zagrebačka trilogija
Blog - lipanj 2010
četvrtak, lipanj 24, 2010
Prije n'o li odriješim cime, još dvije tri... (neće bit rime)
 
Sindikati spremni na borbu... dio je podugačkog naslova članka na index.hr - u koji se bavi analizom rezultata prikupljanja potpisa za famozni referendum. Spremni na borbu do poslijednje kapi  - gemišta, glasila bi moja verzija, ili još bolje, percepcija budućih aktivnosti. Da se razumijemo, stavih ja i svoj autogram, u paru sa upokojenim(?) JMBG-om, na onaj formular što mi ponuđen bio na štandu izgleda jednakog onom na kojem se prodaje jeftina kineska bižuterija ili domaći med, na primjer, naših vrijednih pčelara.
 
Dakle, potpisah ja referendumsku peticiju, ali kad bih rekao da apsolutno podržavam sindikate, ne bi bio sasvim iskren. Zakon o radu, gomila je dreka na papiru. Istina, zaposleni u javnim službama, zahvaljujući tim odredbama imaju kakvu-takvu garanciju zadržavanja radnog mjesta, zajamčenu božićnicu i regres, još kojekakava veća ili manja prava. Namjerno ne upotrijebih izraz  - radnici. No kaj ćemo s fakat radnicima (ili su i zaposlenici Agencije za usklađivanje promjena s propisima EU isto radnici?)? Ono malo kaj ih ostalo. Kaj je sa zaposlenima u privatnom sektoru, gdje vlada zakon tržišta (čitaj: divljeg zapada), odnosno činjenica koja govori o golemom broju nezaposlenih i frazi "ako ti ne valja daj otkaz, ima ih tisuće koji žele tvoje radno mjesto". Bez obzira kaj je mizerno plaćeno, kaj i ta mizerija kasni mjesec-dva, kaj te tjeraju da radiš prekovremeno (naravno besplatno), kaj te ne puštaju da iskoristiš ni zakonski minimum godišnjeg odmora, kaj bolovanje najčešće znači otkaz (kad ozdraviš), kaj ti tu mizeriju od plaće pod izlikom krize još smanje, iako gazda uredno plaća 2000 Eura ratu za leasing najnovijeg Q9, X6 ili kakvog drugog limenog čudovišta neizgovorivog imena, ratu kredita za gazdaričinu Toyotu, kćerkinog Peugota 309 cabrio, teniskog trenera za sinčića i kućnu pomoćnicu, vez i skipera u Ičičićima za kaić od 40 stopa (on je već otplaćen kompenzacijom s Agrokorom) i sl.
 
OK, sindikati se brinu o svojem članstvu. Ali tko se brine, ne o zaštiti prava (to čini zakon?!) radnika, već o provedbi Zakona o radu. Vlada? Opozicija? Poslodavci? Nije mi baš sasvim jasno vrijedi li Zakon o radu samo u javnim poduzećima i institucijama, ex državnim gigantima poput INA-e, Podravke, Plive ili vrijedi, na primjer, i u Štef instalacije d.o.o, Ante gradnja d.o.o. ili caffe baru "Rudeš", slastičarni "Hajduk" i Stipe trans d.o.o.
 
Hoće li rezultati Referenduma (namjerno velikim slovom) riješiti probleme i status šljakera prijavljenog na minimalac i na određeno vrijeme (tri po tri mjseca) u Jozo stolariji d.o.o? Zanima li odgovor na to pitanje šefove sindikata s golemim primanjima (reče jedna od njih kod Ace da ima 12 somova neto), zanima li članove vlade ili opozicijske političare, zanima li to ikoga uopće? Ili će ova sindikalna akcija rezultirati nesmanjenim pravima zaposlenika brojnih Agencija ili ostalih državnih neznam-čemu-služe institucija. Hoće li popraviti položaj obespravljenim medicinskim sestrama, učiteljima, vatrogascima... I na kraju, tko uopće plaća sve te socijalne privilegije? - ono malo preostalih radnika u proizvodnji, u privatnom sektoru čije će tvrtke Porezna uprava blokirati za 50-ak tisuća kuna poreznog duga, dok će nogometnim klubovima, pevecima, agrokorima i sličnima tolerirati milijarde pod izlikom socijalne osjetljivosti i očuvanju radnih mjesta, a zapravo pogodovati krupnom kapitalu odnosno njegovim vlasnicima, da bi onda licemjerno najavljivali (naravno, samo za potrebe krupih naslova s upitnikom na naslovnicama Jutarnjeg ili Večernjeg lista. O notornom Vjesniku da i ne govorim) na oporezivanje luksuzne imovine.
 
Gdje zapravo leži problem? Peticiju za raspisivanje referenduma potpisalo je 10-ak posto ukupnog biračkog tijela (kojeg paradoksalno, u Hrvatskoj ima više nego ukupnog stanovništva!!?), a 90 posto od tih 10, uključujući i mene, s razlogom isticanja neslaganja s ukupnom politikom vlade, a ne kao podršku sindikalnoj akciji zaštite postojećeg Zakona o radu.
 
Problem leži u činjenici da je opozicija nezainteresirana za očit potencijal nezadovoljnika, pa "pobunu" protiv pogubne pljačkaške politike vode sindikati (odnosno u sindikate uhljebljene vođe) umjesto onih koji bi to nezadovoljstvo uobličili u drastičnu promijenu smjera politike i spas onoga što se još spasiti da.
 
Ali ne, važnije su rasprave o završetku drugog svjetskog rata, koji je na ostatku planete činjenično završio 8. ili 9. svibnja 1945. dok u nas traje li traje. Nesumljivo, važniji je obračun Vlatke (nekad postojao u Sigetu grafit "vlatka pokosim te kurcom" - doslovno, ovo s drugim "o" u pogrdnoj riječi za muški spolni organ), Alke (ne sinjske, već autorice najstupidnijih tekstova u globalnoj povjesti pop glazbe, uz isprike obitelji Huljić), Dikana (moj je sin, prije seansi zbog lošeg "r" kod logopeda znao reći da je prodavačica  na blagajni , kad je osorna - nadikana), Dolly (ne klonirane ofce, nego obične - vulgaris) i ostalih likova i mediokriteta, kako bi notorni Zdravko Mamić, neznajući pravo značenje te riječi rekao, iz estradnog polusvijeta.
 
Ali ja, kao nepopravljivi optimist, vjerujem da će ova ultrasposobna vlada s bezgriješnom premijerkom na čelu (vidi feljton koji je donedavno izlazio u Večernjem), najzgodnijom maturanticom lipičke gimnazije, najboljom učenicom iste, legendarnom voditeljicom ultrapopularne radio emisije za izbjeglice (pardon, prognanike), Jadrankom ne-zovite-me-jaca-nego-ako-već-morate-jadra Kosor, kao Feniks, iz pepela uzdignuti hrvatsko posrnulo gospodarstvo. Procvjetat će tisuće cvijetova, golemi će tankeri kao s tekuće vrpce biti porivani u Kaštelanski zaljev, krepita Prvomajska će uskrsnuti, TPK izbacivati 100-tonske kotlove, tisuće kilometara aluminijslkih limova zagušit će promet u šibenskom kraju, OKI će Europu zalit u plastiku, TVIK-ovi će kninski vijci preplaviti planetu i stotine će tisuća turista iz svih, pa i najudaljenijih krajeva svjeta doći pogledati to gospodarsko čudo u kombinaciji s nevjerojatno najljepšim krajolicima i obalom na čitavom svijetu (i šire), a hrvatska će nogometna reprezentacija igrati u finalu svjetskog prvenstva (da bi se marketinški kopirajteri mogli ismijavati istočnim i zapadnim ex-yu susjedima). Stotine tisuća novih radnih mjesta, mora'će se popunjavati stranim radnicima, redom najkvalitetnijim, onima iz Njemačke (kako reče Andrija ne-lažem-samo-ponekad-ne-govorim-istinu Hebrang), dok će naši radnički, borački, estradno-umjetnički, braniteljski i politički veterani uživati na obali, pijuckajući koktele.
 
Samo da vlada više raspiše taj nesretni referendum...(evo ipak malo rime).
lostways @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 23, 2010
Jebote! Otkad je Mile ispušio predsjedničke izbore, k'o da je nest'o s lica zemlje. Da mi je znati, na koje je poslove preraspoređena horda novinara koja ga je dotad vjerno pratila preskačući lokve u Kozari putevima, grabe na brojnim gradskim gradilišitma, ozbiljno kimajući glavama odobravajući besmislice koje je izgovarao po dječjim vrtićima, parkovima i kvartovima ispijajući pritom hektolitre vode. Koga sad prate?
 
Milan više nikom nije zanimljiv? - šipak. Nego jebeni prešutni pakt između medija, hedezeja i esdepea funkcionira savršeno. Sad je befel - ne talasaj!
 
Zakaj? - zato kaj je došla sezona raskopavanja gradskih ulica pa će u talu s vjernim izvođačima svi pomalo omastit brk.
 
Prometni kolaps u golemoj palanci započinje za 3, 2, 1, sad!
 
Obilazne pravce i planove gradnje projektirali su pouzdani inžinjeri s Prometnog faksa - generacije '91. Sve redom rođeni i odrasli u svjetskim metropolama kao što su Ljubuški, Sinj, Žepće, gdje su i golemo iskustvo stekli.
 
E pa pravo je vrijeme za odjebat se odavde ...

 
 
lostways @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 16, 2010

Kako i priliči ovom dobu godine, zaprudje.hr je organiziralo team building, tijekom kojeg je planirano održavanje brain storminga za buduće manifestacije. Akcija je uspješno okončana, kao što dokazuje ovaj tekst, jer malo tko je ovom četvercu davao velike šanse za povratak s trodnevnog krstarenja olipskim akvatorijem. Oni koji su na kladionicama, za povratak iskusne posade ulagali s koeficijentom većim od 1.20, uhićeni su i sad se nalaze u RNS-u (remetinečki nogometni savez). Brainstorming, nažalost nije uspio, jer je oluja (storm) otpuhala mozgove (brain), a zbog dobrobiti psihičkog stanja članova tima, možda bi pametnije bilo organizirati team demolishing.

plan đite

klik na svaku fotku, uvećava je.

Kako bilo, evo kratkog izvještaja:
 

Isplovčljavanje

Nakon opskrbe dovoljnom količinom Cedevite, soka od brusnice i bio jogurta, isplovili smo iz Novalje na Pagu u petak poslijepodne mega jahtom "Kaić".
Jahta "Kaić"
Željena destinacija bila je uvala Slatinica na Olibu, gdje smo planirali uhvatiti ribu za gradele, međutim relativno jako jugo, natjeralo nas je na promjenu plana pa smo se skrasili u vali Draga, na istom otoku. Tamo smo i spustili parangale. Ulov nismo fotografirali jer je riba bila tak dugačka da nije stala u kadar fotoaparata, a bilo nam je bedasto fotografirati samo riblje oko koje bi eventualno u kadar stalo, jer ono ionako ne dokazuje ništa. Toliko o ribičkim... Tamo nas je dočekao i kraj dana.
Ozren Suton
Prespavali smo u olipskom poratu, koji nismo slikali, kao ni aktivnosti vezane uz provođenje večeri u Milivojevom kafiću Grobak, jer ova internet stranica nema ograničenja pristupa maloljenicima, a poznati smo kao revnosni poštivatelji svih zakonskih propisa. Nakon što nas je ranom zorom probudio motor katamarana uvezanog u oplipskom poratu i najezda komaraca ne viđena još od zapruđanske ekspedicije Prašume Amazone 1954. isplovili smo prema Dragoj kako bi podignuli sinoć potopljen parangal.
Raj
Putem smo pristali na trenutak osvježenja u obližnju uvalicu a Deni je po izlasku iz kabine, pogledavši uokolo upitao (a zaspao je u poratu koji se sad ne vidi): "Gdje smo? - u raju?" A iznad je i mala ilustracija. U istoj uvalici, spazili smo i neidentificirano endemsko stvorenje...
Tarba u moru
Ovaj put ribe nismo fotografirali jer se nismo sjetili, pa nam morate (ili ne) vjerovati na riječ, tri jumbo fratra, jedna solidna podlanica i nešto, više nego, solidnih arbuna. Vratili smo se u olipski porat, gdje smo nastavili sa ispijanjem kava, rakija i demontažom keramičkih pločica u sanitarnom čvoru Grobaka. Milivoj nas je ispratio bocom prvorazredne travarice koja nažalost nije doživjela povratak u kontinentalni dio Zapruđa.
Krenuli smo na mjesto kontemplacije,
Tarba viva mexico
krenuli smo prema Grebenima.
Grebeni
Usprkos relativno lošim vremenskim uvjetima, a zahvaljujući dobroj opremljenosti gorivom proizvedenim u Zagrebačkoj pivovari, njegovoj poslovičnoj kvaliteti kao i ledu, doniranim na Olibu, u frižideru, položili smo još parangala na negostoljubivoj sjevernoj punti Grebena. Trebali smo još dvije ozbiljne ribe kako bi imali dovoljnu količinu za gradele koje su nas spremno čekale kod pridruženih članova Švita i Žareta na Silbi.
ješkoanje
Od neugodnog juga, zaklonili smo se u uvali Sv. Ante na Silbi, gdje smo se i osvježili.
Sv. Ante
Temeljito.
Sv. Ante2
Nakon osvježenja, uslijedila je akademska analiza učinaka krstarenja, i po promjeni smjera vjetra, kao i njegovog slabljenja, uputili smo se po parangale, gdje su naša očekivanja i ispunjena.
U sigurnim rukama
U silbansku lučicu Tratica, uplovili smo s rekordnim vremenom, trebalo nam je naime samo pola sata kako bi se vezali na potpuno prazan mol. Tamo su nas već čekali pridruženi članovi i nakon čišćenja ribe, večera je mogla biti spremljena. Događaji koji slijede, neće biti opisani, opet iz istog razloga, a to je mogućnost pristupa ovim stranicama od strane djece i žena.
Dorucak
Nakon doručka, neki su se morali još malo odmoriti.
Odmor ratnika
Još smo se malo okupali...
Kupanac
...i kako svemu lijepom jednom dođe kraj, tako i našem malom krstarenju.
odlazak
Pa vas pozdravlja more i jedna - bitva.
bitva
I da! - kako Zapruđe nosimo posvuda sa sobom, tako smo i ovaj put u njemu uživali!
lostways @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 2, 2010
Probudim se. Kiša. Šljiva. Idem spat. Kaj je ovo?
lostways @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare