zagrebačka trilogija
Blog - ožujak 2011
petak, ožujak 18, 2011

Prekjučer (ili dejafterjestrdej po premijerki) policija je munjevitom, savršeno planiranom akcijom identificirala i locirala teškog kriminalca koji je počinio gnjusno djelo spaljivanja zastave Europske unije. Tom nepopravljivom kriminalcu, nakon dizanja kaznene prijave, prijeti kazna od tri mjeseca do tri godine teškog zatvora.

 Citiram tportal.hr: "Policija je danas izvijestila da je protiv mladića podnijeli kaznenu prijavu zbog sumnje da je počinio kazneno djelo povrede ugleda strane države i međunarodne organizacije počinjenog na štetu Europske unije. Za to je predviđena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora.

Kaznenim zakonom je, naime, zabranjeno ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju izvrgnuti, među ostalim, Ujedinjene narode, Međunarodni crveni križ ili drugu priznatu međunarodnu organizaciju ili njihove najviše predstavnike. No, zakonom je propisano da se postupak protiv počinitelja toga kaznenog djela poduzima na temelju odobrenja državnog odvjetnika koji takvo odobrenje može izdati nakon pribavljena pristanka države, međunarodne organizacije ili osobe protiv koje je počinjeno kazneno djelo."

 Ruglo

Hrvatska je vlada, ovaj put preko svojeg ministarstva, ponovo pokazala strategiju razvoja domovine nam. Ulizivanje preko granice čmarnog otvora i samoponiženje do dna bunara. Ruglo pak, koje predstavljaju vlastite nam zastave, nisu podložne (valjda) kaznenom progonu. Ovaj sajam sramote, upravo simbolizira stanje u kojem se država nalazi. Ruglo, raspad i sramota. I to višestruko.

 

A odgovoran za to, nije kazneno gonjen, nego je - gradonačelnik! 

lostways @ 08:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, ožujak 11, 2011

Jebem ti nesanicu. Ili svako zlo za neko dobro. Tako sam se, u namjeri da okretanjem po krevetu ne probudim uspavanu mi životnu družicu preselio u dnevni boravak i, potpuno očekivano, upalio TV. Od sedamstotridesetdvijetisućedvjestojedanest programa na Max TV-u, odabrao sam onaj pod rednim brojem četiri. Bingo!! - uključio sam se u film iz naslova.

 Kaj je sad tu zlo, a kaj dobro? - upitat će se znatiželjan čitatelj. Zla je insomnija, a dobro je što sam gledao najgori film snimljn u povijesti kinematografije. Točnije njegovu (drugu) polovicu. U normalnim bi okolnostima, čovjek prebacio na jedan od gore pobrojenih ponuđenih programa, ali onako nadrkan od nemogućnosti zaspijevanja, ovo mi došlo kao neko samokažnjavanje.

Naime, uključio sam se u trenutku kad golema loše izvedena lutka morskog psa, nakon upornih napada zalijetanjem u desetak plus metara dugačku jahtu, konačno probija oplatu i upada u potpalublje, pogađate, upravo u kada se u potpalublju nalazi glavna junakinja, trećerazredna wanna be glumica (plavuša, naravno s umjetnim ustima) u ulozi znanstvenice biologinje. Ona naravno vrišti iz sveg glasa, a lutka razjapljenih ralja stoji nepomično dvadesetak centimetara od nje i reži. Da, dobro ste pročitali - REŽI! Naravno, muški dio ekipe hvata ravnotežu (izgubljenu od silnih udaraca psine) na krmi broda i ne primjećuje da brod na boku ima rupu promjera otprilike metar (koliki je promjer lutke) i da iz njega viri još brat-bratu pet, šest metara ribe (jer joj glava i škrge unutra). No potencijalni jebač glavne uloge, ipak začuje mješavinu krikova i režanja, te se zaputi dolje oboružan baseball palicom, koju svaki pošteni moreplovac uvijek drži nadohvat ruke. Zaprepašten užasnom scenom, sa blagim smješkom na licu krene udarat lutku po glavi. Ova se raspizdi pa režeći svoj napad usmjeri k njemu. U trenutku napetosti od koje i najhrabrijima pucaju živci, svoj režeći napad preusmjerava na našeg junaka. On misteriozno gubi palicu i sjeda u vodu. U dramatičnom obratu, plavuša izroni sačmaricu (koju svaka poštena biologinja nosi u ručnoj prtljazi) nabije je u usta lutki, promrlja "izumri" (tako prevelo, ja od režanja nisam čuo originalnu izjavu na engleskom) i opali. Kako bi gledatelje poštedio odvratne scene, režiser je smrt goleme lutke dramatizirao kadrom u kojem se na strop broda prosuo pekmez od brusnica. Ona naravno - plače. Ostaj enejasno da li to čini kao znanstvenica koja je netom ubila poslijednji primjerak davno izumrle vrste ili naprosto od stresa. Kako bilo, naši junaci (sad se već među njima osjeća poprilična seksualna napetost) polako išetaju iz kabine broda s rupom metra promjera na palubu gdje ih dočekuje ostatak ekipe (nemam pojma koji su to likovi, spasioci neki, baywatch, šta li...). Ali sad slijedi hičkokovski preokret! - druga golema psina, naizgled petnaest puta veća od pokojne, udara brod (koji još ne tone, rupetini na boku usprkos) i preokreće ga. Naši junaci isplivaju i popenju se na dno broda što viri na površini. Brod, pogađate ne tone, rupa je misteriozno zakrpana. Konačno spas, na horizontu se pojavljuje gliser spasilačke službe, kojem naši junaci, s osmjehom od uha do uha dražesno mašu.

Upravo kada sam bio uvjeren da je nevjerojatnoj gluposti kraj, iz mora iskače golemi morski pas (ovaj ne reži) i proguta cijeli gliser zajedno s njegovim kapetanom. A u pičku materinu, opsujem ja. Nevjerojatno. Kako loša procjena. Lavina gluposti tek se zakotrljala. Spas za naš budući zaljubljeni par dolazi u vidu helikoptera koji se ničim izazvan pojavljuje na stratištu. Pogađate, psina je požderala ostale članove posade dok su ovo dvoje stajali i dalje dražesno mahali, ali ovaj puta helikopteru. AAAAAAA ne. Sad saam se sjetio! - naš je junak skočio s olupine (koja i dalje ne tone, što više i nije čudno obzirom da je rupa nestala), zaroinio pod olupinu i iz nje izvadio kutiju sa pištoljem za signalne rakete. Vratio se, mrtav hlada popeo na olupinu i ispalio raketu u zrak, Naravno, pilot ju je zamijetio i pohitao u pomoć našim herojima. Spustio mornarske ljestve, a naši se junaci uhvatili. Još malo drame oko njenog umalo pada u more, a onda scena svih scena! Osjećajni heroji vise s ljestava a morski pas iskače desetak metara u vis i pokušava ih progutati, promašuje, a pritom se čuje KLAP (ono kad zagrize u prazno).

I opet se vraćam na prokletu nesanicu. Da je nije, vjerojatno bi sve opisano bilo više nego dovoljno za promjenu programa, ali to specifično stanje me natjera da to ne učinim. Ostatak, uključivo potapanje tridesetmetarske jahte, ispaljivanje torpeda iz 5 metarske podmornice, izlaženje/ulaženje u nju na dubini od nekoliko stotina metara i slično, osim ovako ne namjeravam spominjati.

Možda i bih, ali je server bloger.hr-a već prezasićen glupošću. Ne vjerujete? - samo na naslovnici pročitajte nekoliko komentara pod najavu/čestitku Dana žena i uvjerit ćete se.

stupidity

lostways @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 2, 2011
Tamo početkom devedesetih, bezočno su ukrali HSLS-ovu inicijativu za povratak bana Jelačića na tadašnji Trg Republike, i kao kukavičje jaje među štandove za prikupljanje potpisa u prilog slavnom konjaniku, podmetnuli svoje sa pristupnicama u članstvo. (tko ne pamti, evo mu sat povijesti). Proglasili su se pokretom, dobili izbore.
Tko (nam) je kriv.
 
Nije nam bilo dovoljno što je vođa izabrao 200 obitelji da temeljito pokradu ono što je još ostalo od osiromašene društvene imovene, nit smo se uzrujali kad su oni to zaista i učinili. Nije nam bilo dovoljno da su šoferi preko noći postajali generali ili pak mega kapitalisti, dok su dvadesetogodišnjaci po ratištu ostavljali udove i živote. NIje bilo dovoljno kad smo shvatili da zakoni ne vrijede za sve jednako, čak ni kada su promijenili zakon na nekoliko dana kako bi vođa privatizirao kuću u kojoj je bio tek jedan od sustanara. Nije bilo dovoljno da u parlamentu sjede likovi poput Milasa, Krpine, Đodana.
Opet su pobijedili na izborima.
 
Nije nam bilo dovoljno da je šenuti vođa obukao bijelu maršalsku uniformu pa salutirao neispravnom/nekompletnom raketnom sustavu, pa su opet pobijedili na izborima.
Nije nam sinulo ni kad su Penićevi policajci pendrečili i zatvarali kafiće po Zagrebu.
 
Sinulo nam je nakratko, kad je vođa odapeo. Prije no što je to učinio, nazvao nas je stokom sitnog zuba, vragovima. Nakratko smo shvatili gdje smo, kad su mu na sprovod do faraonske grobnice došla tri diplomatska otpremnika poslova i jedan predsjednik države.
Onda se konačno pojavio on. Novi karizmatski vođa. Mlad. Lijep. Obrazovan. Poliglot.  Oslobodio se zlog Pašalića, i njemu sklonih desničara, a on lijep i mlad, stao na čelo samoproglašenog pokreta i poveo ga u nove pobijede.
I opet su dobili izbore.
 
Pa smo računali koliko je 35% glasova od 50% posto birača, pa shvatili da volju naroda prikazuju dobitkom jedva 18% glasova svih birača, uključujući i one umrle. Tvrtke su hametice padale, ljudi ostajali bez posla, a oni se rapidno bogatili.
Nije na to bilo dovoljno, pobijedili su na izborima.
 
Pa je vođa preko noći postao izdajnik. Pa je kriv za sve grijehe HDZ-a, a ovi što su ostali, ma oni su čisto blago. Nije nam bilo dovoljno da shvatimo, kad je lopina na odlasku instalirao ovu kokoš da predvodi njegove neznalice i klimavce u vladi.
Hoće li nam vojska već od 300.000 nezaposlenih biti dovoljna da progledamo ili će opet pobijediti na izborima.
 
Dvadeset jebote godina nikako da shvatimo.
 
Kaj sam zapravo htio reći?
Dvije su kategorije birača HDZ-a. Jedni su oni, što su se, kao i njihove obitelji, okoristili tom podlom vladavinom beskrupoloznih primitivaca.
U drugu kategoriju pak, spadaju .... kompletni idioti.
lostways @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare