zagrebačka trilogija
Blog - kolovoz 2007
četvrtak, kolovoz 30, 2007
Ostao sam dužan report s drugog dana VIP IN music festivala. Jučer me napao posao, do mjere da nisam skoro ni upalio PC. Bila bi laž da kažem da nisam zavirio na Bloger, ali zaista zavirio i to na naslovnicu, tekst croaticusa, ljutog ko sam vrag. Ostvarile mu se, eto, želje, Diname dobio po sebi, rekao bih očekivano. O tome više ni retka.
Koncert: drugi dan je situacija s pivom (tekućinom općenito) bila bitno bolja, ali kao što je to organizator ponosno poručio u medijima zbog nekoliko ekstra postavljenih prodajnih mjesta, već zato jer su svi (uključivo i mi) dan ranije nakupovali bonove pa nije bilo redova bar za to, Red za pivu je bio jednak, možda i veći, piva jednako zapjenjena i topla. Još mali detalj oko viška "bonova" pri odlasku. Malo niže ispričati ću nemili događaj koji je skratio naš boravak na Jarunu, no, prilikom odlaska, konstatirali smo višak "bonova" u iznosu 70-ak kuna. Kaj sad? Eksat pive kako bi se potrošilo - blesavo. Na bčagajnu pa po povrat love - jedino racionalno rješenje. Cura na blagajni: "paaa neeee znam, niko mi nije reko......kako ću, ne bi smjeeeela....." Gle! - sve kaj radiš je ilegalno, imaš tu na stoliću još hrpu bonova, pretpostavljam  da ih dužiš, dobila 10.000 bonova, imaš 5.000 kuna, moraš imat i 5.000 bonova rest. Znači, uzmeš mojih 7 banki u bonovima, vratiš meni u lovi, ili imaš 10000 problema vezanih za inspekcije, prijave i slična sranja. Odgovor: OK, ali nemojte nikom reć. Nećemo zlato, samo ću objaviti to sranje na netu. Sreća njena da imam usran rejting u interner sferi. Toliko o organizaciji....Muzika....Stigli smo u trenutku kad su svirali Asian Dub Fondation (ili kak se već piše) na glavnom stage-u. Obzirom da nisam neki fan takve vrste glazbe, suzdržat ću se kritike, već samo: glasno, ritmično, veselo....OK. Izmami pokoji "gibaj,gibaj" u mišiće. Na malom stage-u (nokia), u to vrijeme svirali su "!!!". Band kojem ime znam napisat ali ne znam izgovorit. Kao i ostali, vjerujem (nekaj kao čka,čka,čka).  Još manje u mom glazbeno-ukusnom habitusu, još manje mogučnosti za komentar (čekali pivu na šanku na pol puta između dva stage, mix buke - ništa!). I onda Iggy Pop & Stouges. Očekivano, deri, prži strgaj - OK. Iggy bez majice, (tu već curama ostavljam mogućnost komentara, moj: obzirom na leta - jebeno). Međutim, po Murphyevom zakonu, ako nešto može poći po zlu - poći će. Tako je i bilo. Prvi dan, bili smo sami draga i ja. Drugi, išli smo s ekipom. Njena sestra, frendica (koja nam je btw, vjenčana kuma), dva frenda i mi. Kako smo poziciju za Iggya zauzeli dobrih 20-ak minuta prije početka svirke, tako smo bili dobrano naprijed. Ja sam sugerirao ekipi (hm, imam nekog jebenog iskustva nakon 25 godina hodanja po koncertima), obzirom na punk band i naših, u prosijeku, 40 godina starosti, da se povećemo malo nazad. Nisu me poslušali. Slegnuo sam ramenima. Meni naguravanje s mojih ca 90 kg i već spomenutim iskustvom baš i ne smeta, iako bih preživio i bez toga. Ali, kak hoćete. Kako se bližio početak svirke, tako se prostor popunjavao, da ne kažem gužvao. Jedan od balavih pijanih idiota (sorry mlađima, ovo balavi nije dobna kategorija već mentalna, istinabog povezana s godinama starosti u odnosu na dostignutu zrelost), uspio je našu frendicu primiti za guzicu. I to onak, jebote seljački. Debilno. Ona se okrenula (vidi joj se svih 40 godina), i verbalno, grubo odjebala idiota, čak s razumijevanjem. Nakon slijedećeg puta, opalila ga je nogom u jaja i odmah u nastavku odvalila šamarčinu. Ja, tek tada skužim incident, postavim se (sa svih 90 kg) između njih, i velim malenom (btw višem od mene za glavu, ali bez troškova brijanja), OK, gotovo, dobio si kaj si tražio, zaboravio si, i ona, ajmo gledat koncert. I mislio da je skužio. Nije. Nakon pet minuta, (valjda ga je je sjebao ego debila, naime dobio je po pički od komada) evo ga opet. Unosi se u lice, traži pravdu. Opet ja. "Nestani, ne kompliciraj, ne ide mi se u murju zbog balavog debila." Opet se povlači. Zadovoljno sam mislio kako je ipak moj verbalni autoritet dovoljan za rješavanje takvih situacija. Pet minuta po početku prve stvari, evo njega opet. Agresivno, grubo, duivljački gura frendicu s leđa. Jebi ga. 
Grum. Forhend desnicom, bio je dovoljno razumljiv za tog slinavca (nepristojno stisnutom šakom). E sad ju tu nastalo komešanje, pojavili se i drugi idioti, pa sam morao izvesti evakuaciju (bijeg) s lica mjesta, jer jedan slinavac je jedan a pet je pet. Još je nekakav debili idiot u prolazu dobio bubotak (ozbiljan - zakrvarilo mi majicu) i nestali smo (ja i komadi) u gužvi. NEkih 50-ak metar dalje, zadovoljio me razmak, međutim, cure ne. Njima je bilo dosta. Malo su se splašile, pa su inzistirale na kompletnom uzmaku. Ja se baš nisam dao, pa smo postigli kompromis u smislu pozicije u krajnje najdaljem desnom rubu gomile za ostatak svirke. Bis nismo dočekali. Jebeš demokraciju. Spomenu sam i dva frenda s nama, a sad ne. Jebeš i njih, nisu ovo stvar otpratili kako treba, pa sam umalo dobio po sebi od skupine šmrkavaca iako nas je bilo trojica. Odraslih. Oni "nisu" vidjeli frku. OK, neću ni ja njihovu drugi put.
Uglavnom, ocjenu festivala donesite sami. Sa zadovoljstvom ću pogledati u komentarima....
Krenulo me jebiga.
Čitam danas u Jutarnjem interview s izvjesnom Hanom. Ona je aseksualna. Mastrubirala je ali samo mehanički (nije znala da mi ostali pritom nekaj zamišljamo pa se zgražala tome). I poslije viš nije. I ima neki web site s udrugom takvih likova. I iako joj ne pada na pamet biti majka (jer ona naravno nema instinkte), možda će jednom usvojiti dijete, jer, eto, bilo bi ljepo nekog izvest na put života. Ali to kad doktorira. Jebote, treba je izolirat i to u ludnicu. I slučajno joj ne dat dijete u ruke. Jer ona nije fizički invalid, ona je teški psihički, za društvo i očuvanje čovječanstva opasan, frik. Jer kužim ja da je nekom taj fizički dodir više ili manje važan, kužim i ljude s traumatičnim iskustvima, emocionalnim problemima, stresom.....Ali Jutarnji mi prezentira (šatro Hanu) kao, eto normalno stvorenje bez emocionalnih i fizičkih potreba s umalo poželjnim ponašanjem. Kao ono, evo, vi promiskuitetni debili, vidiš kak jedna buduća doktorica može, a vi glupe, primitivne životinje ne.
Tekst ilustrirali s dvije fotke, obe prikriveno seksi.....Ni jedna sigurno nije (šatro) Hana. Iako, obzirom, na kadar straga, bi tako trebali pomislit.
Vidiš, mogu me naljutiti i stvari koje nisu vezane uz društveno uređenje......
Pa za kraj......u dobroj vjeri......jebite se ljudi! I pritom uživajte.
/Update: sorry na hrpi tipfelera, pisao sam u dahu, sad mi se ne da ispravljati, valjda je razumljivo/

lostways @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 28, 2007
Osim što me prstenovalo fluoroscentnom narukvicom (to je ulaaznica za drugi dan festivala) pokušalo me dehidrirati. Ali Vip-ovcima nije uspijelo. Preživio sam njima u inat. Kako bi ih danas mogao spljuvat. Dakle. Taj grandiozno najavljivan događaj, marketinški popračen u medijima kao jebeni festival svih festivala je apsolutna bimba (u mom kvartu bimba je nešto kao lažnjak, fake, promašaj ...).
Prvo, već spomenutu narukvicu nam svima nakalemilo oko ruke, tak da možemo ući i drugi dan. Ajde, to sam nekak prožvakao iako na današnjem sastanku u pilani, vjerojatno će misliti da sam peder. Brkati šljakeri na pili. Direktor, valjda neće. Kad smo ušli, nakon šetnje od dva-tri kilometra (toliko dalje od ulaza nam policija nije dozvolila nastaviti nego smo morali parkirati), bio sam prokleto žedan. I onda....suprise! Debili su postavili pet-šest punktova s cugom a pored njih nekakve kaveziće gdje se nabavljaju bonovi. Da, da, bonovi. Od 5 i 10 kuna. Numerirani. Ali naravno, bez računa. Dakle ti njima 100 Kn oni tebi nekakve papiriće. Protuzakonito! No kršenje zakona je blagodat za koju sam u redu čekao, ni više, ni manje nego sat vremena. Olakšavajuća je okolnost, što sam odabrao red iz kojeg sam mogao normalno slušati i gledati odlične Happy Monday-se pa sam to nekak prožvakao. Moj je life style hodanje po svakojakim rock manifestacijama, u i izvan zemlje, vidio sam podosta toga, ali ovako nešto NIKAD. No, kad smo draga i ja konačno iskrcali 120 Kn (pragmatično i za sutra, da eto danas ne moramo čekati za bonove) Mondaysi su finiširali svirku i na drugom stageu su započeli New York Dolls. koje više nisam mogao čuti (u tragovima) ni vidjeti (nikako). S dragocjenim papirićima, žurno smo se uputili do Nokia stage-a gdje smo vidjeli zaista sjajne Dollse. Kritičar Jutarnjeg (neki Ilija) ih je okarakterizirao kao mlake što je upravo obratno od istine. Naime, pravi su punk(manje)-rock(više) band, koji s četri akorda praši sve u šesnaest. Odabrao sam kućicu s cugom u blizini stagea kako bi se dokopao piva za mene i dragu dok je ona slušala svirku. Bomba! Kurac! Nakon 45 minuta probijanja do prvog reda šanka, shvatio sam da od pive ništa. Debli imaju samo točenu pivu (usrani nikad više piti Tuborg) i naravno da aparati bljuju samo pjenu. Pa kretenčići koji tamo rade (nisu baš bogznakaj krivi ali kaj im ja mogu kad sam popizdio), skupljaju je u sto čaša i preljevajući iz jedne u drugu pokušavaju skupiti jednu jadnu pivu. Onda je aparat kompletno crkao i ja sam jednog od tih spomenutih, uspio namoliti bar dva gemišta. Dobio sam ih u plastičnim čašama 2 dcl, tople za 15 kuna. Ajde bar nisam kolabirao od žeđi.  15 fakin kuna za to toplo sranje. Onda smo još malo poslušali (opet ja) odlične Dollse, kad je na glavnom stageo započela svirka Sonic Youth-a. Pa smo se preselili. Kako je zvuk Dollsa bio jači od ovoga s glavnog stagea, svirka je bila neslušljiva....(producenti Halllllllooo!). Pa smo se opet vratili na Dollse. tamo se ispraznilo, ovi su pržili ko ludi pa sam se konačnomalo opustio i rasplesao. 
Nakon dva bisa, vratili smo se na Sonic Youth gdje smo stigli taman na predzanji bis koji je vrlo korektno odsviran, tim više što se više nije miješao zvuk s druge pozornice. Onda smo se vratili doma. Svega dva-tri kilometra šetnjice do auta pa je bilo lakše.
Onda smo došli doma i zaključili da nije vrijedno sekiracije pa smo se pukli i išli spat. Danas je Iggy, valjda bu bolje.
Zaključak:
Ne koristim VIP, ne pijem Tuborg, Nokiu ću bacit kroz prozor, a i sa stojedinicom ću se obračunat. To su naime, glavni sponzori i pokrovitelji ovog eventa koji su svojom traljavošću i pohlepom, napravili originalni, dosad ne viđeni marketinški kontraefekt.
(update: a i index.hr ću uskoro sterat u k.... jer post moram tri do pet puta paste-at prije nego kaj ga uspijem snimit)
lostways @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007

Bio ja u gradu, kratko. Putem slušao stojedinicu parlament show, pa svako drugo pitanje vezano za ležeće policajce. Pa da se i ja ovdje priključim raspravi. Jebi ga, Banderas, kao eminentni prometni stručnjak, odnosno njegov stručni tim (sve diplomanti prometnog faksa od '91 naovamo) otkrili kako regulirat, da ne kažem umiriti promet u Zg. Bili oni tako jednom, u kolektivnoj posjeti prijateljskom gradu Langewurstgesehnbergu u isto tako prijateljskoj pokrajini Bavarskoj.Tom je prilikom, osobni vozač druga Bandića, sve ono kršni bosanac, nagazio pedalu službenog Audia kako bi gradonačelnik  bavarski precizno stigao na sastanak točno. Kako se gradska vijećnica nalazi 100-injak metara iza mjesne škole, tako gradonačelnik Herr Gerd Hochstein, naredio da iako je prometnica unutar zone 30 km/h, za svaku sigurnost, prije zebre postave poprijeko prometnice, hrapavu traku, malo ispupčenu, kako bi privukli pozornost eventualno rastrojenog vozača i tako ga podsjetili na nužan oprez prilikom prilaska pješačkom prijelazu koji koriste djeca. Jozo, dolazeći tako brzinom od oko 90 km/h (ipak je to VIP posjeta, jelte?) u očaju je spazio prepreku i poslijednjim očajničkim pritiskom na kočnicu, a sve to zahvaljujući naprednoj tehnologiji ABS, uspio zaustavit crni Audi prije zebre. Milan  je u tom trenutku prelistavao bilješke pripremljene za sastanak s Herr Gerdom (kako ga prijateljski oslovljava), pa nije primjetio nadolazeću opasnost. Čelom je, tako, udario u zadnji dio Jozinog sjedala i....doživio prosvjetljenje. 
-Šta(kaj) je je Jozo, kaj delaš majku ti ga stisnem?! 
- Jebi ga Mile, postavilo neku barikadu tu na put, jebalo im majkuuu.
-Kakvu barikadu, kaj to pričaš, opet si svoju šljivu pio.
-Nisam majke mi, evo ti ga, nu pazi!
Izašao tako drug Mile iz Audija, počeškao se po glavi, pogladio bradu, pa misli: Ovo bi mogli delati, samo malo veće, kubik betona puta šest maraka (update: nataša, pošto kubik?, ja nemam pojma...) podijeljeno s 10%, u,  jebote loooove.
I tako, po pvratku odlučio MIle stabilizrati promet u Zagrebu. Pa umalo prije svake zebre, semafora, kioska, klupice u parku postavio barikadu. Negdje su to barikade u obliku betonskog odreska jajeta, negdje plastične, a ponegdje i betonske krnje piramide, na specijalno opasnim mjestima, npr. gdje baba Mila, izbjegla iz  Krnjavca kod Glavinice, svakog drugog u mjesecu prelazi cestu kako bi podigla ono malo crkavice stoipedeset maraka penzije, tamo su i uzdužni odsječci pune gumene cijevi, iako se na odboru za promet razmatra i mogučnost uvođenja tzv. buzdovanskog tipa. To je onaj iz kojeg vire metalni šiljci. Početak proizvodnje financirao bi Vulkal, iako je na javnom natječaju bilo i boljih ponuda, kao npr, Michelin, Good Year, a Continteal nije ušao u uži izbor jer je na čelu njihove prodaje, kum Mirko iz Dokrojevaca kod Livna, pa da se eto ne provlači sumnja o nepotizmu. Iako je on zapravo kum od strica, al' zlu ne trebalo. Bandićeva stručna komisija, proučava i patent američke kompanije čija je referenca kompletno stabiliziranje prometa u Kabulu. Ako automobil i prođe dva levela raznih blokada (šiljci, lanci, protutenkovski ježevi i bodljikava žica), dočeka ga rafal iz automatske strojnice kalibra 12 mm.
E pa ti sad vozi majku ti tvoju....
Tako, šalu na stranu....ja predlažem da se na prometnice stave u pravilnim razmacima od 50 m betonski rizoli, kako pijani Žužić, ili onaj idiot iz Makarske ne bi ubijali djecu. Kako već nestašni jesu, oni će to i dalje činiti npr. helikopterima u niskom letu, ali bar mi papci bez love to nećemo moći.
Uz to, proizvodnja rizola(rubnjaka) bi se svakako utrostručila a time i provizija na ugradnju. Pa bi drug Mile mogao otkupiti stan od brata tako da ujedini svoj skromni penthaus.
Na mail sam dobio i dobru foru....
Veli Kineski test vida....
Ako ovo ne možete pročitati.....

pokušajte navući oči da budu kose kao u Kineza i pokušajte ponovo.

Inače, vidim u komentarima....Vratia se Idro! Dobra vijest za nas ovisnike o moru.....
lostways @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Stigli kući jutros u 00.30. Naravno da sam zaboravio pogledati u nebo. Vjerojatno i ne bi niš vidio. Trebal sam odmah pitat znalca 012 station pa nebi ni pisal bedastoće....

Inače, ponedjeljak k'o ponedjeljak. Nervoza u želucu. Sto obaveza, ne znam otkud počet. Pa sam pametno odlučio doći na blog.  Pragmatično, nema što. Vikend je bio, već uobičajeno, predivan i jebeno prekratak. Moj mali anđeo prvi put nije plakao kad smo mama i ja odlazili. Taman se navikao na ljetni vikend ritam dolaženja i odlaženja, a već slijedeći ide s nama natrag. Zato i nije plakao. Već je i meni dosta. Krasno je biti solo, ali nekak mi je tiho doma. I uredno. Sad će on to riješiti.
Ljeto je na izmaku. Još ćemo nekoliko tjedana kukati kako nam je vruće, novine će pisati o globalnom zatopljenju, otapanju leda na sjevernom polu. Pa bu nas zatrpalo snjegom. Već vidim članak o britanskim znanstvenicima koji predviđaju novo ledeno doba. A mi ćemo kukati kako nam je zima. I ka'će ljeto.....
Isprobao sam i novi fotić, ali ovaj čas nemam vremena uploadat fotke, pa ću to naparaviti poslije tijekom dana...ako dan ne ode u krivom smjeru, pa me natjera u auto. Pun mi je k... auta i putovanja.
Jučer opet lagana gužvica (5,5 km) pred naplatnim...Ovaj put policija na visini. Izašlo valjda sa svim motorima u voznom stanju i vozilo gore-dolje, pored i kroz kolonu. Bar nije bilo onih debila koji pretiču kolonu po žutoj traci (koja više i nije žuta)....
Napali me telefoni, taman kad sam se raspisao.
Break....

lostways @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007

Ovo stiglo mail-om. Kako moje astronomsko obrazovanje nije bogznakvo, to prenosim bez posebnog komentara...ako je stvarno, moralo bi biti  senzacionalno. Iako mi je malo neobično da se o tome već nije čulo, pa mi ne djeluje vjerodostojno...i malo je nejasno, 27.8. u 0 i 30. sa nedjelje na ponedjeljak ili ponedjeljak na utorak....po meni prije ovo prvo.....Ak' je neka fora, onda nisam skužio.....pa sam malo ispal bedast....

„27. kolovoza 2007., u 00.30 pogledajte prema nebu. Planet Mars bit će najosvjetljeniji planet na zvjezdanom nebu. Bit će velik poput punog mjeseca. To će se dogoditi 27. kolovoza točno pola sata iza ponoći. Mars će tada biti udaljen 34,65 milijuna milja od Zemlje.

 
Nemojte propustiti taj prizor! Golim okom će se činiti kao da Zemlja ima dva Mjeseca!!!

 

Slijedeća prilika za vidjeti takav prizor predviđa se za 2287. godinu. Stoga podijelite ovu informaciju sa svojim prijateljima jer više NITKO tko danas živi taj prizor neće moći dvaput vidjeti!“



lostways @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Preživio sam. Prvih pola sata igre (tenis iz jučerašnjeg posta) nije bilo čak ni loše. Dapače. Druga polovica se uglavnom svodila na očajničko hvatanje zraka. Pivica nakon meča, sjela je savršeno. Uz nju sam, pragmatično, maznuo i andol, tako da se sada ipak koliko - toliko krećem izuzev desne ruke koja boli kao sto vragova. Ozljeda - nijedna. Misija - uspjela.
Poplava, nekim čudom se intezitet kapanja smanjio. Da li je tome zaslužna tragikomična trojka, neznam, ali sada je dovoljna samo krpa, ne i kanta. Nadam se samo da se situacija neće pogoršati dok me nema preko vikenda.
Inače, danas čitam u Jutarnjem kako je Ist potopio tsunami. Isti onaj Ist na kojem smo prošli vikend uživali. Koliko mi drago da se to nije dogodilo prošli vikend (ako je već moralo) toliko mi je žao ljudi kojima je priroda nanijela štetu. No, kako i sami kažu, to nije prvi put, vjerojatno ni zadnji. To i je ono što volim na moru, taj suživot ljudi i ćudljive prirode, u dobru i zlu....
Sad ću malo preletit bloger što već nekoliko dana nisam stigao....
lostways @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
njih tri. Jedan pijan ko smrt ,nemre pričat. Drugi na majici ima list marihuane (i neki tekst, nisam uspio pročitat kaj piše, malo isprano)...Treći (valjda šef, sudeći po kariranoj košulji i hlačama od odijela) komentirao: " uuuu, jebote". I otišli. Valjda bu se samo popravilo. Jer ovi nebu.

Ak ne, onda bum ujutro povukal panulu kroz dnevni boravak.....možda ušparam lovu za put....

lostways @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Kupio sam novu igračku. Cannon IXUS 750. Osim kaj trebam krenut na ubrzani tečaj za početne korisnike, događaj me skratio za 2500 Kn. Moj stari Fuji tako ide u penziju...Isrobavavši ga, primjetio sam novi način brze zarade. Dok razmišljam o pokretanju novog biznisa, neću biti sebičan nego ću ideju podijeliti sa svima...
Posao je relativno jednostavan i ne zahtijeva previše opreme. Kombi, nekoliko plastičnih košara iz "sve po 12 kuna" (mogu i rabljene) i jedan pomagač. Malo korpulentniji. 
Prvi korak je prekrenuti plavi kontejner za odlaganje papira uz asistenciju spomenutog pomoćnika. Drugi, ubrzanim radnjama prebrati papir i karton od ostalih komada smeća (ekološki neprosvijetljeni bacaju unutra i tetrapak, pvc ambalažu, i sl).  Dok se prebire papir i užurbano slaže u PVC košare, opet pomoćnik, taj papir baca u kombi. Jedino nerasvijetljen korak, preostalo je pitanje kamo s tim papirom. U prvi mah sam pomislio pitati iskusnije, ali mi tamnoputa nedobroćudna faca korpulentnog pomoćnika otklonila radoznalost.
U prilogu objavljujem fotku kao ilustraciju navedenog.

Pa tko vidi u tome perspektivu.....molim lijepo. Ima dovoljno kontejnera za sve...

Inače, u utorak sam se vidio s dragim prijateljem nakon dužeg vremena i kako to već biva, popio točno dvije pive previše. I obećao mu tenis meč u četvrtak (danas op.lost). U srijedu sam molio Boga da je zaboravio, ali on je jedan od onih koji ne kasne, zaboravljaju i striktno se drže dogovora. Tako je uzeo termin u 17 h. Osim što nisam igrao tenis (koji sam, istina, u djetinjstvu trenirao pa nisam baš katastrofično loš) više od 5 godina, zapušem se do trećeg kata po stepenicama, prijatelj izgleda kao trokrilni ormar sa trokutom postavljenim obrnuto od mojeg (njegov je kao znak za sporednu ulicu, moj kao piramida), u životnoj je formi jer je svako popodne  biciklom na Sljemenu.
I to nije sve...Jedine tenisice koje imam su u Novalji, kao i oboje kratkih hlača. Što će reć da ću morati usprkos posve izvjesnoj sportskoj katastrofi, neizbježnoj upali mišića (da već sad počnem gutati andole?), manje, ali ipak izvjesnoj sportskoj povredi, morati i iskrcati nofce za nove tenisice (koji mi uostalom  više neće biti potrebne) i nekakve kratke hlaće. Drugi put kad se napijem zanijemit ću.
Da bi dan bio ljepši, imam i poplavu, naime negdje iznad mene je pukla cijev pa cijelo jutro skupljam vodu koja kapa sa stropa u kante. Pritom se nadajući da je puknuta cijev dio vodovoda, a ne kanalizacije....
Lijep dan i vama želim....
lostways @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007
Kad mi je dan u klincu, ovo mi ga zna popravit. Bar na trenutak...



ili...(obratiti pozornost na bolničara idiota!)
ružno je smijati se tuđoj nesreći....ali kad je smješno....nadam se da nitko od aktera nije teže ozlijeđen...
lostways @ 07:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 21, 2007
...posjetiti sve drage prijatelje, ali naprosto ne stižem... Moram malo i raditi... Budem kroz dan... Ali naletio sam kod bombe estrogena na post koji me fakat zdrmao.....Svako posjetiti...
lostways @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Zagreb je još uvijek uspavan. Pospan, kao i ja jutrima. Budi se polako. Konačno će se razbuditi slijedeći ponedjeljak. Živčan. Histeričan, čak. Sve je i dalje raskopano, istina, sjebalo mi planove za kuruzu u Hebrangovoj, povukli nekakav sloj asfalta. Banderas je živčan. Naredio je da sve mora biti gotovo u nedjelju. Gužve su još uvijek na vratima Zagreba, u Lučkom. Jučer sam, kreten, nakon što sam na radiju čuo za kolonu na naplatnim 2 km, odlučio izaći u Jaski. Jebote! Preko sat vremena do doma. Stara karlovačka NIJE opcija. Ma što vam na radiju rekli o tome. Za razliku od jučer, u nedjelju, pri povratku s mora, NISAM sišao s autoputa u Brinju kako bih zaobišao kolonu pred Kapelom od 2,5 km (prema izvješću HAK-a) odnosno 5,5 km prema mojem saznanju. Pa sam, opet kreten, čekao sat vremena za prolaz kroz tunel. I došao doma u 2 ujutro. Interesantan je doprinos policije sveukupnoj situaciji. U nedjelju, dva službena auta parkirana su pred samim ulazom u tunel i jedan debil s onom fluoroscentnom krpom na sebi maše palicom sa smislom kao ajde, ajde. Istovremeno ponosni vlasnici X5, Audia A6(8), bijesnih mercedesa i pokoji Slovenac uredno koriste zaustavnu traku s brzinom većom od 100, dok mi ostali idioti plazimo po sistemu kreni - stani. Ko nam je kriv kad se nismo sjetili. Bedaki. Jučer isto tako...Kroz Lučko, malo - malo, neko skreće u sporednu ulicu na lijevo i blokira promet na 10 minuta dok se ne ukaže neka dobra duša iz suprotnog smjera koja ga propusti kako bi se mi nastavili kretati brzinom kornjače koja ima ozlijeđen meniskus. Policija stoji gdje? - iza zadnjeg semafora, ispod hlada vrbe (ne one koja mrda na vrh brda), bucko s istom onom krpom na sebi, stoji šeretski naslonjen na plavo bijelu limuzinu i razgovara na mobitel. Dečki, svaka čast... Da vas nema ne znam kaj bi. Fala Bogu, jučer su uspijeli sustići Keruma i naplatiti mu 2000 Kn. To je spasilo cjelokupnu prometnu situaciju u HR. Usput, nisam baš 100% upućen, ali nekak mi se čini da za prekoraćenje veće od 100 km/h preko dozvoljene brzine (koja je na autoputu još uvijek 130) uz kaznu i bodove ode i vozačka na koji mjesec. U tekstu u JL o tome ni riječi, spominju bodove (3) ali vozačku ne. Super, sad znam da i ja mogu tatinu penziju potrošit za jurnjavu po autoputu, a ne nervozno pratiti situaciju u retrovizoru kad vozim 150....
Vidim, pustilo i heroja koji je 19 godišnjeg klinca ustrijelio metkom u potiljak na godišnji iz zatvora. Da može još kojeg. Sudac (ne znam dal ga je taj i osudio na smješnih 4, 5 godine bukse za to herojsko djelo) koji ga je pustio, zahvljujući nezavisnosti pravosuđa (koja je kao i ostalo u našem društvu više nego primjerna) neće snositi nikakve poslijedice kao ni heroj....
Jučer na radiju, prva vijest, nesretnik u BGD pao u kavez s medvjedima pa ga pojelo. Srpske novine (ne sve nego samo Telegraf i još jedne koje nisam zapamtio) objavile fotku raskomadanog tijela na naslovnici. Pa ih zato neka lokalna novinarska udruga osudila. Kod nas, JL objavio fotku na zadnjoj strani. I niš. Pa nismo mi ko Srbi. Da objavljujemo na prvoj strani....
Najavljuju i dolazak Paris Hilton na Zrće. Super. Čak ako i poludim pa dobijem želju da odem na Zrće, sad znam da neću...
Ovaj post znači da sam prolistao novine na početku dana. Moram se odviknut od te loše navike....
lostways @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
...provjerio sam. Istina. Zubaci se love. Ovaj put smo čvrsto i odlučno zaplovili prema Molatu, ali smo putem iskušali brak nad Istom. Tamo se pokazala istinitom glasina o zubacima. Prvo smo spustili parangal sa super friškom srdelom, i dok čekamo (budući da se radi o braku u sred mora, a kako mi El Muhamed iz Kuwaita nije u rodu pa s gorivom muku mučimo, pa  ne možemo otplovit do kopna na kupanje, jer kupanje nad brakom di očekujemo kapitalni ulov i nije najugodnije) odlučio sam malo isprobati potpuno friško složenu višku panulu (kut, issa, stiniva - kapa dolje na golemom doprinosu za čovječanstvo). S iglicom je bilo lako i za nevjerovatnih deset minuta kako smo sirotu iglicu spustili za kaićem.....BUM! Jebate koji osjećaj....Motovilo se odmotava kao ludo....nekoliko sekundi.....trenutak istine....kontra! Najlon mi klizi kroz ruku, zarezuje se u prst, boli, ne dam.....još nekoliko trenutaka....popušta. Okrenuo se.....ide lakše....ali još uvijek teško.....tu je, cakli se pod površinom....poslijednji pokušaj bijega pod kaić....Jura je brži....u bragi je...na pajolima. Euforija....
Vaga je pokazala 5,80 kg. 

Dok se razina adrenalina popela na kritičnu i polako splašnjava, car gubi svoje prekrasne boje. Uz dužno poštovanje tom predatoru, krećemo vaditi parangal.....Povlačimo prvi senjal, Jura će - "imamo ribu", ne vjerujemo....još jedan...manji....ali prekrasan. Hvala ti Bože na predivnom danu.
Predugo smo se zadržali pa mijenjamo plan đite i odlučujemo pristati u Istu. Prekrasan poratić sa sjeverne strane dočekuje nas u svoj svojoj ljepoti. 

Vežemo, pa hitamo u selo (na drugoj strani pogledati tekmu, jer sam SMS-om dobio poruku Werder-Dinamo 0:1). Stižemo taman kako bi doživjeli otrežnjenje, jer ipak.....Dinamo je uvijek u Europi do jeseni. Uvijek. Al' jebeš nogomet....
Sutradan, krenuli smo prema Silbi, tamo se okupila ekipa iz kvarta, plan je gradela za kapitalca. Ne odoljevamo izazovu, pa još jednom spuštamo svu artiljeriju u more. Klinac. Nije svaki dan Vela Gospa. U silbanski sjeverni porat stižemo po mraku....razočaranje...maleni 6-metarski kaić nemožemo vezati apsolutno nigdje. Probali smo sve opcije, riskirajući pritom zapetljavanje u jedan (ili više) sidrenih konopa. Kapetan je gladan, dosta mu je broda...nemamo izbora. Natrag u bazu. Olib. Olib nas uvijek dočeka raširenih ruku. Pa da ispravim i nepravdu, nekoliko motiva iz te meni predrage lučice. 

Na lijevoj strani, smješna građevina, prejak kafić Grobik, našeg prijatelja Milivoja, već spominjanog najačeg ugostitelja s ove strane Jadrana...

Olibska crikva s gušternom ispred.....
Vezali smo među jahtama, u mandraču nije bilo mjesta. Pa da malo vidite kak smješno izgleda moja barčica među čudovištima što jure po moru kao bijesni.

Na povratku, vučemo panulu za iglicu, i gle iznenađenja, živnuli i gofići....

Predivan vikend...Ispratila nas ova slika....

I za kraj, rekapitulacija đite....

Nije loše????
P.S. Happy end u nedjelju.... (za nas, za zubonju baš i ne...schrmtz)
Juha od  glave i repa.....
....
i gradele.
lostways @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007
Vratio se iz dosadne Čazme, pa prije nego spakiram laptop za put još nekaj...
Tam negdje devedesetdruge ili treće, dok je moja konobarska karijera bila pri vrhuncu, razvio sam malu teoriju dešifriranja odgovora na pitanje: kak  je bilo? Misli se na tulum, party, pogotovo novogodišnji... Pa sam se sad u autu toga sjetil....
Dakle:
- kak je bilo?
Odgovor: 
Tak - znači ostal bez klope i cuge, dosađival se do 1,2 iza ponoći i doma.
OK (s dugim o, kroz nos, kao oooooke) - popilo se ali dosadno, nije se napilo...
Dobro - napilo se, ne ostalo gladno, u 3 ili 4 doma....komadi - šta ni...
Odlično - najelo se, napilo se, komadi u igri, možda se nekaj u budućnosti i desi...
Super - nalilo se do bola, klope se više niko i ne sjeća, mala je dala (za rimu ne paše mali je dali, pa zato s muške strane gledišta)......
Super čovječe (opet o, u čovječe kroz nos) - Bljuvalo negdje tek oko 8 ujutro, nekaj se poševilo, možda i dvaput,  ali baš se ne sjeća kaj, hrana - kaj je to? Mala(i) se bogibogme javila(o) par dana po izlječenju.

Možda sam kaj zaboravil, obzirom na dobru petnaesticu unazad, ali tu ste zato vi....

Sad fakat palim....
Idem, krenuo sam, nema me do ponedjeljka....
lostways @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
...još koja kratka. Za razliku od jučer, danas je dan počeo više nego sjajno. Svima toplo preporučam. Naime, draga i ja smo maznuli "zornjaka", onak krmeljavi, prije pranja zubi, pospani i lijeni. Zakasnili malo na posao al' neka. Nismo to već godinama. Ujutro uvijek isti, dosadni ritual, zajedno u kupaoni, tuširanje - brijanje, pa tuširanje-šminkanje. Kava, WC, "ajde u liftu sam" požurivanje. E pa danas smo zajebali sve to u doslovnom smislu riječi.
I kaj nam fali?
Baš se volimo nekak ovih dana.....
Možda se i brojno stanje obitelji poveća....da bar.....
Moral sam to ispričat. Sad dosadna kotlovnica u Čazmi, pa polako (ili ne baš polako, C5 je opet u formi) via Novalja. Ma sad mi i Čazma nije tak dosadna....
Ideeeem.....

Još nekaj, Vela Gospa. Tradicionalno idemo u Pag, gdje živi teta moje drage sa svojom krasnom family, dečki s klincima i dragim ženicama. Prvo janko ispod peke i s gradela - kombinirano, pa malo paške žutice, pa procesija, pa još malo žutice (misu nemrem zdurat jer je paklena gužva, plus 45 stupnjeva u crikvi), pa još malo janka, pa žutice,pa još žutice i za promjenu još žutice. Onda oko ponoći potpuni cut! Žutica. I tako naizmjence, žutica pa žutica dok zduram. Onda sam sutra bolestan. I pitam se kaj mi nije bilo dosta žutice ono poslije mise. I to se pitam sve do slijedeće Gospe. Pa zaboravim odgovor.I opet sam zaboravil.....

lostways @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
...je bio zajeban. Krenuo sam u akciju prije 8. Prvi prioritet je bio dignut auto sa servisa. GOTOV JEEEE!
Mačji kašalj, pomislio sam. Ali ne. Murphy sa svojim usranim zakonom se pobrinuo da završim (podignem auto) u 4. Naravno da je cijelo vrijeme mobitel bio užaren. Pa ću danas napraviti 700 km. Da nadoknadim propušteno jučer. Lakše mi je jer se ne vraćam do ponedjeljka. Heheh, još jedna đita za kraj ljeta. Kasnija isplovljavanja bit će kratka (vikendi), jesenska. Valjda bu i ribe malo više kad se povuće talijanska gliserska (gumena) flota...
Uglavnom, prošli je vikend bio prekrasan ali ribicu ni jednu...
Zakaj? - e pa smanđali nam je ovi dečki:




Prizor je bio veličanstven. Često viđamo dobre dupine, drage prijatelje, ali u ovolikom broju i tako blizu obali  - nikad. Nije ih smela ni mini flota talijanskih gumenjaka s kojih su im plijeskali i uzvikivali poslije svakog skoka u prestravljenu plavicu.
Juš jedna fotkica, bila bi ljepša da se malo obradi, da se izbace kupači, ali kako se nema vremena evo je ovako. Sirova s mobitela. Ipak...

Predivna duga, već dugo je ne vidjeh. Kao što se može primjetiti, snimljeno iz birtije. Sad sam tek primjetil'...svi odrasli muški na fotki su čelavi .

Kažu da su se počeli lovit' zubaci, pa idem provjerit.
Drž'te fige.....
lostways @ 07:26 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 10, 2007
...prošal sam lišo. Valjda ju je klepila alergija pa niš ne njuši. Odspavat pol čuke, pa sam ko novi. Neodgovorno malo....jel'da? Obzirom na 200 km vožnje. Pojel sam nekakav užasni bečki, podrigivat ću se cijeli vikend. Pogasim komp, pa polako prema jugu.
Do čitanja u ponedjeljak......
lostways @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
...nisam otišo spat. Nego sam s bivšim kolegom popil tri-četiri pivice. Male. A sad me draga zove da dođem kod nje u firmu na ručak. A popodne idemo na more. Bolje da ne mislim kak će k...at kad nanjuši pive......
lostways @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Tražeći inspiraciju za jutrošnji post, preletio sam dnevnu štampu (digitalnu). I ništa. To dakle znači sezona kiselih krastavaca. Osim crnjaka s busom kod Karlovca, koji je na svim site-ovima top tema, niš. Na indexu, nova afera HDZ-a i fonda za privatizaciju. U jebote, iznenađenja! Pa kak se to može njima desit? Dalje. Neki jado radio 14 dana u restoranu za dva soma triso čuna. Pa se žali. U Perušiću, u tvornici željezničkih pragova, dečki 8 sati dnevno, 6 dana tjedno prenose pragove od 100 kg, za 1800 mjesečno. Jebi ga. Ti se ne žale u novinama. Da se žale, dobili bi pedalu i ostali i bez tog jada. To ti je valjda socijalna država...
Sport. David Beckham, debitirao u USA ligi, pritom nosio Armanijeve vezice za kopačke, kremu za lice i gel za kosu Lancome, temeljni puder od Diora, kremu protiv bora od Ungara. Diskretno namirisan Cavalli-evim Men in Black, odigrao je punih 18 minuta te prilikom izvođenja kornera pokopao nos.
Victoria je bila u casual izdanju. I nije kopala nos. Poslije su imali foto session pod nazivom sexy bench u svlačionici stadiona. Tom su prilikom poginula dva fotografa, i još osmero je u kritičnom stanju, kao posljedica stampeda nastalog zbog Victorijine spremnosti da da izjavu. Vidljivo uznenmirena pogibijom fotografa, izjavila je: Guccijeve naočale volim najviše.
Domaća scena. Medijski rat Nevena Usta Ciganovića i Žaka Trbuh Houdeka.  Kao kolateralna žrtva, stradao je Marko Nemam Pojma Ko Je Taj Grubnić. Glavni motiv tekstova je kako je Usta izjavio da stilisti nemaju cure. Pa je neizravno priznao da je gay. Ma nemoj jebote, sad sam šokiran. On?!?!
Meni je baš djelovao muževno. Sad sam malo razočaran. Dobro, i dalje ću njegovati njegov stil oblačenja, ali nekako....
Snježani Mehun i No 1 blogerici murja obustavila tulum. U komentarima na Večernji.hr ispod tog teksta, našao se i jedan koji za intervenciju murje optužuje Dikanove veze u murji a time i politiku. Jebi ga, znao sam da je Vlatka žrtva jedne globalne urote. Pa draga Vlatka, mi te podržavamo i ovim putem pozivam sve blogere da na hvarskoj rivi organiziramo mirni prosvjed podrške našoj omiljenoj kolegici.
Tako.
Sad idem malo radit. Petak je. Lego sam jučer u pol dva. Volja i motivacija za rad su na vrhunskoj razini. Na razini Đapićevog kukuruza. Ups, više mu ne raste kuruza tak visoko. Sorry Ante.
Ma kurac radit.
Idem spat.
lostways @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 9, 2007
...vani. Super. Obožavam oluju. U Zagrebu. Kad sam doma i gledam kroz prozor...
Na moru, kad sam na kaiću i nije mi baš super....
lostways @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
...sad sam snimio tko je No 1 na Top 500 blogera.
Pa ispred svih zanimljivih, duhovitih, talentiranih, inteligentnih autora Vlatka Jebote Pokos.
Di da zapalimo od nje. Pročital sam i post. 
"Iako mi u posljednje vrijeme više odgovara osama, nisam mogla odbiti poziv moje prijateljice Snježane, da provedem nekoliko dana sa prijateljima na brodu. Hvar u ovo doba godine vrvi od fotografa i novinara, jer ovdje navraćaju svi koji žele biti viđeni." - kraj citata.
Ona ne. Ona ne želi biti viđena. Jebote, nek se onda skloni nekud. Da je više ne vidimo. I nek ljetuje na Unijama na primjer. Tam nema ni fotografa ni turista. Ovak, jadna, na 30+ metarskom kaiću pati zbog fotografa.
Zlo mi je.
Jebem ti, sad sam joj i ja još dao prostora i zagadio time svoju sferu.
Neću više. Zadnji put. (i prvi)....
lostways @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Kroz sve moje postove, nekako tanko, ali ipak, provlači se  i posao. To je nekaj kaj moramo, a nismo ludi za tim. Kad radiš ono što zaista voliš, možeš se zvati sretnim. Bez obzira na druge parametre (kao obitelj, ljubav, zdravlje i sl.) To samo multiplicira koeficijent sreće, ako tako nešto postoji. (čim počnem o poslu odmah pucam strane riječi, heheh).
Ja se ne ubrajam baš u sasvim sretne (u spomenutom kontekstu), jer bi zapravo volio biti rock gitarist, ali obzirom na mojih pet akorda, godine, kao i način života, sumnjam u promjenu. Pa eto, tu sam gdje sam.
Kažem, ne sasvim sretne, ali niti one kojima je posao teška tlaka. 
Projektiram termoenergetska postrojenja (ili ti jednostavnije, industrijske kotlovnice), sa užom specijalnošću na one s pogonom na drveni otpad (piljevina, kora i sl.). Taj se otpad u EU više i ne zove otpadom već biomasom. Spada u obnovljive energetske izvore, pa je razvoj te tehnologije obilno potican iz raznih fondova. U EU, kod nas zasada još u tragovima. Ali ipak, nešto se kreće.
Zadnji moj (aktualni) projekt je ogromna kotlovnica snage 5 MW ili 5.000 kW, što je čak i za europske prilike jedno od većih takvih postrojenja. Kod nas da i ne govorim.
U nekim prošlim postovima, prikazao sam površno neke od faza nastajanja (shema instalacije i kolektor u 3D vizualizaciji).
I jučer je bio taj strašno važan trenutak isporuke odnosno smještanja postrojenja u zgradu. 
Radi se o grdosiji dimenzija približno 3 m širokoj, 6 dugačkoj i 8 m visokoj. Ukupna težina metalne konstrukcije iznosi oko 85 t, u što se ugrađuje još 40 t šamotnog (izolacijonog, vatrostalnog) materijala.
Važno je naglasiti, (ponosno će on) da je taj uređaj u izravnoj vezi sa još cijelom hrpom sustava kojima je vezan vijcima. E sad, zašto ponosno? Zato jer je sve to, viseći na 180 tonskoj auto dizalici, preneseno kroz krovište, a preko zidova visine 20-ak metara sjelo na svoje temelje i spojilo se s temeljnim vijcima, njih otprilike 30, tako da je sve pasalo u milimetar, što će reći da je moj projekt, kao i nadzor bio više nego primjeran. 
I to su trenuci kad se osječam sretnim, u onom kontekstu s početka.
Za ilustraciju, prilažem nekoliko nabrzinu mobitelom snimljenih fotki, a o zanimljim detaljima, kao i atraktivnim fotkama unosa opreme, ću jednom skorom prilikom.
Samo ću spomenut, cijelo to postrojenje radi poptuno automatski, bez ljudske posade. Sigurnosni sustavi osim što spriječavaju nezgodu (a podsjećam, radi se o 5 MW snage zarobljene u 100-injak tona čelika i cigle), dojavljuju eventualne zastoje na PC (i)ili mobitele odgovornih osoba....
Pa evo i fotki...

PRIJE


i iz drugog kuta...


I POSLIJE

...iz drugog kuta...

pogled u prizemlje...(dečki baš spajaju spomenute vijke...)

...ložište odozgo.
lostways @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 7, 2007
Napalo me danas s telefonima prije 8. pa kud ide ovaj svijet. Odite ljudi na more. Love imate. Kad imate tvornice. Da ja imam tvornicu, sad bi se ljuljuškao na nekom većem kaiću i ispijao fino vino poslije prvoklasne ribice. A ne davio projektante. Ali ja nemam tvornicu. Po svemu sudeći ni neću je imati.
Jučer i danas su mi najvažniji poslovi odgađanje putovanja dok mi se ne popravi auto. So far, so good.
Pitanje kak dugo.
Jučer sam bio u gradu. Banderas je konačno uspio. Izorao je sve. Sad još da zasadi kuruzu i evo ti uspješnog gospodarskog programa. 
Kad bolje razmislim, kaj bi falilo kuruzi na zelenom valu. U Preradovićevoj, recimo, paradajzi, Gundulićeva ima sjajne potencijale za šećernu repicu. Mihanovićeva krumpiri i tako redom....
Vjerojatno bi se i Cho složio.
Sad jedna iz crnjaka (kronike)...
Zadnji dan mog boravka u NV, neki je klinac poginuo na motoru vraćajući se sa Zrća. Užas. Jučer u jutarnjem, dva tri retka u stilu: NN(22) jučer oko 5.30 zbog prevelike brzine.....
Komentiram s dragom događaj, a ona će: - znaš da je taj mali sin od .....
Prekinuo sam je; svako je nečiji sin. Neću ni čut. S 22, i sve kaj je ostalo iza njega su ta dva, tri retka u crnoj kronici. Pa ti kupi djetetu motor.
Ipak je dovršila, mali je sin od nekog poznatog mesara....
Koliko god se trudim, još nisam stigao obići sve prijatelje, prokomentirati uratke.... A ovak površno...bilo je zanimljivog štiva. Ima dana....
Giljam sad napravit shemu za onog dosadnjakovića iz prvog retka.....
lostways @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007
go, kao gotovo. Gotov je godišnji. Kao oka treptaj. Kao suza u kapetanovom oku, jučer pri rastanku.
Ponedjeljak. Stres. Auto nije gotov. Croatia osiguranje nije uspjela poslati zapisnik o procjeni u servis puna dva tjedna. Pa sam morao ja. U sred zapare, fiestom bez klime (...ali to već znate?!) na Trg. Pa faksom u servis. Ali to nije sve. Policija nije uspjela poslati zapisnik u Croatia osiguranje od 10.07. do danas. Pa sam malom privatnom istragom uspio doći do broja telefona PU Ogulin. Jer ovi debili u Heinzelovoj (di je btw. centar policije u Hrvata) ne znaju. Šupci. A da treba naći miša od 14 mm, jer nije platio 100 Kn usrane kazne našlo bi ga za pet minuta. A broj telefona postaje u Ogulinu ne znaju. Šupci. Sutra moram u Ogulin, Čazmu i Vrbovec (svejedno kojim redom) već spomenutom fiestom.
NIsam živčan. Ne.
Prestati ću se nervirati, jer si samo odmažem. Samo ću još jednom opsovat. (u sebi).
No, kako je bilo na godišnjem. Bad. Aha. Moš mislit.
Jedino, uspio sam pri polasku zaboraviti fotić (idiot - ne fotić nego ja). Pa sam ovih par bijednih fotki napravio telefonom. Ali dovoljno valjda za ilustraciju.
Dakle.
Isplovili smo u nedjelju. Vrijeme kao u raju (kad se Sv. Petru pokvarila ventialcija i klima). Temperatura mora na mojem "Navman"-u pokazivala je 28oC. Istina, to je 20-ak centimetara pod površinom ali kaj je puno, puno je. Krenuli smo prema Morovniku (otočić-hrid sa svjetioniku lociran nekako između Oliba i Ilovika). U blizini, u more smo spustili laku i tešku artiljeriju (parangale ili palingare po novaljski) naješkanu svježom srdelom. Nismo polagali velike nade obzirom na klimu. Ni ja nemam apetita po ovim vrućinama (dobro, dobro...imam, ali ne baš tolikog),  a kamo li ribe. Okupali smo se u bari (ups!) i vratili podignuti spušteno. Dragi Bog nas je ipak nagradio pa smo ubrali nekoliko fratrića, arbuna, i već standardno maški i ražica. Dovoljno da napunimo novu (igloo) ledenicu krcatu ledom. I da ne brinemo za večere slijedećih dva tri dana. Fotke nemam, ali vjerujete mi valjda. 
U Olibu smo pristali već na "našem" mjestu i brzo se otputili u "bazu" Grobik gdje nas je dočekao dragi prijatelj Milivoj.  Ovaj bi post bio predug, kada bi napisao sve pohvale koje zaslužuje. Pa samo pozdrav najboljem ugustitelju na ovom dijelu Jadrana. 
Nakon više od nekoliko ispijenih pivčina i mohitosa s mentom ubranom iz žardinjera koje ograđuju terasu, išli smo leć. Pospani, pijani, zadovoljni i sretni. Ujutro, kratke konzultacije, obavezna kavica, šaka neofena, i odluka. Premuda. Isplovili smo nešto prije sučevog zenita što i nije neka odluka kad se uzme količina ispijenog alkohola noćas, ali....rekao bi moj prijatelj idro... ploviti se mora. Kad već spominjem prijatelja, tako ovdje i jedna za njega. Opet nisam uspio. Za drugi tjedan planirali smo đitu Škarda-Ist-Molat pa nazad ali nas usralo vrime....Neka, ima dana.
Putem smo se okupali u fenomenalnoj uvali Sv. Ante na Silbi, fishfinder je pokazivao nevjerojatnih 30oC a ilustracija užitka ovdje:

Nakon poklopanog brudeta, krenuli smo put Premude. Odlučili smo krenuti sa sjeverne strane, s namjerom da iskušamo čuvene Premudske pošte. Osim što nas je, svojim valovima, umalo potopio Bartol Kašić, izvadili smo sa 100 udica jednu pirku. Slovom i brojem. Vratili smo je Posjedonu.
Zadržali se predugo, i već po našem starom, ali lošem običaju, po sada prilično jakom jugu, uplovili noću u porat Sv. Krijal. Ali kako sreća prati hrabre (i pijance izgleda), našli smo savršeno mjesto u mandraču među lokalnim barkama. Koja slika. Jugo bjesni i razbija more o vanjske strane grebena koji kao neki stražari, budno čuvaju ovaj sveti porat. Kuhanje na đigi pred kaićem, čaša vina i krevet. Previše je bilo danas. Dojmova. 
Ujutro. Ustajem prvi (kao i uvijek idiot ne može spavat, a jutros sam se jedva ustao). Koja slika....

Ne radi ništa. Nema nikog. Samo poneki ribar prebire mreže. U tišini. Bacam se u more. 
To jutarnje kupanje, dok još valjda i more spava, to je nešto što se ne može s ničim usporedit. Kad još pospano tijelo zagrli more......i ono njega. Budim posadu i krećemo u šetnju. Ili bolje rečeno planinarenje. Naime, u Sv. Krijalu, osim dve tri birtije, i predivne crikvice nema ničega. Premuda je na vrhu otoka. Pa umjesto riječi, nekoliko impresija.

(kapetan na pola puta do vrha...malo nezadovoljan zadatkom....)

(pogled na Sv.Krijal s puta prema Premudi...naziru se udari valova na grebene)

(brodovlasnica i kormilar pred školom za jednog đaka....naime, Premuda je dospijela na naslovnice nedavno jer je započeta nastava za samo jednog učenika...nadajmo se da će ih u budućnosti biti više....obratiti pozornost na NIKE znak u podnožju koša...duhovito....)

(kapo od kuhinje Jura u konobi Celestina....o njoj više riječi kasnije....glavni motiv fotke nisu trebale biti pive već kamin s pekama...naravno da nismo odoljeli izazovu i navečer omastili brk kozlićem pod pekom...)

(nazad u Krijal....vrlo je važno poštivati znak ograničenja brzine, jer policijske su kontrole česte, pogotovo na dijelu autoputa kod stare štale(namig).....


(isto tako motiv fotke nije trebao biti debeli kormilar već kaić na vezu...to je ona točkica, lijevo u pozadini s bokobranima i suncobranom na krmi kao karikaturom nekupljene tende...)

(crikvica Sv. Krijal s kopna...)

(i s mora.... s lijeve strane ruglo koje je izgradila neka američka pokondirena tikva....jeba ga dolari)

(kormilar pozira s jedinim spomena vrijednim ulovom, nesretno preminulim u lešadi...vrlo nepravedno podcijenjena riba...taj kantar....)

Kako je prongoza predviđala neverine pa jaku buru, tako smo odlučili ostati u sigurnoj luci još 24 sata. Tu smo dan proveli kupajući se u kristalnom moru na plažici podno crikvice (vidi Sv. Krijal s mora - ne vidi ruglo , na istoj fotki). Kako bi se okupali kompletno, tako smo odlučili obaviti i unutarnje pranje te za to odabrali ledenu Žuju. (kod fenomenalne Celestine). To smo učinili vrlo temeljito, tako da smo spiskali sav novac pripremljen za 5 dana. Naravno, na Premudi nema bankomata (srećom, rekao bih). Nema ni štampe (!).  Gazda Celestine ima klinca od 5 godina tako da je kapetan obezglavljen od sreće i igre, cijeli dan bio euforičan. Čak su i suze pale na rastanku.
Kako svemu lijepom dođe kraj, tako  i našem poludobrovljnom egzilu na ovom najudaljenijem otoku ovog akvatorija. Pa pozdrav Premudi....vraćamo se na Olib.

(grebeni....s lijeva na desno: zapadni, srednji i južni.....nad zapadnim je hrid na koju se prošlo ljeto nasukao neki pospani kapetan s brodom od 50 stopa....)

.... I tako, još malo kupanja i neuspješnog ribarenja (osim nekoliko arbuna) na Olibu i avanturi se bliži kraj...
Subota, brodovlasnica radi u agenciji...bolje nam je poć.....
Slijedeći smo vikend (već spomenuh) planirali đitu južnjije, ali nebo nam nije bilo sklono. Uspijeli smo malo ploviti oko Oliba, dotaknut Silbu i žurit nazad da nas ne potopi. 
Kao da nije dovoljno žrtava uzelo. To naše more....
lostways @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare