zagrebačka trilogija
Blog - travanj 2008
srijeda, travanj 30, 2008
Pomislih da je tekst posvećen smrti tvorca LCD-a. Što za mene koji baš i nisam e-freek i nije neki značajan događaj. Iako rado koristim taj izum. Kad pogledah skraćenicu nešto bolje, sjetim se .... Hmmm...zapravo ne sjećam se skoro ničeg. Negdje u magli ispijenih litara žestokih pića, kao podršci bojnom otrovu, sječam se samo beskrajno-besciljnih lutanja gradom. Pamtim i trenutak euforije, kad na povratku iz Lapa, ugledah po prvi put upaljena svjetla nanovo sagrađenog trga, koji se republikom tada zvao.
Poznavao sam lika koji je "ostao" na toj kemikaliji. Tako su to nazivali. Ja vjerovah. Danas, shvaćam da je zapravo "otišao". Friknuo. Spalio.  
Ta je, '70-ih više no popularna skraćenica, izgubila bitku s nekim novim opakim riječima i skraćenicama (PCP, crack etc).  Iako, ponekad, čitajući novine pomislim da nije. Kada slušam besmislice izgovorene s govornice na Markovom trgu, s obje njegove strane, skoro sam sasvim siguran da nije.

I usput. Mala anketa: Tko laže? Jandroković ili Rupel? (link na temu)

lostways @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Dragim blogerima iz Botswane šaljem čestitke na sjajnom 78. mjestu u poretku temeljenom na slobodi medija. Još mnogo tema i inspiracije iz slobodne Hrvatske šalje vam Lostways uz Jimi Hendrix-ovu Freedom. (pokušao sam ovaj oglas objaviti i na radio Paraćinu, ali kako je tamo sloboda medija u kurcu (oni su tek na 84. mjestu), odbili su me. 




lostways @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008
link na post festum

Obzirom da na trackeru vidim, kako google na upit o naslovnom događanju izbacuje među top ten i link na ovaj site, da pomognem malo (volonterski) organizatorima. Manifestacija se službeno zove "Zapruđe uživo" i vrlo je lokalnog karaktera. Ja u pravilu program ne pratim jer sam prezauzet susretanjem dragih ljudi koje nisam vidio, u pravilu više od (najmanje) godinu dana (koja konstrukcija jebate!) , a najčešće manifestaciju vašarskog karaktera (nek niko ne zamjeri ali ...kotlovina, lunapark i sl.)  provedem na nekom opskurnom kvartovskom mjestu (kakva klupica ili neka druga margina događanja) uz obavezno ispijanje gomile piva (pamtim tako od prije neke godine npr. druženje nas desetak nasumce okupljenih uz Ledov frižider pred knjižnicom do 4 ujutro). Za ove druge, koje program i svirka zanima, evo informacije iz prve ruke. Letak.


(klik na letak za one kojima je sitno)

"Ozbiljan" post drugom prilikom, kad uhvatim malo više vremena.
lostways @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 28, 2008
Klinci su (ipak)  uspjeli. I opalili nam pljusku. Pokazali kako se bori za svoje interese. Za razliku od nas i našeg referenduma (ZERP-a, i sličnih svinjarija). Čestitam.
lostways @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

Srednjoškolci se upustili u proteste. Uz odu zajednišvu i buntovništvu mladih generacija, nažalost provlači se brojka 500. Njih toliko, se skupilo na trgu Bana Jelačića. Hm....dakle, to je samo voda na mlin onima koji tvrde da se radi o lijenim, neambicioznim, ili kraće lošim učenicima. Ne ulazeći u svrsishodnost naglog i čini mi se, preuranjenog uvođenja državne mature, savim je jasno da đaci u svojim nakanama na ovakav način uspjeti promijeniti odluku ministra Primorca.  

Moja je generacija, u kojoj pisah neki dan u kontekstu 20. obljetnice matura,  bila ekperimentalni štakor, kod uvođenja prijemnih ispita u srednje škole. Iako nam se to činilo kao loše, zapravo je davalo kakve-takve šanse učenicima s lošijim ocjenama (iz ovih ili onih razloga), a sa većim znanjem, da kompenziraju bodovno stanje i ipak se upišu u željenu školu. Eksperiment je nakon nekoliko generacija završen. Propao.

Pamtimo i Šuvarove eksperimente. Naši su "znanstvenici" jednostavno skloni eksperimentima. 

Devedesetih, svaki je ministar uvodio svoje "revolucionarne" promjene u sustav i udžbenike. Rezultat?

Uvođenje "Bologne" popratili su razni komentari i događanja, nigdje baš ne primjetih ushit učinjenim.

Da skratim. Sve dok u ministarstvo prosvjete, ne dođu dokazani stručnjaci (tu mislim na vrsne pedagoge, vrsne poznavatelje školskih sustava u Europi i svijetu, i ostale vrsne poznavatelje struke i prosvjetne materije), na mjesto političara i kvazi znanstvenika (vidi Primorčevo senzacionalno otkriće o genetskom porijeklu Hrvata temeljeno na 50-ak uzoraka) kojima je samopromocija važnija od dobrobiti nacije (ne, ne pretjerujem - jer što je budućnost države ako ne edukacija mladih naraštaja) , do tada će mladi ljudi, prosvjedovali ili ne, biti samo list papira u birokratskim rukama.

Svi su prethodni eksperimenti, doprinjeli degradaciji srednje škole. Što će reći, da je danas srednja škola na neki način substitucija osnovne. Časna i potrebita zanimanja iz srednje obrazovne strukture (razni tehničari i sl.) su vrlo deficitarna. Za razliku od europskih nam uzora. Jednako je tako degradiran i status fakulteta (vidi silne inžinjere prometa iz '90-ih, doktore ničega i sl.), a vrlo sam skeptičan da će situaciju ispraviti i uvođenje "Bologna" sustava studiranja.

Posljedice, možda ne sasvim direktne, vidljive su već i danas, pa kad se čudimo "cajkama", životnim idealima modela i nogometaša treba pomisliti na slijedeće: Koja je poruka sustava edukacije poslata potencijalnim studentima, kada je novac isključivo u rukama mafijaša (sa četiri razreda o.š), nogometaša (hm....imaju li i ta četiri), pratećih "modela", medijskih tajkuna (vidi Pukija i njegov obrazovni background), osoba bez zanimanja (vidi Snježana Mehun, Lana Klingor, razno razni "farmeri") i sličnima (neka se ne uvrijedi netko nespomenut). Nasuprot njima, liječnik opće prakse, sa svim godinama utrošenim na školovanje prima pišljivih 6-7 tisućica (ako), odvjetnički pripravnik ni toliko, inžinjeri u industriji jednako....  

Tako da, dragi naši maturanti, lijepo vas je vidjeti kako se borite za svoje interese (namjerno ne spominjem prava, jer tko zna koja su), i uz sve moje neskrivene simpatije i izraženu podršku, obzirom na interes koji su pokazali svi vaši vršnjaci, šanse za uspjeh su vam minorne. 

I (p)ostati ćete još samo jedna u nizu eksperimentalnih generacija. I tako se sasvim lijepo pripremiti za ulazak u stado. Ovaca. Za šišanje.
 
*a imate sreće i ako hrabri znanstvenik na vas ne pošalje i specijalce (koji uvjeren sam, ne bi upotrijebili silu na malo- ili jedva punoljetnim đacima)

UPDATE: izvještaji govore o 7 uhićenih srednješkolaca u Varaždinu. Počeli su neredi. Od ovih 7, šestero je bacalo po ulici konfete. Za tako stravičan prekršaj, vlasti bi morale razmisliti o drastičnim metodama, kao i kaznama. Ministre Primorac, što čekate? (specijalci, psi, suzavac.....ne bu oni bacali konfete) Ministre Vukelić, uključite se. Navodno su bacali i omote od čokolade po podu umjesto u prepunjenu kantu za smeće. Ccccc, cccc, ccccc. Što se čeka?

lostways @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare

Bloger Idro, svaki je dan prenosio dašak mora, miris friškine, snagu juga i nevere, mir bonace, osvite i smiraje dana, u ovu našu elektroničku sferu i tako udahnuo i tračak realnog i prelijepog, u ovaj naš virtualni svijet. Više neće. Razloge vidite sami na njegovom blogu.  Bio sam ovaj vikend na moru, pa sam snimio par kadrova, i posložio ih kao malu posvetu tom blogeru, čiji će mi postovi faliti. Kome se da, neka odvoji per sekundi manje od dvije minute. Stvar koja prati video je namontirana, i sasvim prikladna, čini mi se, iako nije očekivanog žanra.



[More videos from lostways37]

lostways @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008

From: xxxxxxx@xxxxxxx.hr
Date:
23. travanj 2008 10:57

To: xxxxx@xxxxx; xxxxx@xxxxx; xxxxx@xxxxx;
xxxxx@xxxxx;xxxxx@xxxxx; 
      xxxxx@xxxxx
; xxxxx@xxxxx;

Subject: Sranje. 20 godina prvi put

Pozz bojz

Vjerovatno ste se sjetili da nam je jebenih 20 godina prošlo od mature pa bi
bio red da se i nađemo. Malo sam se pogubio sa e-mail adresama ( vjerovatno
ih je većina i promjenila mail ) pa molim sve koji imaju aktualne kontakte
da ih pošalju.
Zbog godina i Alzheimera sam  imena nekih ljudi zaboravio pa slažem listu u
nastavku. Dopunite imena.

Okvirni plan je da se nađemo početkom Lipnja. Neki petak/subota . Prijedlozi
restorana i birtija su dobrodošli.

Slijede imena i nadimci.....



Mail ovog sadržaja primio sam u srijedu. Danas, inbox mi je zatrpan, jer je krenula za*ebancija, broj adresa u rubrici "To:" se povećao, a svi koriste opciju Reply All. 

Da, 20 godina. Sjećam se kad smo se okupili prvi put, nakon pet godina, u istoj birtiji je bila i neka glasna grupa prosjedih-ćelavih tipova, koji su se dobro zabavljali. Doznali smo da su iz iste škole, ali 15 godina ispred. Kao mi danas. Tada mi se to činilo jako daleko, a bila je ratna '93. Vrijeme je prohujalo kao vjetar.

Čitao sam tekst s naslovnice o noćnom životu Zagreba, iz perspektive pospanog korisnika noćne linije ZET-a. Pa me to podsjetilo na vlastita vraćanja doma. Kad malo razmislim, prizovem sjećanja, teško mi je shvatiti stvari zbog kojih sam se tada nervirao. Ili veselio. Kakva razlika u tih pišljivih 20 godina. Iako je to zapravo cijeli život velike brojke ovdašnjih blogera. 

I onda, u trenu, jedan mail promjeni sve, i kao u SF filmu teleportira me u kasne osamdesete. Šalabakteri, markiranje, matineje u Studenskom centru, parkovi među blokovima Klaićeve, Zdenac života, cure iz Pedagoške i Primjenjene, Ekonomske i CUP-a (u današnjem Mimari), Kavkaz, Srednješkolsko, Lap, Kulac, Azra i EKV, Film i Idoli, Haustor.... Likovi i događaji naviru kao bujica. Ahhhh, kakva su to vremena bila, pomislim. Sa ili bez "cenera" u džepu, život je bio lijep. Bar mi se to tako danas čini.

Zajedništvo, kakvo je u ovoj dobi teško naći, stvara se ponovno na nekoliko dana. Svi smo kao jedan. Istina malo grbavi, sijedi, ćelavi - ali ipak. Oni isti. Nemreš piše o krepilu Primorcu, u kontekstu današnjih matura, i spominje to zajedništvo. Koje usprkos nama, kao i onima koji su tada bili naših današnjih godina, nije uspjelo nestati.

Jedva čekam dan okupljanja. Opet ćemo se napit, ko u stara dobra vremena, i umirat od smijeha cijelu večer...


 


Dođi bliže, dođi bliže
da budemo zajedno.

Sve je dobro, sve je dobro 
kada smo zajedno.

Sastajemo se na istom mjestu,
dugo,dugo stojimo na uglu,
mi smo sretna gomila mladića.

Naše djevojke su najlejpše u gradu, naše djevojke su najljepše u gradu....

jer mi smo uvijek zajedno.

Zajedno nestajemo u tamnoj ulici,
izlazimo nasmijani,
prolaznici nas obilaze široko.

Mi ne trebamo nikoga, mi ne trebamo nikoga.....

jer mi smo uvijek zajedno.



 

*u principu nisam ljubitelj autoplay opcije kod otvaranja posta, ali ovaj put atmosfere radi....

lostways @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008

Iako je trenutno aktualna jedna od najočitijih korupcijskih afera u državi, mediji je prate vrlo površno. Kako meni velecijenjeni gradonačelnik kronično ide na živce, ne mogu se suzdržati komentara. Eto, u drugoj rečenici (indirektno, a u trećoj i direktno) priznajem da nisam objektivan,  obzirom da se radi o blogu, mislim da si to mogu i dozvoliti.

Ne razumijem zašto Index.hr ignorira vijest urbanizaciji zemljišta Darka Turopoljca. UPDATE: sorry, index.hr objavio vijest (link). Jutarnji list, primjerice, članak o tome, nadopunjen novim činjenicama, donosi na 4. stranici tiskanog  i na naslovnici web izdanja. Posla za državne institucije koliko hoćeš. Uz javno priznanje o "klađenju". Tako je naš Milan O'Klada Bandić, kolektirao 20.000 Eura pod krinkom oklade na rezultat nogometne utakmice. Na te se iznose, na sportske rezultate, ne kladi ni Tony Soprano. Slijedeća rata, teška 40 somova, mu je promakla zbog zauzetosti.

Što radi USKOK? Što čeka Mladen Bajić? 

Citat iz Jutarnjeg lista:
"Gradonačelnik Milan Bandić odbio je jučer komentirati milijunsku zaradu svog prijatelja Darka Turopoljca koji je s još dvojicom poduzetnika profit ostvario na špekulacijama zemljištem. Bandić je rekao da su njegovi prijatelji svi koji ulažu u Grad Zagreb. No, na novinarsko pitanje zar nije čudno da tri poduzetnika, od kojih je jedan prijatelj gradonačelnika, a drugi predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića, imaju pravu informaciju o prenamjeni zemljišta, Bandić je odgovorio neka pravne institucije rade svoj posao.

- Ja poznajem svih 800.000 ljudi u Zagrebu - objasnio je gradonačelnik, no na novinarsku konstataciju da se ne kladi sa svih 800.000 Zagrepčana, Bandić je rekao da se on uopće ne kladi i da mu se ne stavljaju riječi u usta.   (A. Milković)"


Zar smo mi zaista takvi idioti da mislimo kako je puka slučajnost kako su četvorica od O'kladinih 800.000 poznanika uspjeli kupiti zemljište po 18 - 30 €/m2 , da bi mu nakon godinu dana, urbanizacijom i proglašavanjem zemljišta grđevinskim i namjenjenim izgradnji trgovačkog centra, što je Grad učinio ubrzanim postupkom (opet ničim izazvan), vrijednost skočila na 230 €/m2 .   

Trubim već mjesecima na ovom blogu, i u komentarima po tuđim, da najveći hrvatski problem nisu niti NATO, niti ZERP, već nefunkcioniranje pravnog sustava odnosno njegova najbolnija rana - korupcija. Možemo mi proglasti ZERP do polovice Mediterana, ući u NATO ili u Federaciju iz "Star treka", jednako tako i ne ući, ali ostat ćemo mizerna banana država sve dok nas osebujni likovi poput O'Klade i stanovitog doktora teatrologije podu potkradali i pritom nam se podsmjehivali.

Naravno da su teme vezane uz ZERP, pristupanje NATO alijansi ili bračni par Pukanić, vrlo važne jer zorno prikazuju sustav upravljanja državom, ali uz svesrdnu pomoć "nezavisne" medijske mašinerije, zapravo su gusta magla koja prikriva najveće probleme. 

Kako korupcijom ne nazvati ono što se događa s Pukanićima. Da u mom stanu policija pronađe, ne 15, nego 1,5 grama kokaina, i ja, i žena bi čučali 6 mjeseci u Rajtarićevoj, a malog bi preuzela socijalna skrb (ako i njega ne bi zbuksali). U njihovom slučaju, policija već danima utvrđuje čiji je kokain, i u čijim su vlasima pronađeni tragovi istog. Naravno, uz naglasak da se radi o kokainu niske čistoće. Čega se valjda Pukanići srame pred frendovima. 

Da ne bi ostalo samo na tom primjeru, i ZERP, i NATO su također eklatantni primjeri korupcije, ovaj puta samo drugog prefiksa. Političkog. Bez zabune, i ta podvrsta donosi osobnu dobit korumpiranim osobama.

I dok se vodeća oporbena stranka bavi sama sa sobom, jedan od njenih vodećih ljudi, šef zagrebačke podružnice O'klada,  svojski se trudi, ionako narušen kredibilitet, u očima nas koji ne želimo biti dio ovčjeg stada, srozati na minimum. U tom smjeru ide i prljava stranačka predizborna kampanja. Gdje jedan od kanditata u medije izlazi sa prijavom za ilegalno (ono za koji drugi sugovornik nije znao) snimanje telefonskog razgovora, od strane drugog kandidata, da bi u prvoj rečenici naglasio kako mu je ovaj više puta ponovio da snima razgovor. 

Eto, već danima pripremam post sa vedrijom ili bar zanimljivijom temom, ali svaki me puta nešto izbaci iz takta. Iako je danas krasan sunčan dan.

I za kraj odlična vijest. Šogi danas izlazi iz bolnice. Konačna bilanca pijanog divljanja automobilom je slijedeća:
Fraktura potkoljenice, isčašenje gležnja, fraktura podlaktice sanirana operacijom i ugradnjom vijaka, potres mozga, natučeni bubrezi. To je kod šogi. Kod kolegice fraktura prstiju na rukama, kod junaka 30 dana prekršajnog zatvora i kaznena prijava (spljugan posao, saznašmo). Pa ti (potencijalni junače), sad kad slijedeći put pijan sjedneš u auto, gas do daske. I kolcem, i lancem i bokserom u glavu!

Svima želim ugodan dan i što lakši doček  petka popodne.

 

lostways @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 23, 2008
Glavno je da upališ sva četiri žmigavca. Onda svi mogu proći.



lostways @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare

"Nepostojeća oklada" dobila je svoj, rekao bih, očekivani epilog. Grad Zagreb, urbanizirao je parcele Darka Turopoljca, drugog kladitelja fantomske oklade. Što to znači za cijenu zemljišta, vjerujem, nikom nije potrebno posebno objašnjavati. Možda je i ovo "zeka". Ali ja onda stvarno nisam duhovit. Ako je i od Milana, previše je.

Činjenice donosi članak u Jutarnjem listu.





lostways @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, travanj 22, 2008

Malešnica. Meningokokna sepsa. Prestravljeni roditelji. Čuju se svakojaki komentari. Svi koji imaju djecu, znaju što je strah. Panika. Od te se bolesti umire. Ne mogu ni misliti. Boli me dupe čija će glava letjeti ako se mojem djetetu nešto desi. Moja, vjerojatno prva. Zato....manite se politike, a epidemiolozi i srodni STRUČNJACI full power forward!. Mičite Kaliniće, Šostare i ine iz medija, a riječ dajte liječnicima. Trebamo savjete, sigurnost. Ne trebamo političke floskule.

UPDATE: zahvaljujući blogerici orli, koja mi je proslijedila svojim komentarom ovaj link, tu se možete educirati o ovoj opakoj boleštini:

http://www.publichealth-zagreb.hr/mambo/index.php?option=com_content&task=view&id=283&Itemid=77


lostways @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008

Slučaj prvi.
A.D. (19) zatekla se u stanu svojeg dečka, kada je na njegova vrata zakucala policija. On je nešto stariji od nje. Prodavao je heroin, a ona je to znala, ali je šutjela,  jer je on bio pažljiv prema njoj. Kupovao poklone, skupe krpice. Njega u trenutku kad su dva detektiva zakucala na vrata, nije bilo kod kuće. Imali su nalog, pretresli stan, našli digitalnu vagu, heroina u tragovima, nekoliko grama marihuane, citronsku kiselinu, rizle (nikada mi nije bilo jasno zašto su rizle i(ili) citronska kiselina inkriminirajući kada se kupuju na svakom kiosku ili špeceraju.).  Nju su legitimirali i odveli u Remetinec. Govno, se kao što bi normalan čovjek učinio, u slučaju da mu zbog njegovih aktivnosti uhite curu (na pragu punoljetnosti) nije predao. A.D. je čučala u istražnom zatvoru Remetinec 6 (šest) mjeseci. Njega su zbog sasvim nečeg drugog (kombinacija uličnog nasilja i oružja) uhitli nekoliko mjeseci nakon nje. Njena je majka odahnula. Uz sva pitanja (gdje sam pogriješila i sl.) pomislila je da njena noćna mora prestaje. Beeeeeeep. Wrong. Malo govno nije htio potpisati izjavu da ova nema veze s tim, usput je putem odvjetnika ucjenjujući. Krunski je svjedok optužbe bilo drugo narkomansko govno, koje je teretilu malenu, a ne govno broj jedan, naravno bojeći se osvete. Policiji je svejedno. Imaju dilera. U buksi. Imaju svjedoka. Imaju "slučaj". Malena je nakon šest mjeseci izašla, no njena mora nije niti približno na kraju. Čeka je kazna zatvora, samo je pitanje trajanja. Govno broj jedan je uzatvoru, zahvaljujući više ovom drugom djelu nego li trgovini drogom. Govno broj dva je vani, i trenutno negdje crkava od krize ili pak kljuca od heroina.
Što je tu sporno? 
Ništa. Drek se bavio prodajom heroina, i nek', što se mene tiče, krepa u zatvoru. Malena se pretvarala da ne zna što se događa, i uživala u plodovima te prodaje, a tek kad je dobila po prstima, shvatila je da to baš i nije u redu. Nek ai ona odguli svoje. Sporno je, možda to, što je drek koji je odigrao ulogu svjedoka vani. Iako, niti to nije toliko bitno, jer će kreten prije ili kasnije provalit u kladionicu ili apoteku, a ova mu aktualna nagodba neće puno koristiti.
Hm. I dalje me nešto muči....

Slučaj broj dva. Policija temeljem dojave, vrši pretresu u stanu I.P i M.P, pronalaze 15 grama kokaina niske čistoče, i.... ništa. M.P. nalazi se pod zaštitom HHO-a u nekakvoj sigurnoj kući, I.P slobodan kao ptica pod zaštitom tjelohranitelja zbog fantomskog "a je to" ubojice. Policija ne zna čiji je kokain, pa dok to ne utvrdi, oboje ostaju vani. Hm. Mrvicu nedosljedno rekao bih, u usporedbi sa slučajem broj jedan. I.P. kaže da ne koristi taj dio stana u kojem je pronađen kokain. Policija šuti. Izgleda da će optužba za posjedovanje teških droga, otići na adresu vrijednog kosa koji je nad prozorom savio gnijezdo, pa zabunom umjesto grančice, donio vrečicu kokaina. Đukac jedan ptičji!  I.P. sukladno ne znam kojem zakonu, jednako kao i M.P. traži zaštitu HHO-a (od koga, jeo ga patak?), što se ovima ne čini kao sukob interesa. Jedino je preostalo, da i mi, ostali, zatražimo zaštitu iste ove organizacije od medijskog zlostavljanja. Tko je tu blesav? I. i(ili) M. P? Predjednik Republike? Ministar zdravstva koji upravo preispituje, da ne kažem istražuje odgovornost svih umiješanih institucija pa tako i svoju? Načelnik policije?  Ministar Novi A6 unutarnjih poslova? Njegov šef, doktor teatrologije? Nažalost, odgovor je kao i uvijek jednak. Mi. Mi smo blesavi. Jer to trpimo.  
 
I na kraju, slučaj broj tri. Naizgled nepovezan s gornja dva. U subotu, na parkiralištu ispod moje zgrade, dva ljudska otpadka, ona i on, krastavi, bolesni  kao putujuća kuga, padajući i teturajući doplaze do zgrade u kojoj osim, za ovaj servis vrlo važne osobe, očigledno živi i sotonin sin. Trgovac kugom. Ova dva isprdka, zvone, on ne odgovara. On, pada i bljuje, ona ga umiruje: daaaaj se digni s podaaa čoečeee (sa iritantnim izgovor kroz nos).  Ovaj leži u polusvjesti, u svojoj bljuvotini, ona zasuče rukav, zamotava nešto oko nadlaktice i pljeska se po venama. Priprema se za šut. Vrijeme radnje: 17:30. Moje diijete preneraženo gleda u to smeće i pita zašto su ovi ljudi bolesni. Sklanjam mu pogled, i odvlačim ga doma, iako razmišljam bili bi koristilo da ga ostavim da to gleda, pa mu tada kažem o čemu se radi. Ma ne, premali je, neće se sjećati, a sigurno će ga traumatizirati. Ovo je samo slika koju svi mladi, potencijalni ekperimentatori moraju imati pred glavom. Igra s heroinom uvijek završava na jednak način. Smrt u vlastitoj bljuvotini. Zatvor, bijeda, emocionalna invalidnost. Hepatitis i AIDS. Iako na početku izgleda zgodno. I ako si naprimjer I.P. (može i M.P) ne mora tako završiti. Ali u ludnici... to svakako. Ajde, bar nešto...

lostways @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, travanj 18, 2008

...dobijem nakon ovakvih priloga na televiziji. Dakle, rasčistitie put prema zahodu, otvorite vrata i upalite svjetlo, spustite dasku kako bi nakon kraja priloga koji prenosim s dnevnik.hr portala, stigli na vrijeme, bez štete za parket u hodniku.
Dva najjača highlight-a su izjava nje, i finale priloga sa maznim pusama ovih hiperljiga.
Ako ste poduzeli sve preporučene radnje iz druge rečenice, spremni ste za ovo:





Da li su ovome, bez obzira na temu kojom se prilog bavi (legalizacija prostitucije) potebni ikakvi komentari, prosudite sami.

Kako se danas, ne osvrnuti i na još jednog časnog HDZ-ovca? Ex gradonačelnik Vukovara, duševno bolesni Vladimir Štengl, ukupno potražuje 673.000 Kuna, od raznih tuženika, za razna djela. Pitanje! Kako netko tako duševno bolestan, može biti zastupnik u parlamentu. Nakon tolike boli, mjesto mu je u Vrapču. Ali njega i suprugu, za razliku od M.P. neće lisicama vezane prebaciti tamo gdje im je mjesto. U duševnu bolnicu. Unaprijed isprike uredništvu bloger.hr, slobodno krivnju za napisane riječi, prebacite na mene. Možda si čovjek, priskrbi još koju tisućicu.

U ovo velecijenjeno društvo, u svakom pogledu spada i jedan oporbenjak. Hm, oporba? Ne baš. Radi se o milom nam gradonačelniku Milanu Betman  Bandiću (ovo nije greška, ne bat kao šišmiš, nego bet kao oklada).  Hiperaktivni sve-za-dobro-građana Bandić, pliva u lovi i kladi se na velike iznose. Kako je čovjek duhoviti Bosanac, tako nama ostalima, Zagrepčanima posebice, poručuje da smo blesavi i nadasve neduhoviti. I ne kužimo "zeku". OK. Čovjek se našalio pa prodao supruginu bajticu za 20.000 Eura i ubo penthaus gajbu za valjda pola milje. U talu s bratom koji već godinama radi u Njemačkoj. Na baušteli i živi u rentanom stanu u siromašnoj četvrti ne znam točno koje njemačke vukojebine. Kako braco vozi mečku iz '89. tako je ušparao hrpu love kako bi bio prvi susjed svome bratu, ali bš neće tu živjeti, jer mu je eto, u rentanoj krletki kudikamo bolje. Zeka. Otkuda Milanu perje? Hmmmm, da vidimo. Igrajmo igru asocijacija. Horvatinčić, sesvetska ex-kafilerija, Bundek, zagrebački građevinski lobi, maksimirski stadion....naputak: zbroji vrijednost projekata, podijeli sa sto. Barem. Iako kako stvari stoje, to treba još pomnožiti s deset. Zaključak. Gradonačelnik ima dobru plaću, kreditno je sposoban, kao i njegova supruga. Evo vam odgovora. A lova za oklade od 20 ili 40 tisuća Eura....to je zeka. E jebote, jesam neduhovit...Ja pomislio stvarno se čovjek kladi na takve iznose, i još se s time fali po novinama......

Jutros, na povratku doma, stajao sam u redu od folke do Utrina, 22 minute. Nakon tisuću i više psovki na račun glavnog lika gornjeg pasusa,  došao sam doma i zatekao vijest o oružanom sukobu "Sokola" i pljačkaša. Stoga mu se ovim putem ispričavam, a psovke preusmjeravam na jednog drugog dužnosika. Neću vam reći o kome je riječ, samo da se slikao s Shantzovim ovratnikom, nasmiješen od uha do uha. Kako i nebi bio, kapnuće nešto od osiguranja. A bogami dobio je i novi A6. Uz dužno poštovanje prema ozlijeđenom (čovjek ipak imao saobraćajku), moram primjetiti jednu noticu u jučerašnjem izvještaju o predmetnom događaju. Naime, vijest  kaže da su za nezgodu  krivi loši vremenski uvjeti. Točka. O neprimjerenoj brzini ni riječi. Hm. Ne znam koliko ste puta na autoputu imali priliku susreti neko od vladinih vozila pod pratnjom. Idući na sastanak s primjerice ličko-senjskim županom, žuri im se kao da je u pitanju dramatično kršenje ZERP-a od strane marokanske ribarske flote. A u stvari.....hladi se janjetina kod Macole.

Ništa, bacam se nazad na posao. Ako stanoviti saborski zastupnik pročita ovaj članak, trebat će mi dosta love.

lostways @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008

Jučer, tijekom vožnje  živopisnim bilogorskim krajem, na stupu uz cestu, naletjeh na dvije rode, uhvaćene in flagrante. Dok sam uspio zaustaviti auto, potegnuti mobitel, uhvatio sam samo ovu scenu.







Nego.....Nešto mi je palo na pamet.  Ako djecu donose rode, tko donosi male rode?


*Šogi je operirala ruku, i od jučer popodne je na kirurgiji, odnosno više nije na intenzivnoj. Dobra vijest.

lostways @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 16, 2008

Kako sam jučer dan ulupao u prazno, sve u potrazi za koncentracijom, danas, htio-nehtio moram ubaciti u petu brzinu. Ne kao naša vlada nego stvarno. Zapravo, dok ovo pišem, već sam jednom nogom u autu. 

Zato kratko, svima puno HVALA na čestitkama mojem malenom i jedinom mišu. On je ročku, jučer proslavio sa sa svojih 20-ak frendova i frendica iz vrtića, u igraonici Bibo na Velesajmu, izdivljali su se, krknuli pizzu, tortu, još se izdivljali i u 9 navečer pali s nogu. Svi osim Frana. On je još do 11 navečer otvarao silne poklone. Od sreće lebdi 30 cm iznad zemlje, što je i cilj svake takve prigode. Da djete bude sretno. Pa je i tata (i mama naravno). Zato još jednom svima 
                                                                                            HVALA!


Fala i na podršci i PSOVKAMA, upućenim prokletom delikventu. Identitet još ne znamo, ali je Šogi otišao na policiju u Lučko, pa će vjerojatno to tamo i saznati, kao i detalje nezgode. Draga moja šogorica je još na intenzivnoj, stanje nepromijenjeno. U ovim okolnostima, to znači - dobro. O razvoju situacije, nastaviti ću izvještavati, najzanimljiviji će biti pravosudni rasplet. Pa da vidimo.....

Već mi i druga noga ulazi u auto, pa giljam, da je ne pričepim vratima........

lostways @ 09:18 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008

...je rođendan mojeg malog miša. Post o njemu i(ili) ljubavi, napisao sam prije sedam dana, pa vas neću više davit s time. Dobio je ogromne legiće i njegovoj sreći nije bilo kraja. Cijeli dan, a i mnogo šire, zasjenio  je jedan drugi, ekstremno ružan događaj.

Moju šogoricu (ženinu sestru), noćas u 23.45, kada se pločnikom vraćala s posla u RTL-u u društvu kolegice, udario je auto. Večernji je u tiskanom izdanju donio vijest, bez navođenja okolnosti, jer je očevid još bio u tijeku. Na net izdanjima, niti na jednom portalu, vijest nisam pronašao, pa je red da je ja prenesem. S ljutnjom i gnušanjem.

Izvor informacija su policajci koji su radili očevid. Cure je udario, pogađate, pijani balavac. Divljajući (jer to nazvati vožnjom nije moguće) iz smjera Selske, u Krapinskoj pred brojem 45, izletio je s ceste, pritom pokupivši nekoliko stupića, i nažalost dvije cure. Govno, u pratnji drugog pijanog smrada, pokušao je upaliti auto i pobjeći, međutim kako je auto uništen nije uspio. Tada su ta odvratna ljudska smrada, neuspjela abortusa, izašli iz auta, ne osvrnuvši se na dvije žene, od kojih je jedna majka dvoje maloljetne djece (šogorica), koje su s teškim ozljedama i bez svijesti ležale u travi, pobjegli pješice. Tetu mojeg malenog miša, hitna pomoć je prebacila na KBC Rebro, dok su kolegicu prebacili na Sv. Duh. Nakon što je noć provela na odjelu intenzivne njege, jutros je prebačena na kirurgiju. Što je relativno dobra vijest. Život joj (više) nije u opasnosti, i za sada znamo samo da ima dva teška preloma; ruke i noge. Kolegica je "prošla" s ozljedama ključne kosti i prelomima prstiju na rukama i nogama.  Update posta, napraviti ću čim se moj kum i šogor, vrati iz bolnice gdje će razgovarati s lječnikom.

Vratiti ću se još jednom na to ljudsko smeće koje je prouzročilo tragediju. Ajde,  iako teško, ali ipak mogu priznati da se nesreća može dogoditi svakom. I da se čovjek može u stresnim situacijama (što ova bez obzira na stranu u nesreći zaista jest) ponijeti onako kako ne bi želio. Ali....ako voziš auto, pretpostavka je da si punoljetan i da si odgovoran za ono što činiš. Ostaviti dvije osobe, teško ozljeđene tvojom krivnjom, bez pomoći, i bez poziva policiji ili hitnoj pomoći, dno je dna. Zato ću sasipati još gomilu uvreda na to ljudsko blato, na govna, na mizerije. Kurčevito voziti, uništiti dva života neposredno, i još posredno tko zna koliko, i onda kao zadnja ljiga, otići i ostaviti one kojima treba pomoć. Da su bar govna mobitelom nazvala hitnu. Nisu. 

Nadam se, iskreno, da će ih policija ubrzo pronaći, i pravosuđe strogo kasniti. Istina, i za njih, a bogami i za mene,  je puno bolje da ih policija nađe prije mene i šogija, jer sam već upotrebio svoja poznanstva kako bih došao do informacija. I ne mogu poželjeti, da ih grižnja savjesti ždere cijeli život, jer takva govna savjesti nemaju. Nego im želim, temeljito upropašten život, moralno i materijalno. I to, ponavljam, ne zbog toga što su učinili, nego zbog onog što nisu

Pouka je to svima onima koji pijani sjedaju u auto i umjesto da se nekako, kako-tako, polako dovuku do doma, divljaju dokazujući se sebi, idiotskim prijateljima ili komadima. Auto je prijevozno sredstvo za dosezanje točke B iz ishodišne točke A, a ne produžetak premalog pimpeka, bolid za utrke, ili lijek za frustracije. Pogotovo se to odnosi na mlade i kurčevite vozače.

Uz isprike na grubim riječima, sada ću nastaviti psovati u sebi.

UPDATE No. 1. Na službenim stranicama PU Zagreb, izdano je priopćenje o gornjem događaju. Pa c/p i link na stranicu PUZ

Prometna nesreća s teško ozlijeđenom osobom, 15.04.2008

U ponedjeljak, 14. travnja, oko 23,20 sati hrvatski je državljanin (1983.) pod utjecajem alkohola (1,17 g/kg) i bez položenog vozačkog ispita upravljao osobnim automobilom marke Mitsubishi Lancer zagrebačkih registracijskih oznaka za koji je isteklo važenje prometne dozvole i kretao se Krapinskom ulicom u smjeru sjeverozapada. Dolaskom do kućnog broja 45, pri ulasku u desni pregledni zavoj zbog neprilagođene je brzine kretanja izgubio nadzor nad vozilom i prešao u kolnički trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Vozilom je naletio na rubni kamen i sletio na južni nogostup, gdje je u zanošenju prednjim dijelom naletio na dvije pješakinje (1970. i 1983.) koje su se njime kretale. Od siline naleta obje su odbačene na meki teren, dok je mitsubishi u zanošenju i nekontroliranom kretanju naletio na više metalnih stupića gdje se i zaustavio. U nesreći su teško ozlijeđene obje pješakinje; starijoj je liječnička pomoć pružena u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a mlađoj u Općoj bolnici Sveti Duh. Nakon prometne nesreće vozač mitsubishija ostavio je vozilo na mjestu događaja i pješice se udaljio a da nije pružio pomoć teško ozlijeđenim pješakinjama. Vozač je pronađen na kućnoj adresi pola sata nakon prometne nesreće te je do otrježnjenja smješten u Jedinicu za zadržavanje i prepratu. 

UPDATE No.2 (10.53)- Šogor mi javlja iz bolnice da mu je draga ipak još u intenzivnoj, ima teške prelome lijeve ruke i desne noge, za ruku će biti potebna operacija... Za mlađu kolegicu još nemam nikakve informacije, njezine su ozljede ipak, hvala Bogu, lakšeg karaktera...

UPDATE No.3 (11.45) - objavio i Index.hr - link 

UPDATE No.4 (13.23) - RTL, čije su obje zaposlenice, ima i video zapis s mjesta nesreće, za vrijeme trajanja očevida...što i nije čudno kad se nesreća dogodila ispred njihovih vrata....

LAST UPDATE 21:51 - Šogi do daljnjega ostaje ne intenzivnoj. Kolegica je fala Bogu otpuštena i doma je. Kaže da ih je debil pokupio s leđa i da su policajci rekli da je pravo čudo da su preživjele. Niti jedna niti druga nemaju pojma što im se dogodilo s tim da je šogi u kratkom razgovoru s mužem rekla da se ne sjeća apsolutno ničeg. Fali joj nekih 10-ak sati života.
A evo i kako je o događaju izvjestila Nova TV.





Zašto sve ovo pišem. Zato jer smo oguglali na takve stvari,  i zato jer se uglavnom događaju nekom drugom... Dok pravosuđe ne odradi svoj smisao postojanja, i ovakva ljudska govna ne kazni drastičnim kaznama, kao primjer drugima, potencijalnim ubojicama, još će djece ostajati bez roditelja. Moji nećaci, ovaj puta nisu, što ne znači da već sutra neka druga djeca i neće. Moj je otac također žrtva pijanog debila u Makedoniji (u mojoj dobi od 14 godina, i znam vrlo dobro kako je odrastati s ocem invalidom. I koliko je njemu bilo teško što mi ne može pomoći, toliko je teško bilo meni bez te pomoći. I zato, u strogi zatvor s govnom.

lostways @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008

U subotu sam "skočio" u Split. Osnovni je je motiv bio ušičarit kakav sajamski popust na GPS ploter za kaić, međutim, šefica nije bila raspoložena za istovar od 4700 kunića u gotovini usprkos uštedi od 520, koliko iznosi 10% od pune cijene. tako da ćemo ga platiti nešto skuplje ali razvući (kao i 98% Hrvata) na 2378 rata. Međutim, tamo smo naletitli na priliku koja se ne propušta...


 


(klik na sliku za uvećanje)


 

...pa smo u općem krkljancu, jedva se izborivši za priliku od raspomamljene svjetine, kupili kaić od 84 stope (25,6 metra), za samo 2.389.339 EURA. (niti dva miliona četiristo tisuća, pih - prava sitnica)

Na sajmu nismo sreli Pukanića. Bi'će da je kasica malo presušila. Ili se skriva od dilera kokaina. Koji ga traže jer im je hospitalizirao glavnu mušteriju. Vi'š Puki, da je manje šmrkala, mogao si i ti vozit' ovakvu igračku....

Stvarno... Upravo kad sam pomislio da čovjek ne može pasti niže od toga da vlastitu ženu, majku svojeg djeteta zbog podjele imovine strpa u ludnicu, prevario sam se. Ivo se ne predaje, vlastito i obiteljsko dostojanstvo odvozi Čistočinim kamionom na Hrelić, pa je optužuje da je ne samo luda, već i da je narkomanka. Kada ova dokaže suprotno, onda će se valjda domisliti  trgovini oružjem i(ili) prostituciji. 

Za ovaj vikend su postojali i planovi za odlazak u Sloveniju, ali na svu sreću propali su. Tamo bi riskirali upadanje u masovne antihrvatske demonstracije. Svih 30 prosvjednika je zahtijevalo od svoje vlade da ne pristane na arbitražu oko spornih pitanja sa RH. Situacija sa riješenim problemima, junaka, a ne čudaka Jorasa, dovela bi u smrtnu opasnost. Mogao bi umrijeti od dosade. 

Što se nama dok imamo kvalitetne ministre dogoditi ne može. Zabavi i neiscrpnoj inspiraciji vic mahera usprkos, slučaj ministra Jadokovića (ups! lapsus) pokazuje da je žanr tragikomedije, najbliži opisu rada aktualne vlade. Nije tragično to što ministar vanjskih poslova ne pozna niti osnove materije svojeg resora (nije????) već je tragično to, što je doktor teatrologije na taj gaf(?) samo odmahnuo rukom i potapšao nestaška po guzi(ups?!). I to su sve posljedice koje će naš moćni retoričar od tri fraze snositi. Možda za drugu press konferenciju i nauči četvrtu (frazu), što mu je dr. Ivo strogo naredio. Ali naravno, u skladu s "kriminalom", mora je izgovoriti prije nego li sugovornik završi svoju rečenicu, i tako ga ušutka.

I još samo kratko o propalom referendumu. Aktivisti istoga, slegnuli su ramenima. Nije uspjelo. Ali je zato uspjelo to da su davali intervjue u novinam i na televiziji. Čovjek s neizgovrljivim prezimenom i Mate Konjski Rep Kapović, to su činili prvog i poslijednjeg dana potpisivanja. Ostalih dana, peticija se mogla potpisati na točno tri mjesta u RH, i to u slučaju kada volonteri nisu na WC-u. Kakva organizacija, takav i uspjeh. Nikakav. No, ne možemo kriviti tu ambicioznu, samopromociji sklonu grupicu za neuspjeh inicijative. Krivi smo mi. Nismo još dobili po prstima, po glavi, pa kako nam je tako nam je, lakše je u birtiji lamentirati nego podignuti guzicu i prošetati do gradskog trga gdje nekakvi čudaci, na štandovima (koje im je uzgred budi rečeno, Milan ka'će-više-preći-u-HDZ-pa-da-ga-se-rješimo Bandić i naplatio) prikupljaju potpise za iznuđivanje prava na neposredno odlučivanje građana. Daleko smo mi još od građanskog društva, i vrlo nesretni, jer je blagi dr. Ivo, ipak loša kopija diktatora čvrste ruke kojeg mi Hrvati moramo imati da nas vodi kao guske kroz maglu. Od Franza Jože, preko Jože Jože, do Franca u "belom maršalskom odelu" spali smo na, istina Bog lijepog, ali ne dovoljno strogog Ivu.

Zato, kidam nalijevo. Mojim novim kaićem. Evo i prvih kadrova senzacionalne plovidbe mega jahtom iz klase Nimitz.




lostways @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008

Razina javnih rasprava u HR medijskom prostoru je kriminal. Ja nisam izmislio kriminal, ja sam mu dao ime. Bila bi to skraćena prafraza "Turbofolka" Ramba Amadeusa.

Gledao sam jučer Otvoreno s glavnom "zvijezdom" g.Pukanićem. Teško je znati gdje se nalazi istina, i ovdje to ne bih htio istraživati (niti me baš previše briga). Ono što me tjera na povraćanje je razina komunikacije iz prve rečenice posta. Iako je  g. Pukanića večer prije netko htio ubiti, iz neposredne blizine, a on se uspio spasiti zahvaljujući podsvjesnom "Mirko pazi metak!", na što je ovaj nakon dva pucnja u zrak uzvratio sam sebi - "Hvala Slavko." Naoko nimalo potresen, u večernjoj emisiji, podastro je svoje argumente vezane za dva aktualna slučaja naciji. I tu ništa ne bi bilo sporno da je dozvolio i drugima da govore. Kakav smisao imaju emisije takve vrste, ako jedan od govornika agresivno, sasvim necivilizirano drugima upada u riječ. Da sam ja g. Bago (što fala Bogu nisam), emisiju bi prekinuo i uz isprike gledateljima, preporučio agresivcu vlastitu press konferenciju (ako ga u tome ne bi omela policija i odvela u ludaru), ili pokretanje privatnog talk show-a. Istu razinu kulture komunikacije, pokazao je neki dan i velecijenjeni neznam-koji-čapter ministar Jadoković (ups! lapsus) u istoj emisiji, prilikom javaljanja iz Bukurešta. 

Taj sistem ponavljanja jedno te istih nekoliko fraza, bez obzira na kontekst, s glasnim upadanjem u riječ sugovornika, dosad je, mislio sam, bila karakteristika polupismenih rigidnih desničara, međutim, izgleda da se taj običaj širi medijskim prostorom kao epidemija.

Hvala Bogu, pa je u pisanim medijima taj sustav nemoguć. Preostaju jedino uvrede nakon točke u poslijednjoj rečenici.

Nadam se da ću se nadolazeći vikend najviše družiti s ribama, a one nikom ne upadaju u riječ. Ako upadnu u kaić, tim bolje.

lostways @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008
Tko nije, neka pogleda. Na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista, ispod njegova portreta, točnije preko, piše velikim slovima: SRAMOTA. Ja bih rekao UŽAS.



Već sam posvetio pola posta ovom antipatičnom liku, pa više o njemu ne bih trošio riječi (slova). O ministru vanjskih poslova Republike Hrvatske, najbolje govori on sam. Vaši su komentari dobro došli.


*10. travnja - moje majke rođendan. Pa draga moja mamice, sretan ti 71. ročkas, iako znam da ovo pročitati nećeš. Ali neka tvoja ljubav, koju si mi dala, koju prenosim na tvojeg unuka lebdi ovim virtualnim prostorom. I na kraju, evo ti jedan cvijet, s kojim ime dijeliš.




lostways @ 09:33 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008

Iako sam bio putpuno uvjeren da danas neću pisati post, jer je posla preko glave, pregledavajući novosti na index.hr, za oko su mi zapela dva teksta. Jedan Domagoja Zovaka, drugi Hrvoja Marjanovića. Iako baš nemaju puno dodirnih točaka, u ovom, nadam se kratkom postu ću se probati referirati na oba, iako sam to već učinio i u komentarima pod samim tekstovima.

Prvo. Ono što mi se čini nevjerojatnim, je komentatorska ekipa. Valjda više od pola njih, su patološki mrzitelji index.hr portala i svega vezanog uz to. Vrijeđatelji bez argumenata, najčešće polupismenog profila skriveni iza (ne)maštovitih nickova. I nikako mi nije jasno, zašto trate vrijeme (i novac) na pregled članaka, ako su svi na index.hr-u takvi potpuni idioti, nedomoljubi, urotnici masonsko-židovsko-arapsko-srpskog-udbaškog-i-kajtijaznamkakvog backgrounda. Brate mili, ako je tako, ima mogućnost komentiranja i Večernji i Jutarnji, 24 sata, ne znam za Hrvatsko slovo ili Glas Koncila... Pa ako su tamo tekstovi OK, izvol'te. Vjerojatno i na site-u HDZ-a ima odjeljak prihvata euforičnih iskaza ljubavi i poštovanja.

Sad na članke. Članak Domagoja Zovaka je takakv kakav je. Autor je povukao paralelu između "šezdesetosmaškog" mentaliteta i zanosa, sa današnjom rezignacijom. Činjenica je, da je to vidljivo ne samo na domaćoj javnoj sceni, već i na globalnoj. Promjene u svim društvima, notorni probitak materijalizma u svim porama zapadnih civilizacija, doprinijeo je tome, da je osnovni stav "tihe" većine - šuti, kenjaj, plivaj nizvodno ako pritom imaš kakve-takve uvjete za život. Idealistički protesti su rijetki, sveli su se na ekološko-antiglobalističke, a zamijenili su ih oni "pragmatički". Kada netko, odnosno kada jedna grupa ostane bez svojih interesa, tada će protestirati. Pitanje je samo koliko je ta "grupa" velika i glasna, odnosno koliko je tema interesantna medijima koji će njene poruke odaslati u eter. I tu je sve korektno. I zaista je dobro pitanje, kako će mahači NATO-vim zastavicama (mahači = oni koji mašu), reagirati kada i ako se njihova djeca vrate s blisko- ili dalekoistočnog bojišta. Možda se i to ne desi, dao Bog, ali ulaskom u tu alijansu, izgledi za to su prilično veći. Kada pričamo o neposrednoj opasnosti koja dolazi od prvih susjeda, treba znati, da su i oni potencijalni članovi te alijanse, te je važno uzeti u obzir i okolnosti trenutnog rasporeda političkih snaga u Europi, nasuprot onima početkom '90-ih. Jer Europa, sasvim sigurno neće dozvoliti krvavi ratni sukob na svojem pragu ili unutar njega, bez obzira na pripadnost jedne od strana nekoj alijansi. Uostalom, Srbija je umalo šutke, izgubila Kosovo, dio svojeg tkiva, pa bi bilo malo neobično kada bi se upustila u otkidanje tuđega. Ne bi li? O ostalim tezama iz teksta moglo bi se diskutirati, kao i o pozitivnosti Che Guevare ili PLO-a (iako  nisu spomenuti u tom kontekstu), ali to mi ovdje nije cilj i poštujem autorove stavove, makar se s njima i ne slagao, kao što mi se osobno ne sviđa ni ilustracija teksta. Dobra mu i citat o komunizmu u 20-im i 30-im godinama života.

Dakle ono što bi trebala biti poanta teksta, barem prema mojem shvaćanju, jest poruka da se u ovih nekoliko dana potpiše peticija za referendum. Jer nije bitno, da li potpisnik podržava ulazak Lijepe naše u NATO ili ne, već je bitno pokazati odlučnost javnosti da se dokaže svoje pravo na NEPOSREDNO odlučivanje o važnim društvenim temama. Troškovi tog referenduma su zanemarivi u odnosu na dobitak. A to je prije svega, DEMOKRACIJA. Ne u smislu postojanja parlamentarnog sustava, već u smislu obveze i poštivanja volje građana, makar oni bili i manjinskog profila. Manjinskog u svakom smislu. Od nacionalnog, preko političkog, do rasnog, spolnog religijskog ili ma kakvog drugog.

Zato i ja ponavljam poruku. Ako još niste, potpišite peticiju za referendum o pristupanju NATO-u i time omogučite vladi da donese demokratsku i pravednu odluku, makar ona ne bila po vašoj volji. Tada ćete znati da je odluka, prava ili kriva, volja većine. I lakše se s njom pomiriti. Ovako, dozvoljavamo da vlada donosi odluke, ne poštujući nas pritom, i sasvim nesmotreno donosi tako važne odluke za koje odgovornost neće snositi ministri i njihove obitelji, već će plodove, bile to krasne slatke breskve, ili crvljive prezrele šljive, ubrati naša djeca. Jebe se meni. Ako sam preživio jedan svinjac (Kosovo '88/89.), drugi (Domovinski rat '91/92.) možda ću preživjeti i treći. Možda i neću. Ali nešto sam preživio, nešto iza sebe ostavio. Moj maleni nije. I ako sam se ja morao pod topovsko-puščanom paljbom tresti od straha i boriti za goli život, moj sin ne mora. I nadam se da neće. Mislim da je iz donjeg posta sasvim jasno zašto sam takvog mišljenja. A oni agresivni polupismenjaci, koji uvrijedama komentiraju takve stavove, neka lijepo obuku uniformu, pušku u ruke, sebi i svojoj djeci pa put pod noge prema Afganistanu, Iranu ili pitaj Boga kojem drugom naftonosnom području, a što se mene tiče, mogu obuć' i crne uniforme pa prema Drini. (iako vjerujem da očekuju da će to netko drugi za njih činit)

Drugi je tekst onaj o Scientologiji, iako je zapravo riječ o svojevrsnoj komparaciji te religije(?) s Katoličkom crkvom. Pa autor pronalazi paralele između notornih gluposti komercijalne sekte (kako i sam tvrdi) sa dogmama kršćanske crkve. Autor uporno u negativnom kontekstu spominje Katoličku crkvu, iako zapravo misli na kršćanske dogme. Autor nema ništa protiv Pravoslavne crkve, Protestantske ili kakve druge kršćanske crkve, ali zna da su Katolici bedaki uspoređujući pojmove iz Biblije sa nebulozama Scientologa, pa čak kao protutežu npr. Kristovom uskrsnuću i sam izmišlja svetog Strojara (tako i on velikim slovom). Ako su ne znam koliko miliona kršćana idioti, i ja sam. Naravno, ne moraju svi biti vjernici, još manje kršćani (još manje Katolici). Dapače, ma koliko mi se činile prepostavke Scientologije nerealne ili čak blesave, dozvoljavam da netko živi u skladu s tim i upražnjava tu ili neku drugu religiju na način koji sam odabere. I ne proglašavam ih idiotima. Osobno, meni se čine blesavim new age spike, pa mi opet ne pada na pamet, da one koji to prakticiraju nazivam blesavima. Ima ih, usput budi rečeno, i među mojim dragim prijateljima. Iako bi se iz moje reakcije moglo pomisliti kako sam neki agresivni katolički fundamentalist, istina leži sasvim negdje drugdje. Smeta mi samo pljuvanje po Katoličkoj crkvi, ali ne po kršćanskim dogmama, već po KATOLIČKOJ crkvi jer su eto, svi Katolici licemjerni pedofili, rapidno konzervativni desničari, koji samo gledaju kako će zajebat one koji Katolici nisu i pritom maznut lovu i kresnut kojeg maloljetnika. Nije to baš tako, iako je vrlo moderno imati takav stav. Dakle, trebalo bi biti moguće da si agnostik (onaj koji NE ZNA da li Bog postoji) ili ateist (NE VJEROVATI u Boga i njegovo postojanje), ali pritom ne vrijeđati one koji misle suprotno. Zar ne?

I na kraju, možda bi bio i red da se ja izjasnim o svojim religijskim uvjerenjima, ali neću. Duboko sam uvjeren da je doživljaj ili praksa religije jedna od najintimnijih i najosobnijih stvari ljudskog postojanja, negdje u razini spolnog opredjeljnja i prakticiranja istog, pa ću samo reći da to ostavaljam zaključano iz vrata mojeg stana, samo za sebe, isto kao i ovo drugo. I još da ponovim, te svoje intimne stavove ne mislim stavljati na zastavu pa defilirati glavim gradskim trgom niti u jednom, niti u drugom kontekstu niti podržavam one koji to čine, bilo s pozitivnim, bilo negativnim pristupom temi.

Komentari neregistriranih, anonimnih čitatelja, za razliku od inače, u ovom postu nisu mogući.

lostways @ 12:02 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008

Sjećate li se onih gumica za brisanje u obliku srca, na kojima je ispod krupno napisanog LOVE IS..., bio neki crtež simpatičnog para, dječaka i djevojčice, u raznim situacijama, a ispod njega i objašnjenje. Blaženi internet. Evo i primjera:






U mojem slučaju, ilustracija definicije iz naslova posta, a parafraza gornjeg stripa, izgleda ovako:


 

 

LOVE IS ...




...happiness


 

 

Dakle, točno za 7 dana, moj će miš navršiti točno 6 godina. Dan kada se rodio, opisao sam u jednom od ranijih postova, pod naslovom "Porod". Ako koga zanimaju impresije očevog prisustva porodu, neka prati link. 
Međutim, to nije tema kojom sam se danas mislio baviti. Prezasićen dnevno političkim temama, a u očekivanju tog odjednom postalog, najvažnijeg dana u godini, odlučio sam napisati koju o ljubavi. 
U ovom našem prostoru blogosfere, ljubav je sasvim sigurno jedna od Top 5 tema. Uglavnom su u pitanju autorice, koje u prozi ili stihu, pišu o sretnim ili pak nesretnim ljubavima. Ima tu vrlo zanimljivog štiva, od životnih priča do raznih analiza. Muški autori, s izuzetkom adolescenata, uglavnom se ljubavlju bave kroz stih (s izuzecima, naravno).
Danas, ja sam odlučio pisati o toj Top 5 temi, ali s aspekta oca. 

Što se to dogodi u psihi odraslog muškarca, kakav klik, da se svi životni kriteriji i planovi, promijene ili prilagode tom malom nemoćnom biću? Kod majki, objašnjenja su laka, od iskonskog instinkta, do tjelesne povezanosti. Ali mi?
Kad stvari prebacimo u životinjski svijet, za očeve, osim u vrlo malom broju slučajeva (kao kod pingvina primjerice), očinstvo završava s činom parenja. Seže čak do ljudskom umu nezamislivog i neprihvatljivog, ali realnog nasilja, primjerice lava prema vlastitom potomku, Jednostavno će ga, ne zaštiti li ga majka, pod nekim okolnostima - rastrgati. U ljudskoj vrsti, postoje slični primjeri, ali danas ne bih htio pričati o monstrumima, o kakvim u poslijednje vrijeme često svjedoče mediji.

Dakle, s rođenjem tog malenog, kojeg ponekad, kao nadimkom nazivam ljubav (na primjer: Ljubav, dođi pojest do kraja!), brzinu vožnje, nesvjesno sam smanjio za vajda 30%. Počeo koristiti svaku priliku pobjeć s posla, da bi bio s njim. Vrlo često, druženje s prijateljima u birtiji, s nevjerojatnom lakoćom zamijenim smrtno dosadnim stajanjem u parku dok se miš vozi biciklom. Prije šest plus godina, to mi je bilo nazamislivo. Nije mi teško satima sjediti na podu, u neudobnom položaju, i pratiti pozorno njegovo slaganje legića, usred najnapetijeg filma, ustati i napraviti mu Čokolino, u četiri ujutro čitati priče kad ne može zaspati od temperature, voziti na nogomet, plivanje, engleski pa opet ispočetka. Pričati izmišljene priče, pjevati u krevetu, nositi do auta... Sve to, prije njegova rođenja, izgledalo mi je kao SF, i da me netko (uključivo i moja draga) usred trilera ili izvođejna penala na SP u nogometnu pokuša dignuti po čašu Cedevite, doživio bi ili ignoranciju, ili grubi odjeb. Za malenog - ništa. Ali, kako život nije stao, tako i ovaj tata, s vremena na vrijeme treba koji trenutak za sebe. Pa ode, primjerice, na četverodnevno jedrenje, da bi nakon dva dana, više mislio na malenog nego li na cime i škote. To je razdvajanje potrebno i poželjno. Kako iz razloga emocionalnog razvoja, stvaranja samostalnosti, tako i zbog emocionalnog odmora. Obostranog. (iako često imam grižnju savjesti i osjećaj sebičnosti, pa se ovako tješim.)
To je iz moje perspektive. Ali, kao što znamo, nisu svi očevi isti. Tako imamo primjerice stroge očeve. Patrijahalnog odgoja, koji smatraju da je neprimjereno dijete zagrliti i poljubiti kako se ne bi razmazilo. To su najčešće oni, koji potomke klasificiraju na djecu ili sinove. Da li oni vole svoju djecu (sinove)? Odgovor je - da. Vole. Ljubav. 
Imamo i ekstremne očeve. To su oni, kojima činom rođenja, život stane, i osim njihova potomka, na svijetu ne postoji ništa. Prepoznatljivi su po najčešče, prevelikoj ambicioznosti, pretjeranoj posvećenosti, koja tim malenim bićima, može čak i u najranijoj dobi malo ići na živce. Naravno, njihova je ljubav neupitna.
Poznajemo i vrstu baš-sam-mlad-i-otkačen očeva, koji ljubav prema djetetu najčešće izražavaju verbalno, ali ipak svoj način života, ili životne navike, nisu baš skloni mijenjati, ili im pretpostaviti tuđe, bile one i dječje. I oni vole svoju djecu.

Nažalost, postoje i očevi zlostavljači, očevi ne-želim-imati-djecu-sama-si-odlučila-roditi-sama-se-i-brini-za-njega(nju). O takvim šupcima, u ovom postu više ni riječi.

Srećom, u velikoj su većini, normalni očevi. Očevi koji svojoj djeci pružaju ono najviše što mogu, ono što je najvažnije. Ljubav. Jer, bez igračaka se može odrasti i postati čovjekom. I bez brendirane odjeće. Sa skromnom kvalitetom prehrane. U bijednim životnim uvjetima. Bez najbolje škole. Ali bez ljubavi - ništa. Djeca su fantastičan lljubavni stroj. Svu primljenu ljubav upijaju, i kao neka baterija akumuliraju. Kroz život, postajući odraslim ljudima, pohranjeno vraćaju. Prvo roditeljima, pa redom prijateljima, partnerima. I na kraju, svojoj djeci. Pa je krug zatvoren. Život je lijep. I velik. A dječica, dječica su ukras svijeta, ukras života. 

No, pitat' će se poneki čitatelj(ica), gdje su tu majke? Naravno, bez njih i njihove ljubavi ne bi bilo svijeta. I možda je to mala nepravda. Jer majka je majka, i od nje se očekuje briga, ljubav, žrtva. I to nitko ne dovodi u pitanje. A za nas očeve, gledajući iz vana, dovoljno je biti s djetetom, pogladiti ga po glavi, kupiti mu sladoled, da bi te proglasili dobrim ocem.  Ako ga dovedem u vrtić u prljavim hlačama, nitko neće reći: kakav je to otac, dijete mu zmazano hoda. Nego, kakva je to majka koja mu ne pere odjeću. 

Da pokušam na kraju ovog patetičnog teksta, izvesti kakav-takav zaključak. 

Ljubav je osnovni pokretač. Kada ljubav koju osjećamo prema svojoj partnerici, udružimo s njenom, pa preusmjerimo djetetu, dobivamo klupko emocija, koje nas čini sretnim. Kada ljubavi pridodamo i ostale životne vrijednosti (kao čast, odgovornost itd.) velika je vjerojatnost da smo na dobrom putu stvoriti od tog klupka, čovjeka. S velikim Č.(naravno ili ženu s velikim Ž). A to je baš ono najviše, što na ovom svijetu možemo ostaviti iza sebe.

*miš pozira u Eduardovom dresu, čiji je mali fan, a koji su mu mama i tata kupili kad su u siječnju bili u Londonu.

lostways @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 7, 2008

U hrvatskom medijskom prostoru, nastala je panika. Najdraži gost se vratio country glazbi i pečenim rebarcima, Ivan Korade je mrtav. Uz silan trud, iz slučaja Rafaj (ubijeni svećenik iz Genralskog Stola), ne da se izvući ništa senzacionalno. Vidim u komentarima ispod teksta na index.hr, komentator pod nickom opus_dei, pronašao krivca. Nedvojbeno. (Ne)osumnjičeni Uzelac je Srbin. Bravo! Skužio je. Nema sumnje da su motivi bilo koje druge vrste isključeni. 
Sad vidim da je administrator brisao komentar pa i za njega bravo. Ali ovaj put bez ironije. 

O čemu pisati u sezoni kiselih krastavaca? - pitaju se urednici medija...

Ostaci nostalgije za senzacionalnim vijestima, vidljivi su još po brojnim fotogalerijama i video isječcima posjeta najdražeg gosta, analizama jelovnika prve gostujuće dame, a uspio sam i zapaziti jedan naslov koji govori o organizaciji posjeta američkog predsjednika kao najboljoj na svijetu. Svašta. Postoji li međunarodno natjecanje u ugošćavanju US predsjednika? Boduju li se najviše dodvorništvo, broj privedenih na slušanje bljezgarija, broj snajperista na krovovima ili možda menu svečanog ručka?  

O pijanoj zločinačkoj ljigi, koja je u svojem kukavičluku uspjela uništiti i još jedan život, samo još na indexu detalji  s obdukcije. U drugim medijima više manje ništa, osim malih nota duboko u pozadini pizdarija s australskim incestom, tučnjave na Farmi, transseksualnoj časnoj sestri i sličnim "važnim" vijestima.
Nevjerojatna je činjenica da je netko tko je bio Hrvatski general, ubio policajca iz zasjede. Kroz pritvorene škure (ili šaloporke, književni izraz - ne znam). I još kao možda prilog raspravi kod groznog, pri dnu vijesti, nota o pogrebu. Biti će pokopan bez vojnih počasti (ma nemoj!), ali uz prisustvo svećenika. Koliko ja znam, samoubojice nemaju pravo na svećenika. Barem je tako kod "malih" ljudi. Ovaj se ispovjedio nakon neviđenih zločina sigurno nije, pokajao još manje, te mu je stoga mjesto isključivo u paklu. A za ispraćaj u pakao, svećenik mu apsolutno nije potreban. Uz svu kršćansku svijest o potrebi opraštanja, ako  je netko zaslužio okretanje na ražnju kod Lucifera, onda je ovaj savršen kandidat. Bez jabuke u svinjskoj gubici.

O famoznom referendumu, još samo u prostoru blogosfere. Potpisati možete na mjestima pobrojenim ovdje.

U prostoru blogosfere, pojavila su se i oprečna mišljenja o ulasku RH u NATO, što svakako podržavam (objavu postova, mislim). Zdrava rasprava je uvijek nešto pozitivno. O razini rasprave bi se dalo komentirati, ali ne želim. Samo toliko, da suprostavljena mišljenja nužno ne znače da je onaj s druge strane kreten, pa bi možda trebalo prikočiti s uvredama.  No to je nešto čega nije lišen, ni naš ovaj relativno uljuđen prostor. Naravno da su dozvoljeni povišeni tonovi, nešto teže riječi, ali potrebno je paziti sa kvalifikacijama, jer neko specifično mišljenje ne zastupa samo taj jedan komentator, nego možda i više čitatelja pa se lako mogu, i oni naći uvrijeđenima. Tu ponajprije mislim na konstataciju autora proNATO posta, o pretpostavki za 66% protivnika ulaska u NATO koji bi prilikom oružanog sukoba šmugnuli u mišju rupu ili po neku od "sigurnih" viza. Komentirao sam tamo, ali ću i tu ponoviti. 
Baš suprotno, čini mi se da je povijest pokazala, da baš oni, koji su slijepi i odani pobornici vladajuće politike (čitaj: stranke), baš oni su u praskozorje sukoba početkom devedesetih, koji nazivamo Domovinskim ratom, svoju dječicu evakuirala u zapadne zemlje na skupa školovanja, pa kad su se ovi vratili, već kao odrasli ljudi, pozauzimali više-manje sve ključne uloge u domaćoj ekonomskoj i političkoj strukturi. I sole nama pamet. I vrlo se vjerojatno dobar broj njih nalazi na braniteljskom spisku, jer koji je inače razlog za toliki otpor njegovom objavljivanju??

Toliko za danas u vezi pisanja. A sad nazad na čitanje...



lostways @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Nakon "hrabre" evakuacije iz Zagreba, vratio sam se doma. Puko mi je film od crnjaka kojih su bili prepuni mediji, i povukao sam se na rezrvnu poziciju. Novalja, otok Pag. Kaić je u moru. Vrijeme mi baš nije bilo sklono, pa ovaj put nema izvješća o ribarenju. Zato je frižider prepun šparoga. Koje ću spremati ovaj tjedan na sto načina. Kako me nije bilo od četvrtka, mobitel je poprilično vruć. Zato ću prvo odraditi obveze, pa se kasnije vratiti,  i sa zadovoljstvom nadoknaditi propušteno (čitanje postova).


 

lostways @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008

Pripreme su dostigle vrhunac. Stiže Đorđe Dablju. Svi su šahtovi u Ukrajinskoj i Ulici Savezne Republike Njemačke zavareni. Na vratima vrtića, jutros je osvanula obavijst da u petak moramo klince podići najkasnije do 13h. Što će reći, da oni koji nemaju djedove ili bake na raspolaganju, moraju izaći ranije s posla. Što će pak, oduševiti poslodavce, koji su ionako puni razumijevanja za svoje zaposlenike roditelje. Tako će neki, zahvaljaujući velevažnom gostu, morati potrošiti slobodan dan. Ili će sve tvrtke raditi skraćeno. Ja ne znam, ali netko bi mogao izračunati koliki je to trošak za zagrebačko gospodarstvo, koje je pak, zamašnjak hrvatskog. To je svakako indirektan trošak, ali poznavajući naše mile vlasti, bilo bi iluzorno očekivati da ćemo saznati direktne troškove. Posjeta. Za posljedice posjeta, saznati ćemo vrlo uskoro. Na žalost, većinu tako nastalih troškova, plaćati će naša djeca. Samo se nadam da će to biti novcem, a ne životima (vidi pod: vojni angažman u sklopu NATO snaga).
Nakon spektakularnog posjeta, ubrzo ćemo saznati da nam perspektiva i nije tako bajna, jer, po ne znam koji put ponavljam, Hrvatska je krcata problemima u vezi korupcije, pravosuđa, ekonomsko-porezne politike, statusa privatnog vlasništva, birokratskih zavrzlama oko ulaganja (opet korupcija), i da dalje ne nabrajam. Dok se ti problemi ne riješe, stajati ćemo pred čekaonicom EU, naprćeni i spuštenih gaća. Što je možda premijeru simpatično, ali nama baš i nije.

Danas je sedmi dan potjere za Ivanom Koradeom. Saznali smo i da je otmičar. Saznali smo i još nešto. Da je policija poprilično nekompetentna. Okopnjaci, mitraljezi, helikopteri....Predlažem i jedan minobacački napad na predio oko Lobora, strogo kontroliranog intenziteta. Nakon topničke pripreme, područje bi trebalo raketirati iz zraka, te nakon toga krenuti u pješadijski napad. Dobro ukopani Korade, može žestoko odgovoriti, ali lukavim strateškim potezima, biti će doveden u okruženje. Tada, treba pokrenuti tenkovsku brigadu, koja je dosad bila u pričuvi, i metar po metar napredovati. Ako se brojčano nadmoćan neprijatelj ni tada ne preda, predlažem akciju specijalaca koji bi se zračnim desantom spustili iza zadnjih linija obrane, gerilskim metodama razorili obranu po krilima i logistiku, i tako omogućili sigurno napredovanje oklopne brigade s podrškom pješačkih jedinica. Na ovaj način, brojčano nadmoćan neprijatelj, bio bi savladan u roku najduže 12 do 15 dana. Naravno, trebalo bi osigurati i jedinice elektronskog izviđanja, te specijalne informativno obavještajne akcije u svrhu dezorijentacije neprijatelja. 

Ako akcija ne završi ni u slijedeća dva tjedna, biti će sasvim jasni argumenti premijera o ulasku u NATO. Tada će nam uz svesrdnu podršku pajaca s početka posta, biti ponuđena intervencija jakih NATO snaga za brzo djelovanje, koje će municijom obogaćenom uranom, prečešljati zagorske brege i uspješno okončati borbene aktivnosti uz minimalne prihvatljive žrtve. Nekoliko pogodaka tomahawk-om u zgradu lokalne škole, nešto srušenih kuća i štala, mala je cijena pobjede nad mrskim neprijateljem.   

lostways @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, travanj 1, 2008

U doba kad su se muški proleteri opijali 8. travnja, svi proleteri 1. svibnja šetali s crvenim karanfilom, 29. i 30. studenog klali svinje umalo u svakoj poštenoj kući, današnji je dan bio nešto kao praznik. Tiskovine su se nadmetale tko će smisliti bolju šalu, da ne kažem laž. Danas laži u tiskovinama ima toliko da bi tradiciju trebalo promijeniti i danas pisati samo istinu. Pa bi sve imale samo jedan list - naslovnu stranu. Bez umetaka s TV programom. Jer i to je laž.  

Kako bilo, istina ili laž, današnje su vijesti stravične. Mali update od jučerašnjeg posta. Moćni istražiteljski tim je danas odlučio proglasiti bjegunca osumnjičenim. Pa su na vidjelo isplivali stravični detalji ubojstva maloljetnika. Ponavljam pitanja:
Kako je moguće, da je taj čovjek, terorizirao susjede bez ikakvih poslijedica? 
Tko je za to odgovoran?
Koliko je još takvih, iza institucijalnih zasluga zaklonjenih, likova? 
Da li je država, odnosno odgovorni za taj vid funkcioniranja pravne države (MUP i MORH plus sigurnosne službe) izvukla pouku? 
Kada će tog čovjeka odstraniti sa slobode?
Da li je "ultimatum"  Sjedinjenih država ubrzao proglašavanje Koradea osumnjičenikom ili je to normalan tijek istrage?

U ovo zadnje iskreno sumnjam, jer da je u pitanju neki tamo Joža iz (npr.)Bedekovčine, prije no što bi potraga bila i poduzeta već bi bio "osuđen". U ovom slučaju za taj proces je trebalo 6 dana, usprkos živom svjedoku.

Nadajmo se samo, da će biti pronađen prije nego li još netko plati životom dug onih kojima sam postavio gornja pitanja.

Što se tiče referenduma za NATO (odnosno protiv), kao što sam i prognozirao. Medijsko praćenje je svedeno na minimum, što je i očekivano kad znamo koji je stupanj medijskih sloboda  i nezavisnosti medija u Lijepoj nam našoj . Zato mi možemo vikati.

Pa vičem: SVI NA POTPIS ZA REFERENDUM!!!! - možda tko i čuje. NE ZABORAVITE PRITOM PONIJETI NEKI DOKUMENAT S JMBG-om!!!

I još. Ante Tomić, ne nogometaš nego pisac, (koji mi je btw, na neki način i uzor u pisanju) napisao je fantastičnu kolumnu u subotnjem broju jutarnjeg. Pa ovdje donosim mali isječak i link na cijeli članak. Nadam se da se Ante neće ljutiti zbog ovog malog copy/paste incidenta..... 

Iz teksta Ante Tomića u Jutarnjem listu:

"...Nazovite već sada i ovaj F 35 Lighting II može biti vaš za nevjerojatnih milijun i devetsto devedeset devet dolara i devedeset devet centi. I ne samo to! Prvih pedeset gledatelja koji se odluče za kupovinu ovoga divnog nadzvučnog lovca, besplatno dobivaju i prekrasan anatomski oblikovan jastučić za pilotsko sjedalo od prirodnih vlakana s vezenim uzorkom američke zastave...

...Reporterka Hrvatske televizije cvala je od sreće s druge strane kadra, pa i mi pred malim ekranima trebali smo se valjda od veselja tući nogama u guzice jer smo u milosti tako moćnog čovjeka. On nam je činio uslugu. Cijela je stvar predstavljena kao naš dobitak, blistava pobjeda diplomacije. NATO nas zove k sebi! Hip! Hip! Hura!

Ali, što u osnovi dobivamo? Gledajte ovaj slučaj. Naši prvi susjedi Slovenci od prije nekog vremena su u Sjevernoatlantskom savezu, a nedavno im je došao na naplatu dio članarine. Pazite, samo dio. Zračna zaštita stoji ih dvadeset milijuna eura godišnje. Prilična je to svota, složit ćete se, za jednu zemlju koju supersonični avion preleti za nekoliko minuta. A zašto?

Možete li se sjetiti kada je posljednji put ugrožen zračni prostor Republike Slovenije? I tko bi im ga uopće ugrozio? U lošim su odnosima s Hrvatskom, ali opet ne tako lošim da bi ih mi potegli raketama, a čak i da zaratimo, naši vojni zrakoplovi veći su dio vremena na remontu.

Mogli bi ih tek kamenjem gađati. Građani Slovenije, da ne duljim, platili su dvadeset milijuna eura nizašta, za uslugu koja im ne treba. Mogli su, jednako tako, kupiti tavu za uštipke, rotirajući superčistač, grijaći masažer za noge ili Easy Curves, spravu za oblikovanje sisa."

UPDATE (13:29): Konačno je podignuta i optužnica protiv Ivana Koradea. Jedino sporno u svemu (osim naravno, njegove nedostupnosti i solidarnosti sa žrtvama, odnosno njihovim obiteljima), trenutno mi se čini, da mediji i dalje odbjeglu zvijer nazivaju generalom. Molim lijepo naka prestanu. Ne znam kako stvari stoje s oduzimanjem činova (vjerojatno predsjednik, odnosno vrhovni zapovjednik ima tu ovlast), ali o tome bi isto tako trebalo razmisliti. Time ne prejudiciram krivnju, ali i sama činjenica kakva je kaznena prijava, kao i BIJEG od policije bi morala biti dovoljna. Makar, kad se sjetim da je i zagrebački gradonačelnik bježao od policije (iako zbog nemjerljivo manjeg prekršaja), pa je posljedica bila ta,  da je policajac izgubio posao, a ovaj je i dalje gradonačelnik, nisam pretjerano optimističan...I još...generalski čin nikako nije olakšavajuća okolnost već snažno otežavajuća.

* mali update. sad sam primjetio da je brojčanik posjeta pregazio brojku 20000. što nije puno prema "starim blogerskim kukama", ali bogibogme nije ni malo. I znači da galamu ipak netko čuje.

lostways @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare