zagrebačka trilogija
Blog - svibanj 2008
četvrtak, svibanj 29, 2008
29.5.2008 11:43:28 | sponzoras 
Glede alternativne energije i proizvodnje iste. Nisam stručnjak na tom polju kao ti no jedna stvar me užasno kopka.. Ovdje u Britaniji gdje živim već 8 godina, ne da su teme reciklaže, bioenergije, iskorištavanja alternativnih načina proizvodnje energije postale teme broj 1, već je i narod počeo jako pridavati pažnju tome, zahvaljujući vladi koja im stalno tupi kako uštediti, kako reciklirati, kako doprinjeti svojim primjerom.
Ima li kog u Hrvatskoj da razmišlja o tome danonoćno (jer je sad krajnje vrijeme), a resursa imamo hvala bogu, ili pak češu jaja i grade plinovode??!!. Ima li ikakvih idejnih planova da se energija vjetra, famozne bure i juga iskoristi u korisne svrhe?
Eto to me jako zanima... jel imaš kakve informacije o tome?

Kako u slijedećem komentaru potvrđuje i sponzoraš, blog je zabava, al' je neko i čita. Nisam oduševljen idejom mješanja posla i zabave ali situacije je zaista vrlo ozbiljna, a po raznim medijima, uz rijetke iznimke,  mogu se pročitati veće ili manje bedastoće vezane uz korištenje alternativnih izvora energije. Naravno da ja ne znam sve, ali ono što znam, pokušati ću ovdje prezentirati na način razumljiv ne samo tehnički potkovanoj populaciji. Pa koka zanima - evo ga:


Kada govorimo o korištenju energije, najčešće upotrebljavamo riječ proizvodnja (energije) i potrošnja. Dok ova druga još kako tako drži vodu, ova prava ne. Radi se o pretvaranju energije, jer je ona neproizvodiva. Dakle, potencialnu energiju nafte, sagorijevanjem pretvaramo u toplinsku energiju. Potencijalnu energije nafte, sagorijevanjem u motoru, možemo pretvoriti i u dinamičku energiju. Potencijalnu energiju sunca, toplinskim kolektorima opet pretvaramo u  toplinsku ili električnu energiju koju pak, motorom pretvarmo u dimamičku, ili žaruljom u svjetlosnu.
Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije, tada u naftnom slučaju, ostajemo praznih ruku. Dakle, pretvorenu dinamičku energiju utrošimo na gibanje (ili neki drugi rad), a produkt pretvorbe, u vidu ispušnih plinova emitiramo u atmosferu.
Kada pogledamo gornju ilustraciju, naglašen je krug, koji počinje i završava - u šumi. Naravno, situacija nije tako jednostavna, jer i potencijalna energija pohranjena u šumama, nije beskonačna. Ali, obnovljiva jest.
Često su u ustima političara ti pojmovi. Posebno u doba približavanja izbora. Obnovljivi i (ili) alternativni izvori energije. Što o tome oni zapravo znaju, i kako se u skladu s time ponašaju, odnosno što poduzimaju, probati ću analizirati ovdje.
Republika Hrvatska, konačno je postala potpisnicom famoznog Kyoto sporazuma, koji među ostalim, precizno određuje kvote emisije štetnih plinova u atmosferu za svaku državu posebice. Od "velikih", pogađate, još jedino SAD nisu potpisnica tog sporazuma. Iako je više nego očito zašto, to sada nije tema, možda jednom drugom prilikom. Tako je nedavno (prošle godine) na austrijskim autocestama, brzina bila ograničena na 100 Km/h. Vozači su se ogromnom većinom te zabrane i pridržavali (što zbog svijesti, što zbog rigoroznih kazni). Razlog je bio taj, da je država došla u situaciju blizu zadane kvote pa su domaći stručnjaci u energetici izračunali uštedu koju će izvršiti spomenuta mjera. I zaista. Nakon nekoliko mjeseci, mjera je ukinuta, s time da su suklado svijesti, veliki broj vozača i trajno smanji brzinu. 
Možete li tako nešto zamisliti u Lijepoj našoj?
I još. Isti su stručnjaci, izračunali da, upaljena svjetla pri vožnji danju, kada se stavi u omjer sigurnost povezana s tim činom, i ušteda energije kod ugašenih svjetala,  opća korist preteže na stranu ugašenih svjetala, a austrijsko zakonodavstvo pretočilo ta saznanja u zakon (provjeriti prije puta jeli već na snazi, da ne bi Lostways plaćao tuđe kazne).
Kao odgovor na sponzoraševo pitanje, od obnovljivih resusrsa, Hrvatska obiluje vjetrom i potencijalom plime i oseke i šumama. Pa ajmo od početka. Vjetar. Kod nas su, koliko ja znam, instalirane dvije vjetroelektrane. Jedna na Pagu, druga iznad Šibenika. Bura, jugo, nevera....sve su to motivi iz popularnih domaćih pjesama, pa što to ne iskoristimo na korisniji način od podloge za ispijanje bevandi? Nije baš tako jednostavno. Spomenuti projekti, uglavnom služe kao opravdanje  novcu, povućenom iz europskih fondova za te, alternativno energeske namjene. Problem. Za vjetroelektranu nije potreban uragan koji danas lomi sve pred sobom, a već sutra izbonaca, tako da je more kao ogledalo. Potreban je, za visok stupanj iskoristivosti (i tehnički i komercijalno) konstantan, snagom ujednačen vjetar koji tako puše bar 300 dana u godini. Da li je to slučaj u Dalmaciji, procijenite sami. Dakle čorak.
Plima i oseka. 
Taj je potencijal do sada relativno neistražen i rijetki su primjeri u svijetu. Uz to, na našoj obali, visinska razlika između te dvije suprostavljene prirodne pojave je 40 cm na jugu do maksimalnih 1 metar na sjeveru, a za iskorištenje tog potencijala, minimalno je potebno 7 metara. Opet čorak.
Valovi. Opet čorak, kao i za vjetar. Danas ogromni od kopna perma moru, sutra bonaca, prekosutra opet jugo. 
Ostale nam šume. 
Jedna od najvažnijih industrijskih grana u nas, trebala bi biti drvna industrija. Sasvim logično kad znamo kakvim  prirodnim resursima raspolažemo. Kažem trebala bi biti. Ali nije. Zašto? - to je tema za drugi post, a odgovor znaju naši čuveni ekonomsko-politički stratezi s doktorom teatrologije na čelu.
Kada se sve oduzme i zbroji, tu leže i naši najveći potencijali obnovljive energije. Radi se o zaista naprednoj procesnoj, potpuno automatiziranoj tehnologiji,  a nikako o bacanju cjepanica u peć. Nekoliko desetaka takvih postrojenja (od snage 500 kW do 6 MW) postoji u Hrvatskoj. Jedan ozbiljan dio njih, projektirao sam odnosno sudjelovao u njihovoj operacionalizaciji na ovaj ili onaj način (skromno će on) sam i sam. (teba apostrof na jednan a u sam al' ja ne znam koji, pa ću ostaviti ovako)
Radi se o vrlo skupoj tehnologiji, čiju ugradnju, obilno potiču sve zemlje potpisnice gore spomennutog sporazuma, iz sasvim pragmatičnih razloga. Ne i naša. Odnosno, unazad nekoliko godina, i naša država izdaje neke subvencije, ali sa uvjetima koje ispunjavaju rijetki. Postojeća postrojenja, stare tehnologije, već po zakonu o emisiji dimnih plinova iz 1997, dakle prije potpisa na famozni sporazum, trebala bi biti već odavno zatvorena. Što bi to značilo za regije u kojima je drvna industrija jedina živa grana,  nije potrebno posebno objašnjavati. I što čini vlada?
Umjesto da maksimalno pojednostavni korištenje iz postojećih fondova, plaća nevjerojatne svote raznim institutima, kako bi radili elaborate koje nitko ne čita. Među ostalim, na izradi elaborata, većinom rade stručnjaci koji nikad u životu nisu bili u kotlovnici. Operacionalizacija projekata stoji. 
Svi projekti realizirani u zadnjih nekoliko godina, realizirani su uz pomoć KOMERCIJALNIH KREDITA. A znamo kolike su kamate. Kada govore o konkurentnosti domaće proizvodnje, namjerno izostavljaju činjenicu da su strani drvni proizvođači debelo subvencionirani od vlastitih vlada. A našima silom, i blokadama utjeruju PDV. Živjeli.
Kogeneracija. Znači istovremena pretvorba više vrsta energije. U konkretnom slučaju, odnosno kontekstu u kojem se najviše upotrebljava, znači spaljivanjem biomase (u prijevodu drvenog otpada, ali obzirom na energetski potencijal, više se ne zove otpadom )    dobivamo topinsku energiju, koju pak, pretvaramo u električnu. Europske vlade već desetak godina plaćaju divovske subvencije za izgradnju takvih postrojenja, naša je uspjela zakonodavstvo prilagoditi toj mogućnosti tek ove. Što neravno, ne znači da je realiziran, ili je na pragu realizacije bar jedan takav projekt, odnosno postrojenje. Interes postoji ali ne i rezultat.
Primjer opet iz Austrije:  (citiram www.traicio.com)



Austrijski grad Lienz sa 13.000 stanovnika se preko cijele godine grije sustavom daljinskog grijanja na bazi drvne biomase i solarne energije.

Kogeneracijsko postrojenje instalirano u centralnoj toplani/termoelektrani (na slici) isporučuje i električnu struju u mrežu elektroprivrede po austrijskoj poticajnoj cijeni.

Isporuka topline 74.000 MWh/a
Isporuka struje 11.000 MWh/a
Supstitucija ulja za loženje 9.650.000 l/a
CO2- redukcija 30.900 t/a

Drvna biomasa koja je jedino goriva za kotlove kogeneracijskog postrojenja se kupuje u okolici grada i u susjednim austrijskim pokrajinama. Na taj način je osiguran visoki stupanj regionalnog korišćenja sredstava i zadržavanje kapitala u regiji.

JOŠ JEDNOM: ŠTO RADI HRVATSKA VLADA?

Plinovod do Dalmacije, ovisan o ruskom plinu, istovremeno euforično pristupajući NATO-u.

Čestitam!



lostways @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Pretjerujemo li s obavezama koje namećemo(?) svojim klincima? Jučer tijekom Franovog treninga, ispred zapruđanske (moje) osnovne škole, zamijetih oveću skupinu tek teenagera, kako sjede na klupicama, iznad kojih ogroman oblak dima, uvlače dim iz cigareta kao da je posljednja, a ne među prvima, pritom vjerojatno pokušavajući prikriti mučninu koju to uvlačenje u djece izaziva. Napucavaju zgužvane pet boce, zaostale od sinoćnjeg opijanja bambusom ili kakvim drugim "slatkišem". Tu su od završetka smjene, do kasnih večernjih sati. 
Neću se sad zgražati, uostalom i ja sam dobar dio svojeg djetinjstva proveo možda ne na tim, ali svakako na klupicama nešto dalje od ovih. Sa sličnim oblakom dima iznad nas. Bez pet ambalaže, tada su je imali priliku šutnuti samo rijetki putnici izvan granica bratstva i jedinstva. 
Što ne znači da je takav način odrastanja poželjan. Ali, ni da nije. Ali s mjerom. Ako pogledam sebe, da nije bilo kvarta i klupica, danas ja ne bi imao brojne lijepe uspomene, drage prijatelje. Ne bi imao ni "loša" iskustva. Što bi svakako preživio  bez većih trauma. 
Kakve ovo ima veze sa naslovom. Moj šestogodišnjak. On je veza. Ponedeljkom je u produžetku vrtića - sportski vrtić do 5. U 6 je nogomet. U utorak je engleski i u 7 tenis (po zimi klizanje). Srijeda isto kao i ponedjeljak. Četvrtak kao i utorak. Ubacio se tu još i odlazak dvaput tjedno logopedu kako bi L postalo L, a R - R. I kako petak nebi ostao slobodan. 
Tata monstrum - rekao bi netko. Ali tata pita Frana: sine, ako ti se neda na nogomet (tenis, engleski ili koju drugu obvezu osim logopeda), ne moraš ići. Ali on uvijek ide. Veseli se tome. Svagdje ima drugu skupinu prijatelja koje podjednako voli. Ako dozvolim predaju - ne valja. Poruka: u životu se smije odustajat. A ne smije. Ako beskompromisno nastavimo ovaj prenatrpani schedule, ispadam preambiciozan preko njegove grbače, oduzimam mu vrijeme za igru. Što je ispravno? Kako dozirati obaveze da pomognu u odrastanju u ispravnog i pametnog čovjeka, a da ne uskrate radost djetinjstva.
Moje mišljenje, moj način, je da sve treba biti s mjerom. Tako sport završava gdje počinje profesionalizam, edukacija pak, tamo gdje radost učenja postaje teret i nezainteresiranost, odnosno kad je JEDINI argument učenju  MORAŠ. Isto tako "sjedenje na klupici" prestaje u trenutku kad postaje prioritet i kočnica prije nabrojanom.
Zašto sam se toga uopće sjetio. Približava se kraj školske godine, sve se aktivnosti u svim granama bavljenja intenziviraju. Pripreme za završne manifestacije.  Ludilo, svako popodne.
Tako je tatu Lostwaysa dopao zadatak vođenja grupe na "Zagijadi" (što su sportske igre ZG-dječjih sportskih vrtića) u subotu u 8 i 15 ujutro. A u petak navečer isti tata ima 20. godišnjicu mature. 
Već me hvata jeza kad se sjetim s kojom ću mukom bauljati po sportskim borilištima nakon sedamstotinjak ispijenih piva večer, točnije jutro prije, vikući z asobom grupu od šest-sedam šetogodišnjaka.
Sebično jel'da? Nije ovaj post što se za djecu brinem, nego što se opet naspavati vikendom neću.
Eto, takav sam ja.





lostways @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 28, 2008
Iako naslov sugerira drugačije, niti ću pisati o simpatičnoj manifestaciji na gradskimulicama, još manje o RTl-ovoj seriji. 
Prva fraza iz naslova je asocijacija na način rješavanja problema vezanih uz kriminal i korupciju, u Zagrebu, a i šire.
Milan Bandić, je alfa i omega grada. To je nedvojbeno, i višestrukim događajima dokazano.  Ali kad stvari malo zaškripe, kad nije prilika za fotku s djecom iz novootvorenog vrtića, tada ispred sebe gurne svoje "suradnike". Kao uostalom i dr. Ivo ministre iz niškoristi resora. Kao svojevrsni gromobran. Kojeg Igor Rađenović nije imao. Pa je dobio po lampi, na stari dobri mafijaški način. (usput, zašto uvijek koriste sportski rekvizit za prebijanje, a ne primjerice metalnu cijev, ili kabel, kakav pendrek, vrećicu s pijeskom...zašto taj časni sportski rekvizit stavilo u kontekst mafijaških upozorenja??).
Milan organizirao presicu, iz pokušaja ubojstva izvukao zaključak da je to dokaz regularnosti poslovanja u Holdingu(?!), i ništa. Nije li dokaz , odluka žrtve da se na mjesto zločina (čitaj: Zagrebačke ceste) NE  vraća, odakle smrdi. Kao i riba. Od glave. 
Druga je asocijacija iz naslova sama sebi razumljiva i ne zahtijeva posebno objašnjenje. Samo pitanja. Ako je u cijelom civiliziranom svijetu, ulično premlaćivanje direktora javne tvrtke koja je osumnjičena za mnoge kriminalne radnje, nedvojbeno odlučnog u raskrinkavanje tog istog, prvorazredni skandal, kako to da se članci u novinama svode na dvije-tri notice, samo koji tjedan nakon događaja? Ako je policija objavila slike pucača pred cajka-klubom, što radi kako bi pronašla ovog (ili više njih) izgrednika? Ako je napad izvršen savršeno, bez traga i dokaza, evo im savjeta. Pitajte gradonačelnika. Možda je on što čuo, kojim slučajem.

(upisujem tagove pa mi nešto pada na pamet.....kako prirodan taj savez tagova crna kronika, kriminal i milan bandić....)
lostways @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 27, 2008

Ne poznati tekstilno designerski brand, već smrdljiva tekućina koji umalo svakodnevno ulijevam u spremnik svojeg dvolitraša. Moj dobar prijatelj, koji je pristojan startni kapital za buduće životne akcije stekao radeći na INA-nim pumpama ranih devedestih, nikako se ne slaže sa mojom kvalifikacijom naslovne tekućine smrdljivom. Tvrdi: "nafta ne smrdi, već miriše" i odmah dodaje, "ako ne vjeruješ meni, pitaj moju ženu". Istina. Nafta miriše na novac. Zna to i naš dr. Ivo. Bezbroj mi je puta spomenuti filozof, prepričavao anegdote iz starih "pumpaških" vremena (par-nepar, bonovi, cijelonoćni redovi pred pumpama noć uoći poskupljenja koje su btw, uvijek lovci na uštedu provalili) kada su "dečki" ovlaš namirišali "civilku" sa par kapi supera. Komadi su mogli na dvadeset metara namirišati novac. Tako će i ubuduće, umjesto diskretnog špricanja vrata, sa vodicom iz malene dizajnirane bočice s brandom iz naslova, mnogi, prije večernjeg izlaska, mnogi kapnuti kap dvije eurosupera 98.  Oni ćelaviji i širerameniji, prije dolaska na narodnjački dernek, moći će si priuštiti i kap dvije eurodiesela.  okorjeli će pušaći pritom morati preuzeti i stanoviti rizik, ali sve su to čari groznice subotnje večeri. Ionako nam dr. Ivo, brinući se za naše zdravlje, najavljuje svekoliku zabranu pušenja. 

Nego, sjetio sam se predizbornih plakata ZNA SE/IDEMO DALJE stranke iz 2003. Kampanja se temeljila na ironiziranju rezultata tada vladajućeg SDP-a. Uz ova dva dolje insertirana, bio je i još jedan sličan, sa temom povećanja cijene goriva. Taj usprkos popriličnom trudu, nisam uspio pronaći. Uklonilo ga valjda. Temeljito. Hmmmh, ne bi bilo zgodno.


Dakle, iako bi SDP mogao uštediti lovu namijenjenu copyrighterima za novu kampanju, pa platiti samo autorska prava i upotrijebiti ove plakate s izmjenjenim datumima, trebao bi se potruditi daleko više nego ja, pa pronaći i taj koga spomenuh.
No kako ja ipak nisam baš pile, pa kao i svi mi uostalom, znam da problem porasta cijena nafte, nije samo problem dr. Ive, već i globalni problem svjetskih tržišta svega i svačega, pitanje nije zašto nafta poskupljuje, već zašto vlada dr. Ive ne poduzima ništa za zaštitu građana od tog poskupljenja. Upravo je parfem iz naslova, postigao najvišu cijenu. Problem našeg nadasve lijepog doktora teatrologije, je u tome što zahvaljujući prevelikom poreznim opterećenju, sukladno zakonima makro ekonomije, ne naplaćuje dovoljno poreza za funkcioniranje države i plaćanje kamata na enormne vanjske dugove, pa grabi gdje stigne. Gdje je najlakše i najjednostavnije. Na dieselu. Koji sve i kad bi jako htjeli, svi njegovi potrošači, niti mogu smanjiti, a kamo li apstinirati od njegove potrošnje. I tu je odgovor na pitanje zašto baš diesel. Šatro socijalna vlada, pritom ni najmanje ne brine o tome, kako će to utjecati na ukupno gospodarsko stanje države, još manje o standardu građana. Ovi će ionako, opet iznova apstinirati od izbora, i eventualnih novih referendumskih inicijativa.
Ne vjerujte novinarima, oni lažu. INA i vlada dr. Ive uvijek govore istinu.
Na kraju, kao eventualnu borbu protiv poskupljenja, mogu preporučiti i stvaranje zaliha. Napunite kadu dieselom. Time ćete postići višestruku korist. Obavezno i trenutno  odvikavanje od pušenja, za što će dr. Hebrang biti oduševljen (pridržavam autorska prava za ovu ideju kako je spomenuti čuvar lisnice nebi iskoristio u budućim akcijama), dostupnost vrhunskog parfema, a i ušteda na 70-ak litara nije za odbaciti.
Tako ćete se pobrinuti za svoje novčanike. Jer dr. Ivo i ekipa nemaju vremena. Oni čuvaju svoje!


lostways @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

Zgubljeni su konačno isplovili. Prošireni još jednim malim članom posade, kapetanovim bratićem promoviranim u prvog časnika, krenuli smo na prvu ovogodišnju đitu. Prognoza nam u četvrtak i nije bila sklona, ali kako već rekoh, sreća prati hrabre (bogibogme i pijance - što se odnosi na kormilara, ne i  na ostatak posade). Poslijepodne, jugo se stišalo, kišni oblaci povukli i mala avantura je počela. 

Ostavljamo, pretjeranom apartmanskom gradnjom nagrđenu Novalju, ali darom prirode uokvirenu morem, Velebitom i oblacima,  iza sebe...
 

...dok nas sa sjeverozapada promatra Lošinj


Posada je premorena isčekivanjem polaska, pa su ih zaostali valovi jutrošnjeg juga, ubrzo i uspavali. Plan je bio, doseći Silbu, tamo prenoćiti, pa nakon čekiranja prognoze odlučiti kamo dalje. 

Na Silbi, u predivnoj uvali (iako ovo smeće u pozadini i nije tako predivno) Sv. Ante, luđaci su se i okupali. Navman je pokazivao jedva 19oC, i kormilaru nije padalo na pamet ohladiti tjelesnu masu, dočim su se kapetan, prvi časnik i brodovlasnica brčkali u pjeskovitom pličaku spomenute uvale. 

Ujutro, isplovili smo za Križicu. Moju omiljenu ribolovnu poštu. Osim što me za tu hrid, kao i obližnje... 

Grebene, vežu dobre uspomene vezane za obilan ulov ribe, prizori negostoljubivih stijena koje izranjaju usred mora, svaki me put ispočetka, ostavljaju bez daha. I tamo počinje moja kontemplacija (misaonost koja nema potrebe za praktičnom realizacijom-B.Klaić). Potpuno opuštanje i zaborav svih stvarno-svijetnih zbivanja. Virtula nadrealnih kadrova, izmjenjuje se sa djelovanjima mora i valova, vjetra i kamena, krikovima nervoznih galebova (vjerojatno sjede na jajima pa su poprilično agresivni kad se kaić previše približi hridi) i beskonačnim uronima vrijednih kormorana . Neki od večernjih prizora zabilježeni su i kamerom. Kada bi se ovim sliakma mogao pridružiti zvuk, tek tada bi dojam bio kompletan. Naime, zvuka nema. Ali ne nema, kao što čitatelju nije upaljen radio ili koji drugi izvor zvuka. Apsolutna tišina, prekinuta jedino povremenim zapljuskivanjem vala, skokom koje preplašene plavice ili krikom galeba. Psssst, tiho, možda se i čuje.

SUNCE SE SPREMA ZA ZARON IZA PREMUDE


MORNARI U SUITON (kapetan i prvi časnik)


SUNCE NAPOLA ZARONILO NA SJEVERNOJ PUNTI PREMUDE


Prenoćili smo u slikovitom Istu, na kojem primjećujem aktivnost veću nego usred ljeta. Svi nešto rade. Neki barbe stružu kaiće, drugi pituraju, treći preslaguju mriže, neki pak, čiste vrtove, sade cvijeće, krće ogradice od korova. Furešta nema, osim nas, pa nas svi radosno u prolazu pozdravljaju. Nakon obilnog doručka, isplovljavamo put Križice kako bi podigli parangale što smo ih jučer potopili.

Nakon dizanja parangala, putem u Novalju, svratili smo na pivicu (u Grobik kod Milivoja) i kupanac, u našu ljetnu "bazu" Olib. Mjesto na kojem počinju sve naše ljetne đite. Šarmantno, mirno mjestašce, gdje nas više - manje svi (a mo'š mislit' kol'ko ih je) već poznaju. 

Ovaj puta smo vezali kaić k'o da smo oslobodili Olib. Posred đige. Što smo mogli jer od nautičara nije bilo ni N.

Kako svemu lijepome ubrzo dođe kraj, tako je i naše putovanje, nažalost, moralo završiti. Rekapitulacija. 

Osim ribe koju smo skuhali i "izili" putem, ovo smo donijeli doma. Taman za nedjeljnu lešadu, potpomognuto blitvom iz vlastitog vrta. Mljac. 

Mrvica je nestrpljivo promatrala situaciju, vjerojatno kalkulirajući kako bi se domogla večere. 

Usprkos upornom žicanju, morala se zadovoljiti iznutricama, a nije mi djelovala nezadovoljno.

Toliko za ovaj put. Do slijedeće đite, pozdravljaju vas vjerni pratitelj zgubljene familije doktor Galeb, i ...


autoportretirani reš pečeni Lostways :)


lostways @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 21, 2008

Pogled kroz prozor mi još više pogorša stanje. Kiša. Šljiva. Srijeda prije produženog četvrtka. Trebao bih biti dobro raspoložen ali nekak' nisam. Jutros sam (kao i nekoliko proteklih dana) proučavao aladin, DHMZ, accuweather i još poneki meteo-site i situacija nije nešto obečavajuća. Vjetar još ajde-kako-tako, ali dozlaboga nestabilno, prohladno i kišovito. Plan je bio isplovit na tri-četiri dana, opustošio sam sve ribičke dućane u gradu obnavljajući opremu. Draga je konstatirala da smo za potrošenu lovu, cijelu godinu mogli klopati prvoklasnu ribu u restovima. Kad ta nije tak fina. No dobro. Sreća prati hrabre, pa će tako i mene valjda. Ne namjeravam odustati, (ne)vremenu usprkos. Ako hrabrost ne pomogne, a ono ću se dobro napit, kako bi upao u onu drugu "sretnu" kategoriju. Pijance.

Jutros nisam pročitao novine. Ni popio kavu. Ovo s kavom bi svakako trebalo ispraviti, s novinama neću riskirati.
Danas je ionako nogometni dan. Ogromna većina muške populacije grize nokte, nervozno očekujući prvi sučev zvižduk (ili kakvu drugu otrcanu frazu sveznajućih HR nogometnih komentatora) famoznog finala. Ja bih radije zahaklao jednu s dečkima, ali kako moje koljeno s potrganim križnim ligamentima, (potom pokrpanim, u procesu koji podrazumijeva četverosatnu operaciju i dvomjesečni oporavak na štakama) nije spremno za takve aktivnosti, nogomet je za mene prošlost. Čak mi, pomalo ide na živce cijela ta histerija vezana uz taj sport. Od invazije kladionica, koje još jedino nisu otvorene u sklopu knjižnica i valjda apoteka, do kompletne galerije nogometnih likova sa Mamić brothers na čelu.
Koj' mi opće klinac bio da o tome pišem?

Ispod mi svira Riders On The Storm, čuje se kiša i ja polako isplovljavam u oluju.



lostways @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 20, 2008
Kako mi svako malo padne nekakva glazba na pamet (ne boli), tako dolazim u napast da brže-bolje ubacim, u glavi mi, aktualnu stvar. Kako bih spriječio sam sebe da  ovo mjesto pretvorim u glazbeni blog, otvorio sam novi. Zove se Lostmusic (kako samo maštovito, ironično će on...) i tamo nema ništa osim mojih glazbenih ispada. Ako slučajno postoji tko koga zanimaju moje muzičke muhe u glavi može tamo zaviriti koristeći link gore desno. Ako tko poželi i sam tamo postaviti nešto iz  žanrova pobrojanih u taglisti na spomenutom blogu, možemo se dogovoriti.
Svima želim ugodan ostatak dana. 


lostways @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
I am an anti-christ
I am an anarchist
Don't know what I want but
I know how to get it
I wanna destroy the passer by cos I

I wanna BE anarchy!
No dogs body!

Anarchy for the U.K it's coming sometime and maybe
I give a wrong time stop a traffic line
your future dream is a shopping scheme cos I

I wanna BE anarchy!
In the city

How many ways to get what you want
I use the best I use the rest
I use the enemy I use anarchy cos I

I wanna BE anarchy!
THE ONLY WAY TO BE!

Is this the M.P.L.A
Or is this the U.D.A
Or is this the I.R.A
I thought it was the U.K or just
another country
another council tenancy

I wanna be an anarchist
Know what I mean
And I wanna be anarchist!
Get PISSED DESTROY !

Bog zna zakaj mi to danas palo na pamet??
lostways @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Kolega iz bivše firme mi poslao na mail. Naslov, da ne kažem subject, maila je:

PRAVA ŽENA TI MOŽE DONIJETI RAVNOTEŽU U ŽIVOTU.

Kaj je - je!

lostways @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 19, 2008

...je moje stanje nadrkanosti u špici. Do mjere da izbjegavam listati štampu, kako situaciju još ne bi pogoršao. Danas sam popustio izazovu, uz jutarnju kavu (ni slučajno prvu), prelistao sam JL. 

Vikend je nasuprot ponedjeljku, bio više nego OK. Kako sam se već pohvalio, nabavkom bajsa, ušao sam u novu dimenziju korištenja slobodnog vremena. Drago moje dijete, ne samo da pedalira, već lebdi od sreće uzrokovane zajedničkim tumaranjima Novim Zagrebom. Misija nije još završena, ali je superuspješno započela.

Moram primjetiti da su biciklističke staze koliko-toliko u urednom stanju, iako ima nekih nelogičnosti, pa tako primjerice na zebri ispred HAK-a (kada se vozi južnim pločnikom Avenije Dubrovnik) jedan kraj ima lijepo izveden spust za bicikliste i invalide, a drugi ima rizolčinu od 25 centimetara visine. Malo zaboravili valjda jednu stranu urediti. Budu do lokalnih izbora.

To me podsjetilo na slučaj od prošlog tjedna, kada je zapruđanac na čelu Zagrebačkih cesta brutalno pretučen ispred svog stana u Travnom (tako mu i treba kad se preselio - rekao bih crnohumorno, ali neću...(?)). Površno poznajući subjekta (iz osmoškolskih dana, generaciju mlađi, povučen) , ne mogu donositi zaključke na osobnoj razini, ali itekako mogu slijedom izjava zaključiti neke sitnice. Dakle, čovjek je došao na mjesto rodijaka Milanove ex-pa opet aktualne supruge(vidi pod povlašteni otkup stana). Ovaj je bio umješan u korupciju i kriminal do grla. Pa je novi direktor počeo čačkati po dokumentima. Pa ih odnio u USKOK. Pa ga "anonimno" upozorilo. Pa ovaj nije odustao. Pa ga prebilo ko mačku. 

Mlaka reakcija Milana i Slobodana (ne Slobe već Ljubičića), govori  vezano uz događaj, sama o sebi. Isto kao i izjava pretučenog da se u ZC ne vraća. Na skriveno zadovoljstvo ovog gornjeg dvojca. Iz nezavisnih građevinarskih izvora, doznajem, da je spomenuta tvrtka, leglo korupcije još od doba kad smo crnom mercedesu zastavicama mahali, a putniku njegovu, štafetu s rođendanskom čestitkom nosili. I da se osim direktora, od tada malo toga promijenilo. Sad je valjda jasno i zašto. I to, što se radi o turboskandaloznom događaju, odnosno medijskom praćenju istog, jednako je indikativno. 

Možda se u toj indikaciji, javlja i odgovor na pitanje: tko zapravo Hrvatskom vlada?

U subotnjem ritualu jutarnjeg listanja štampe, uz tri decilitra neskave, umalo me zagrcnula jedna slika.



Pa sam pomislio da sam se probudio u prošlosti. Srećom,smogao sam hrabrosti okrenuti stranicu i tamo ugledao OVO:



Pa mi je laknulo. Vidjevši nacionalni zanos ovog lijevog čuvara vlastite lisnice, i nesuđenog predsjedničkog kandidata aktualne pozicije, shvatio sam. Ipak sam u 21. stoljeću. Možda, da se probudim u 23. stoljeću, ne bi nabasao na takve fotke. A možda i bi.  
Moj je djed, mamin otac, nestao prilikom povlačenja domobrana iz Bosne prema Austriji. Moja je majka tada imala 8 godina i oca se sjeća uglom sa fotografija. Velika je vjerojatnost, da je tog domobranskog satnika, negdje uz cestu, kakav pijani idiot, u partizanskoj uniformi (ili onome što je tu uniformu činiti trebalo) ubio k'o psa. Danas, 63 godine kasnije, skupina marginalaca, u ime moje i mojeg djeda (odnosno njegove kćeri), odlazi odjevena kao maškare u Austriju i tamo nas sramoti. I nije to najgora tragedija, već  to, što to rade pod pokroviteljstvom ove, za svoje lisnice zabrinute, skupine na fotografiji gore. A meni, niti mojoj majci takvo što ne pada na pamet. Što kaže o tome zakon? Kaže da je zabranjeno isticanje fašističkih obilježja. Što je napravila policija u vezi toga. Ništa. Jer bi morali uhiti i ovu strasno-domoljubnu skupinu, zajedno s debilima u ustaškim uniformama. Jer je i poticanje na takvo što izvan zakona. A ovi, ako i ne potiču izravno, to čine neizravno podržavajući takvo ponašanje, već samim svojim prisustvom. 

Činjenica je da je na Blajburškom polju, pobijeno mnogo (procjene iz raznih izvora govore o između 20 i 600 tisuća, dočim ovo zadnje ne bih nazvao ni neozbiljnim, već glupošću, žrtava) ljudi, što vojnika, što civila, što dužnih, što nedužnih. Pa sve i da se radi o  skupini samo zločinaca, apsolutno je zločin, pobiti ih kao pse na cesti i baciti u jame. Bez obzira na to što su ovi činili u prethodnom razdoblju naše povijesti. Kao što već ovdje rekoh, nikakav zločin ne može biti opravdanje za drugi zločin (što se odnosi i na moderniju povijest). I da se takav zločin ne smije zaboraviti, i mora obilježiti, jednako je činjenica. Ali, već spomenutih 63 godine nakon događaja, usred super tehnološke ere, u 21. stoljeću, hodati po inozemstvu s hrvatskom zastavom obučen u ustašku uniformu, dopustit ćete, je isto zločin. Naravno, ne kao ovaj subjektni, ali svakako zločin prema ljudskom umu. I dobrom ukusu. Pa neka i izjednačim (iako baš i ne spada u istu rečenicu)  stvari, podjenako je glupo hodati u partizanskoj uniformi po Jasenovcu. Još je štetnije za Katoličku crkvu, održati tamo misu, a u Jasenovcu odbiti i samo prisustvo, Papinoj posjeti Auschvitzu usprkos. 

Dakle, ovdje mi ni u peti nije cilj, potaknuti raspravu o ustašama i partizanima, prvenstveno jer smatram da je vremenski odmak o tom predmetu dovoljan za predaju štafete povjesničarima što ja nisam, a i zbog tga što smatram da je beskrajno glupo o tome raspravljati 2008. godine. Cilj mi  je samo zgražati se nad ovakvim slikama.



Dakle, umjesto da ovo pile, koje muči muku s prvim pubertetskim prištićima, svoj interes usmjeri u budućnost, edukaciju ili naprosto uživanje u druženju s vršnjacima, ona paradira s ustaškom kapom po Austriji, pritom riskirajući da zahvaljujući ovoj fotki, postane nedobrodošla u EU, kojoj je dan pobjede nad silom i ideologijom koju ta kapa simbolizira, proglašen i danom Europe. Mama i tata, gdje vam je djete?? I nemam grižnju savjesti nad objavom fotke, prenio sam je iz Jutarnjeg gdje ju je vidjelo "malo više" ljudi nego na mojem skromnom blogu. A roditelji su ionako vjerojatno ponosni na svoje dijete.

Eto, sasipah svoju gorčinu, makar žrtva i bila kolateralna. Djevojčica s ustaškom kapom.

Još par kratkih. Na radiju čujem vijest da je Vice Vukojević (ex ustavni sudac RH, osumnjičen, by the way, za ratno silovanje) podigao kaznenu prijavu protiv aktualnog predsjednika Republike Hrvatske za krađu 5500 tadašnjih DEM koji su bili namjenjeni ratnoj siročadi. Nadam se samo da se tuženi, neće ponijeti kao ex sudac, i sakriti iza imuniteta nego stati pred sud.  Pored svih milijuna maraka i dolara, koji su procirkulirali preko ruku stanovitog Štefa, Jože, Ante, Franje, Ljube, Vlade i ostalih suvremenika, a zahvaljujući crnomračnim fondovima za "nabavku oružja", Vice ga tužio za "tašngeld". Da nije tragično, riknuo bih od smjeha.

Sapunica "Pukanić" se nastavlja, iako odgovora na pitanje koje me ponajviše zanima,  a to je tko je u zatvoru zbog posjedovanja 15 grama kokaina(?) (loše kvalitete), nema. Kao i zašto policija i pravosuđe ne rade svoj posao, odnosno tko je iz tog miljea odgovarao zbog toga. Magla. Gusta magla (vidi gore).

Istovremeno, cijene divljaju, na pragu smo hiperinflacije, raspada gospodarskog sustava. Nitko ništa. Sindikati predlažu referendum za smanjenje saborskih mirovina. Ne'š ti brige.
 
Ajmo kratku analizu....
Vanjska politika (tu čapter Jadoković, ZERP, laži u pregovorima sa Slovenijom....)
Unutarnji poslovi (slučaj Pukanić, premlaćivanje direktora ZC, pljačke banaka i mjenjačnica....)
Obrana (raspad sustava, kanaderi (vidi kod 012station), nabavka transportera i lovačkih aviona....)
Zdravstvo (treba li uopće nabrajati probleme plus ono što simbolizira stanoviti dr. Šimić....)
Školstvo (đaci, studenti, matura da, matura ne....)
Pravosuđe (katastar, predmeti iz 1998. na redu za presude u 2009. opet Pukanići, Gospić.....)
Promet (cestogradnja, pomorsko zakonodavstvo....)
Gospodarstvo (brodogradnja - iako to spada i pod drugu nabrojanu kategoriju, tržište kapitala, mirovine, dionice, privatizacija....)
...

Sasvim sigurno zaboravih još pokoju kategoriju, ali priznat ćete da je i ovo debelo previše.

Pa gdje mi to živimo? To smo htjeli 1991? To smo, na koncu konca, birali na posljednjim izborima?

I tako... završavam pitanjima. Pa još jedno. Tko je tu lud? 

*sve fotografije prenesene, kao ilustracija teksta, s web portala Jutarnjeg lista

lostways @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008

Kupio. Okorjeli vozač prelazi u dimenziju fizičkog napora za pokretanje vozila. Dosad je najveći napor bio okretanje ključa u bravi i ubacivanje u prvu. Planine! - čekajte me dolazim.... Skupi diselu - zbogom.

Šala, naravno. Kupio sam bicikl kako više ne bi morao trčati za malenim dok pedalira na svom. Odradili smo i zajedničku probnu vožnju od Avenue Malla gdje obavismo kupovinu, do Utrina (gdje smo doma). Neloše. Još uvijek nešto visokih rizola, ali napredak je vidljiv. Sjajno. Uz golemo veselje malog miša, i debeli će tata potrošiti koju kaloriju. 

Vidimo se na Tour de France....

 



lostways @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 15, 2008

Domagoj Burić, direktor programa HRT-a, zahtijeva od svojih urednika da ljetnoj mozaik emisiji "30 u hladu" pojačaju nacionalni identitet. Predlaže pritom (imperativom pretpostavljam), i promjenu naziva jer 30oC "može biti u svakoj toploj mediteranskoj zemlji". Nije šala, vijest donosi Jutarnji list u članku pod nazivom: "Hoću Moju domovinu i vatromet pa nek Srbi vide", kao i Index.hr u svom članku.

Stoga, možemo očekivati novu emisiju u programskoj ljetnoj shemi pod nazivom "Hrvatskih 30 u hladu". Što je vrlo pragmatičan naziv emisije, simboličan pače. Pa će Njemice i Čehinje pohrlit u lijepu našu očekujići 30 (cm) u hladnoj vodi. Bojim se da ih očekuje malo razočarenje, ali o tom potom.

Kako se od urednika traži vatromet u prvoj (Vukovar) i posljednjoj (Prevlaka) emisiji, uz pancirke na tijelima voditelja (zlu ne trebalo ako netko uzvrati paljbu, a i moderan je military look, a nije bez vraga ni asocijacija na javljanja reprtera iz Iraka ili Afganistana), uzimam si slobodu i predlažam slijedeći sinopsis emisije:

16:00 Himna, najava emisije "Hrvatskih 30 u hladu"
16:03 Pjesma "Moja domovina"
16:07 Pjesma "Ustani bane"
16:11 Pjesma "Vilo Velebita"
16:15 Stalni prilog "Crtice iz povijesti" - "Max i njegovi junaci"
16:40 Pjesma "Evo zore, evo dana"
16:45 Javljanje uživo - sa smotre postrojbi HV-a u nekoj od primorskih baza
17:10 Pjesma "Zovi samo zovi"
17:13 PP
17:25 Koloplet hrvatskih domoljubnih pjesama: M.P. Thompson: Lijepa li si/Moj Ivane
17:32 Javljanje uživo - sa broda HRM-a "Petar Krešimir"
17:45 Stalni prilog "Hrvatski modni kreatori" - Kako je nastala hrvatska uniforma, osvrt na crne uniforme.
18:00 Stalni prilog "Nostalgija" - Jasenovac i Gradiška stara
18:15 Vijesti
18:25 PP
18:27 Vrijeme
18:32 Sport
18:37 Javljanje uživo - sa neke od hrvatskih plaža; tema: maskirne kupaće gaće: da ili ne?
19:00 Tema dana - ribolov dinamitom
19:15 Gost: Ivan Gabelica HČSP, razgovor o aktualnom turističkom trenutku iz kuta strateških nacionalnih interesa
19:25 Stalni prilog - "Hrvatske koračnice"
19:27 Odjava programa - Himna
19:30 Dnevnik.....

Tako uređena emisija, nedvosmisleno bi gledatelja, neupućenog na kojem se dijelu Mediterana nalazi, uputila u hrvatsku povijest, hrvatski ponos i hrvatski aktualni trenutak. Svi gosti hotelskih resorta koji bi odbili gledati emisiju u TV-sali, bili bi upućeni na prisilni posjet Bleiburgu prije povratka u svoje domove.

Još nešto. Ovaj članak koji prenosim iz Jutarnjeg lista, nije objavljen u ovo doba godine 1991. već danas.

lostways @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008

Prošao je i taj naporan vikend. Potrebno je puno truda kako bi se popio sav taj alkohol i pritom koliko-toliko suvislo razgovaralo s brojnima. Cijeli dan crkavam od mamurluka, a nažalost nisam si uspio priuštiti da bude slobodan.

Kako bilo. Snimio sam nešto materijala, pa ću ga malo pomalo, kako stignem postavljati u ovaj post. Za početak, tu je mali filmić koji donosi tračak dnevne atmosfere. 

Za ovu je manifestaciju, važno reći da je strogo lokalnog karaktera i nema drugih ambicija nego li priušiti stanovnicima tog novozagrebačkog naselja malo zabave i druženja. U Zapruđu nikad nisu, niti sasvim sigurno neće, nastupali Ivana Banfić, ili primjerice Sandi, a bogibogme, sve da organizator dobije na lotu, honorar sasvim sigurno ne bi bio ponuđen ni Severini samoj. Background tog naselja je rock 'n' roll. Čak i lifestyle. Dakle, u Zapruđu se svira samo r'n'r i tako će biti i ubuduće, komercijalnim parametrima usprkos. Rock atmosferu, pomalo, kvare štandovi sa kotlovinom i kokicama, ali shvatit ćete, bez novca se ništa nažalost ne može napraviti, baz obzira na silni entuzijazam. 

U nastavku, nakon ovog filmića, slijedi buket fotki, i još jedan filmić s dijelom noćne atmosfere, u doba kad svi pošteni građani spavaju. 

Pa da vidimo....



*isprike na kvaliteti slike i zvuka. Kamerman ,osim kaj snima fotoaparatom, ima i više od nekoliko piva u dupetu.

....istovremeno s feštom iza škole, ispred se održava tradicionalni malonogometni turnir. Ove godine je čak pobijedila ekipa iz kvarta, mislim po prvi puta u povijesti (ili drugi nek se ne ljute dečki nogometaši).


Detalj s turnira


Prije podne, plesne skupine (ak' pitate gdje su plesačice - to je zato kaj lete gore desno)


Još malo letača (ne 'ko Manga ali...)

nastavak slijedi....

lostways @ 15:12 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

...jooj, uh, mhm, ahhh pa opet jao. To su prevladavajuće riječi jutros. Ako ne riječi, a onda zvukovi koje ispuštam u nepravilnim intervalima. Nakon dva dana pijančevanja u kvartu, morav se vratiti svakodnevnim obavezama. Jedna riječ.
U ž a s. 
Dijelić atmosfere pokušati ću prenjeti i ovdje. Futur. Bliski, ali ipak futur.
Za sada samo.....jaao.

lostways @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008

link: Dan Zapruđa(Zapruđe uživo 2008)

Kako je post s tim naslovom otišao prema dolje, zahvaljujući (ili krivnjom) naletima inspiracije, a tracker bilježi valjda 70% ulaza na blog danas s Google upita za dan zapruđe ili zapruđe uživo, postavih link za zainteresirane.  A sad dalje. (dolje)






Novac. Pokreće svijet. Mnogi će romantičari konstatirati kako nije najvažnija stvar na svijetu. Nije ako ga imaš. Ako ne, postaje to itekako. 
Ja često tvrdim, da je najvažnija stvar na svijetu ljubav. I jest. Kad imam punu tašku (kako za džep kažu novaljci). Kad je poluprazna (ili polupuna rekli bi optimisti) draga i ja se ljubavi usprkos, često pogledamo preko verbalnog nišana. Zašto mi novac uopće pao napamet? Hm, vjerojatno i zbog toga što je proteklih dana (ili iskrenije tjedana) na naša vrata pokucala gospođa Besparica. To je ona daleka rođakinja iz prošlosti. Danas je konačno otišla kući, kako narod kaže, svakog gosta za tri dana (konkretno tjedna) dosta. Sretno joj bilo, ne vratlia se dabogda. 

No, nije mi se bila namjera pofalit (jer i nije bogznakaj za falit se) nego mi neke misli proletješe glavom.

Odnos prema nofcu. Nikad nisam uspio sagraditi nešto pretjerano intiman odnos s tom najmaterijalnijom od materijalnih stvari u životu. Da li zbog spomenute gospođe iz prošlosti, ili zbog lakoće prikupljanja početkom devedesetih, kad sam započeo baviti samostalnim kolekcionarstvom, uzrokovane prirodom noćnog konobarskog posla u Lapidariju, kojem su zajedno sa zaposlenicima cvale ruže u obliku buntova tadašnjih HRD-ova (hrvatskih dinara). Zapravo, nikad te praktićne komade kvalitetnog tiskanog papira nisam naučio pretjerano cjeniti. Pretjerane poštivatelje subjekta ovog posta, mnogi nazivaju škrcima.

Moj  je način života obilježen brzim protokom novca. Koliko zaradim, toliko i potrošim. Ponekad i koju Kunu više od toga. Promptno. Ponekad kupim nešto, tješeći se pritom, kako je riječ o ulaganju (stan, kaić....), a ponekad spiskam uludo (skijanje, plovidba, putovanja, druženja....)

Netko će reći da je to neodgovorno (prema kome?), netko će se složit samnom. Ali ćemu služi novac, ako ne da ga se troši. Burzovni mešetari, klimat će glavama i mrmljati nešto u ulaganju i oplođivanju. OK, ako ga ima toliko da i dalje mogu po starom. Bankari će zagovarati štednju. Hm...nemam vremena. Racionalni će govoriti o životnom ili mirovinskom osiguranju, poštivatelji će biti skloniji slaganju hrpica i valjda pod okriljem mraka neprekidnom prebrojavanju. 

Da li ću se zbog ovih riječi lupati po glavi, kad budem nemoćan i star....vidjećemo (kako 'ko, zlobno će on). Ali ja ću i dalje po svom. Kupiti malenom igračku, platiti mu engleski i nogomet (plivanje, tenis... i tako do beskraja), bez obzira na rast noge neću kupit  kineske tenke što se raspadnu nakon samo tri, četiri dobivena žulja. Radije ću dati 200 više pa nek mu noga u finoj koži stoluje. Plovit' ću, putovat, popit piće s prijateljima. Dok mogu. Kad neću....vidjet ću.

I za kraj još jedna misao, ili bolje rečeno dvojba. Da li je za svoje dijete bolje ulaganje kupovina stana u Zagrebu, na kredit na 25 godina, kojim jedan stan kupiš njemu (njoj), još jedan nekom Fritzu, Hansu ili Giovanniu iz domaće banke, ili nasuprot tome, rezerviranje stanovite svote za školarinu u nekoj malo boljoj stranoj školi (studiju, točnije)?

I na kraju ovog radnog tjedna, uspješnog ili ne, uz želje za ugodno proveden lijepovremenski vikend, pozdravljam vas uz staru narodnu izreku: jebeš novce, čuvaj zdravlje!
lostways @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Umro je čovjek koji je obilježio domaću glazbenu scenu proteklih desetljeća, ali ne kao glazbenik, nego kao kroničar svih relevantnih zbivanja na pop-rock sceni. Na neki način i kao kreator glazbenog ukusa generacija 70-ih pa na dalje.

Čuven je njegov intro koncertima u legendarnom Kulušiću i Lapu, pa dolje možete poslušati jedan takav primjer najave genijalnog banda Le Cinema. (kao i cijelu stvar, preradu Sheena is a Punk Rocker u originalu od Ramonesa)


lostways @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Opet ja. Jučer popodne, sve su pripreme završene. Zato me danas boli glava. Samo ukratko:

Sviraju redom:

Subota:
15:45   Swaster - klinci 5.6. i 7. razred osnovnjaka a prže rokaču k' vel'ki
16:10   Vanja Lisak i gosti (Zdenka Kovačićek, Višnja Korbar, Robert Marinić....)
17:15   Gold Diggers
17:50   Big Nose
18:40   Pjer Žardin i Psi od slame
19:20   Songkillers
20:45   Žan i Mazguni

Nedjelja:
16:35   Something Wicked
17:00   Vjenci - zapružanski gitaristički virtuoz(i)
17:30   Fila - stigao iz Švedske posebno za ovu priliku
18:00   Fishyfish
18:35   Bendover
19:10   Moonshine
20:00   Raštimane gitare
20:45   Soul Train Musicmachine.

UPDATE: Dakle, uvažih bolegrov zahtjev, pa evo i satnice.

Još dvije tri o pivi. Kvaliteta pive bila uobičajena, rekao bih, ali problemi nastanu vezano za kvantitetu.
lostways @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 8, 2008



lostways @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Kroz prozor mi dopiru zvukovi Jimijevog Purple Haze. Nije da mi pomaže u koncentraciji, ali svakako fantastična promjena u glazbenom ukusu mojih susjeda. Inače me u prijepodnevnim satima ometa Cica Prepelica pomješana s mirisom zapaljene mješavine što sadrži THC.
Kud je to otišlo....napuše se i slušaju cajke.....

lostways @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Hadeze je krenuo u ofenzivu. Ja joj pridružih redni broj 8. Da li zato što je posljednja partizanska koju nađoh nosila redni broj 7 (Drvar), ili nasumce nije važno.

Masovnim desantom, koordiniranim sa preciznom artiljerijskom pripremom, bez pomoći devastiranog zrakoplovstva, a planova pomršenih  prodajom jedine podmornice, napadnut je Željko Maybach Kerum. Kao i ostali, socijalno neosjetljivi poslodavci. Nakon miljuna ispucanih floskula,  masovno upotrebljene demagogije, očekivala se laka pobjeda....

I opet će naš skromni predsjednik vlade, čuven po svojoj točnosti, odlučno zatražiti od kapitalista da urede socijalnu politiku u Hrvata. Dakle, umjesto da stečenu dobit, u privatnim tvrtkama, koriste na način koji to žele (što je njihovo legitimno, rekao bih i temeljno pravo) trebali bi je dijeliti s blagajnicama i skladištarima. Kako bi ovi bili sretni.

Naravno, zakone koji bi trebali štititi radnike, nije potebno mijenjati, kao niti kontrolirati provedbu, kakvih-takvih, ali postojećih. Dakle, socijalna politika, začeta novom ofenzivom, trebala bi se temeljiti na moralnoj savjesti vlasnika tvrtki koji su do svojeg kapitala došli na nadasve legalan način. I moralan posebice. 

Ironiju na stranu. Koji još kreten misli, da se prava radnika u nekoj državi reguliraju pozivom na savjest vlasnika kapitala. Doktore Ivo! - za to postoje zakoni. Koje predlaže vlada, donosi parlament poznat kao Hrvatski Sabor. Pravni sustav, osigurava njihovu provedbu, odnosno sankcionira devijacije.
Međutim, kako se postojeći zakoni ne provode, među ostalim jer bi i sam strateg ove osme ili koje bilo druge ofenzive, našao na udaru pravosuđa (koje jednako ne funkcionira), tako je preostalo mazanje očiju javnosti, socijalno osjetljive na prekopavanje kontejnera, fingiranim sukobom s vlasnicima krupnog kapitala.

Ova je ofenziva, na neki način i kontraofenziva na debilanu sindikata koji su se, eto genijalno, dosjetili, organizirati referendum za smanjenje zastupničkih plaća što će kao za posljedicu imati svehrvatsko blagostanje.

Koliko je moralna nabavka jahti i helikoptera, istovremeno sa krepavanjem radnika u tim kompanijama na ili ispod egzistencijalnog minimuma, jasno je i čobanu Jozi s Dinare. Ali vlada nije tu da brine o moralu, već o zakonima odnosno pravosuđu o njihovoj provedbi.

Kako bi se iskoristili i najsitniji elementi populističke demagogije, u igru je vraćeni i Gojko Umalosveti Šušak. Višeznačno preminuli (politički i stvarno) bivši ministar obrane, sveprisutan u raspravama na haškom sudu, vraćen je čarobnim štapićem u politički život. Intimni prijatelj dragog mrtvaca, jedan drugi doktor, Andrija Želiobihbitipredjednikrepublike Hebrang, ustreptalim ga je glasom rehabilitirao  na patetičnoj komemoraciji.

...međutim, dobro ukopan neprijatelj se ne povlaći ni za metar. Učvrstio je svoje linije i ne pada mu na pamet žrtvovati Maybacha ili megajahtu, kako bi se povukao na rezervne položaje. Uzvraća hrabro, i odlučno. Posluje po zakonu. Točka. Kakav je zakon, to nije njegov problem već je to problem genijalnog stratega demagoške ofenzive.

Kako će završiti bitka, još je nemoguće (šatro) predvidjeti. Uglavnom... pješadija, žrtvovana kao topovsko meso, predvođena elitnim jedinicama penzionera, jurišnicima iz redova mladeži i proleterskim brigadama nezaposlenih junaka, pada kao snoplje, slijepo i odano vjerujući doktoru strategije i teatrologije, sveudilj zaokružujući ime njegovo na listićima, prije nego li će ih u kartonsku kutiju s prorezom na vrhu ubaciti.

E pa neka im.

lostways @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 7, 2008
...novina kojim nekog treba lupiti po glavi. Studente? Primorca? Nas ostale?

Studenti su se odlučili za prosvjed, svim ispunjenim zahtjevima usprkos? Netko je tu blesav. Ili netko laže. Ili oboje.

Kako bilo. Ja sam za bunt. I to po onom principu iz vica kojeg kao ni jednog drugog ne znam ispričati (napisati još manje). Ali poanta je da je Ivica (ili neki drugi lik iz viceva) nakon, naizgled bez veze ,dobivenih batina, a nakon upita tati zašto, dobiva odgovor da ako nije ništa skrivio, sasvim sigurno hoće. Kao predujam valjda.

Kakve to ima veze sa studentskim prosvjedima? Nikakve. Osim što je ova vlada zajebala sve što se zajebati dalo, sasvim sigurno će to raditi i u budućnosti. Tako da svake batine koje popije, zaslužila je. Pa ovi prosvjedi nisu avans. Nego kamata.

Tom analogijom, usporedba s vicem kojeg nisam ispričao,, promašena je. Kao i cijeli ovaj post.

Jedina svjetla točka ovog teksta su .... prosvjedi. 

lostways @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008
UPDATE:
Radi se o bandu po imenu CINKUŠI. Nisu cigani, niti imaju ikakve veze s njima. Sviraju uglavnom prerade zagorskih napjeva, nekako u punk stilu i meni su fantastični. Slučajno ili ne, jedan od svirača je i moj bratić (ponosno će on). Preporučam klik na gore zažućen link, jer radi se o jednoj vrlo kreativnoj skupini. Crtani film SILENCIJUM nagrađen je i na dva međunarodna festivala. Rađen je po Krležinim motivima, odnosno tekstu, a ova je stvar svojevrsni soundtrack. Više o crtiću: CIGANJSKA
Ako ste u prilici, svakako ih treba poslušati uživo....jer dečki (i jedna cura) rade pravi dernek :)
lostways @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare

Podsjetio me grozni svojim postom na film iz naslova. Tko nije, svakako neka ga pokuša nabaviti i pogledati. Ja bih rekao remek-djelo.


(klik za više)

lostways @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Ne odoljeh znatiželji pa pogledah članak o Story red carpetu (ili kako se ta manifestacija već zove...)

Osim što za veliku većinu "celebrity" likova nemam pojma tko su, nemam pojma ni koji je povod. OK, pročitao sam da je riječ o rođendanu te "pomozibože" tiskovine. Pa cajke, tv voditelji, pokoji sportaš, nešto transvestita i notorna Lana Klingor (tko ili što je ta uopće po zanimanju i otkud medijski interes za nju? - vidjeh je svojedobno u nekom trgovačkom centru...neugledno, sitno ajd', neću reć' grdo, ali u najmanju ruku ne-zgodno stvorenje bez profesije????)  dolaze crvenim tepihom u muzej na medijski popraćen superparty? U iznajmljenim limuzinama i odjeći. Ono, kad već nemamo Oscar, bar da imamo crveni tepih.....Majko majčice. Neću se čuditi medijskom interesu, jer eto, i ja tome pridajem pozornost u svojem skromnom medijskom prostoru. Ali koristim priliku, podrignuti se. Glasno.

lostways @ 12:52 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

 Gerhard Danke Deutschland Schroeder, posipa se pepelom u interview-u datom ruskoj novinskoj agenciji čije dijelove prenosi INDEX.hr. Priznaje da je priznanje Kosova bilo preuranjeno odnosno pogrešno. Hm?! Kad se pogleda s koje pozicije danas govori taj uvaženi njemački političar (sada biznismen), sve postaje puno jasnije. Predsjednik, ali ne kao nedavno njemačke vlade, nego naftnog konzorcija koji upravlja naftovodom, sasvim pragmatično podilazi ruskoj vladi. Time neizravno, potvrđuje rusku moć, temeljenu na prirodnim rezervama plina, kao i europsku ovisnost o istim. Kada vijest analiziramo i postavimo je u domaći kontekst, postavlja se pitanje, da li je zaista u ovakvom globalno-političkom trenutku, pragmatično strogo svrstavanje malene Hrvatske (koja vjerojatno ima višestruko manji godišnji proračun od polugodišnjeg profita spomenutog konzorcija) na jednu stranu. Tu ponajprije mislim na već proslavljeni ulazak u NATO . Odgovor na to pitanje nećemo dobiti od dr. Ive, kao ni od njegovog ministra Jadokovića. Oni su svoje rekli.

A mi?

lostways @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare



Zaista?

lostways @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008



...hm....fali mi još samo 10 centimetara....




jooj kak se volimo!


lostways @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Citat izdvojen iz članka na Index.hr:

"Kao najveće uspjehe u svojoj gradonačelničkoj karijeri nabraja pomak koji se vidi na gospodarskom, urbanističkom, obrazovnom i socijalnom planu: "Taj preporod koji je iz dana u dan realnost, mene veseli". Ima još, kaže, stvari za pospremiti (podvukao lostways), ali će mu, poziva građane, još četiri godine mandata biti dostatne da "popegla i dovrši sve projekte koje je počeo".

Tako zbori mudri Milan.

Eto, dajte čovjeku priliku da dovrši "projekte" i u džepove svoje, kao i suradnika svojih, pospremi perje do samog vrha. Za to mu treba još samo 4 godine. Simpatičan čovjek, duša. I vrlo sposoban. Ja taj novac ne bi zaradio još dva života, a on za "samo još" četiri ljeta.

lostways @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Ili, back to reality. Vikend iako produžen - prekratak. Vožnja od 5 sati za pišljivih 220 km - katafastro. Kapela kako - tako, pred Karlovcem, na nadvožnjaku stop. Nikako. Nakon 3 km u sat i pol, ponovno nekako, pa pred N.P. Lučko kako - tako. Uglavnom, u krevetu sam bio u 1:30. Na nogama ponovo u 6:45. Kako se osjećam? Usrano. Toliko o punjenju baterija.

Vikend uobičajeno. Četvrtak ujutro kava u Lisa (dakle, birtija s zove Liso, ali Novaljci upotrebljavaju nešto drugačiji padež, pa ga i ja prihvatio). Nakon treće kava, piva. Nakon treće pive, trava(rica). Nakon treće travarice - opet piva. I tako do pol pet. Krevet. Glavobolja. Neofen. Druženje kod prijatelja...opet piva2

Petak. Kaić. Šparoge. Bicikl. Roštilj kod prijatelja. A gdje je tu piva pobogu!? Pored roštilja :)

Subota. Kaić. Križica. Parangal. Tramuntana2. Panula. Ništa. Parangal. Ajde fala Bogu nešto.







Nedjelja. Kava u Lisa. Piva. Bicikl. Kaić. Opet ništa. Nevoljko spremanje stvari. Sjedenje u autu 5 sati. (muzika na Otvorenom za 5). Baterije napunjene?

Ajde ipak malo....





lostways @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare