostoru, što naravno nikako ne znači da nekom, tko razmišlja drugačije, to zamjeram. Niti najmanje, zaista.

Razumijem, kao odrasla osoba i potrebu za komercijalizacijom servisa (celebrity blogovi), pogotovo u ova krizna vremena, ali pade mi napamet jedna ideja. Ne mislim da je rejting bloga, ako je ovaj nekomercijalan, osobito važna stvar. Malo taštine, koji čitatelj više, i to je to. Sam ne patim posebno, iako priznajem, ugodnije mi biti u top 100, nego 473. na listi blogera. Osobne, materijalne koristi od toga nema (niti je želim), pa mi tako važnije TKO čita (i komentira) nego KOLIKO njih. Sukladno tome, kada nema nadahnuća, radije neću napisati ništa, nego bilo što,  samo zato da eto, napišem, ili podignem rejting bloga.

Zašto ne bi, osim ako to ne košta posebno ili bogznakol'ko,  ove blogove-baš blogove, čiji autori nemaju komercijalnih ambicija, svrstali u posebnu kategoriju, kako je to bilo donedavno s kladioničarskim blogovima. Nek se na rejting listi hrvaju kladioničari i spameri, osmoškolci i ambiciozni blogeri lovci na posjete, komentare i rejting, a nama ostalima, to bi omogućilo ugodno druženje uz ležerno vođenje bloga. Ne bi to posebno promijenilo karakter servisa, ali bi svakako olakšalo pretragu blogova nekom u potrazi za zanimljivim tekstom. Dakle, oni koje pratim su pod "pratim" i to nije sporno, ali postoje brojni zanimljivi "mladi" blogeri na koje je, u inflaciji kladioničarskih najava, gotovo nemoguće nabasati, osim ako baš buljiš u naslovnicu kad ovaj objavi, pa izađe pod "najnovije".

Eto, to mi palo na pamet, vezano uz kategoriju posta "bloger i blogeri" pa to i objavih. S dobrom namjerom.

lostways @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

Na HRT-u, u udarnim terminima, vrti se stupidna reklama slijedećeg sadržaja. Zbor muškaraca pjeva nekakavu ldabadam skladbu (možda neki bolji poznavatelj glazbe prepozna djelo i autora) da bi im se priključili opet muškarci, ali s perikama, koji pokušavaju imitirati ženske dabadam glasove. Ugodan ženski glas u pozadini, poziva na ravnopravnost spolova, pa se prikazuje pravi muško-ženski zbor koji tu istu lalalala skladbu izvodi onako kako treba. Poanta je spota, da vladin Ured za  ravnopravnost spolova poziva na poštivanje zadane kvote od 40% žena na stranačkim izbornim listama. 

Tko nije vidio, eto mu i uživo.




Pitam se: kome je namjenjena ta poruka? - domaćicama, meni, mojoj supruzi, udruzi potrošača ili kome? Tko sastavlja stranačke liste? Ne postoji li izravniji i jeftiniji način dostavljanja poruke upozorenja o potrebi poštovanja zakona strančkim čelnicima. Ne bi li bilo lakše, jednostavno ne  prihvatiti izbornu listu koja ne zadovoljava taj zakonom zadan kriterij. Ili je potrebno ulupati silan NAŠ novac, da bi MI čuli upozorenje koje NAS se ne tiče, nego se tiče stranačkih čelnika. Ili ja mogu utjecati na sastavljanje hadezeove stranačke liste. I poslijednje, ali ne i najmanje važno, kakva je to pizdarija s ravnopravnošću ako žene MORAJU zauzimati 40%  mjesta. Ne bi li ravnopravnost podrazumijevala 50%. Ili ja imam problema s percepcijom udjela. 

Što zakon kaže o osobama s posebnim potrebama na stranačkim listama, što zakon kaže o nacionalnom kriteriju sastavljanja izbornih lista i ne bi li bilo lakše pitanje (ne samo nacionalnih) manjina regulirati kroz taj oblik kandidature za lokalnu samoupravu ili parlament, nego kroz pojedinačne manjinske liste, kroz koje se opet, ali diskretno provuku zastupnici iz reda najjačih stranaka (šatro-manjinskog porijekla), pa su manjine marginalizirane jer istinske manjinske skupine ne uspijevaju kraj glasačke mašinerije "velikih" prijeći izborni prag. Ali to je već druga tema.....

Evo, napisah ovih par redaka zbog pomanjkanja inspiracije, i vremena za postavljanje drugog dijela rimskog putopisa (ode dan dok postaviš 20 fotki na internet).

Sačuv'o vas Bog kad me nadahnuće konačno klepne ...

P.S. znam da zakon govori o poštivanju 40% zastupljenosti OBA spola, ali ovaj video kojem je motiv trošenje NAŠEG novca to ne spominje, pa sam namjerno zločest.
lostways @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009
 
 
Najdraža nam prijateljica, poželila proslaviti 21. rođendan na način drugačiji od uobičajenog, i počastiti se putovanjem. Putovati ne treba sam, i tako se vesela družina uputila nigdje drugdje, nego u Rim. Ne u onaj Gorsko-kotarski, čuven po uzcestovnim janjcima na ražnju (iako mi draži na tanjuru), mada ni to ne bi neprikladno prilici bilo. 

Uputismo se u Rim, vječni grad, ishodište zapadne civilizacije, glavni grad susjedne nam i prijateljske republike Italije. Devetsto i nešto kilometara u jednom smjeru za vrijeme trajanja produženog vikenda (ukradeni petak), možda se nekom i ne čini kao pametna ideja, ali talijanske ceste i vjerni C5, taj put čine ugodnom zabavom. Kako bi putovanju dodali još malo začina, skrenuli smo u Sienu, grad zanimljiv koliko poviješću, toliko i prizorima, ali ne iz „prve lige“ turističkog interesa. Ili da prevedem nogometnu metaforu, rijetko ćeš eto, odlučiti potegnuti u Sienu samo zbog Siene. I kako nam se našla skoro usput, evo nas unutar starih zidina tog dragulja Toskane što ga osnovaše Etrušćani. Smještena na vrhu toskanskog brežuljka, pri pogledu dolaznom, oduzima dah.
 
Siena panorama 
Parkirali smo unutar drevnih zidina i krenuli prema gore.
 
Siena_1 

Siena_2 

Siena_3 
Nakon brojnih uskih uličica, pritisnutih zidovima palača sagrađenih terracotom...
 

Sinea_2

 

Siena_5

 ...nakon, zahvaljujući prokleto hladnom ali blještavo sunčanomdanu, brojnih chiaro-scuro prizora...
 
Siena_7 Katedrala desni bok 
...izašli smo na trg Duomo, gdje nas je dočekao kontrast...
 
Siena_6 Duomo 
...veličanstvene Sienske katedrale.
 
Siena_8 Piaza di Campo 
 
Siena je poznata i po spektaklu pod nazivom Il Palio, koji se održava na fantastičnoj Piaza del Campo.
 
porijeklo:www.aboutsiena.com 
Radi se o konjskoj utrci, u kojoj jahači 10 od 17 contrada, trče za pobjedu oko tog gradskog trga. Više o samoj utrci ovdje  ili ovdje.
 
Polarno ledenom vjetru usprkos, prošetali smo još malo Sienom, u kojoj nakon isteka njihovog famoznog vremena za ručak nije moguće pojesti apsolutno ništa, pa prilažem još nekoliko fotki bez dodatnih komentara (treba li ih uopće?)...

nc1 

nc2

nc3 

nc4

nc5
nc6
 
Kako bi ovaj blog ostao dosljedan sebi, mora biti i prigovora. Nevjerojatno je da je takvo blago, povjereno na čuvanje nekom, tko nije u stanju promet reguirati drugačije no da je baš svaka ta (pre)uska uličica, zakrčena autima. Fasade su vidljivo uništene smogom i ispušnim plinovima, ali ni to ne smeta da super skupo naplaćuju svaku uslugu koju mogu. I sam sâm sklon pljuvačini po našem turizmu, ali u nekim smo stvarima faraoni za talijane. Od zmaznih zahoda, preko radnog vremena i usluge restorana, do parkiranja i vožnje posvuda. Dobiti kakvu informaciju, moguće je samo od dobronamjernog prolaznika, najčešće isto od, ali samo nešto informiranijeg, turista. Grad vam je sjajan, ali vas nabijem!
 

lostways&krepani vepar

 
Umjesto kakvog atraktivnog ručka, preostalo mi je samo napraviti ovu fotku ispred mesnice.
 
I tako smo promrzli i gladni, ali osvježenog duha, krenuli dalje put vječnog grada. Ostalo je samo još ...
 
panorama doline pod Sienom 
...baciti pogled u dolinu pod Sienom na jednu,...
 
panorama na dolinu pod Sienom 
...drugu stranu i...
 
lostways & Siena 
...preko ramena.
 
 Gladni i umorni, zahvaljujući Štefici, stigosmo u sjajan hotel savršene lokacije,...

Fontana di Trevi @night 
...pedesetak koraka od Fontane di Trevi.
 
Od svih restorana na Via Vittorio Veneto, baš odabrasmo ko prstom u dupe. Café de Paris , gdje se snimao legendarni Fellinijev La Dolce Vita, što je valjda argument za cijene koje nije pristojno prezentirati čitatelju slabog srca.
 
inside Café de Paris 
Osjetno smanjenog proračuna, s kiselim osmjesima krenusmo potražiti kakvo jeftinije mjesto za utažiti žeđ....
 
restorancic pored Piaza Navone 

Nastavak u slijedi...
lostways @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009
U pomanjkanju inspiracije (i vremena), a opet, potaknut nečim, donosim jedan svoj stari post, iz travnja 2007, kada je ovaj blog (isitinabog, nešto drugačije uređen), u cijelom mjesecu posjetilo tek 258 virtualnih duša. Obzirom na tadašnju senzacionalnu neposječenost, vjerujem da su rijetki taj post pročitali. S druge će strane, dobro poslužiti kao svojevrsni uvod u ono što namjeravam napisati i ilustrirati kad me uskoro posjeti gđa Inspiracija u društvu s gospodina pod pseudonimom Slobodno Vrijeme. Originalni post možete vidjeti ovdje, a ja kopiram samo srž:
Pročitaj kompletan post
lostways @ 12:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 19, 2009

Dok iščekujem proljeće, a zima mi nikad bila duža, podsjetim se prošlogodišnjeg početka. Poznato? Kako bilo, već sama činjenica da je novo godišnje doba tu, olakšava podnošenje prognoze za nekoliko slijedećih dana. 

Kako se čini, Drivo je isključio autopilota pa promijenio kurs. Više EU nije bezuvjetni prioritet. Loše. Sad smo Drivo i ja na istoj liniji, što će reći da više ne mogu biti euroskeptik. Šalu na stranu, ostat ću ja takvim, ali pokazale su se točnima sve analize, koje su odavale da je spor oko sjeverozapadnih granica samo vrh ledene sante. Problemi su bitno veći, a Drivo će morati javnosti objasniti mnoge poteze iz prošlosti koje je pred svojim biračima pravdao prilagodbom svetom cilju - udruživanju s Unijom. Kako su pred vratima lokalni, a ne državni izbori, retorika je naglo zaokrenula udesno, pa osim u Zagrebu, gdje se ne talasa previše po postojećoj gradskoj upravi, neprijatelje treba potražiti ne na istoku, ne na zapadu, već doma. U Hrvatskoj. I tko je kriv za sve nedaće obespravljenim seljacima, braniteljima, šljakerima? - pa naravno! Komunisti

Neugodno bi bilo zaoštravati odnose na istoku i sjeverozapadu, jer ipak očekivani spas ove vlade leži u turizmu. Pa one koji su eventualno i odlučiti konzumirati senzacionalne usluge hrvatskog turizma ove godine , vrijeđati i omalovažavati. Omraženi komunisti, ionako će doć na more. Čak i ako im se od Kalmetinih sranja prikenja (imaju gdje, jel'te).

Zoki Milanović je odlučno krenuo u obračun s korupcijom unutar stranke, i naložio detaljnu istragu slučaja sa javnim šekretom model Šeik Azizi elektronic. Već poslovično, istraga će uspješno prokazati kriminalce koji narušavaju Kalmetinim govorom narušen ugled časne stranke, kao što je to bilo i u slučaju Rađenović/Kikaš. 

Kalmetinim insinuacijama usprkos,  ja bih ovdje podastro jedan dokaz, kako se SDP nimalo nije udaljio od Boga. Baš suprotno. Sasvim mu se približio. 




lostways @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 17, 2009

U postu o nepravdama "Harm", spomenuo sam nogometne nepravde (što je poprilično blaga riječ za postojeće stanje), a  komentarom se javio čitatelj koji o tom i sličnim slučajevima ima informacije iz prve ruke. Kako cijeli tekst nije stao u prostor komentara, ostatak sam dobio na mail. Tema mi se čini dovoljno zanimljivom i relevantnom da bi u cijelosti ugledala svjetlo dana na ovom blogu. Pa prenosim bez promjena i komentara: 

Znam da nogomet ne kotira visoko na ljestvici prioriteta ovog bloga, ipak kao čovjek prilično involviran u zg nogomet i jedan od rijetkih koji taj sport iskreno voli, dodat ću još par paradoksa ZG nogometa... Nakon što je građevinska stranka MB uredila kompletan kompleks u Veslačkoj ulici,kojim se koristi NK Zagreb i potrošila nekoliko desetaka (naših) miliona kuna, to nije bilo dovoljno nego su im uz redovne dotacije od cca 1mil.kn mjesečno dodali još 3 miliončeka za razvoj omladinskog pogona i pročitah ja u novinama kako se gospodin Dražen Medić rodom iz Guzmanovića kraj Zakruhutrbuškog na cesti Grude Mostar(predsjednik NK Zagreb)pohvalio kako ukidaju članarine za roditelje čija djeca treniraju u klubu !!? Kakav velikodušni gospodin! To mu nije bilo dovoljno za ulazak u povijest,nego je promijenio grb kluba a bijelu boju dresova zamijenio crvenom; (vjerovatno NK Guzmanović ima crvene dresove) . Zaboravio sam naglasiti da one članarine od 0 kn vrijede samo za odabranih petnaestak po godištu a treneri u omladinskom pogonu dobijaju plaće od ZNS-a. 

Dinamo - vrlo slična priča s time da je «naš najveći klub» inkasirao bijednih 50 miliona kuna (službeno) od grada a s plačanjem članarina još je perfidnija priča; elitnih petnaestak klinaca plaća minimalnu članarinu a svi ostali zovu se Otvorena škola Dinamo i plaćaju 400 kn članarine.
Taj novac očito nije opterećenje za gradsku blagajnu ali 30.000 kn godišnje za 23 mala kluba s područja grada, put su u bankrot u doba ove neviđene recesije!!! 

Ima toga još, ali da ne duljim, dodat ću samo da je predsjednik ZNS-a Zdravko Mamić.


lostways @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
Fotke malo niže nisu screenshot iz legendarnog filma Once Upon A Time In America,  već su snimljene negdje 1943. i to: prva na Sigečici, druga na Savi (Savici). Jedan od davnim trenutkom uhvaćenih je i dragi moj tata....

tata lostways->prvi lijevo dolje.




lostways @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

Djeca su u najranijoj dobi osjetljiva na nepravdu. Tako će bebač, u razdoblju kraćem od godine života, jasnom reakcijom pokazati osjetljivost na nepravdu. Zasluženu će kaznu, tako otrpiti više-manje bez protesta, dok se sa nezasluženom (ono stariji brat razbio vazu, optužilo mlađeg) neće lako pomiriti i reakcija će biti poprilično burna.

Gdje je granica, kada postanemo imuni na nepravdu? Kada i u kojoj dobi? Zašto naša reakcija na nepravdu nije jednako burna, kada su posljedice nepravde bitno teže od kratkotrajnog nezasluženog stajanja u kutu?

Do prije nekoliko dana, turistička sezona nije bila upitna, dapače - najavljivane su rekordne brojke. Danas smo u krizi, pa se proglašavamo (točnije, proglašava nas) auto-destinacijom. Vrlo inteligentno. Turisti pristigli kruzerima, čarter letovima, vlakovima (dobro, ti su stvarno rijetki) nisu dobrodošli. Kontrabajs je razgalio dušu svojem priglupom šefu. Nije li nepravda, da takav diletant vodi resor turizma u vladi države koja doslovce ovisi o toj grani, posebice u okolnostima kakve su današnje i posebice kad znamo koliko je sposobnih i provjerenih stručnjaka za tu glavnu stratešku granu miljama daleko od centara moći i planiranja strategije.

Pisao sam nedavno o stanovima uglednih(sic!) političara, i neobičnim kriterijima banaka, koji šezdeset-plus-godišnjacima odobravaju goleme iznose za stambene kredite. Stvari danas međutim, postaju nešto jasnije. Ako kojim slučajem otplata petoznamenkastih rata zaškripi, nema frke, uskočit će tvrtka s strmoglavim rastom (iako je zapravo pad strmoglav, a uspon...?), koji pak zahvaljuje šatro-transparentno sklopljenim poslovima s kim? - s državom. I gle vraga! - baš iz regije otkud političar potiče. Tc, tc, koja slučajnost. Nije li užasna nepravda, da jedan ugojeni hrkljan, koji nije u stanju sastaviti dvije suvisle rečenice na književnom maternjem jeziku, koji petnaest proteklih godina ne radi apsolutno ništa do smišljanja spletki koje će u sjenu skloniti eventualne oponenete, može ono što mala, mlada hrvatska obitelj, usprkos rintanju od jutra do sutra i brojnim odricanjima ne može niti sanjati?

Nogometni klub ZET. Ne samo da nosi ime tog gradskog giganta, koji je usput, ako ne najveći, a onda barem među tri najveća gradska gubitaša, nego je od njega i obilno sponzoriran. Nije li nepravda, da upravo taj klub, čiji je rad financiran našim novcem iako naša djeca možda započinju bavljenje sportom u nekom drugom od brojnih zagrebačkih klubova ili škola, dobiva jednu od najvećih dotacija i od Zagrebačkog nogometnog saveza, a da mali klubovi (u skladu s recesijom) ne dobivaju ništa. Valja reći, kako se netko ne bi uvrijedio, da roditelji koji čista srca svoju djecu upisaše u taj klub, nisu gore spomenutom usprkos, oslobođena plaćanja klupske članarine, a da čak i održavanje terena financira opet grad, ili mi.

Dakle, ovo su samo neke od stvari koje su mi jučer uveče i danas nakon listanja dnevne štampe pale na pamet. Nepravdi je bezbroj i u  svakoj od društvenih tema, a nabrajanje poimence, ne trpi ni prikladnija forma od bloga. A mi? - mi šutimo. Stisnutih zubiju promrmljamo štogodi i nastavljamo dalje.

Putem smo negdje, izgubili onu instinktivnu reakciju, a nepravda boli. I tako,  nezasluženo stojimo već godinama u kutu pognute glave i čekamo trenutak, kad će nam veliki krojač pravde baciti mrvice, kako bi nas malo odobrovoljio. Koliko god strpljivo čekali istjek kazne, umjesto igre, dočekat ćemo mi i batine. No.... batina ima dva kraja (reče netko, a znamo to i sami).

Nije li došlo vrijeme da mi uzmemo, konačno u ruke onaj drugi kraj?





"...And I can't do nothing 'bout that, no
But if you hurt what's mine
I'll sure as hell retaliate..."



lostways @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009

Dok piskaram ovo, u pozadini mi društvo pravi malo zarazna sponzoraševa današnja glazbena preporuka. A razmišljam, imaju li veze sotonini tragovi veze sa Timovim bezumnim zločinom, ili tek sa spoznajom da je nesretni Denis, svojih pet minuta slave u HR medijskoj bijedi zaslužio na tako tragičan način.  Ili samo tragovi u snijegu kakvog zalutalog srndaća, dokone i željne medijske pažnje, izjednačili medijskom pažnjom s junacima tragedije mjeseca i njihovim prestrašnim sudbinama.

Zna li tko odgovor na to pitanje? HDZ zna. Možda ne o sotoni, ali o brizi za naš novac svakako. Pa ulupa silne milione u subvencije bahatih brodara, čiji monopol i inače potiče novcem našim, sve to kako bi odigrati predstavu novu mogli. Igrokaz dočeka na ulazu u brodogradilište, gadljiv mi je jednako kao i doktorova odluka da politički govor ne održi pred proleterima, već na prigodnoj press konferenciji. Nedostajala je samo kakva beba, koju bi izljubio naš doktor zajapurenih, bucmastih obraza, da bi slika bila potpuna. No njegov ministar internista, pobrinuo se da oponenti, za razliku od "žena koje gurnuše u prve redove" doktoru ni ne primiriše, pa se pobrinu da ovaj policijsku pratnju dobije i kad šetat pse (koje nitko nije pitao za političku orijentaciju) krene. 

I pitam se kojeg bi asa iz rukava izvukao Ivo, kad bi koji slučajem susjedi odustali od blokade, il' bi nas počastio kao igrač za moodswingeričinim (<-!!!) kartaškim stolom? I tko bi pokupio zadnji štih.

HDZ zna, da je sotona u Europi, pa se ne žuri. Iako se bojim malo onog njihovog "idemo dalje". Dokle?





lostways @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009

Kiseli izraz lica Milana Bandića, kada je dodjeljivao nagradu "Zagrepčanka godine" prof. dr. Mirjani Krizmanić, nadam se biti će sve češći slučaj. Duhovit video napravljen na temu prešutnog sporazuma o nenapadanju između njegove i obitelji dr. Grinča, ne da je samo to, nego zaista pogađa srž problema. Metode vladanja gradom, bitno su bliže receptu Vita Corleonea (čak Vito bio umjeren, više kao Sonny), nego kakvog prosječnog srednjeeuropskog milijunskog grada.

Miki je krenuo u predizbornu ofanzivu, pa tako najavljuje sniženje cijena komunalnih usluga. Kao i sve moje sugrađane, i mene takva vijest veseli. Međutim.... Radi se tu o nečem ozbiljnijem. Tvrtke koje nam naplaćuju komunalije, uglavnom rade s golemim gubicima (izuzev notornog Zagreb parkinga), tako da će se gubici, najavljenim (vjerojatno samo u predizborne svrhe, a nerealiziranim) pojeftinjenjem samo povećati. 

Nagradno pitanje glasi: tko će nadoknaditi i otkud, nove gubitke genijalnog Zagrebačkog holdinga?

Dok je situacija s Arenom tragikomična (osim za kooperante INGRE, kojima je samo tragična), situacija s Maksimirskom ljepoticom je zaboravljena. Sjeća li se tko megalomanskih obećanja prije prošlih izbora, pa reteriranja najavom referenduma? I kaj? Nikaj!  Fala Bogu na U2, kad smo već ulupali tolike miljune za gušt njih dvije, tri tisuće pasioniranih ljubitelja grandiozne igre (Mikijevog frenda Mamića legije stranaca), od kojih  su valjda pola maloljetnih krimića koji ljubav prema gradu i klubu izražavaju razbijanjem tramvaja, prebijanjem djece na ulici i uništavanja fasada priglupim grafitima plagiranim od engleskih huligana (A.C.A.B).

Zaista je došlo vrijeme, da don Mikija i njegovu kumčad, zatvorimo u škrinjicu sve-znam-i-svi-se-urotili-protiv-nas-hrvata-inače-po-svemu-najboljih-na-svijetu Branke Šeparović. Ako netko ne zna zašto "don" ispred nadimka aktualnog gradonačelnika, kao i njegovog premijera, neka se sjeti Rađenovića, Galinca, Miljuša, neka prizove iz memorije razne oklade, prenamjene zemljišta, Kikaše.......Neka se sjeti kako se dobiva posao u Holdingu - veli Luka Bebić da nema u tome ništa loše...Dobro 'ajde onda....nije bad.

Prilika dolazi uskoro. Don Ivo je zauzet natezanjem sa susjedima, i  traži trenutnu deblokadu pregovora. Kao da smo spremni k'o napeta puška samo nas zli susjedi drže na lancu.  Ekonomska kriza i famozne glasno najavljivane imbecilno kozmetičke protumjere, stvar su prošlosti. Hrvatska živi u blagostanju, a Svemoćni Super Ivo, pobijedit će zlog Pahora. 

Svjestan je Don Ivo, da Jasen ionako ne može dobit više od 20% (to onih vojnički discipliniranih hadezejovaca, dok će ostali glasat za zemljaka valjda, ne?), pa možda korist od njihove male igre skrivača ubere netko treći. Mi.

U međusobnom natezanju kumova, ja ću svoj glas dati ovamo. A vi kak znate. Samo nemojte ostat doma. Mikijeva ekipa s Kozari puta, Ježdovca, Blata i ostalih turbo-urbanih četvrti neće.

lostways @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009
Postoji li muškarac, koji s prvim seksualnim spoznajama o svojem tijelu, nije maštao o učiteljici, sisatoj susjedi s trećeg kata ili kakvoj drugoj starijoj teti koja bi mu u ovakvim ili onakvim okolnostima uslišila molitve proizašle iz posljedica pojačanog rada hormona? Ne postoji. Dakle rijetki bi od nas, u dobi kad na strateškom mjestu među preponama rastu prve dlačice, uzeli stvar u vlastite ruke zamišljajući pritom kakvu djevojčicu iz razreda, neproporcionalno dugačkih ekstremiteta, natečenih i bolnih bradavica, akna po licu. Najčešća je vizualizacija bila neka od, tada još uvijek ne plastičnih, plavuša iz Starta, ili kakva netom diplomirana učiteljica viših razreda.

Zavidjeli smo tada, čak i onima koji su vješto lagali o svojim seksualnim iskustvima, a oni rijetki koji su i omastili brk, bili su prilično samozatajni zbog očekivane vrle ljubavničke spretnosti proporcionalne iskustvu, iako smo i njima bili vražje zavidni. Kvaliteta ejakulata bila je obrnuto proporcionalna kvantiteti prosutoj na stranice Starta, a vrijeme od početka do onog nečega ćemu se ni pravo ime ne zna, utrošeno na smišljanje priče poput ove iz članka na Index.hr. Činjenica je da ona, koja bi u percepciji bilo koga s početka priče bila anđelom ili dobrom vilom, u pravnom i moralnom smislu, nemilosrdne stvarnosti bila proglašenom zločinkom s vrlo izvjesnom posljedicom, dugotrajnim zatvaranjem.
Kako sam mišljenja, strogog i nesklonog diskusiji, da moj vršnjak u seksualnom odnosu s mlađom (pa i starijom zapravo) maloljetnicom nije ništa drugo do pedofil, a da mu je jedino  zasluženo mjesto boravka dobro zatvorena prostorija maksimalne površine 5 m2, tako moram, zahvaljujući proklamiranoj ravnopravnosti spolova, nažalost, potopiti svoje dječje maštarije nemilosrdnim tsunamijem odraslosti, pa konstatirati to isto i za dobrodržeću, pohotnu gospođu što je molitve 12 godišnjaka uslišala.
 
No, da li se zaista radi o zlostavljanju. Jednko kao i u obratnom spolnom odnosu snaga, zapravo mislim da - da. Jer.... zapravo, dječje je tijelo zaslužilo razvoj primjeren dobi. Ma kako komični bili, prvi seksualni pokušaji s vršnjakinjama, upravo su takvi kakvi trebaju biti da bi spolni razvoj pratio mentalni i obratno. Točka. Sve je ostalo preskakanje stepenica, koje najčešće završi uganućem zgloba. A suprotno ortopediji, siguran sam da je i mladi um više nego sklon svakojakim uganućima, od kojih neka ostavljaju trajne posljedice, neka ne. Pa da dječak, kad odraste nebi šepao umom, kudikamo je bolje da maštarije ipravo to i ostanu.
 
Odgovornost za učinjeno nikako se ne može djeliti s djecom. Bez obzira na deklariranu dobrovoljnost odnosa. Mi smo ti, odrasli i odgovorni, koji ćemo zahvaljujući zdravlju uma odoljeti eventualnom izazovu mladosti i nevinosti.
 
Ako je dojam da sam malo isključiv, ispravan je.
lostways @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 3, 2009



Ovu sam fotku već koristio u postu "Doma". Kako se približava proljeće, tako se rolaju pripreme za jubilarnu zapruđansku manifestaciju koja se prvom polovicom svibnja, tradicionalno održava u kvartu. Dan Zapruđa ili Zapruđe uživo. Kako Google u pravilu moj blog baca na prvo mjesto pri traženju pojmova vezanih uz manifestaciju i kvart, a tražene se informacije uglavnom tu ne nalaze, predložio sam frendovima da složimo blog, u kojem će tražitelji zaista i dobiti to što ih zanima. I tako je nastao zaprudje_uzivo.bloger.hr, gdje sam ja pomogao pri izradi dizajna, a dečki će, prvenstveno Ozren, brinuti za sadržaj.
Ove je godine 10. jubilarni put nakon revivala 2000. godine, i sprema se ozbiljna veselica. Ljubitelji urbane zabave i dobre svirke, tako će opet doći na svoje. A i ja bum si zguštom popil koju pivicu,dve (tri zaredom nisam popio nikad časna reč, jel tak mama?).

A sad slijedi nastavak jučer započete priče (neverending story nije, nadam se, al bumo vidli...)

lostways @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009
Lutao je već danima. Ponestajalo mu je snage. Mogao je doduše, još uvijek hodati, nije mu bilo hladno, ali ona mentalna snaga koja ga je držala daleko od stvarnosti, ponestajala je naočigled. Sivilo kojim se okružio, počelo je tamniti. Od crnog, mračnog okruženja, je i pobjegao. Očigledno ga sustiže. Pobjeći od samog sebe, pokazalo se nemogućim, a povratak mu je bio jedina neprivatljiva opcija.
 
*** 
Nikada kao tog ljeta, bili su zaljubljeni. Dvadeset godina zajedničkog života, dvadeset godina svađa i mirenja, putovanja, slavlja i tugovanja kao da je rezultiralo vrhuncem. Imali su sve što se moglo kupiti, i imali su sve što se moglo željeti. Osim jednog. Njegova iskrivljena, matematička percepcija svijeta, gdje sve mora imati svoju ravnotežu i logičko objašnjenje, zakinula ga je za duboke osjećaje. Nije tražio objašnjenja izvan logike, nije tražio duhovnost, niti neke više, nepoznate ili neobjašnjive razloge. Jednostavno, sve se događalo upravo onako kako je i trebalo, više ili manje kontrolirano, više ili manje željeno. Izreka „pazi što poželiš, moglo bi se i ostvariti“, upravo ga je pratila cijelim životnim putem.
Osim u osjetljivo doba transformacije iz dječaka u čovjeka, kada je i započeo upoznavati samoga sebe, racionalnost je bila glavno oružje u ratu koji se životom zove. Od racionalnosti, bježao je pomoću opijata, koji umnogo su odredili njegovu buduću osobnost. Srećom, heroin mu se nije dopao. Za razliku od alkohola, THC-a u svim agregatnim stanjima, LSD-a i ostalih kemikalija, ovaj je opaki ubojica, vrlo individualna droga, a prepuštanje umjetno izazvanim kemijskim procesima u mozgu, upravo je bilo alat, kako bi se udaljio od samoga sebe. Kako bi si onemogućio razmišljanja, kako bi se prepustio smjehu i iracionlnosti. Heroin je stvarao potrebu za osamom, u kojoj je percepcija sebe, kao posebnosti još više dolazila do izražaja.
Tako je kroz život prolazio žudeći za osobnošću i samoćom, istovremeno i beskrupulozno potičući vlastitu socijalizaciju ne birajući sredstva. Kao nekog anđela čuvara misije, koju je nehtijući si zadao, odabrao je ženu. Ne jednu posebnu. Panično se vezao za svaku koja je to htjela, ne htijući  biti sam, bojeći se priznanja kako u samoći zapravo uživa. Hinio zaljubljenost, ushićenje, istovremeno gledajući unaprijed, znajući da je njegova sposobnost ostanka kratkog vijeka. Okolnosti koje su dovele do ovog ljeta, potpuno su izvan njegovog tehničkog poimanja bitka.
Dvadeset godina održavanja kontrole, u trenu je postalo besmisao. Odjednom, nije kontrolirao svoju potrebu za osamom, pažljivo dozirajući ono malo društvenog u sebi, odjednom je uživao u ulozi malenog djela nečeg višeg. Zajednice. Uživao je u sexu, kao nikad prije, svršavao drhteći. Ljubav nije koristio kao dosad, kao alibi za ostanak, zapravo, po prvi put ljubav nije koristio, nego je samo ljubio. Ushit koji je osjećao, sreću i zadovoljstvo postojanjem, plašio ga je, ali je strah bio potisnut u najdublji, onaj neisitraženi dio uma.
 
 ***
          Probudio se promrzao, nogu hladnih kao led. Grlo mu je gorilo. Sranje - pomislio je - samo ne groznica. Ustao je teško, rastezao se trpeći neizdržive bolove u leđima. Iskašljao je onu groznu, a istovremeno slatku, materiju koja se tijekom noći nakupila u grlu i pljunuo. OK, bolje je - pomislio je ne osjećajući ili bar, manje osjećajući neugodno peckanje u grlu. Između neprebrojivih slojeva odjeće, uspio je isčačkati svoj, kao i svakog drugog muškarca, ponos pa zapišao kartone, teškom mukom jučer pribavljene, na kojima je spavao.  Pravilo je to, kojeg se slijepo pridržavao, da ne spava dvaput na istom mjestu. Ponekad je zbog toga trpio, ali upravo ga je to tjeralo na put. Put koji je sâm odredio, a kada bi se pokolebao, zapišao bi bivak, kako bi ga, ako ništa drugo onda smrad, natjerao na zacrtanu promjenu.
 
 ***
          Nikad nije razumio potrebu za izlaskom. Njegova, svodila se na nabavu alata, kojem je svrha bila da ga socijalizira. Izlazio je samo da bi se napio ili ošamutio, a sve to kako bi funkcionirao u društvu, odnosno izašao. Iskrivljen, ali ipak krug. Sam sebi svrha. Nije želio prihvatiti, još manje priznati si tu vražju, asocijalnu notu u sebi. Nije želio biti sam sebi dovoljan. To mu se nije činilo normalnim, što je svim svojim umom želio biti. Kako to već biva, jednom je moralo puknuti. Zašto baš sad, zašto tako okrutno, zašto baš prema njoj, nije znao. Trebat će to jednom izračunati....
lostways @ 14:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare