zagrebačka trilogija
Blog - srpanj 2008
četvrtak, srpanj 31, 2008
Za naše istočne susjede svašta možemo reći, da su ovakvi ili onakvi, ali da su duhoviti, to je neosporivo.


Za one mlađe, koji nisu ispravak zadaćnice morali pisati na ćirilici, evo i prijevoda:
JOŠ UVIJEK PUŠITE? VIDIMO SE USKORO.
lostways @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

Posjetio sam jučer popodne, Klovićeve dvore na gornjem gradu, gdje je postavljena retrospektiva velike slikarice Slave Raškaj. U tijeku su posljednji dani te izložbe (do 3.8.), pa tko nije, neka svakako požuri razgledati atraktivne akvarele i pastele, te nesretne djevojke. 

Rođena je gluho-nijema, 1877 u Ozlju, školovala se u Beču i kod Bele Čikoša. Umrla je u psihijatrijskoj bolnici u Stenjevcu 1906. Zanimljivo je da je velika većina izloženih djela baš u vlasništvu te ustanove. Da ne kopiram, više o liku i djelu na Wikipediji.



Izložba je postavljena vrlo korektno, uz objašnjenje i opis djela na panoima prema odjelcima izložbe tako da je moguće, prije razgledavanja, pročitati ponešto o onom što ćete vidjeti. Najviše su me se dojmili njeni akvarali, gdje sitnim, a preciznim razlikama nijansi, dočarava svoj svjet boja, cvijeća i pejsaža. Najčuvenija slika, autoportret, iako malog formata, najbolji je dokaz tvrdnji da su njezini akvareli najviši domet akvarelnog slikarstva u nas, na prelazu 19. u 20 stoljeće.

 





lostways @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008

Pošto sam već praktički otišao (kasnim u polasku barem jedan sat), a očekuje me pakleni dan, ovo je kao mantra neka....

Inače, za stvar sam duboko emotivno vezan..... naime, tamo negdje ranih osamdesetih, kao klinac koji je tek zakoračivao u pubertet, ljetovao sam na Silbi, u nekom ferijalnom odmaralištu. Svaku je večer bila čaga. S ovom stvari je redovito završavala, i uz taktove sentiša, u zagrljaju ljetne ljubavi, povlačili bi se na spavanje.....

Ne moram puno dužiti, pa objašnjavat što znače te ljetne ljubavi, prva zaljubljivanja, patetični i tragični rastanci.... Iako sam mislio tada, da srce tu tugu izdržati neće, danas, imena tim ljubavima više ne pamtim.... Ostala je samo muzika....


 


još neke nezaboravne stvari tog zaboravljenog banda:
Stari grad
Lile su kiše
Piši mi


lostways @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 28, 2008

Dok Zvonko Bušić čeka hrvatske dokumente kako bi se uputio u rodnu(?) Goricu, Radovan Karadžić alias DDD, čeka avionsku kartu za Haag. Tamo će se zadržati stanovito vrijeme, očekujući društvo notornog Ratka Mladića. Ante heroj a ne zločinac, čeka kraj suđenja, rekao bih, u smirenoj, pomalo zaboravljenoj atmosferi. Nije atmosfera zaboravljena, nego on. Što je možda i bolje za njega. Materijala je dosta za "obračune" svjetonazorno suprostavljenih forumaša i blogera. Ajme, o čemu li će se diskutirati kad svi sudski predmeti što korijene vuku iz balkanskih ranih devedesetih budu ad acta. Nazad na blajburško polje valjda.....

Lijepa naša, utonut će u ljetni mir. Meterorolozi predviđaju stabilno i vruće vrijeme. Ljeto. Što se mene tiče, ovo ljeto će ostati (ne)zapamćeno po lošem tajmingu dovršetka radova. Dok se golema većina Hrvata sprema za završni čin odmora i lješkarenja, dobro skrivena u hladu, planirajući Zrće, Carpe Diem, ili samo neki skriveni, medijski neeksponirani kutak predivnog Jadrana, poduzetnici i (ex) sportaši u pratnji (ex) manekenki, krstare od Hvara do Paklenjaka (eventualno Visa) svojim predimenzioniranim plovećim čudovištima (dok bi im za spomenutu đitu bila dovoljna i kakva pasarica Kvarnerplastike), stilisti se spremaju za konačni obračun. Marko Grubnić je izložio svoje predivno žensko tijelo pogledu svekolike javnosti, na što su ostali stilisti naprosto popizdili. Pa su za žrtvu uzeli Žeru koji je poslijednji put kosu oprao dok je dojč marka bila 7. Kakva ekipa!

Ja ću, kako stvari sada stoje, đite do Molata i Ista, Ilovika i Suska, Silbe, Oliba i Premude zamijeniti prašnjavim gradilištima, mazohistički uporno putujući vikendima u Novalju. Nema veze, plovit ćemo po buri i neveri, kada iz novoisporučenih dimnjaka zakulja dim.

Kad već spomenuh Novalju, nakon dugih godina, dao sam se nagovoriti (zahvaljujući vjerojatno i povelikom broju promila) i otić na Zrće. Prošetali smo "sodomom i gomorom", i tamo zaista nema ničeg što bi me natjeralo da u slijedećih pet godina posjetim to mjesto. Kolone poprilično pijanih maladaca beskrajno bauljaju od Papaye do Kalypsa i nazad, primjetih da su grupe uglavnom istospolne. Zabilježih i par kadrova mobitelom pa da to podijelim s vama.

 

 
Motiv je naziv kluba, a ne plesačica u transu :)


 Prethodna fotka je snimljena na ovoj terasi u pozadini, a ovi čelavci nisu kakvi celebrity mafijaši nego moji vrlo dobroćudni, skromni (iako malo krupni- šifra ex rukometaši) i veseli frendovi.



I za kraj, pogled s terase na Zrće. Toliko o Zrću.

Imam i još jednu fotku, koja me jaaaaaako raznježi svaki put kad je pogledam. Radi se o mojoj Mrvici, i njenom potomstvu. Fotki, mislim ne treba nikakav komentar.

 

lostways @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008

Riccardo Ricco pokušao je eskivirati doping kontrolu na Tour de France. Nije uspio. Izbacilo ga iz utrke. Na ovogodišnjoj utrci "Giro d'Italia" bio je drugi. Viceprvak. Postigao je cilj. Kojim sredstvima? - Nedozvoljenim. Da li je Riccardo doprvak te utrke? - Nije. Da li je njegovo dijelo herojsko, ili je samo uhvaćeni lopov?

Zvonko Bušić, pokušao je oteti (i uspio) avion u SAD, i iz njega bacati letke s promocijom hrvatske samostalnosti (u čemu nije uspio). Pritom je u subway postavio bombu, koja je usmrtila jednog policajca, a teško ozlijedila drugog. Cilj je bio častan. Svijetu ukazati na nepravdu koju trpi Hrvatska unutar SFR Jugoslavije. Sredstvo je bilo ilegalno i usrano. Da li je njegovo djelo (i žrtva u trajanju 32 godine) bilo herojsko? - Nije. Njegovo je djelo usrani teroristički čin.

Svi znamo i u velikoj većini ne podržavamo postupanje američke politike u Iraku. Da li je kamion bomba na Bagdadskoj tržnici, koja pobije desetke nedužnih civila herojski čin i ispravno sredstvo za postizanje u krajnosti pozitivnog čina, a to je povlačenje američke vojske iz te napačene zemlje? - Nije. To je suludi, teroristički čin, za koji ni ekstremni (a koliko-toliko civilizirani) protivnici američke politike ne mogu naći opravdanje. Bez obzira na to kakva ta politika bila, i do koje mjere provocirala takav vid otpora.

Partizanski način ratovanja, netko će komentirati gornja dva pasusa, opravdava svako sredstvo u postizanju cilja. Da li su i "naši" partizani tim slijedom bili teroristi? U mjeri dok su u zrak dizali njemačke štabove - nisu. Ali kad bi zapalili neko selo (bez obzira na oružani angažman muškaraca iz istog, na bilo kojoj suprostavljenoj strani) - jesu.

Cilj, ma kako bio važan i nedostižan, ne opravdava svako sredstvo. Banalizirano, ali ako nalazimo opravdanje za Bušića, Ricca ili kakvog palestinskog bombaša samoubojice, istim slijedom nalazimo i opravdanje za razbojnika u kladionici. I njegov je cilj možda plemenit. Treba novac, a ne može ga zaraditi drugačije do udarcem u glavu, nesretne zaposlenice kladionice, kundakom pištolja.

Pridavanje prevelike pozornosti povratku Z.B. u Hrvatsku, samo je nepotrebno provociranje javnosti senzibilizirane na novovjeke civilizacijske vrijednosti. Gdje cilj, ma kako velik bio, ne opravdava sredstva bez ikakvog kriterija i obzira prema tuđim životima.

Pozitivno u svemu, je marginalni odaziv redom gubitnika na dočeku na zagrebačkom aerodromu. Upravo su oni, grupa u koju pripada Zvonko Bušić. Nes(p)retni borci za Hrvatsku. Osim što su neki od njih umjesto 32 godine, na svojoj borbi zaradili upravo toliki iznos u konvertibinim valutama.

P.S.
I još nešto (ne)vezano(?) za temu. Jučer sam malo preletio forum, aktualne teme vezane uz uhičenje srpskog zločinca. Pa je tako jedan postavljeni topic usporedba s Koradeom(?), a drugi neka rasprava na temu "OK Karađić, a gdje je Mladić". Taj je prostor krcat kompletnim idiotizmom, prostačenjem, izljevima srpskih provokacija, kao i "uataškim" odgovorima. Pa ako je već potrebno te teme na forumu održavati (ja zaista podržavam slobodu pisane riječi), a ono u najmanju ruku, trebalo bi pažljivo nadgledati raspravu i ukloniti debile koji veličaju, bilo srpskog zločinca (kaže jedan forumaš da je ovaj bio uljuđen), bilo fašističke metode obračuna s njim(a). 

Pa kad je već taj poticatelj masovnog ubojstva, uklonjen iz javnog života, prosim lepo, uklonite iz našeg virtualnog života i njegove fanove. Kao i fanove Maxa Luburića.


lostways @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008

Zapravo bi iza svakog slova u naslovu trebala stajati točka. Tko se ne sjeća moćne asocijacije za pomoć pri nabrajanju susjeda bivše države na satu osmoškolskog zemljopisa ili "času političkog vaspitanja" u JNA. Bugarska, Rumunjska, Italija, Grčka, Austrija, Mađarska i Albanija. Brigama, Jugoslavija je bila okružena brigama. Na stranu idiotska paranoična asociacija, u skladu s Titovom, "Spremajmo se, kao da će sutra biti rat, i radimo, kao da će  vječito biti mir " (ili tako nekako), s kojom opet u skladu, na karaulama razasutim po najgorim vukojebinama uvijek vladala neka napetost.

Kao nekom ironijom, Hrvatska nakon osamostaljenja, isto okružena brigama. Bez asocijativnog značenja. Doduše nešto manje njih, ali opet. Sve se nekako iskristaliziralo, čak i brige s istoka, pa se knjiga svela na jednu riječ. Sloveniju. 

Po isteku mandata slovenskog predsjedanja Unijom, na površinu pomalo isplivaju činjenice o tijeku pregovora. Nije mi cilj, ovdje prepričavati članak s indexa, već samo naglasiti jednu činjenicu, pa prenosim mali dio:

"I vladajući i oporba napominju da nije važno koliko se točno pregovaračkih poglavlja otvara, nego koja će se otvoriti pa i zatvoriti u pregovorima s EU."

Krivo! Nije važno koliko će poglavlja zatvoriti, nego kakav će biti ishod pregovora. Odnosno kojim će zaključcima pregovori biti okončani. Da li će hrvatska vlada, predvođena premijerom i beskrajno talentiranim tu čapter ministrom Jandrokovićem, poslušno kimati glavom pod uzdignutim europskim prstom, kao što je to učinila s nesretnim ZERP-om, ili će činiti ono, što zaista riječ PREGOVARANJE znači. Ne znam zašto, ali bojim se da će činiti ono prvo. Zapravo znam, ali vam neću reć, jer je prosto.


Iako ja spadam više u one (euro)skeptične, nego euroforične, sustav prilagodbe hrvatskog društva i zakonodavstva onom europskom, držim dobrom stvari. Međutim, pristupanje toj paradržavnoj tvorevini, (pogotovo po "ispregovaranim ala ZERP uvjetima) ne smatram imalo korisnim za našu malu i specifičnu domovinu. Ma što dr. Ivo trubio o tome (I njegov brat također). Tako i pregovori, ma koliko besmisleni bili dok se ne verificira "Lisabonski sporazum", mogu Hrvatsku voditi u pravom smjeru. U smjeru uređivanja zakonodavstva i odnosa s članicama, odnosno Unijom kao jedinkom. Tada će biti i manje "briga", ali samo u slučaju da vlada zaista pregovara i iz pregovora izvuče najviše moguće koristi.

Kako iskreno sumnjam da će se to dogoditi, zahvaljujući i famoznoj "petoj brzini", cijenu "pregovora", bez obzira na ishod (kao članica Unije ili ne) plaćati će mnoge generacije nakon isteka dr. Ivinog mandata.

lostways @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 23, 2008

U kroničnom nedostatku vremena, samo kratka crtica, i pohvala savjesnom susjedu.

Ispod moje zgrade u Utrinama, s jedne je strane prokleto prometna Kombolova, a s druge, veliki travnjak. Kao i s boka. Taj je travnjak minsko polje, i njemu prilaza nema. Naime, vrlo je popularno šetalište kućnih ljubimaca (čitaj pasa). Naravno, ja nemam apsolutno ništa protiv pasa, dapače, volim ih. Ali je činjenica, da moj šestogodišnji sin ne kenja po  travnjacima. Kada bi se to i desilo, slučajni bi prolaznik, s punim pravom, gunđao nešto o zarazama i higijeni. Pa kad se mojem anđelu prikenja, a to u pravilu prijavi u zadnjem času, trčimo u potrazi za kafićem ili kakvim drugim prikladnim mjestom. Ponekad ne stignemo, pa to moramo obaviti u prirodi. Ako se radi o paškom kamenjaru, ionako zasranom od ovaca, eventualno ćemo na drek baciti kamen. Ako se pak radi o gradskom parku, pokupit ćemo govno, pa ga zamotati u najlon i baciti u smeće.

Vlasnici pasa, koji svoje ljubimce šeću u Kombolovoj, to ne čine. Nego pesi kenjaju svuda naokolo po travnjaku, a šanse da, kada hodate po travnjaku, stanete u pseći drek su blizu 90%. Tako redovito, barem jednom tjedno, čistim svoje, ili mojeg malenog tenisice od dreka. 

Za razliku, danas primjetih susjeda, vlasnika predivnog crnog labradora, kojem nažalost ne znam ime, ali znam da živi u mojoj zgradi, kako papirnatom maramicom skuplja drek s travnjaka, zamotava u najlon vrećicu, i baca u smeće.

Postupak traje točno 30 sekundi, i žalosno je u cijeloj priči, da ja pišem post o jed(i)nom koji to čini, a ne o jed(i)nom koji ne. Dakle uz ponovljene pohvale savjesnom, urbanom gospodinu, pozdravljam vas uz prigodni VAU VAU.

(i idem oprat đonove od dreka u  koji nagazih)

lostways @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, srpanj 18, 2008

Kristo Laptalo osuđen je u Grčkoj na 14 godina zatvora. Pavlu Srugaru, generalu jugoslavenske vojske, haški je sud kaznu od 8 godina robije, dosuđenu za neselektivno granatiranje grada pod zaštitom UNESCO-a, i stradavanje civila, smanjio je za pola godine, zbog lošeg zdravstvenog stanja. Spomenuti general, u sudskoj je proceduri, iako nevezanoj s kapetanovom, i u golemom nesrazmjeru dosuđenih kazni, imao ogromnu prednost. Nije ga zastupala, kao svjedok obrane, Dubravka Šuica, gradonačelnica Grada.

Šalu na stranu, jer presuda od 14 godina nije nimalo duhovita. Nakon što su se u javnosti izredali svi pozvani i nepozvani političari, vapeći za pravdom, zaklinjući se u kapetanovu nevinost, osuđujući grčko pravosuđe, oglasila se i hrvatska policija, hladnim priopćenjem da je Laptalo bio predmet istrage, i to gle čuda, zbog krijumčarenja droge. Kakvu sad sliku izaziva angažman dične gradonačelnice i svekolike hrvatske diplomacije? Ili je Šuica, posvađana s lokalnom policijskom upravom, pa se nije konzultirala prije nego li će svjedočiti o časti i nevinosti osumnjičenog (sad već osuđenog).

Površno prateći taj slučaj, u uho su mi uvijek upadali (da sam gledao, vjerojatno bi mi upadali u oko) argumenti o nevinosti kapetana Kriste. On je časan čovjek, te divan otac, te bi svaki Dubrovčanin stavio ruku u vatru za njega, predivna obitelj i tako dalje. Niti jednog argumenta vezanog za optužbe. Obrana temeljena na takvim argumentima, jasno je svakoj kumici na placu, unaprijed je osuđena na propast. 

Koliko god pravna procedura grčkih vlasti izgledala "ćelavo", mislim pritom na godinu dana pritvora za nekoliko sati suđenja (za razliku kod nas, kratkotrajni ili nikakav pritvor, pa desetljeće suđenja gdje osuđenik po objavi presude nestane...), nigdje nisam pročitao kakav drugi argument osim one o pozitivnim karakternim osobinama kapetana LAptala. U koje ne sumnjam, kao uostalom ni sud, vjerujem. Zašto je nezamislivo da čovjek s obitelji, ugledan u lokalnoj zajednici, ne počini kazneno djelo. Ne poznajete li najmanje jednog takvog u svojim lokalnim zajednicama? Da li krijumčar kokaina mora izgledati kao Al Pacino (Tony Montana) u legendarnom Scarfaceu?

I dalje, ne znam da li je Kristo Laptalo krijumčar kokaina ili nije. Sud ga je osudio na strogu kaznu, i to je činjenica. Ostao je žalbeni postupak, nije li i haški sud (istina nakon 7 godina) oslobodio generala Blaškića? Ono što sam želio naglasiti, je diletantski pristup i angažman, hrvatske diplomacije, pojačana gradonačelnicom Dubrovnika i sindikatom pomoraca. Iako je isti angažman neupitno legalan, pitanje je samo koliko je koristan i poželjan, u tako "sumnjivim okolnostima" i na tako diletantski način. No čemu se čuditi, kad znamo i za ostale bisere hrvatskih institucija. Njihovo bi nabrajanje, zahtjevalo poduži post, pa ću se stoga ovdje suzdržati.

Hrvatska policija, uspjela je pobijediti mračne kriminalne sile, pa uhititi dvojicu osumnjičenih za napad na Igora Rađenovića. Kako sam o tome slučaju više puta pisao, bilo bi nepravedno sada ignorirati tu činjenicu. Ali... (jebeni ali, uvijek u nas neki ali!). Jedan od dvoje uhićenih, već je privođen zbog istog slučaja neposredno nakon događaja  i pušten. Policija očajnički traži materijalne dokaze, prekopavajući pritom agrikulturne investicije našeg milog gradonačelnika diljem Koturaške ulice. Osumnjičeni su priznali. Ali nisu odali mjesto skrivanja palice (koja je valjda materijalni dokaz). Zakaj mi tu nekaj smrdi? Čini mi se, ili se varam, da će priznanje pred sudom povuć, ili će motiv premlačivanja postati sukob u prometu prije 7 godina. Pa su ovi valjda, čučali sve to vrijeme u grmu pored zgrade u Travnom, kako bi se osvetili za Rađenovićevo ostajanje u križanju Vlaške i Bauerove (tamo je i pokojni krimić Tachi prostrijelo vozača, tako da se radi o ozbiljnoj provokaciji na "opasnom" križanju). 

Iako želim vjerovati da neće biti ovako kako sam predvidio, stvari za sada stoje ovako. Navodno je jedan od dvojice spreman na suradnju, ali nisam siguran da će ta suradnja dogurati do suda. Živi bili pa vidjeli....

I još je jedna tema na koju bi se osvrnuo, ali to ću prepustiti majstoru, najrelevantnijem kojeg poznajem. Radi se o rezultatima istrage o rušenju transportnog helikoptera. Kriv je netko drugi. Nikako oni.  Koji bi trebali odgovarati. Najbolje mjesto za informiranje o toj temi je zasigurno blog mojeg prijatelja 012station, gdje možete pročitati komentar rezultata istrage.   

U svim pravosuđima, osim u našem, kako smo se uvijerili postoji zapovjedna odgovornost. Dok naše pravosuđe, i mi zajedno s njim, ne shvatimo da je to pravna činjenica i alat za održavanje hijerarhijskog reda u društvu, biti će nam tako kako jest. Kapetan Kristo, mislim da je shvatio. Kada će i da li će i ministar Rončević, vidjet ćemo. 

UPDATE:
Kako sam na radiju čuo vijest da je MUP demantirao vijest o istrazi protiv kapetana Laptala, red je da uz ispriku to učinim i ja. Tako dio posta koji se odnosi na to pada u vodu.
 

U ostalim stvarima nisam promijenio svoje mišljenje. Zapovjedna odgovornost je naslov posta, i na kraju krajeva, čovjek je po njoj i osuđen. Meni je apsolutno jasno da kapetan ne može znati što se sve nalazi unutar golemog teretnog broda, ali jednako tako, očigledno postoji zakon po kojem mora. I ako jest, kako uvaženi komentator vrabac kaže, neupitna karakterna i moralna ispravnost kapetana Laptala olakšavajuća okolnost, očigledno je da nije bila dovoljna. 

I ja se nadam, da nevin čovjek ne može sjediti u zatvoru. Iako je povijest često pokazala drugačije.

O institucijama koje bi trebale obavljati svoj posao, ne samo u ovom slučaju, neću u ovom dodatku potrošiti ni slova.

lostways @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 14, 2008

Središnja tema u jednom od dva vodeća tiskana medija u Hrvata, je tema iz naslova posta, druga osnivanje stranke branitelja (koju pak svrstavam u red informacija iz sezone zimnice). Kako ne mogu odoljeti izazovu, prvo osvrt na ovu drugu. Pa kaže, brand nove stranke, biti će pjevač lakoglazbenih nota, stanoviti MPT, čiji nastupi počinju već čuvenim povijesnim pozdravom. Argument je, lakoća identifikacije braniteljske populacije s istim. Činjenica. Izuzetno je lako, obespravljenima, identificirati se s likom koji je samo na novo zubalo potrošio iznos "težak" dva godišnja primanja prosječnog branitelja. Drugi je brand stranke, general heroj, a ne zločinac, i to ne  samo brand, nego i čelnik, ali tek kada ga puste iz haškog pritvora. Za razliku od njega, kompromitirane generale i osobe, neće primati u stranku. 

Već potroših previše slova za tu, pizdariju od vijesti, pa se prebacujem na naslov.

Kaže: 200 tata će u zatvor. Tako je moćno hrvatsko pravosuđe, konačno pronašlo 200 šupaka koji ne plaćaju alimentaciju za svoju djecu. Ali Jutarnji, u istom članku, donosi isječak sa kuknjavom jednog od šupaka, koji se žali na uvjete za trajanja 40-dnevnog zatvora. Dozvolit ćete mi primjedbu, da sam izdržao jednu godinu u srpskoj vojsci (JNA) i pola godine u hrvatskoj (što je ukupno ca ca 540 dana, gdje su me ovi prvi intenzivno pokušavali ubiti svim mogućim i nemogućim sredstvima), a da mi na pamet nije palo, kukati zato u novinama. Reći će netko: u vojsku se mora(lo).  A plaćati odrastanje djece se ne mora? Ova naša žrtva, smatra da je sasvim prirodno, ostaviti ženu i dvoje ((i)ili više)) djece ma iz kojeg razloga, plaću (jebate koja dosjetka!) ne dijeliti s njima, već je potrošiti na sebe i svoje potrebe, pa kad te zakon sklepa, štrajkati glađu jer vas je u čeliji 15, od kojih su bar pet od njih, nekog ukantali. Pa ovim putem, žrtvi poručujem, da se djeca moraju oblačiti, a bogami i jesti kako ne bi krepala od gladi, što će se, ako nemaju novaca, sasvim sigurno dogoditi. Posredno... pametnom dosta.

Šalu  na stranu, razvoda je sve više i više. I kaj? Dvoje se ljudi ne slažu, svađaju se, žive u emocionalnom paklu. Rastava. Nego kaj? Bolje to nego pakao suživota u nesreći i mržnji. 

Ali ako to dvoje imaju djecu, ona NIČIM NISU ZA TO KRIVA. I zaslužuju,  imaju uostalom, pravo na odrastanje. Ako već ne u emocionalnim, a ono bar u financijskim uvjetima kakvim imaju i njihovi vršnjaci čiji se roditelji slažu. Što nije moguće (bar ne u prosječnim hrvatskim uvjetima) s jednom plaćom. Zato ovaj drugi (dio para), koji nije ostao s djecom, ima dio svojih primanja izdvojiti u njihovu korist. Točka. Tko će taj dug utjerat, pitanje je koje me ne zanima. Ali ima da platiš. Bez opravdanja. OK, sad ne možeš, ali nemoj mi pričati da ne možeš odvojiti neki iznos kuna mjesečno, za SVOJE dijete, cijelih 17 godina kao "poduzetnik" iz ove priče

Znam jednog, muškog (kao paradoks) roditelja koji hendla troje djece bez pomoći majke. Kako god bilo, ponosu usprkos, spomenuti iznos ne bi značio samo financijsku pomoć, već i emocionalnu, za djecu koja, ako već ne drugačije, bar na taj način znaju da postoji i drugi roditelj. Koji, ako ne pokazuje ljubav, a ono bar pokazuje brigu. Za živote svoje djece.

Na istoj stranici,  tiskanog dnevnika, pročitah i podatak, da je svaka treća žena u Hrvata, žrtvom zlostavljanja. Pa kako sam u životu bio u vezi s više od tri žene, a nijednu premlatio nisam, izgleda nisam Hrvat. Po tom kriteriju, i bolje.

To je posebna priča. Onaj koji zlostavlja ženu, pred očima djeteta ili ne, govno je koje ne zaslužuje ni život, a kamo li medijsku pozornost. Makar bio i Ante Gotovac, čiji je bračni slom trenutno tema svih hrvatskih medija.

Dok su prije nekoliko mjeseci, uveseljavali svekoliku hrvatsku javnost svojim superinteligentnim zalaganjem za legalizaciju prostitucije, danas stranice novina pune detaljima raspada. 

Ante kila-briljantina-u-kosi-i-pudera-na-licu-obrađenom-kod-Glumičića Gotovac, premlatio je prepametnu suprugu, da bi po dolasku policije, konstatirao i optužio iste kako su ih prekinuli usred seksualnog čina. Na to, mogu samo ponuditi časnome Anti (ma kako glupu suprugu odabrao), svojoj "tvrdoj" heteroseksualnosti usprkos, jedan seksualni odnos. Kao pomagalo, umjesto vibratora, odabrao bih, Milanu the Gradonačelniku omiljeno, pomagalo u vidu baseball palice. Pa kako bi je nas dvojica koristili, prepuštam vam mašti na volju.  

lostways @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 13, 2008
četvrtak, srpanj 13, 2006
.
..dakle, nakon dobrih 20-ak godina, skupih hrabrosti nekaj javno napisat. Istina, užasna dosada na poslu mi je uvelike pomogla.....

Tako je počeo moj virtualni život. Tih sam dana promijenio firmu, i pogodio prstom u .... Iz loše, prešao sam u goru. Ili nogometnim riječnikom, iz Slaven Belupa, prešao sam u Radnik iz Velike Gorice. Nedugo potom, stisnuo sam zube, skupio hrabrosti, i zaplivao privatnim poduzetništvom, gdje plivam još uvijek. Bilo je bonaca i oluja, ali dosad sam preživio sve. Dvije godine ne djeluje puno, ali kad pogledam svojeg dječaka, koji je tada još bio beba, a danas jurca okolo po Novalji biciklom...pomislim da to i nije tako malo. Trećina života. Njegovog (poigrah se, zločesto, sa statistikom). 

Pisao sam sve to vrijeme, s više, ili manje inspiracije o stvarno svačemu. Nekad pismenije, a nekad  i ne (i moj brat Robert, također). Ljutio se nad dnevnom politikom, ironizrao glupost, s nostalgijom pisao o mlađim danima, o obitelji, našim putovanjma i plovidbama, ponekad nedužne namjernike davio strukom.  Komentirao događaje i osobe, ponekad se i posvađao (only once). Nakon prvih šest mjeseci, kao pravi informatički genij, naučio sam insertirati fotografiju u post, pa sam tako, objavio i više desetaka što osobnih, što pejsažnih fotki. 

Objavio sam na ovoj internet stranici, tristotinjak postova, koji su komentirani više od 3000 puta (gdje mi je, priznajem, važnije tko komentira nego li koliko je komentatora). Ukupni broj posjeta je dosegao približno brojku 53000 (s time da ih je do lipnja 2007., bilo tek možda 1500). Lutao s dizajnom stranice, no kako sam učio, tako sam i mijenjao. I što je u svemu tome uopće važno, da bih na tu temu (sa)stavio post? (ha? - naučio sam i ponešto blogerske terminologije?!)

Važni ste vi, dragi moji prijatelji, koji mi svojim posjetima i komentarima uljepšavate dane. S nekima sam pivicu popio i u RL, s nekima nisam, ali nadam se - hoću. Važna je snošljivost, pristojnost i duhovitost koja vlada ovim virtualnim prostorom. Važan je osjećaj slobode, važno je zadovoljenje mojeg poriva za pisanjem (i još znam da netko i pročita).

Sretnim me čini, i drugi blog, Lost music, za čije su zajedničko uređivanje, prijatelji prihvatili moj prijedlog.  

I tako, prigodničarski, svima vama u čast (a malo i sebi) podižem ovu čašu. Živjeli!


lostways @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008

Čale Žužić, nova je zvijezda hrvatskog sajma, ne taštine, nego bahatluka (pa se tako uklapa u jučer načetu temu). No čemu se čudimo. Tome da je njegov nasljednik ubio, ni krivu ni dužnu curu, i osakatio njenog dečka. Čudimo li se da je pobjegao policiji? Kao zagrebački gradonačelnik onomad? Ili se čudimo što je još na slobodi. Toliko o pooštrenju zakonskih propisa vezanih uz promet. Ali će zato, no name vozač(ica) platiti ,za vožnju gradom, brzinom od 70 km/h (što s današnjim automobilima i nije nešto brzo), zaboravljenog pojasa, javljajući se na važan poziv - 3200 Kn. Što je vjerojatno više od pola mjesečne plaće. A Žužiću mlađem, loše sjeo boravak u zatvoru, pa traže (tatini odvjetnici) otpust zbog potrebite psihološke pomoći. Koju spomenuta djevojka može dobiti samo od Sv. Petra osobno. I tako, tata Žužić, nedvosmisleno nam je pokazao što o nama, ostalim smrtnicima misli, i kakav će stil vožnje preporučiti nasljedniku kad ovaj odguli premalu kaznu. Vlastitim uzorom. Ili da možda ministarstvo pravosuđa, priskoči u pomoć Žužiću mlađem, tako da mu zatvorske dane olakša druženjem s ocem. Ne čini mi se loša ta ideja....

Kako čitam u Jutarnjem, M.D. kojeg jučer policija privela zbog ubojstva Luke Ritza, nevin. Poruka roditeljima. Ako su u policiji priveli (kako sami kažu) stotinjak osumnjičenih, sasvim je sigurno da barem jedan od tih zna istinu. Pritisnite djecu. Time im činite uslugu. Ubojica je na slobodi i pitanje je čije će dijete doživjeti Lukinu sudbinu. Na vama je odgovornost. Za njihove, a bogme i tuđe živote. Krajnje je vrijeme, da javnost čuje poruku pravosuđa. Premlaćivanje na ulici je zločin, koji se najstrože kažnjava. Bezuvjetnim, dugotrajnim zatvorom. Bez obzira na okolnosti, cijenu MORA platiti bitanga koja je oduzela život vršnjaku, i uništila živote njegovih roditelja.

I još je jedan highlight današnjeg pressclipinga. Smjejnuje (?) se novi načelnik policije. Kao pedro odgovoran za neučikovitost policije. Ništa se promijeniti neće (uostalom ministar je pod istragom zbog sumnje da je ošteti RH za 14 milijuna kuna(!!!)), dok se u policiju na mjesto politički prihvatljivih niškoristi ne postave školovani policajci. Profesionalci, kojima su struka i zakoni jedini kriteriji djelovanja. Međutim, to mi se čini malo neugodno za trenutnu garnituru na vlasti, jer po onoj, "riba smrdi od glave" (što je stvarno točno), prve akcije nove policije tebale biti na Markovom trgu. Stoga, do daljnjega će policija "tapkati u mraku".

A Zagreb ostati siguran grad. (aj kaj ti je to par prebijanja, nešto pregaženih pješaka, oružanih pljački mjenjačnica i pošti)

lostways @ 11:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Yemaya mi predala štafetu. Koja neće kao nekad završit na stadionu JNA u Beogradu, nego na ovoj web stranici. Iako nisam nešto oduševljen pisanjem na zadanu temu, iz pristojnosti i poštovanja prema dragoj blogerici, na postavljna pitanja odgovorio sam slijedeće:

Od kad si registrian na index forumu?
Od 2006.

Na kojim podforumima pretežno sudjeluješ?
Ne postoje posebne teme koje bi pratio. Samo se ponekad, osjetim pozvanim napisat koju. Besmisleni postovi polupimenih agesivaca me znaju poprilično izbaciti iz takta.

Što voliš osim toga čitat na forumu?
Uglavnom dnevne teme. Pratim redovito i naslovnicu.bloger.hr, ali to je posebna priča. U pravilu, nemam primjedbi na izbor postova, večinom su preporuke OK, ponekad nisu (odnosno preporučeni postovi svojom temom (i)ili stilom nisu zavrijedili preporučenu pozornost), ali obzirom na golemu dnevnu produkciju, to nije neshvatljivo. Međutim, grupa komentatora, koja na svojim blogovima nema nikakve reference (nezanimljive, banalne teme, nikakav stil i pismenost) zagađuju to, inače duhovito i tolerantno ozračje. Prateći ostale medije, primjećujem da pojedini autori, kao i sama naslovnica (odnosno izbor tekstova), pobuđuju pozornost mnogo širu od samog index.hr okružja. Baš zbog toga, uredništvo bi tebalo pratiti rasprave komentarima, i banirati, ili barem upozoriti one koji iskaču iz teme posta, te na vulgaran način, najčešće na nacionalnoj ili svjetonazornoj/osobnoj osnovi vrijeđaju ostale sudionike rasprave. Osobno, uglavnom se suzdržavam rasprava na toj razini, ali priznajem da je nekad moj prag tolerancije prema gluposti nizak, pa se uključim, najčešće grubim ironičnim postovima. Siguran sam, kada bi se polupismeni agresivni komentatori izbacili iz rasprave, da bi komentari bili smisleniji, makar i po cijenu smanjene kvantitete. Isto sam tako siguran, da bi se promijenio i profil sudionika rasprave, odnosno da bi joj se (ponovo) priključila zvučnija imena s ovog servisa. Kad kažem zvučnija, mislim na one blogere koji zaista imaju i nešto za reći (što uostalom vrlo zanimljivo čine na svojim blogovima. 
Eto, to me mučilo, iako se pitanje odnosilo na forum, a ne na bloger.

Pod kojim nickovima pišeš ili si pisao na forumu?
lostways ili zraj(što je user profila). u novije doba lostmusic, ali zaista vrlo rijetko

Od kad pišeš blog?
Od 2006. U nedjelju 13. srpnja,  biti će točno dvije godine od prvog posta. 


Imaš li jedan ili više blogova?
lostways i lostmusic.

Kada bi mogao bi li promijenio mjesto boravka ili zemlju u kojoj živiš?
Aaaah, teško pitanje. Kada bih mogao, što podrazumijeva statusnu situaciju, dakle za mene i suprugu posao bar jednake statusne razine (što bi u financijskom smislu bilo puno više nego sada) živio bi u New Yorku, ali ne i u ostatku Amerike. Druga je pak ekstremna suprotnost, Novalja. Tamo bih se uspio skućiti, međutim mislim da je nepravedno prema malenom, oduzeti mu šansu za kvalitetno školovanje. Zaključak: Tu sam gdje sam, i ne mičem.

Odeš li svake godine na odmor, u neko mjesto izvan mjesta gdje živiš?
O da, cijelo ljeto plovim. Zimi, najmanje sedam dana Alpi.

Jesi li do sad posjetio neku stranu zemlju?
Sloveniju, BiH, Makedoniju, Srbiju, Mađarsku, Grčku, Tursku, Italiju, Francusku, Austriju (živio godinu dana), Njemačku, USA, Veliku Britaniju, Nizozemsku.

Koje bi još zemlje kad - tad, volio posjetiti?
Škotska, Irska, Mexico, Cuba, Yamaica, Brazil, životna ambicija - oploviti kuglu zemaljsku.

Posjećuješ li naše otoke?
O da svakako. Čak bi se moglo reći da ljeti i živim na njima (zapravo točnije je reći, na brodu sidrenom u njihovoj blizini). Olib, Ist, Premuda, Silba - moje su ljetne vikend adrese s time da je baza Pag. A na Pagu cijelo ljeto živi i moja najveća ljubav i pokretačka snaga. Moj sin (ponosno će on).

Jesi li jahao na konju, devi, magarcu...?
Ne. Ali imam dojam da mnogi jaše mene.

Voliš li životinje?
Da. Mace imam u NV. Kako sam malo komotan, tako nemam kućne ljubimce, s time da dvojim koliko je uopće humano držati ih na trećem katu stambene zgrade u Novom Zagrebu. Za ostale, divlje životinje, osjećaju je možda bliže pripisati poštovanje nego ljubav. Kao uostalom i prema svim živim bićima (izuzev komaraca, koje iskreno mrzim).
 
 
Štafetu predajem:
Hm. Teško pitanje. Ako već moram, a valjda je u štafetarenju to imperativ, neka budu: sponzoraš i vrhunske ribe, ostalih koje bi uvalio nešto nema poslijednjih dana (GO, biti će), pa da ne štafetujem uprazno.
lostways @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008
Vraćao sam se večeras doma. Upalo  mi u oko ovo, uslikah, pa pomislih: gdje je zapravo doma?


Lijevo. Lijevo je doma. Bez obzira na to kaj već 10 godina spavam desno.
lostways @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Svojevrsni update donjem postu.

Kako čitam na indexu, vezano za ubojstvo mladića iz naslova, uhićen je maloljetni M.D. Da li je i osumnjičen, još se ne zna. Kako bilo, vijest se uklapa u donju priču o  bahatosti i agresivnosti, i to kao činjenica da je maloljetan, što govori o tome gdje je zasijano sjeme zla. Još je jedna činjenica indikativna,  a to je da ga je prijavila majka. I tako mu, iako će netko pomislit drugačije, pomogla. Dvije suprotnosti, zabrinuta majka i agresivna kukavica. Jedino mi u priči malo smrdi, da je majka povezala "nestanak" sina i tragedije tek nakon valjda mjesec dana. Što dalje govori, o brizi i odgoju maloljetnika. Halo? Kako si možeš dozvoliti da ne znaš gdje ti je maloljetno dijete. Poruka svima nama. Brinite se o svojoj djeci, odgajajte ih, jer to nitko drugi neće činiti osim vas. Ovdje je nebriga, imala tragične posljedice. Za dva života. Jedan prekinut i jedan uništen.
I kad bi bilo brige za djecu, možda bi ovih primjera iz donjeg posta bilo manje. Jer, bahatost je među ostalim i nedostatak kućnog odgoja. Nije li?

lostways @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Poslijednjih sam dana, često u autu (za razliku od inače!?). Poslijednjih sam dana, kako je maleni na moru, često predvečer u šetnji gradom. Iako poslovična, nadrkanost i bahatost koja me posvuda prati, zaista je uzela maha, pa tako zaslužila post.

U prometu, sasvim je normalno, kada 20 automobila stoji u, primjerice, lijevoj traci, čekajući zeleno svjetlo na semaforu, da se iz srednje, u tu lijevu, agresivno i bezobzirno ubacuje limuzina, čiji je vozač ili čelav, ili s golemom kockastom glavom, a nije isključeno i da se radi o njoj, urešenoj zlatom, u golemom SUV-u, iz kojeg joj samo viri napirlitana glava.

Sasvim je normalno, u prometnoj ulici, širine dovoljne jedva za mimoilaženje dvaju automobila, stati, i porazgovarati s prolaznikom, ili možda skočit do banke ili kozmetičkog salona. Ako je to u vrijeme špice tim bolje.

Sasvim je normalno, oduzeti prednost, ili se na zebri progurati kroz skupinu pješaka što prelazi zebru preko desnog skretanja. Ako ne, onda bar trubiti onom ispred, koji propušta tu skupinu.

Sasvim je normalno, proći pored reda na šalteru, i ne obazirući se na ostale, pristupiti mu, ignorirajući prigovore ako ih (uopće) ima.

Normalno je i ne pustiti auto iz sporedne ulice, uz bujicu psovki. Normalno je na upućeni pozdrav i osmijeh prodavačici (ili prodavaču, ali priznat ćete rijeđe), dobiti odgovor s nadrkanim odjebom. Ili ga uopće ne dobiti. Normalno je groz gužvu prolaziti bezobzirnim naguravanjem, jer je lagano polaganje ruke na rame uz eventualno "oprostite"  valjda znak slabosti. 

Normalno je kad gradonačelnik, upitan za neku njemu neugodnu situaciju, odjebe pitatelja uz uvrede. Normalno je i da kad ministar koji ne zna elementarne stvari vezane uz svoj resor, pozivajući se na volju naroda, odjebe svakog tko se usudi to primjetiti. Normalno je na kraju, i držanje premijera, koji ne samo da je izabran golemom voljom naroda, nego još i uz Božju preporuku valjda.

Što se to uvuklo u nas. Zašto smo nadrkani. Zato jer su ovi drugi bahati? Moguće. Ili su oni bahati, jer smo mi nadrkani? Gdje je nestao osmjeh.

Kako da se nasmije starica, što kopa po smeću nebi li pronašla kakvu plastičnu bocu, i privredila tako desetinu novca potrebnog za kruh. Kako da se nasmije prodavačica, čija je plaća dovoljna za troškove života do 12. u mjesecu. Kada uopće dođe. Kako da se nasmije đak, koji ne vidi svoju budućnost, dalje od kontejnera sa smećem. Kako da se nasmije itko, kad vidi one bahate sileđije, bezobzirne glavonje, koji svojim novcem kupuju druge bahataše, koje su pak ovi prvi, bez osmjeha na licu izabrali da ih zastupaju i štite.

Patetično.

Činjenično:

U ovoj je zemlji, sustav vrijednosti usklađen s globalnim. Novac = moć. To nije sporno, i tako je posvuda u svijetu.
Ali u svijetu, gradonačelnik koji pijan bježi od policije, ne samo da nije gradonačelnik, nego nije više ni političar. Premijer čiji su ministri  predmet istrage antikorupcijskih institucija, ne samo da te ministre promptno skloni iz vlade, nego najčešće ni sam više nisu premijer (osim ako se ne radi o notornom Berlusconiju i Italiji). Policija kažnjava jednako vlasnike bijesnih Audija i BMW-a, kao i nesretnike u Škodama, s tom razlikom što Škode (to više kao matafora) ni uz najbolju volju ne jure 250 km/h kroz naseljeno mjesto. Iz prostog razloga. Ne mogu. Ni u jednoj civiliziranoj državi, policajce ne prekršitelji ne tuku. Jer ovi uzvrate izrazito brutalno. Ovdje, prebijanje policajca stvara respekt. Kako na ulici, tako i među njima. Jer kaj im treba za tu mizeriju od 5-6 tisuća kuna, izgubit zube u okršaju s ćelavim glavonjama. Ni u jednoj zemlji, osuđeni kriminalci nehodaju po ulici. Nigdje batinaši ne premlaćuju nasmrt maloljetne, i pritom ne budu kažnjeni. To što si bogat i krupan, u civiliziranim državama nije razlog, da imaš išta veća prava od nekog drugog. Agresivnost je, osim u borilačkim vještinama, nepoželjna karakterna osobina.

Zaključak:

Nadrkani smo jer nas takvima čine bahati. Bahati čuče u svakom grmu. U zgradi vlade, gradskog poglavarstva, skupim restoranima, upravama tvrtki, na golemim jahtama. Iako. To nas ne opravadava. Razumijem nadrkanost, ali je ne opravdavam. Nasmiješite se. I svijet će biti ljepši. Bar naizgled.

Ja spadam u skupinu nasmješenih. Endemsku na ovim prostorima. Nije mi teško, dapače, prirodno mi je pozdraviti nekoga, ili mu se obratiti sa smješkom. Čak kad ovaj i ne uzvraća. Činit ću to i dalje. I kad sam ljut, ili nadrkan, namjestit ću, ako ne drugačiji, ono ironičan osmjeh. 

I biti ću optimist. Pa se nadam da će kad-tad, ovaj iskrivljeni sustav vrijednosti, biti ispravljen, i da će se na naša lica vratiti osmjeh. U to ime, poklanjam i vama jedan.

 

 



 

* iako sam pokušao saznati, nemam pojma da li je ispravno osmjeh ili osmijeh. ispravke prihvaćam s osmjehom
** tnx na inspiraciji ribo vrhunska


lostways @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 9, 2008
Pročitao sam upravo, da je umro čovjek iz naslova posta. Radi se o novinaru, čuvenom uredniku još legendarnog Poleta. Kako je ovo samo kratki hommage velikom novinaru, da je ne prenosim, vijest s više detalja o njegovoj bogatoj karijeri, možete pročitati ovdje.

Onima koji ne znaju, ili se ne sjećaju što je bio i značio Polet, detaljnije informacije ovdje.

Počivao u miru.

*kao prilog, isječak iz filma Igora Mirkovića "Sretno dijete" koji govori o tim zlatnim vremenima, a u kojem  i Zoran priča o svojim sjećanjima. Nažalost ne i u ovom isječku.

lostways @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Jutarnji list, jučer je preko četvrt stranice rubrike "objektiv", objavio fotke TV voditeljice u zagrljaju s dečkom, snimljenu tijekom Garden festivala u Petrčanima uz idiotski potpis fotografije koji možete pročitati ako kliknete na istu ili ovdje. Vrijedni fotograf, čučeči valjda ispod kakvog grma, utrošio je radni dan, kako bi snimio guzu gospodične Rendeli. Iako ja baš nisam čuven po prepoznavanju "javnih osoba", ovu sam curu primjetio više puta na TV, kao veselu i zgodnu voditeljicu. I to je to. Međutim, tko je zaista Nevena Rendeli? Koga to uopće zanima. To što ona ima, ili nema celulit, apsolutno mi je nezanimljivo.  Ako već vijest jest, da je bila s dečkom na festivalu, i to nekog zanima, ovo s njenim celulitom, vjerujem ne zanima nikoga (osim možda kakve zločeste babe). Ono što me zanima je paklensko licemjerje subjektne tiskovine. 

U današnjem broju, preko cijele je stranice objavljena analiza ove vijesti, naravno u prijekornom i negativističkom tonu u odnosu na jučerašnju objavu. OK, autorica ovog drugog teksta, korektno je odradila postavljeni zadatak i tu nema ništa sporno, osim toga da je u pitanju isti urednik.  

Moja je draga, jučerašnje ogorčenje objavljenim fotkama komentirala: "pa kaj - to samo dokazuje da je cura normalna...".  Netko će to opravdati već notornom "sezonom kiselih krastavaca" ali ja to opravdanje ne nalazim. Ako već mora, a očigledno mora, postojati rubrika koja će zabavljati ovce fotkama "poznatih" osoba, onda ih treba smjestiti u kontekst zbivanja. Pa da je fotka objavljena u kontekstu Garden festivala, s porukom: bilo je super, a kao dokaz tome je i prisustvo ove ili one poznate osobe. Ali ovo je ispod svake razine ljudskog dostojanstva.   

Ajmo se još na trenutak, postaviti u ulogu, ni krive ni dužne gospodične. Za razliku od mnogih, šatro celebrity kokoši, koje su spremne i potplatiti novinara kako bi se pojavile na stranicama novina (pa ove objave šatro spontane fotke, koje još malo i "obrade"), ova je s dečkom otišla na muzički festival na plaži, gdje je logično biti i tako obučen.  Kao posljedica toga, jedna od dvije najčitanije tiskovine u državi, dva se dana bave njezinom guzicom.

Jadno.

lostways @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 8, 2008

Preživio sam jučerašnji pakao. Uspješno. Bilo - prošlo, ne kukam. Legao sam jučer oko sedam navečer, digao se jutros u pol sedam. Umalo 12 sati, bilo mi je potrebno za regeneraciju. Nagomilani umor od prošlog tjedna još sam začinio s vikend plovidbom. Hardcore ribarenje s dizanjem prije mraka i lijeganjem  nakon ponoći, ostavilo je traga. Danas je novi dan.

Ujutro, natočio sam jučer temeljito ispražnjeni spremnik C5 (od mogućih 66 stalo je 59 litara), naravno, po novoj cijeni eurodisela. Devet kuna i devedesttri lipe po litri, pomnoženo s gore spomenutih 59, daje rezultat od točno 585,87 HRK.

U ponedjeljak bi me ta količina goriva koštala 579,97 HRK. Razlika iznosi 5,9 Kuna. Da ću propast - neću. Ali da sam rezervoar početkom godine točio za četiristotinjak kuna, jesam - nasuprot ovih umalo 600.

INA, deklarativno domaća naftna kompanija, koja to u stvarnosti nije, žali se, kako vidim na index-u, na tretman u HR medijskom prostoru. Nitko ne piše o njezinim humanitarnim akcijama, stipendijama, karitativnom djelovanju, dobrotvorstvu prema ucviljenim siromasima, već svi samo trube o njoj, u negativnom kontekstu poskupljnja goriva. Pročitasmo neki dan, šture informacije o dr. Ivinoj razmjeni dionica s MOL-om. Kada kontrola poslovanja te šatro domaće tvrtke, potpuno izmakne kontroli dr. Ive i njegovih vrsnih energetskih stratega smješi nam se sjajna budućnost. Koju je moguće isčitati iz cijene goriva na crpkama jedne druge, jednako "domaće" naftne kompanije. Još prošli tjedan, eurodiesel je na crpkama TIFONA, prodavan po cijeni 9,99 HRK. Kakve to ima veze s INA-om, upitati će neki, neupućeni čitatelj. E pa, na web situ te tvrtke, možete lijepo pročitati tko je 100% -tni vlasnik te kompanije nekad u vlasništvu generala HRV Čermaka. MOL.

Ajmo dalje. Tko je većinski vlasnik MOL-a? 
 

Lako uočljivo je to da su najveći dioničari "strani" investitori, uglavnom institucionalni, što će reći razni fondovi, odmah za njima i naftni gigant OMV. Spomenuta zamjena dionica, obrazložena je obranom INA-e od OMV-a. Hm?

Kako bilo, monopol INA-e, nad trgovinom gorivom u RH, de facto je monool OMV-a. Ili griješim?

Navodno, ali samo navodno, fondovi koji su vlasnici najvećeg udjela u vlasničkoj strukturi MOL-a, pripadaju ruskom kapitalu, odnosno gigantu LUKOIL-u. Ako je zaista tako, stvari dobivaju jednu novu, jasniju dimenziju. Plinovod u Dalmaciju. Polako, ali sigurno moć određivanja strategije energetskog razvoja i održanja Hrvatske, polako ali sigurno, odlazi iz naših ruku. Kada pogledamo trenutačna kretanja u HEP-u, drugoj monopolističkoj energetskoj tvrtki u Hrvata, stvari postaju još bistrije. Ta je kompanija, još jedina slamka spasa državi na rubu bankrota. Svojim fantastičnim ekonomskim djelovanjem, ova je vlada uspjela ono, što brojne druge, ratovima usprkos, nisu. Osim možda one Pavelićeve (ako tu tvorevinu svrstamo u red država).  Potpuno izgubiti nezavisnost. 

Kada se proda i HEP, što će se neminovno dogoditi, pred kraj mandata ove vlade, kako bi se deficitom traumatizirana državna blagajna napunila, a time omogućila još jedan agresivna kampanja (s poklonima umirovljeniocima, braniteljima i ostalim socijalno ugroženim kategorijama društva, odnosno revnim biračima) učinak će biti pun. Turizam u rukama stranih banaka, energetika i telekomunikacije jednako, trgovina već odavno (ne spominjite Agrokor, fondovi kod kojih je prezadužen, su sve samo ne Hrvatski, ili ako nominalno jesu, vlasnici su opet strane banke...). Hrvatska je vojska pod kapom NATO-a, utjecaj na vojnu doktrinu negdje između  Bruxellesa i Washingtona. 

I sve ovo napisah zbog pišljivih 5,90 Kuna više plaćenog goriva nego prošli tjedan. Zaboravih naglasiti da je istovremeno cijena barela sirove nafte na svjetskom tržištu neznatno pala. Tako da je ovo poskupljenje vrlo logično. 

E jesam cicija!

 

 



lostways @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 7, 2008
Zagreb - Krapina (Cerje Jesenjsko(?)) - Rijeka - Zagreb.
To je relacija mojeg današnjeg kretanja. To je psovka. Dabogda u ponedjeljak, usred pakleno vrućeg srpnja, morao u Krapinu i Rijeku u jednom danu. 
Moje je raspoloženje, sasvim predvidivo rekao bih, katastrofalno. Vikend punjenje baterija, kratko je trajalo i rezultiralo je raspadom pogonskog sustava.
Uz psovku, završavam ovaj nadrkani post. Palim motor i krećem. Žurim. Kasnim.

&!###&% **'##!(/#"

lostways @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, srpanj 4, 2008

Krenuo sam iz U3na u 7.50 kako bih prebacio dragu do Trga na nekakav vražji (petkom?!?!) seminar u hotelu Dubrovnik. Stigli smo na križanje Gajeve i Tesline u rekordnih 8.20. Skrenuh desno, kamo jedino i mogu, i stadoh. Povratak u bazu, 9.15. Sjajan rezultat. Relacija je je to, koja bi se pješke prevalila za najmanje 20 minuta kraće.
Koliko sam uspio vidjeti u prolazu, Mihanovićevom se promet  sada odvija u kontra-smjeru (od zapada prema istoku). Na kolniku su žutim trakama prekrižene stare strelice, i zalijepljene nove. Koje pokazuju suprotni smjer. Na raskršću stoji propisno oznojen, i još više živčan službenik MUP-a, koji pokretima komunicira s gomilom zbunjenih, i velikom većinom grozno nadrkanih vozača. Jadan čovjek. Samo da ne izvadi utoku i počne pucat nasumce.

Mnogi će posjetitelji ovog virtualnog prostora, poznavati ili bolje, prepoznati moj svjetonazor. A iskreni sam protivnik nasilja. Kako u političkom, tako i u opće društvenom životu. Ali, pomisao na aktualnu gradsku vlast, ozbiljno poljulja sve to, i svjetonazorom me približi Talibanima. Al Quaidi. Odnosno načinu njihova političkog djelovanja. Probudih se noćas, u gluho doba, uz grohotan smijeh. Sanjao samo kako se 747 strušio ravno na Milanov radni stol. I prođe kroz moje tijelo neka ugoda nepoznatog porijekla. Tek što sam ponovno zaspao, trgne me iz sna neka toplina. To gori gradska skupština. Milan i najbliži suradnici, sve redom kršni momci, stoje na krovu i zapomažu. Iznad njih prelijeće zračni traktor, dok drugi puni tankove na hidrantu u Miramarskoj. Da, kod onog starog "Željeznog Martina"*. Ministar Rončević pritišće polugu, ali voda nekako slabo teče. Tek će mu krajnjim naporom, Milan kroz buku paklenog ognja, doviknuti: 
-Berislave đava te izija, nema vode! Ante jučer bagerom na zelenom valu pokidao cijev. 
-Što ću Milane?
- zapita ovaj obezglavljeno.
-Sleti na Jarun, tamo vode koliko ti milo, pit je možeš! Smireno će manirom iskusnog vođe Milan.
-Ne mogu care! -  motiralo kotače, tako mi sveg užasa - uz krik će očajni Rončević.
Za to vrijeme pročelnik Šostar, sve kako mu i priliči strukom i funkcijom, vida rane, ovim nesretnicima na krovu gradske skupštine....**

Otvorim oči. Mrak. To zuji komarac i pokušava uči u moje uho. Ništa od požara. Milan će već ranom zorom, obići svoje zemljake, kako bi osobno prekontrolirao, stanje gradilišta.  U pratnji vjernih pročelnika. Ministre se to ne tiče. Oni su već odavno na godišnjem. Oni su zapravo uvijek na godišnjem.

Tako na kraju, ugoda u snu, a noćna mora u javi. Naopako. 

* Železni Martin je nadimak onim uličnim hidrantima što na pritisak polige puštaju vodu za javnu upotebu, ostali su još rijetki u Trnju ili na Trešnjevci (gdje još Milanovi nisu bagere dovukli).
**opisani je događaj fikcija, satira, nikad nisam sanjao tako nešto i zaista ne bih nikad poželio da izgori zgrada Gradske skupštine
*** fotka žednog Milana, koji istinabog ovdje pije vodu iz Bundeka, prenesena je s web izdanja tiskovine Globus.


lostways @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 2, 2008

Dan nakon poskupljnja struje za 5, 10, 20%, iako nikom jasno koliko je to i na koga se koji postotak odnosi, u medijima se može nazrijeti početak sezone. Kiseljenja krastavaca. Isto tako, dan po francuskom preuzimanju predsjedavanja, tom čežnjom Hrvata, Europskom unijom, postaje sve jasnije da obećanja dr. Ive i njgovog poguzn...(ups) pobočnika ministra tučapters Jandrokovića neće biti ništa. Komplicirani unutarnji odnosi članica, dodatno zaoštreni "novim" članicama, odnosno njihovim nepristajanjem na ulogu nijemih promatrača, ili pak inzistiranjem na realizaciji deklarirane ravnopravnosti svih, rezultiralo je novom odgodom napretka hrvatskog približavanja uniji. Procjene su pristupanja od 2010. do čak katastrofalnog (kako za koga, dometnu bih) otpadanja iz igre. Uzroci pak variraju od nepotpisivanja famoznog lisabonskog sporazuma, do kašnjenja u otvaranju pregovaračkih poglavlja zbog nespremnosti HR vlade ili pak blokiranju od strane nekih članica. O poglavljima, ministra vanjskih poslova - ne pitati. 

Ono što je vrlo indikativno, premijer i ministri šute. Tek jedno otvaranje 20-ak kilometara nove autoceste (odnosno njene druge polovice), i trućbla, plus gaf resornog ministra koji je, valjda od silne prezauzetosti, dionicu subjektne ceste, odnosno njezinu destinaciju, preselio iz Kvarnera u  Dalmaciju. Ma nek se samo vozi, kome je važno kud smo stigli (kako reče, nekad uvaženi, ekonomski mag Miroslav Kutle u čuvenoj ekonomskoj teoriji, bolje reči proročanstvu, o vožnji bicikla okretanjm pedala, odnosno padom nakon prestanka).

Doktor Ivo, ne obazire se ni na novu najavu vala poskupljenja, među koja se nekako diskretno uguralo i ono mineralnog gnojiva. Što će reć, ključnog elementa kod formiranja cijena hrane (biljnog podrijetla). To bi posredno značilo, da će poskupiti i hrana. Olakšavajuća je okolnost za povrće i stočnu hranu, na našem tržištu, to što je većinom iz uvoza. Ali tko se sekira zbog takvih sitnica. Oni koji čitaju između redaka? Malo je onih koji čitaju i retke, a kamo li ovih drugih. Te sekira i spomenuta činjenica o porijeklu hrane na našim tržnicama.

Progurala se i vijest o stornu aranžmana od strane 100.000 čeških turista. Uvođenje vinjeta, od strane pak omiljenih nam susjeda, odličan je alibi za ono što se nazire na horizontu. Podbačaj turističke sezone. Kontrabajs šuti. 

Ministar Rončević, pak svaki dan na Kamenitim vratima pali svijeću, jer bolje da on upali svijeću, nego da bukne požar u Dalmaciji. Jer jao nama (namjerno ne njemu, on posao neće izgubiti, zasigurno), s tri zračna traktora koji ne mogu sletiti na vodu. 

U velecijenjenoj organizaciji HND, došlo je do kopernikanskog obrata. Čovjeka kojeg su ne tako davno proglasili novinarom godine, izbacilo. Što je povuklo tsunami sudskih tužbi. Koje će, ionako za svoj posao revno, pravosuđe promptno zatrpati i tako omogućiti članovima društva teme, na kojima će ovi zaraditi plaću. Sukob interesa?

Unutar prezaposlenog ministarstva, čija šefica već mjesecima nije u stanju imenovati predsjednika Županijskog suda u Splitu, mogli bi utrpati i temu novonastale javne osobe Ane Magaš. Koja je puštena iz zatvora u Požegi. I postala zvijezdom hrvatskog medijskog prostora. Sad se čeka, da je notorno moralni, i etikom preopterećeni mediji, počnu pratiti po modnim revijama, kino premijerama, i ostalim javnim događanjima.  To, što je svaka druga zatvorenica u Požegi tamo, zato jer je ukantala nasilnog muža, za ovu priču nije važno. Kao što je državnom odvjetništvu važno tko je i koliko puta zvao ravnateljstvo hitne pomoći, ali ne i čiji je kokain nađen u  stanu obitelji Pukanić, odnosno tko je zbog toga u zatvoru. Za razliku od naivne djevojčice, kćeri moje susjede, čiji je dečko debil dilao marihuanom u njenom stanu, pa  i nju sklepalo i drži u buksi već šesti mjesec. Neka je. Kad je pasna za društvo.

To već, valjda, spada u domenu ministra od Kamenitih vrata, čiji su službenici prezauzeti potjerom za prebijačima jednog novinara, jednog direktora javne tvrtke, i ubojicama nevinog teenagera. Pa od silnih CSI obveza nema se vremena uhapsiti vlasnike stana u kojem je pronađen kokain "slabe" kvalitete. Ili zbog loše kvalitete, misle da nema kaznenog djela? 

Važno je i to,  da je bastion slobodnog novinarstva, HRT, odnosno njegovo ravnateljstvo, po dobroj navadi čuvenog državnika Churchilla, oformilo komisiju, koja će pokrenuti istragu vezanu uz sukob interesa. Prvo, trebaju utvrditi da li je  muž Dijane (čovje)Čuljak, vlasnik firme koja trži s konkurentskom TV. Ako firma trži,  komisija će specijalnom istragom, morati utvrditi, da li je on zaista njen muž. To što se preziva i njegovim prezimenom, ne dokazuje ništa. 

Kada dođu do tih teško dokazivih činjenica, biti će potrebno utvrditi, da li je ona znala za poslove. Nekako slutim, da će ta izuzetno iritantna osoba, još dugo vremena terorizirati samom svojom pojavom, nesretnike koji gledaju emisije u prime time-u. Jer, ta je, sve scile i haribde preživjela. Čak i 72 plastične operacije. Vidjeste li, uostalom, erotičniju fotku od ove. Ikad?

Uostalom, zašto bi i bila kažnjena. Bitno je da Šprajc ne smije pisati blog. Badava. A koji milijunčić, od proračunske love, preusmjeren u privat džep... tko se vidio sekirat zbog toga. Državno odvjedništvo? Policija? Ili porezna uprava? Ma jok! Prezauzeti su oni prisilnom naplatom PDV-a od gostioničara na obali. 

Tako. Sezona je počela, Madonna se razvodi, Sarkozy je "puko", Mario i Monika Mamić krstare Jadranom, uskoro će im  se pridružiti i Lana Pavić, Lana Klingor, Snježana Bahun, Vlatka Pokosimte (bio dugo godina na zidu u Sigetu ispisan grafit: Vlatka poosim te k*****m), i ostatak povelike galerije osebujnih, slavnih osoba.

I treba. Doktor Ivo, on će na ljetovanje s Biškupićem i Jandrokovićem, spominje se neki Mykonos, iako i nije sasvim etički da se ljetuje u Grčkoj dok naša sezona posustaje. Odjebali smo Čehe, Gay turiste, Talijani imaju gospodarsku krizu, Njemce smo poinizili Nogometom, Turci nas, ali oni ionako "ljetuju" na Bajakovu, Slovaci i Poljaci, Litavci i Ukrajinci čine 2% ukupne brojke gostiju. Kontrabajs je na najboljem putu veličanstvene reforme turističke strategije, odavano priželjkivane u naših iznajmljivača. Kako izgleda savršen turist? Njemac, definitivno Njemac, uplati aranžman u veljači, pošalje akontaciju za vanpansionsku potrošnju u travnju, u lipnju, srpnju i kolovozu se ne pojavi, u rujnu plati i ostatak troškova vanpansionske potrošnje, a u studenom, uplati tečajnu razliku, odnosno razliku za poskupljenje cijene sobe.
Jedino mi se čini, da će taj simpatični debeljuco iz redova Seljačke stranke, koja je svojim profilom interesa i definicijom programa, nekako predodređena za resor turizma, uspijeti ispuniti program jedino iz lipnja, srpnja i kolovoza.  

Možda i bolje. Konačno će iznajmljivači imati svoj mir. I nitko ih neće u ponoć uznemiravati. Hrvatska je spašena. 

Ivo Pukanić ponovno živi.

Hrvatska je slobodna! Milana Rovokopačasvakegodineisteprometnice Bandića za predjednika.





lostways @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare