zagrebačka trilogija
Blog - lipanj 2007
srijeda, lipanj 27, 2007
MORRIS AND HIS WIFE ESTHER WENT TO THE STATE FAIR EVERY YEAR.
EVERY YEAR, MORRIS WOULD SAY, "ESTHER, I'D LIKE TO RIDE IN THAT HELICOPTER."
ESTHER ALWAYS REPLIED, " I KNOW MORRIS, BUT THAT HELICOPTER RIDE IS 50 DOLLARS AND 50 DOLLARS IS 50 DOLLARS."
A FEW YEARS LATER, ESTHER AND MORRIS WENT TO THE FAIR.
MORRIS SAID, “ESTHER, I'M 85 YEARS OLD. IF I DON'T RIDE THAT HELICOPTER NOW, I MIGHT NEVER GET ANOTHER CHANCE."
ESTHER REPLIED, "MORRIS, THAT HELICOPTER RIDE IS 50 DOLLARS AND 50 DOLLARS IS 50 DOLLARS."
THE PILOT OVERHEARD THE COUPLE. HE SAID, "FOLKS, I'LL MAKE YOU DEAL. I'LL TAKE THE BOTH OF YOU FOR A RIDE. IF YOU CAN STAY QUIET FOR THE ENTIRE RIDE AND NOT SAY A WORD, I WON'T CHARGE YOU, BUT IF YOU SAY ONE WORD, IT'S 50 DOLLARS."
MORRIS AND ESTHER AGREED -- AND UP THEY WENT.
THE PILOT DID ALL KINDS OF FANCY MANEUVERS. BUT NOT A WORD WAS HEARD.
HE DID HIS DAREDEVIL TRICKS OVER AND OVER AGAIN, BUT STILL NOT A WORD.
WHEN THEY LANDED, THE PILOT TURNED TO MORRIS. HE SAID, "BY GOLLY, I DID EVERYTHING I COULD TO GET YOU TO YELL OUT, BUT YOU DIDN'T. I'M IMPRESSED!"
MORRIS REPLIED, "WELL, I WAS GOING TO SAY SOMETHING WHEN ESTHER FELL OUT, BUT 50 DOLLARS IS 50 DOLLARS!"
lostways @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Uhvatih malo vremena pa da ne duljim...
Nažalost, kako je i vidljivo, nisam na jedrilici negdje na putu prema Veneciji, na kraju je presudio razlog koji me najmanje mučio - poslovne obaveze. Nema veze, život ide dalje, bit' će još prilika. Zato sam iskoristio vikend za uživanje u svom Kaiću. 
Kako smo isplovili tek u subotu popodne (draga je morala porediti apartman koji rentamo jer su stigli prijatelji iz Italije, ja sam morao montirati novi luster i odštopati sudoper), krenuli smo prema Jakišnici odnosno prema braku ponad. Tamo spustili parangal, uhvatio nas mrak. Putem smo se kupali nekoliko puta, fishfinder je pokazivao gotovo nevjerovatnu temperaturu mora od 26,5 C. Obzirom na 35+ C na suncu, jest nekakvo osvježenje, ali ne bogzna kakvo. Ulov nije bio senzacionalan iako nas je maška od 2,5 kile prilično razveselila, a i osigurala nam sutrašnji obed. Za večeru dva veća arbuna, pašteta će ostati neotvorena! U Jakišnici (ubav porat), skuhali smo lešadu, pa iako baš nisam neki ljubitelj arbuna, obzirom na njihovu svježinu, bila je izvrsna. Ujutro smo popili kavu u restu "Sidro" uz samu đigu, sladoled za kapetana i krenuli put Oliba. More nas je mazilo, pa smo plovili po umalo bonaci, i putem se kupali. Ne volim baš plivati nad 100 metara dubine, ali osvježenje je neophodno. Prije 11, stigli smo na sjevernu puntu tog dragulja i usidrili u plitkoj, pješčanoj vali Draga. Ako raj ima svoju vizualizaciju, sasvim sigurno je blizu Drage. Plitka, prostrana, pješčana vala, zagrljena crnikom i borom. Kao u amfiteatru, pred nama pogled na Morovnik, Ilovik, u daljini Lošinj i Cres. 
Nakon kupanca (kapetan nije izlazio iz mora), malo smo ogladnili pa smo krenuli u akciju. Jura je uvijek capo od provište pa je tako bilo i ovaj put.
JURA U AKCIJI

Zadatak: gregada od maške.
Kako su me prijatelji od mora naučili guliti mašku (praktični ispit je bio u prosincu na kostelju od ca 7-8 kg), uz pomoć tri uzdužna reza i savinutih kliješta, brzo sam je pripremio za lonac u društvu svadljivih galebova i predosadnih osa. Nevjerojatno je da galeb proguta maškinu kožu (iako ako je sama koža baš i nije oduševljen, ali ako na njoj ostane i komadić mesa - gulp i gotovo). Maški su u loncu društvo pravili samo netom (jučer) iskopana kapula i kumir iz našeg vrta. Tu moram primjetiti da je mladi, novaljski kumpir više nego senzacionalan, pa neoguljen, samo opran, narezan na velike komade (četvrtine) i pofrigan u maslinovom ulju, pored pomidora (iz istog vrta) prelivenog s maslinovim uljem i dva, tri listića bosiljka, predstavlja moju omiljenu ljetnu hranu.
Fromula: kumpir, maška, malo kapule, lovor i ruzmarin.
Rezultat: - dolje!

Nakon zaslužene sieste (ili fjake), još malo osvježenja, krećemo prema brakovima sjeveroistočno od Morovnika. Na prvom, razočarenje. Ni uz najveći trud, ne možemo naći mjesto gdje bi potopili palingar, sve je zapasno mrižama.  Barem neka utjeha, sve su mriže uredno obilježene, čak na senjalima piše i ragistracija broda (ZD ...nešto). Ono malo tramuntane potpuno pada i svuda oko nas je ulje. Krećemo dalje, 2,3 milje prema zapadu još je jedan obećavajući brak. Tamo nije kamen već pijesak, ali šta je, tu je.  Nemamo večeru pa i nemamo nekog izbora. Svježa, ali usoljena srdela iz Paga (koju smo kupili prije isplovljanja) još se drži fantastično. Ma i ja bi se polakomio, di neće riba. Nažalost, to se za sipice nebi moglo reći, smrde kao sto vragova, pa odustajemo od kombiniranja ješke, sipice vraćamo posjedonu (odnosno strvinarima pod njegovom zaštitom). Potapamo parangal, i odlazimo na Silbu na kupanac kako bi ubili vrijeme. Putem, upadamo u jato širuna, spuštamo panulu, grizu kao ludi. Zaustavljamo se na broju deset,  biće dosta za friganje (ne pretjerivat...) Poslije kupanja, a malo smo pretjerali pa će nas ulovit mrak, hitamo po palingar. Uzbuđenje počinje odmah. Na prvoj udici (od 50) do kavicala, grug, a doli još u bistrom moru na red čekaju još dva. Pa maška, pa još maška, pa jednu stvarno malu vraćamo u more, pa šempjer, pa još jedan, evo ga i veliki ranj.....oprez, kapetan u kabinu, mi na gavone, režem pramu, OK u ciglju je, idemo dalje. Umalo na svakoj udici riba. Evo i ražica, Jura već kalkulira s večerom. Stvarno je teško odlučiti što spremiti. Umorni, ali prezadovoljni uuplovljamo u Olib i tamo nam dragi prijatelj, iz kafića GROBAK izlazi u susret, pa sprema ulov u frižider. Nažalost, obzirom na mrak, fotke naše male gozbe u predivnom olipskom mandraču nisu uspjele, ali reći ću samo ovo: šempjer, raža. Lešo, i s krumpirom. M LJ A C.
Ujutro, kavica, kupanje, i nazad u Novalju.
Mislim da kapetanov osmjeh govori sve:


lostways @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 26, 2007
...je bio više nego predivan...žurim  natrag na posao (back to reality ), pa imam vremena samo ovo.

Plodovi predivnog braka ponad Oliba....



Ostale fotke, mali putopis i posjet prijateljima - popodne...

lostways @ 08:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 21, 2007
još jedna iz prošle sezone sa lijepim željama za budućnost...



lostways @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Jučer navečer, zvao me bratić, (koji je by the way isto kao i ja zaljubljenik u more i sve vezano uz to + biciklizam koji mene baš ne pali), nudi mi san snova. Pol noći nisam spavao od bezbrojnih kombinacija. I još uvijek nisam odlučio, a moram. Dakle, zadatak je prebaciti Salonu 37 iz Kremika u Veneciju, dva dana čekati tamo da završi regata, pa nazad. Standardno, svi troškovi plaćeni, organizacija, bla, bla. San. Čak se poklapa i termin boravka u Veneciji s mojim koncertom u Udinama, samo bi se trebao transferirati od Venecije do Udina u četvrtak navečer, i poslije koncerta nazad. ALI... jebene poslovne obaveze kao i odvojenost od miša i njegove mame (cijela priča traje 10-ak + dana), me sputavaju. Uz to, frend koji bi mi trebao pomoći, a i društva radi, nikako ne može (opet usrani posao). Draga nema godišnjeg, pa moram sam. Lud sam, išao bi radije no išta, a opet...Ne znam...
Vidjećemo kako će završiti... Ako tu osvanu fotke iz Venecije znači da sam poludio. Ako ne....još jedan nedosanjani san....

lostways @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 19, 2007
Danas sam klinca odveo u vrtić po poslijednji put ove školske godine. To mi baš i ne odgovara, ali obećao sam mu jučer kad sam ga budio. Obećanja se ispunjavaju, pogotovo sinu starom 5 godina.
Ove me vrućine u Zagrebu ubijaju pa sam odlučio uzeti godišnji. Od sutra do slijedeće srijede. Zakaj? - pomogao je malo i ovaj nadolazeći produženi vikend. Koncentracija za šljaku - nikakva. Vriejme je za odmor. U normalnim okolnostima, maleni bi ostao u Novalji, do jeseni, ali imamo nekakav pregled na Šalati, stalno kašljuca. Naručili smo se još u travnju (živjelo naše zdravstvo!), pa idemo to odraditi. Dakle, u slijedeći četvrtak je, ujutro pregled malenog, a popodne krećemo u Udine na koncert RHCP. Veselim se tome. Jako. Malo mi kvari doživljaj to kaj ću morati poslije koncerta voziti nazad doma, pa neću moći popiti koju pivicu više (što mi izoštruje čula), ali kaj je tu je. Ajd' da i koncert doživim na "suho". Valjda prvi put. 
Kak' je vruće.....valjda ću preživit'....
lostways @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007
Kaj reć'? Nažalost, nisam stigao obići sve prijatelje, već samo površno. Tjedan došao kraju, sumiramo napravljeno. OK - ovaj je bio uspješan, neki su se poslovi primakli kraju, neki novi su se pojavili , pakiramo kovčege i get out of town...
Dosta se kroz postove provlačio Feral, to je i zaslužio, neću sad duljit i ja o tome (to je već stara tema) komentirao sam kaj o tome mislim kod strica...
Jučer sam bio i površan svjedok jednom ružnom događaju iz crne kronike, naime, iz auta, s autoputa sam vidio strganu lokomotivu oštećenu u srazu s kamionom, neposredno poslije nesreće. Nisam znao kaj se dogodilo dok nisam čuo na radiju. Pa sam se zamislio...
Svaki dan kad izađeš iz stana, može bit' onaj zadnji. Baš evo onaj kamion koji ću preteć' za 30 sekundi, možda mu pukne guma i zgnječi me (to mi padne na pamet dok jurim 180 po autoputu i na kraju ravne šniter vidim kamkas, usporio sam bogme). I...jesam li sve poduzeo da, ako se ne vratim doma, ne ostavim nered. Katastrofa. Nisam poljubio sina,  nisam platio Diners, niko na svijetu ne zna moje planove, obveze (u poslovnom smislu) ,nisam popravio vražji vodokotlić, gaće su mi poderane - kaj ak me kao leša ubace u dnevnik na prvu vijest?...
Glupo? - da, ali kaj su sve to dvoje ljudi trebali jučer obavit, jesu li poljubili djecu.... Užas...
Crno, bljak.
Ajmo dalje...14.6. ako se ne varam, kraj je lovostaja na zubaca. Pa se nadam omasti brk uskoro jednim. Fali mi to carsko meso od jesenas... samo kao podsjetnik na prošlu (prekrasnu) sezonu...


Svima ugodan vikend, uhvatite sunce, vjetar, ma .....carpe diem!
lostways @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007
...u Zagrebu. Za izbjegavati u širokom luku. I baš me danas spopale obveze vezane uz ministarstvo zdravstva. Karton usran. Tata izlazi iz bolnice, (zarazne, na Mirogojskoj), žena odlazi na isto mjesto. Naravno, ne ide u jednom šusu pa sam do sada (a od 8) vozio na relaciji N.Zagreb, - Mirogojska pa natrag i opet. Nedokućiva mi je enigma, kako to da promet koji je u Zagrebu katastrofa, ali ipak nekako funkcionira po suhom vremenu, nakon tri, ajde dobro, četiri kapi kiše kolabira. Sve se zakrči, ali ne vidim ni krepite tramvaje, ni prometne nesreće, samo se učetverostruči broj automobila i svi stoje. Da se razumijemo, i tramvaji su krcati i najčešće stoje. Valjda su svi komotni, ili nemaju kišobrane pa pokušavaju autom doći na zadanu destinaciju, ali doslovno, parkirati vjerojatno u ured ili eventualno pored blagajne dućana. I o tome bi duboko-more mogla napisati koju....
lostways @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007

U srijedu navečer, stvari su bile spremne, većina njih već u autu, po pedeseti put rekli smo da nosimo samo „najnužnije“, ali prtljažnik puca po šavovima i bez garderobe, koja je istinabog, stala u jednu torbu (prvi put). Obzirom da je check in u 11h u Malom Lošinju, a trajekt iz Valbiske u 9.15 ili 10.30, krenut nam je najkasnije u 6, kako bi uhvatili ovaj prvi i isplovili prije podneva. Nisam mogao zaspati, što od uzbuđenja, što od užasne hunjavice koja me napala jutros. Vjerojatno je pripomoglo (hunjavici) i previše ispijenih piva u utorak navečer, no problem sam odlučio riješiti na meni svojstven način. Overdose sa C vitaminom, Clarinase (nije reklama, ali ti su pilsevi provjereno čarobni u borbi protiv hunjavice), Lupocet, Neofen i možda sam još nekaj izostavio. Ako mi želudac ne kolabira i ne završim na ispumpavanju od tableta, ujutro bi trebao biti barem toliko OK da doguram do Lošinja i ukracam se na brod. Poslije – lako ćemo.

Uspjeli smo krenuti u 6.30 i tih pola sata, djelomično sam uspio nadoknaditi paklenskom jurnjavom po autoputu, koji je na moje čuđenje bio krcat. Očekivao sam egzodus iz Zagreba u srijedu navečer, ali eto, ipak se dio njih evakuira i na sam dan praznika. U Valbisku smo stigli točno pola sata prije ukrcaja, tako da sam uspio još popiti kavu i amaro. Na recepciju marine, stigli smo točno u 11.00, usprkos građevincima koji su temeljito prekopali cestu od Osora do Malog Lošinja. Tamo nas je dočekalo neugodno iznenađenje, tražili su još 100 € za čišćenje i nekakve usrane takse, iako smo bili uvjereni da smo već sve platili. Provjerom ponude, ustanovili smo, nažalost da su oni u pravu pa istovarili još i tu jednu zelenu novčanicu.

Jedrilica je skoro nova, na brojilu radnih sati motora piše 42 radna sata. Taman  su napravili 1. servis i sve bi trebalo biti savršeno. Osim što pada kiša i nema vjetra. Nema veze. Ukrcavamo onih pola tone opreme (od čega 48 piva naspram 2 litre soka od jabuke, oko kojih smo u sukobu sa ženskim dijelom posade još od jučer) i krećemo.

Nekako paralelno s Boca Falsa otvaramo i prvu pivicu, nazdravljamo sretnom početku i lagano, po bonaci klizimo prema van iz lošinjske luke.

Odluka je pala da krećemo prema Susku gdje ćemo i prenočiti. Tamošnje pošte su nam u prošlosti donijele puno veselja, pa odlučujemo tamo i popuniti zalihe ribom, jer osim pića i konzervi druge hrane i nemamo. Malo smo zabrinuti, jer parangale još nikad nismo spuštali s jedrilicom, ali lude i hrabre prati sreća, pa smo s 2 puta 25 udica izvadili pet krasnih molova (bacili smo malo preduboko, ali eto...) i jednog gruga od ca 2 kila. I eto nam brudeta za sutra. Nije teško zamisliti presmješnu scenu vađenja parangala s jedrilicom od 10,5 metara. Ali, uspjelo je i to. Sidrili smo u Boku, jer je u poratu, oko 20 sati kad smo optimistički htjeli vezati, bilo nagurano valjda 10 jedrilica. Zato nas je opet nagradilo pa smo na sidru (!) na raka izvadili hobotnicu od kile, kile i po, i malenog arbunića – porcijaša. Arbun će sutra u brudet, a za većeru hoba na gulaš (izum mojeg Jure) koja onako malo šarf, na kraju dana uz blago ljuljuškanje krijepi dušu i tijelo. Čaša plavca i nesvjestica. Prvi je dan završio onako kako smo mogli samo sanjat'. Pa smo i sanjali.



 
SUSAK SA SIDRA U BOKU.




 

MORE I JATO UŠATA POD JEDRILICOM U ZORU

Ujutro, dok su cure i kapetan spavali, Jura i ja smo veslali gumenjakom po kruh i na kavicu. Tu me dočekalo iznenađenje. Iz birtije me netko zaziva prezimenom. U Susku, u pol sedam ujutro. Upitnik. Naprežem oči, vidim lika koji me zove, ali iskreno nemam pojma ko je. Približavam se i čujem, odi u k... kaj si ćorav, to sam ja ... Jebate, frend iz osnovnjaka, nikakve veze taj s morem, a još manje sa Suskom nema, popizdio, ostavio sve, kupio ruševan kućerak, uredio ga pa sad tu živi. Završilo je naravno, tako da smo morali zaliti taj slučajan susret i već oko 9 sam bio poprilično veseo, kako se to i može biti nakon tri-četiri ispijena piva prije doručka. Prekinuo nas je (srećom) mobitel, zovu cure, da kaj smo ih tu ostavili k'o taoce u sred mora. Veslanje, nazad (jedva, jedvice) pa uplovljavanje u porat koji je srećom već ispražnjen od sinoćnje gužve. Uplovljavanje sam izveo primjerno, pivicama natašte usprkos. Mala šetnjica po UPTOWN (ma kako to smiješno zvučalo), za vrijeme koje su se mama i kapetan kupali u pješčaniku (po čemu je Susak i čuven). Ja sam se radije kupao odmah po ustajanju na sidru, čemu nema ravnog.


Plan je bio jedrenje, ali sve je izgledalo kao da od toga neće biti ništa. Isplovili smo, dakle iz Suska prema Unijama, polako, i na nekih pola milje od porata, uz vjetar možda 4-5 čvorova, uspio sam isforsirati Juru na dizanje jedara. Obavili smo to sjajno, samo je još falilo malo forze. I onda, kao da me dragi onaj koji nas čuva čuo, vjetar je stao dizati. Sve do 20-ak čvorova. Adrenalin je proradio, jedra se napunila, impression se nagnuo...i sa nekih 6 do najviše 7 čvorova brzine bordižavali smo valjda tri-četri sata do Unija. Osmijehe na našim licima, nisam slikao, ali vrlo ih je lako zamisliti.

Došli smo do Maračola, ali tamo je bila užasna gužva, više od pola bova popunjeno. To se nikako nije uklapalo s našim konceptom noćenja, pa smo jakom maestralu usprkos, riskirali i odlučili noćiti u Unijama. Tamo je jedina zaštita od maestrala 90-metarski mol, od kojeg je 40 metara rezervirano za vapor (dva puta dnevno) i katamaran, a kod pete plitko i rezervirano za lokalne kaiće. Ako nema mjesta, plovit ćemo natrag u Maraćol noću. Pa što?! Cure su malo gunđale zbog sigurnosti, ali ipak je prevladala želja za iskrcavanjem. I, kao i od početka đite, sreća nas je pratila. Na samom dnu mola, tik uz lokalne kaiće, a između bokom vezane ribarice, malo mjesta za privez krmom. U peljaru piše da dno baš i ne drži sidro (pjesak-šljunak), ali tu smo dosta zaštićeni i očekujemo pad maestrala. Tako kažu i ribari, a barba koji je prihvatio cime uvjerava nas u isto. Predivno. Komadić raja na zemlji (moru). Predivno, slikovito, agresivnom civilizacijom netaknuto selo, prigrlilo nas je objeručke. Kapetan se usput dohvatio komadića mesa, jer mu je mama u restoranu kupila bečki. Iskreno, riba je predivna, ali koje dijete ne voli više komadić pohanog od svježeg mola na lešo. Ma, i koliko je samo energije potrošio bezbrojnim ulascima iz kabine u kokpit i obratno, na provu s krme pa nazad, zaslužio je. Mi smo večerali savršen brudet, iz lonca mojeg Jure, još mi je taj divan okus mora u mislima.

Usput, drugim roditeljima, nikad, ali nikad ne ostavljate klinca doma u ovakvim prilikama. Vodite ga sa sobom, pričajte mu izmišljene ili stvarne priče koje otoci i more pričaju nama, a njihova će sreća biti veća nagrada od ono malo dodatnog napora koji njihova prisutnost na brodu zahtijeva. Dajte im lakše zadatke, (tipa donesi vodu ili pivu iz frižidera, digni ili spusti bokobrane, zaveži (jednostavnije) čvorove i sl. 


Ili prepustite kormilo :) Sreća je beskrajna. (mršti se od sunca)



Jutro na Unijama.


Uplovljava vapor.

 

 

UPLOVLJAVA VAPOR


 

UNIJE S LIJEVE STRANE MOLA


 

UNIJE-DESNA STRANA (ribanje i ribarsko prigovaranje)


Svi mještani izlaze na mol, i naizgled pusto selo odjednom postaje užurbano i živo. Vesela strka, valiže se vuku na mol, malobrojni putnici se pozdravljaju. Ozalj, djeluje kao da je doplovio iz 1957 (vjerojatno i puno prije), no posada i ovi na molu su kao obitelj. Dodaju jedni drugima razne predmete i stvari, dvoje mlađih isstovaruju neke keramičke pločice, na krmi mornar u pjeni propele pokušava nešto s udicom, i za dvadesetak minuta, mol je prazan. Kao da ništa i nije bilo. Tračak strke, i nazad u mir. Oni ribari od sinoć, isplovili su oko 5 uri, na njihovo mjesto vezali su drugi. Kažu, iz Palmižane su. Najednom, s pete mola, jedan po jedan dolaze ljudi, kupuju ribu, vidi se poznaju se. U trenu, mol postaje ribarnica, ribari svakog ko kupuje ribu, ponude bevandom. Neki prihvate, većina ne. Ipak, sedam ujutro je. Nonica se ljuti, ušate neče zagrist njenu udicu, presite su kaže. Uzima onda tri – četiri mala moliće od ribara, kaže platiće poslije. Oni joj daju. Moja posada spava i propušta ove scene, nema tog teatra u svijetu koji može ovakovu predstavu napravit. A sve pred mojim kokpitom....

 



 

KAPETAN I NJEGOV BROD NA UNIJAMA

Konačno ustaju, odlazimo u selo u potragu za kruhom. Nalazimo pekaru iz snova, i bez obzira što „nismo zapisani“ ljubazna gospođa nam prodaje dvije štruce. Nadam se samo da netko zbog toga nije ostao bez kruha danas. Kapetanu sladoled u dućanu, koji me izgledom neopisivo podsjeća na onaj u Molatu. Kratka šetnja i par fotki u ovom famoznom ambijentu i idemo dalje. 

Oploviti Unije sa sjevera pa dolje prema Iloviku. Kupanje u uvali Skopalj na E strani Unija, koja je prazna, samo naša, more bistro i predivno. Ne mogu izdržati, kupam se i vičem od sreće. Oko nogu nam plivaju ušate i salpe. Malo zloćesto, ali jednu vadim s malo starog kruha na tunji, i evo marende iz snova za Kapetana. Malo maslinovog ulja, malo se jela može usporediti s tim doživljajem. Iz mora u lonac. Nadao sam se komadiću, ali Kapetan i mama nisu ostavili ni za mačke.


Dižemo opet jedra i mučimo po umalo bonaci prema Srakanima.  Nakon pola sata mučenja, spuštamo jedra i nastavljamo polako s motorom. Ubrzo, s lijeva uočavamo jato dobrih prijatelja (dupina) kako se hrane; gasimo motor, pa opet dižemo glavno jedro kako ih ne bi uznemiravali, a i nadamo se da nam možda priđu. Prezauzeti su jatom plavice pa nas ne primjećuju i mi nastavljamo dalje. Pokušavam ih uhvatiti u fotku ali su prebrzi .

 




VELE SRAKANE, E strana – PRISTAN 


E tek je ovo mjesto slika. Ostalo u prošlosti koja je nažalost i uzela danak. Cimu nam prihvaća čovjek na molu, govori nekakvu mješavinu talijanskog i engleskog. Naravno, amerikanac. Doznajemo da je rođen tu, a žena mu na Susku. Moja draga je živjela u NY godinu dana, kod tete iz Novalje, Tamo upoznala neku Mariju sa Suska, pita za nju, žena nažalost umrla. Na kraju, ovi poznaju od moje drage tetu, znaju i Loredanu(?), ma i taj NY je selo. Čavrljamo, i upućuju nas u zadnju kuću po odličan sir. Sir nam ne treba, ali svejedno idemo u šetnju do tamo. Slike su predivne i govore više od riječi.



KAPETAN I KORMILAR NA V. SRAKANIMA (kapetan malo umoran)



 KAPETAN S MAMOM...


I KAPETAN S KORMILAROM (i Beck's-om)


Toliko za danas. Moram malo i raditi, sutra nastavak, Ilovik, kupanje u vali Artatori, check out i senzacionalna večera u „Nadi „ u Vrbniku.....

lostways @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
...radnog tjedna nikad ne može biti sjajan. Ali ovaj spada u one iz pakla. Vratili smo se sinoć oko ponoći, a već jutros od pol osam,  telefon me napao nemilice. Dojmove s plovidbe još nismo uspjeli ni srediti, a već mi se čini da smo plovili prije 24 godine, a ne sata.  Jedini je problem (ne baš jedini, ali užasan) što sam se tako isključio ovih nekoliko dana da ne znam otkud početi. "Srećom", svakih 10 sekundi mi zvoni mobitel pa me podsjeti.
Uglavnom, kako uhvatim koju minutu odmora od posla, tako ću napisati par riječi o prošlom vikendu (koji je pak bio iz Raja), pa kad dovršim i aploudati (iskr. od upload) ;)
lostways @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007

Ovaj vikend sam uhvatio i malo vremena za zabavu pa sam odlučio složiti jedan CD sa muzikom za plovidbu. Iako je činjenica da tijekom plovidbe baš i ne trebam muziku (jer je sam plovidba glazba za sebe) zgodno je ponekad, na sidru, uz čašicu vina i prigušeno svijetlo plinske svjetiljke, imati tihu zvučnu kulisu. Pa sam krenuo ripati stvari iz kućne audioteke. Prvo, tak rijetko imam vremena slušati CD-e, a da nisu puka kulisa (za što najčešće služi Radio 101), pa sam već i pozaboravljao kaj sve imam na stalku. Drugo, našao sam tako neke drage stvari, pa ću ih ovdje prokomentirati. Nasumce. Dylan, famozan album DESIRE na kojem se nalaze jedna od najljepših ljubavnih plesama uopće –SARA, i fenomenalna pustolovno-ljubavna priča ISIS (moj No1).

Moram malo copy – paste par strofa:

 

“I married isis on the fifth day of may,
But I could not hold on to her very long.
So I cut off my hair and I rode straight away
For the wild unknown country where I could not go wrong.

I came to a high place of darkness and light.
The dividing line ran through the center of town.
I hitched up my pony to a post on the right,
Went in to a laundry to wash my clothes down.

A man in the corner approached me for a match.
I knew right away he was not ordinary.
He said, are you lookin' for somethin' easy to catch?
I said, I got no money. he said, that ain't necessary.

We set out that night for the cold in the north.
I gave him my blanket, he gave me his word.
I said, where are we goin'? he said we'd be back by the fourth.
I said, that's the best news that I've ever heard.

I was thinkin' about turquoise, I was thinkin' about gold,
I was thinkin' about diamonds and the world's biggest necklace.
As we rode through the canyons, through the devilish cold,
I was thinkin' about isis, how she thought I was so reckless…..


 

Pa za kraj…

 

I broke into the tomb, but the casket was empty.
There was no jewels, no nothin', I felt I'd been had.
When I saw that my partner was just bein' friendly,
When I took up his offer I must-a been mad.

I picked up his body and I dragged him inside,
Threw him down in the hole and I put back the cover.
I said a quick prayer and I felt satisfied.
Then I rode back to find isis just to tell her I love her.

She was there in the meadow where the creek used to rise.
Blinded by sleep and in need of a bed,
I came in from the east with the sun in my eyes.
I cursed her one time then I rode on ahead.

She said, where ya been? I said, no place special.
She said, you look different. I said, well, I guess.
She said, you been gone. I said, that's only natural.
She said, you gonna stay. I said, if you want me to, yes.

Isis, oh, isis, you mystical child.
What drives me to you is what drives me insane.
I still can remember the way that you smiled
On the fifth day of may in the drizzlin' rain.”


 

Na ovom se albumu nalaze još i Hurricane, Joey, Oh Sister ... tako da je jedan od mojih omiljenih albuma, kako Dylanovih, tako i uopće.

 

Bowie; SPACE ODDITY, klincu sam preveo riječi, iako su dosta zbrkane, sad mu je to na prvom mjestu njegove top liste smijenilo BOULEVARD OF BROKEN DREAMS od Green Day, pa cijele dane pjevuši „ground control to major tom...“.

(I o tome bi se dalo napisat' cijeli post - pitanje glazbenog ukusa klinaca, narodnjaci i sl. Moj na primjer nema gdje čuti kuruzu, a kad će već biti u prilici, do tada će imati fino izbrušen ukus pa nekak ne vjerujem...Ipak, tko zna?)

Pa malo klasike, Jimi sa svojim PURPLE HAZE i ALL ALONG THE WACHTOWER, nevjerovatno je kako mi to ne može dosaditi, iako priznajem, moram biti malo u nekom euforičnom mood-u za to.  O Stonesima ne treba trošiti puno riječi, album Sticky Fingers, eventualno Jegger/Kraviz –eva GOD GAVE ME EVERYTHING, stvarno mu je dao. Pa red Stinga oliti Police, valjda najači sentiš IF I EVER LOSE MY FAITH IN YOU, malo brit rocka u vidu WONDERWALL Oasisa, pa novije Franz Ferdinanda i natrag na RHCP  od kojeg mi je teže izdvojiti jednu, dvije stvari iz opusa. Tu su, naravno i Floyd-i opet bez prave ideje kaj bi izdvojio ali, možda SHINE ON YOU CRAZY DIAMOND, u atmosferi prigušenog svjetla....malo predugo možda...može proć'. REDEMPTION  SONG legende Marleya, svakako.  Fleetwood Mac ulazi tu sa svojim GO YOUR OWN WAY, Eurythmics i MISSIONARY MAN, Blondie i HANGING ON THE TELEPHONE. Ramonesi, PET SEMETARY kratko i žestoko, pa malo Cockera kao apaurin. Clapton i LAYLA Unplugged, ne zaboraviti i Nirvanu SMELLS LIKE TENN SPIRIT. Doors-i bilo kaj s The Best of, iako je izbor pretežak, možda THE END ili ROADHOSE BLUES. Sad sam skužio da sam se malo zaletio pa sve ide na CD u mp3, sreća da sam kupil dobar uređaj za brod (ili ti, nisam šparao) pa može čitati i taj format...

Ima tu još svašta, The cult, The Cure, Franky Goes To..., B.B., Johny Lee Hooker, R.E.M. bla,bla,bla, ali da ne davim sad, i ovo je to much.

Zakaj niš od domaćeg? Ne znam, nisam imao inspiraciju, a iskreno i nemam baš preveliki izbor doma. To možda drugom prilikom....

lostways @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, lipanj 1, 2007
Došao je i taj petak (kod Vlatke za po lampi). Vratil sam se s puta jebeno nasekiran. Prvo, izbacio me iz takta bravar koji radi građevinske radove, ne zna pročitati tlocrt, ne zna mjeriti (kao da gleda u križ), ne traži pomoć jer njemu ne trebaju inžinjeri, pa na kraju traži da ga ja pokrijem kod investitora jer je ujebo 25 m3 betona. Po defaultu sam dobra osoba, nisam zlopamtilo, al sve ima svoje granice. Pa ga nisam pokrio. Jebi se kad si pametan. Drugo, sjedim tu za PC-em, u pravilu sam u ovo doba bar na naplatnim kućicama Lučko, kurs S. Ovaj vikend ništa od mora. Maleni u subotu na Velesajmu ima Olimpijadu sportskih vrtića, jako se tome veseli, pa ne mogu djetetu sje... veselje. Pa su me još ostali roditelji delegirali kao suport trenerici za vođenje grupe. To će, pak, reć da će svi sjedit s pivicom ili kavicom naoružani fotićima na tribini, a ja uz tetu hendlat sa skupinom četvero/peterogodišnjaka koji u pravilu kad im veliš desno odu lijevo. I obratno. Ma neka, to su sve roditeljske radosti. Obično nadrkanost ostajenjem u ovom tužnom gradu preko vikenda kompenziram dužim spavanjem, ali ovaj put se ni to neće desit, jer su početak zakazali u 9h.

Sad malo pozitive...

Slijedeći je četvrtak praznik, pa ćemo spojiti s vikendom, rentali smo jedrilicu na Lošinju (novi impression 344). Počelo je odbrojavanje. Samo da bude vrijeme...Drž'te fige!

Idem po malenog u vrtić, jako će se veselit, jer u pravilu po njega dolazi baka, mama i ja ne stignemo do 16. Pa ćemo u park. Tam sam nekak sretan kad ga gledam kak se igra s klincima. Makar, razmišljam kako će sve više i više u njegovom malom, sretnom životu značiti prijatelji, a sve manje tata. Ali nisam tužan ili ljubomoran. Samo malo sjetan. Niš, idem uloviti što više tog vremena, uživati u njegom tisuću puta dnevo taaata, taaata......

Javili mi upravo iz Austrije, da sam dobio još jedan veliki posao za jesen....Hurrra! Evo, izgleda da vikend i nije tako usran.

... još nekaj, stvarno imam problema s č i ć. Pa onda, koliko vremena potrošim na pisanje posta, toliko još na kontrolu, jer znam samo vizualno. A ne čujem razliku. I još ne pogodim baš sve. Blago moji dragim prijateljima s juga. Oni nemaju tih problema....

I na kraju, svima ugodan vikend, uživajte u slobodi...

lostways @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare