zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, studeni 19, 2008
Bilo je pitanje trenutka kad će šef stand-up komičarske skupine pod nazivom Vlada RH i sam završiti u rubrici „zabava“ svih relevantnih svjetskih pisanih (i šire) medija. Taština fanatično točnog doktora, malo je povrijeđena, pa je naredio kontraofenzivu na Facebooku. Kao i sve operacije ovog superuspješnog, naočitog, heteroseksuanog, političara, i ova je vrlo uspješna, pa je tako uspio skupiti čak 63 člana (valjda predsjedništvo mladeži HDZ-a) grupe pod maštovitim nazivom „i u dobru i u zlu podržimo Ivu Sanadera“.
 
Kako bilo, omiljena zabava Hrvata, šopingiranje i ispijanje kava u Mall-ovima, poprilično je ugrožena. Ako nas nije iz takta izbacilo ukidanje ZERP-a, ako nas pristupanje NATO-u, kao stanovito odricanje od suvereniteta, nije uspjelo prodrmati, ako smo ravnodušni prema činjenici da nakon vala ubojstava i uličnog nasilja, nakon nekoliko dana u novinama ni riječi (kao ni odgovora na pitanja: koje su posljedice ubojstva Luke Ritza, Josipa Klasnića, tko je pretukao ili naručio prebijanje Miljuša, Rađenovića, Galinca, tko je ubio Ivanu Hodak, tko je naručio Pukijevo ubojstvo....), onda su Hrvati spremni izaći na ulice (vidi facebok) jer je ukinuto pravo (bolje reći, mogućnost) na prosinačku šoping histeriju .
 
Tako si je Dr. Grinč usro motku. Odricanjem od kapitalnih, maglom obavijenih, investicija pelješki most (zakaj me to asocira na pelješenje?), sisačka autocesta i sl. odrekao se i mogućnosti predizbornog presjecanja trobojnih vrpci. Birače će vjerojatno raspizditi i ukidanje trenutka slave lokalnim folklornim sastavima, koji neće pred kamerama HTV-a cupkati kakvo lokalno kolo, da bi se potom, kao kulisa povijesnim nacionalnim pobjedama nad surovom prirodom, naždrli janjetine i pršuta koji ostanu iza Šukerovog uraganskog apetita.
 
Kao svojevrsno pojačanje, možda bi Dr. Grinč, mogao za ministra postaviti i Johna Cleesea, koji bi se svojim ministarstvom blesavog hoda, sasvim dobro uklopio, ako ne i pojačao komičarske reference ove vlade.
 
Jedno je samo u svemu sporno. Dok svijet rikava od smijeha, Grinč nama i nije baš nešto urnebesno smiješan.



Misery at the Funplex!
And there’s too much sex!
The world is goin' to hell
And what is that horrible smell?


zraj @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008

Ako nije Obama (go, go, go!), ako nije Puki (uključivo ljudi-nadimci), onda su maloljetničke bande.

Jutarnji tako donosi naslov: "Britanske bande novače šestogodišnjake". Kako sam otac upravo šestogodišnjaka, tako mi se ova rečenica istovremo čini zastrašujućom i smješnom. Pošto shvaćam što je pisac želio reći, zastrašujuće je da u toj nevinoj dobi, djeca postaju predodređena za zločin, u dobi kada je njihova svijest podatna kao plastelin, u dobi kada od ljudskog bića postaje čovjek.  S druge strane, smješno mi je zamisliti kakav bi zločin mogao počiniti moj nježni anđel. Možda prepad na dućan igračaka, maskiran kao Power Ranger, ili Leo TMNT.  U istom članku, navodi Jutarnji, talijanske bande regrutiraju djecu između 12 i 16 godina starosti.

Zapravo, jebe mi se za njih. Ja slučajno ili ne, živim u Hrvatskoj. Hrvatske maloljetničke bande su skupina šupaka, čiji su roditelji zaokupljeni sobom, a za djecu im se jebe. Bili oni pijanci iz lokalnih birtija ili sveučilišni profesori. 

Jedno je zajedničko tim skupinama malih govana. Napadaju u čoporu, napadaju slabije. Dakle, Luku i njegovog prijatelja, premlatili su šestorica. U slučaju Josipa Klasnića, u pitanju je bilo 11 na jedan. Nedavni napad na tramvajskoj stanici u Folki, desetak boysa na četiri dalmatinska studenta. Zaboravismo događaj pred đačkim domom u Selskoj, gdje je veća skupina napala jednog đaka, ali ga nije spasila policija ili zaštitar, već obična djevojčica, koja trenira tae kwon do, pa je preciznim udarcem u bradu, natjerala moćnu bandu u bijeg. Tu dolazimo do onoga što htjedoh reći ovim postom.

Česte su analize aktualnih događanja i usporedbe sa prošlošću. Da, i prije se tuklo. I prije je bilo debila u akcijama 100 na 1. Ali.... Ovaj jad, na pragu ljudskosti, odabire žrtve. Ne radi se o slučajnosti. Već se mogu načuti teze dežurnih branitelja ljudskih prava, kako su eto, i napadači sami djeca, kako nisu željeli ubiti. Ne slažem se. Dapače, siguran sam da se ova ekipa sa ilustracije, može prošetati kroz najnotornije okupljalište nasilnih maloljetničkih bandi, sa skupocjenim mobitelom u jednoj, i snopom novčanica u drugoj ruci, a da se neće dogoditi ništa. I još im putem može oduzeti pive ili vino koje loču. Jednostavno, radi se o šupcima, koji se sigurno ni u većem brojčanom omjeru, neče okomiti na mene i moja dva prijatelja stokilaša. Izabrat će si nemoćnu žrtvu. Svjesno, ne slučajno. Nikad im neće biti tako dosadno da napadnu dva ili tri starija fakina. Napast će manje od sebe. Slabije. Govorimo li još o ne postojanju namjere za ozljeđivanjem?

Druga je priča, to što se iz tih redova regrutiraju novi matanići, mafalaniji ili kakvi joce, ace kosturi i slični.

Toliko o maloljetničkim bandama. Nisu to bande, to je maloljetničko smeće, koje ne učine li to njihovi roditelji, društvo mora pomesti tamo gdje je smeću i mjesto.

No kad vidimo razinu komunikacije među našim akademicima, budućnost nam je jednostavno siva.....


zraj @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 2, 2008

Još se tinta ispisana apelima protiv nasilja nije osušila, a već je ono odnijelo novu žrtvu.

Šesnaestogodišnji Josip, stradao je na sličan način kao i Luka. Val nasilja, proširio se i izvan zagrebačkih ulica. Sam sebi sam već dosadan, ali upravo je ovakav tip nasilja ono čega se mi sadašnji, ali i budući roditelji moramo bojati. Dok sa svih stranica novina, i udarno terminskih vijesti na TV, vrište fotoroboti i kažnjeničke fotografije kriminalaca sa najneobičnijim nadimcima, nema straha za našu djecu. Ali kada skupina maloljetnika, u adolescentskom ludilu ubije vršnjaka zbog mobitela, "sitniša", cure ili kakvog drugog banalnog razloga (iako je svaki razlog za umiranje banalan), vrijeme je za uzbunu. Naravno da je i prije, u "naše" vrijeme isto bilo tučnjava, ali ovakvih je događaja bilo manje, ili ih nije bio uopće. Bijesan sam. Čije je dijete slijedeće? Što poduzeti?

Prvo, prevencija. Škola odnosno profesori, moraju biti educirani i biti u stanju prepoznati nasilnike. Za takve je potreban pojačan nadzor, lokalne policije, socijalnih službi. I pažnja ne smije biti usmjerena samo na dijete (ako ubojicu možemo djetetom zvati), nego i na obitelj. Među "čuvenim" kriminalcima, kako znamo, ima i onih koji dolaze iz "zdravih" obitelji, djeca su liječnika ili profesora. Osim što se radi o presedanima, jednako je vjerojatno da su i oni, ma koliko bili "normalni" negdje putem pogriješili. Kako bilo, potencijalni ubojice moraju biti pod nadzorom.

Drugo, represija. Ne usmjerena samo post festum prema izvršitelju, najčešće maloljetnom, izvan dosega strogog sustava kažnjavanja. Represija mora zahvaćati roditelje, one koji svojeg hrgljana ne mogu (ili neće) držati pod kontrolom. Kaznu zaslužuje i zapostavljanje djeteta, a ne samo svinjac koje je to zapostavljeno dijete učinilo.

I treće, javnost. Javnost mora biti senzibilizirana u smislu nulte tolerancije za ulično nasilje. Nasilnike treba izolirati, ekskomunicirati iz društva, a ne im pridavati važnost. Ne dragi prijatelji, nasilnici ne voze skupe aute i šetaju manekenke, nasilnici trunu, trošeći najljepše godine mladog života u Lepoglavi ili kakvoj drugoj kaznionici. Nasilnici su primitivni idioti, s kojima nitko ne želi imati posla. Nasilnici nisu dio nas.

Nisam zaboravio ni drugi današnji crni slučaj. Maloljetnik nožem izbo dvadesetjednogodišnjaka. U pitanju je, kako govore prva policijska izvješća, obračun vezan uz drogu. Katastrofa. Ja ne mislim da da klinca od 16 godina treba baciti u doživotni zatvor. Ali mislim da do tih klinaca naprosto nije stigla poruka javnosti i sudova. Zašto?  Jednostavno. NIje upućena. Ne na način koji razumiju.

I ma što mi poduzeli, uvijek će biti debila na ulicama. I TV voditeljice će šeteti ruku pod ruku sa čelavcima bez vrata (vrata valjda imaju, ali su ramena progutala vrat). Sve dok to ne bude društveno neprihvatljivo. Tu dolazimo možda do toga, da je od sve tri točke mojeg razmišljanja, možda najvažnija ona posljednja. Javnost.

Mali korak prema tome, je i koncert na trgu koji će se održati 8. studenog na Trgu Bana Jelačića. Dođite.

 




zraj @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 25, 2008
Dvorište Grafičke škole u Zagrebu, 25.10.2008.

U spomen na Luku Ritza.




GATUZO



ADASTRA

zraj @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008

Jučerašnje popodne, napeto, gradsko - životno rekao bih, proveo sam u jurnjavi između banaka, doktora i dječjih treninga. Negdje oko 18 sati, u programu je bilo plaćenje zakašnjelog računa za Diners, koji se zbog hitnosti mora srediti u njihovoj centrali u Praškoj. Kako bi izbjegli probleme s parkiranjem, takve stvari obavljamo uvijek u paru, kako bi onaj drugi, mogao ostati u autu "nasred ceste". Iskrcao sam sa sjetom, na bezličnom šalteru peteroznamenkasti iznos novaca, i žurno krenuo prema Gradskoj kavani, gdje sam uskočio u auto. U Palmotićevoj, u visini križanja sa Šenoinom, odjeknula je snažna eksplozija. Uskoro smo na radiju doznali što se dogodilo. Prva mi je misao bila, sad  će mu valjda, vjerovati da ga netko želi ubiti.

Vraćajući se jučer iz Studenskog centra, gdje sam gledao simpatičan i pitak film"Moskva, Belgija", za razliku od malo težih "99 francs" i "Val" proteklih dana, razmišljao sam o postu ispunjenom vedrijim temama. U inat ovim zbivanjima. Al' ne ide. 

Brutalnost događaja na zagrebačkim ulicama, motivira me da za godišnji odmor, uplatim sedmodnevno putovanje u Bronx. Kao odmor od napetosti u voljenom mi gradu. Trgovine u kojima prodaju pancirke, doživjet će procvat. U Zagrebu traje filmski festival, po meni jedan od kulturnih događaja godine, ali  vijesti vezane u to, jedva da uspijevaju stati u novine između ubojstava, premlaćivanja, granatiranja i reklama.

Šalu na stranu. Ovaj, dosad nezabilježen, događaj, dodatno je zaljuljao vladu Drive. Sad je štovani doktro teatrologije. shvatio da je vrag došao po svoje, pa je najavio uključivanje oporbenjaka u akciju. Politički analitičar Davor Gjenero, jučer je u emisiji Dossier, koju sam površno, zadnjim trenucima budnosti gledao na televizoru u spavaćoj sobi, podsjeća kako su sve do slučaja Ivane Hodak, u saboru svi osim HDZ-a, njegovih satelita i mafije, bili nezadovoljni radom sigurnosno represivnih institucija.   Hadezejovi zastupnici, svi redom, na saborskoj su raspravi gorljivo branili rad ministra policije Berislava Rončevića (sjeća li se tko uopće tog ljubitelja mačaka?). Odjednom, sječa. Novi se ljudi jedva uključuju u rad vlade, kad ovo. Usred dana, usred grada, atentat na novinara (pustimo sad ostale atribute pokojnog Pukanića), koji uključuje i više kolateralnih žrtava. Kako nesretni šef marketinga, tako i slučajni prolaznici (ili stanari, nevažno). 

Sada Drivo poziva na nacionalno jedinstvo, sada poziva na javnu mobilizaciju bez obzira na stranačku pripadnost. Oporbene ovce, što će, pristat će dati alibi Drivi, za neke sitne ustupke, za nekoliko uhljebljenja zaslužnih. 

Tako djeluje naš sustav. Danas, u novinama tek nekoliko redaka o slučaju Luke Ritza. Sutra ni toliko. Ivana se Hodak, u vijestima i ne spominje, osim u kontekstu formiranja "spirale zla". Zadovoljstvo i miran san Vladimira Fabera, uzrokovan uspješnim razrješenjem slučaja Ritz, nije potrajao dugo. Tako je tema, izuzetno važna za nas, obične male ljude, gurnuta duboko u drugi plan.

Činjenica je da je za sređivanje situacije u Hrvatskoj, potreban dubok i temeljit rez. Koji uključuje i prijevremene izbore. Ova je vlada, pokazala da nije u stanju voditi državu. ZERP, NATO, propast ili zastoj u pregovorima s EU, privatizacija, korupcija, i kao poslijednje, ali ne i najmanje važno, rat na ulicama. Dobro, kaj više trebamo? Možda kao amerikanci, da Drivi popuši tajni(k)ca, pa da mu se izglasa nepovjerenje????

Gradonačelnika Zagreba, sigurnost građana se ne tiče? Neka je Arene, neka je novih 300.000 stanova za koje će se mladi ljudi u naponu radne energije, zadužiti do granice ropstva prema redom stranim bankama. Nered u prometu, funkcioniranju gradskih institucija, gubici holdinga.....i mrtvi na ulicama. Milane, di je zapelo? Ha?

Nije ovo problem od jučer. Posljedica je to nemara, nerada, neznanja, sustavnog zanemarivanja kompetencije nauštrb lojalnosti poslijednjih 10-ak godina. Posljedica je to i duboko involvirane korupcije, i u najmanju poru sustava, koja koči ikakve radikalne promjene. Samo kozmetika. 

Vrijeme je za akciju. Kada se probudimo, biti će kasno. Nikakvi prosvjedi protiv mafije. Nije to naš problem. Izabrali smo vladu da se ti me bavi. Postavimo pitanja glasno, i zatražimo jasne i nedvosmislene odgovore. Kakvu državu imamo, kakvu smo htjeli, a kakva će na kraju ispasti. Ako se ovako nastavi, ne da nećemo ući u EU, nego ćemo biti primljeni u savez JAR (južnoameričkih agrum republika).

Niš, imam probavnih problema. Sere mi se već od ovog. Idem pojest bananu. Pa kaj bude...


I još dvije stvari: 

1. odličan post kod moodswinger

2. sutra u podne, koncert u sjećanje na Luku Ritza ispred Grafičke škole u Zagrebu.


zraj @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008

Puno je toga rečeno o Lukinoj tragičnoj sudbini. Malo je prostora ostalo za analize događaja. Sve informacije vezane za idenetitet ili profil napadača, samo potvrđuju tezu da su mala govna, kako sam ih više puta i nazvao. Ne "pušim" sad priče o tome kako nisu htjeli, kako su i oni mladi ljudi, kako nisu znali.... Kazna mora biti drastična i mora sdržavati poruku, kako ostalim huliganima, tako i roditeljima koji (ne)odgajaju nasilnike.  I ovi roditelji možda nisu znali, ali znali su  karakter svoje djece, koji su ga i izgradili. Tvrdim to uporno, iako ima izuzetaka, nasilje rađa nasilje. I točka.

Oni skloni nasilju, imat će nasilnu djecu. Nije to genetski uvjetovano, naprosto, ako su djeca od najranije dobi izložena nasilju, makar i verbalnom, naučit će svoje probleme rješavat na taj način. O fizičkom nasilju da i ne govorim. Naše društvo, nije senzibilizirano prema tome, jer pogledajte malo likove s naslovnica. 

Glumci, alternativci, mirovnjaci, svi su redom proglašeni pederečićima, dočim su glavne face, kao i njihove besprijekorne djevojke, svi redom zvijezde crne kronike. Mislim da ne trebam posebno nabrajati. Nije u našim očima zvijezda Ivan Đikić, već Igor Štimac. I to je pozadine cijele priče....

Luka Ritz, nasuprot tome, ostati će simbol jednog drugačijeg herojstva. Nek počiva u miru...

zraj @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008

Mediji javljaju da je pronađena i privedena grupa koja je Luki Ritzu nanijela smrtonosne ozljede. Svakako dobra, ako ne i senzacionalna vijest. Dok Jutarnji donosi vijest, zbog taštine valjda, ne spominje Index.hr - ovu akciju. Večernji to čini. Index.hr u svojoj pak, vijesti vlastitu akciju  ne spominje osim linkom na članak u kojem je nagrada raspisana.

Ne bih želio špekulirati, ali previše mi se čini slučajnosti da bih mogao prešutjeti. Smjena u MUP-u i raspisivanje nagrade, čine mi se kao ključni događaji u raspletu ovog tragičnog slučaja, i skidam kapu "odgovornima" za to.

Sada je na redu pravosuđe. Nadam se da će novi ministar, sukladno svojim dosadašnjim referencama i postojećim ustavnim ovlastima, utjecati na besprijekorno suđenje krivcima, te ih primjereno kazniti, i možda još važnije, poslati poruku, kako ulično nasilje, nasilni lifestyle, nema budućnost. Ili ima, unutar zidina lepoglavske kaznionice.

Nadam se pritom, da je i policija svoj posao odradila korektno, kako se ne bi desilo da zbog proceduralnih ili kakvih drugih šeprtljavosti, šansa za djelovanje pravosuđa pod novim vodstvom ne bude uprskana. 

Ispalo je da je ovih devet posto iz moje ankete bilo u pravu. Neka je!

zraj @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 16, 2008

15.10.2008 22:39:34 | zapisi
 

Lost, ne bi' se štela mešat' u tvoju pulitiku na blogu ali stvarno, više kao neki izazov - dajem ti prijedlog da napraviš jedan post nakrcan dobrim vijestima... a kad budem to ovdje pročitala onda ću bacit barem jednu kosku za raspravu o medijima, utjecaju medija na čovjeka i sl...

pozdrav od žene iz paralelnog svijeta :)))

Evo draga. Post sa dobrim vijestima. Prije nekoliko minuta, Index.hr, objavio je članak koji mogu potpisati skoro od riječi do riječi.

Iako je zadnjih dana, na naslovnici i šire, bilo riječi o krizi bloger.hr-a i tome sukladno vlasničkog mu portala, ne mogu ne pohvaliti ovu inicijativu. Bez obzira na učinkovitost akcije, bez obzira na ponuđenu brojku, možda se netko od malih govana koja bez svake sumnje znaju krivca(e), polakomi za tim iznosom. 

Kako sam sebi u zadatak postavio podsjećanje na taj tragičan događaj, osobno potresen sudbinom nesretne obitelji Ritz, užasnut mogućnosšću ponavljanja istog nekom drugom, kako sam i sam roditelj, tvrdio sam u svojim postovima da 9/11 za HR odnosno ZG nije ubojstvo Ivane Hodak, nego ako nešto jest ta metafora, onda je to sigurno nesretna sudbina Luke i njegovih roditelja.

Ovo je mali korak naprijed, i mali putokaz smjera kojim bi trebali djelovati mediji....

 

zraj @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008

Slučaj Ivane Hodak, malo - pomalo seli s naslovnica tiskovina prema rubrici "Crna kronika", CROBEX stagnira ili raste, nafta je pojeftinila dva'est lipa, naša je mala Lijepa naša ponovno u uobičajenoj rutini. U Zagrebu su svi problemi riješeni otvaranjem prometnice iz donjeg posta (koja je usput, i dalje cijeli dan zakrčena(?!)), Rađenoviću, Ritzu, Miljušu, Galincu niti riječi. Zaboravan smo mi neki narod. Za novog ministra policije, mala neugodnost, pretučen je naime, vršnjak Ivane Hodak, ispred "alternativnog" kluba (nekad su takvi bili mainstream, a narodnjaci svojevrsna pojava s margina), međutim kako se ne radi o "nečijem" sinu/kćeri, ništa strašno. Koga to uopće zanima??? Bivšeg ministra, koji je svoju macu transferirao ovdje-ondje sa službenim BMW-om(ni više ni manje nego serije 7), kao i njegovog šefa zasigurno - ne.

Ispada neskromno, ali sam u svojim postovima upozoravao upravo na to. Dok je cjelokupna pažnja javnosti i institucija zauzeta "organiziranim kriminalom", dotle govnarski ulični nasilnici i dalje po Zagrebu (i šire) nesmetano i nekažnjeno piruju svoj krvavi pir. Od nedavnog slučaja premlaćivanja đaka na sportskom igralištu, koje nije spriječio ravnatelj škole, kakav zaštitar, nedajbože kvartovski policajac, nego 15 godišnja junakinja dana koja je balave nasilne seljačine zaustavila preciznim udarcem šakom u bradu, odnosno "jezikom" koji jedino takvi razumiju do najnovijeg "slučaja" pred "Krivim putem".

Ono što su još dobro razumjeli, to je poruka vlade da moraju birati žrtve. Napadnu li "nečije" dijete, imat će na grbi cjelokupni obavještajno-policijski-politički establišment. Ovako, mlati brate mili po niškoristima, skandirajući pritom riječi iz naslova posta.....

Oftopičereći(!) vlastiti post, a inspiriran trenutno najvišom najavom na naslovnici, mogu samo dodati, da sam i sam, pomalo zasićen skretanjem pozornosti prema društvenim negativnostima, al 'se još uvijek ne dam.

Po mojem mišljenju, blogeri (ne samo ovog servisa) moćna su gomilica, zapravo bili bi, samo da im (nam) je više medijske pažnje. Sad, zašto nije tako, to najbolje znaju  gospodari života i smrti medijskog prostora. Toliko o neovisnosti medija odnosno "krizi" ovog servisa.

Što se pak nekakvih promjena, ili bolje rečeno inicijativa blogerske zajednice tiče, koga zanima može pratit slijedeći link, pa pročitati više ili se u članiti u HBO.  Ja jesam. Što će biti od toga, vidjet ćemo.....



 

zraj @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008

Baš sam jamrav nešto ovih dana. Ajmo malo pogledat neke brojeve. 

Hrvatska je zauzela fantastično 61. mjesto u konkurenciji 134 zemlje na ljestvici konkurentnosti. Damir Polančec, koji ne spada u grupu nesposobnih ministara pometenih u antimafijaškoj akciji predsjednika vlade rezultate je komentirao ovako (prenosim iz Večernjeg lista): "Ove rezultate svakako moramo uzeti u obzir. Ne bježimo od toga da su nam reforme javne uprave i pravosuđa nasušno potrebne."

Bravo! - samo ostaje pitanje tko će ih provesti. Ja? Blogerland? Kumice na placu ili je to posao g. Polančeca koji očigledno ne obavlja.

Jedno mjesto niže, Lijepa naša zauzima i na drugoj top listi. U društvu Samoe i Tunisa. To je top lista temeljena na CPI ili ti  Corruption Perceptions Index. Tu nas svakako može utješiti činjenica da smo bolje plasirani od Kube ili El Salvadora. Ne ignoriram činjenicu da smo bolje plasirani i od EU članica Rumunjske i Bugarske, ali radije prihvaćam ostanak izvan članstva u EU, nego društvo El Salvadora u razini, i percepciji korupcije. 


Index zagrebačke Burze CROBEX, jučer je pao za rekordnih 9,5%.

A što danas najviše zanima čitatelje index.hr primjerice?

1. Interview sa Thompsonovim managerom na čuvenoj TV postaji iz Pazina, koji nam otkriva da "Za dom - spremni" nije pozdrav publike već intro, odnosno prvi stih pjesme Čavoglave.

2. Kako su promjene, odnosno potezi koje je povukao Drivo osobito učinkoviti, tako čitateljima pažnju privlači i vijest o novom premlaćivanju palicama, iako bi ta vijest trebala biti svrstana u sport, pod vijesti iz street baseball-a.

Na 3. mjestu, nalazi se aktualni slučaj tragično i brutalno prebijene Ivane Hodak, s ogradom da bi sadržaj ove vijesti, već trebao spadati u najnižu rubriku, onu tračersku.

Slijedeća mjesta rang liste najčitanijih vijesti, zauzimaju redom, zanimljivosti iz slučaja Hodak.

Ne mogu do tog podatka, ali skoro bih se kladio, da je broj otvaranja vijesti o Britney Spears, ili Posh Spise veći i od ovog prvog među vijestima.

Zaključak koji mogu izvesti je slijedeći. Jebe se Hrvatima što država sve dublje tone u gospodarski mulj, glavno je da se raspreda o ustašama i partizanima. Jebeš korupciju kad je Drivo krenuo u žestok obračun s mafijom. 

Prva je vijest svih medija da je policija obavila 200 obavijesnih razgovora. I kaže Dubravko Novak da su svakim sve bliže počinitelju. Ako se dobro sjećam, u slučaju Luke Ritza (pa i Rađenovića, Miljuša, nastavite niz), obavljen je i veći broj obavijesnih razgovora. To nam otkriva i glavnu metodu istrage. Ko pita ne skita. Možda se među ispitanicima nađe i ubojica (naručitelj) pa ako ga dovoljno ljubazno upitaju, možda i odgovori: da - ja sam taj. 

A i ja isto....Umjesto da se bavim razgolićenom Angelinom, Milicom iz Operacije trijumf (znate onaj o tri časne na ulici?),  ja brinem o budućnosti Hrvatske. E, jesam kreten....

zraj @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008
Jučerašnji predivan, a praznikom poklonjen dan, proveli smo na Sljemenu. Jesen u svoj svojoj raskoši. Šuma. Obojana stotinama nijansi. Kao mali, s roditeljima planinarima, prehodao sam tu zagrebačku planinu, uzduž i poprijeko bezbbroj puta. Kako me zadnje desetljeće više privlačila nulta visinska kota od ove bliže 1000, tako sam neopravdano zapustio planinu. Kako ljubav ne umire lako, tako još uvijek uživam u poznatim markiranim, a bogme i nemarkiranim stazama. Još pamtim staništa kestena u visini Adolfovca, pa smo tako u pola sata pauze, izvan staze, nabrali i dvije - tri kile kestena.

Jedina slika, koja se ne uklapa u planinsku idilu, su tisuće automobila parkiranih na vrhu. I sat i pol čekanja za grah u Puntijarki. 

Toliko o idili. No gorak okus ostaje, pa se ne mogu ne osvrnut i na aktualije. Nezamisliv je ikakav socijalni kontakt bez komentara na tragičnu smrt Ivane Hodak. Prvih pet stranica svakog dnevnog izdanja tiskovina, pretrpano je informacijama o slučaju. Piše se o najsitnijim životnim detaljima tragedijom spopadnute obitelji, famoznih "24 sata" je otišlo možda korak najdalje u blato senzacionalističkog novinarstva. 

Smjenjeni su ministri, rotirana policijska operativa. MUP je na nogama, valjda do čistačica, nacija iskreno suosjeća s tragedijom obitelji Hodak. Nema tu ništa sporno. Njihova je golema žrtva, možda poticaj promjenama u društvu. 

Da li je to zaista tako, ili je u pitanju kozmetika i magla, kojoj je ova vlada dokazano sklona, pokazat će se uskoro. Senzacionalno je najavljen trag k naručitelju, s ogradom o rezultatu za dva tjedna. Upitnik-uskličnik. 

Ono što mene kopka, je duboka uvreda jednoj drugoj obitelji. Obitelji Ritz. Kada je nesretan dječak nasmrt premlaćen, reakcija policije i sveukupne javnosti nije bila mlaka. Bila je gotovo nikakva. Osim grupice prijatelja, i nešto roditelja prestravljenih mogućnošću ponavljanja sudbine nesretnog Luke, gotovo ništa. Ministru policije se nije zatresla fotelja, kao ni šefovima s policije. Drivo im je pružio potporu i povjerenje. 

Postavlja se vrlo važno pitanje, bez obzira na različit kontekst događaja. Da li je život Ivane Hodak vrijedniji od života Luke Ritza? Ova je vlada na to pitanje odgovorila s DA. Dok su naši "mali" životi, tek kap u moru sveukpnog hrvatskog blata, "njihovi" su životi, životi "njihove" djece, temelj ovog društva.

Koliko god imao godina i životnog iskustva, pa znao da je pravda pomalo škiljava, teško mi se s time pomiriti. I neću!

I dalje mi nije jasno zašto je nesposobnost policije da pronađe i kazni ubojicu Luke Ritza ignorirana, a nakon smrti Ivane Hodak, je mobilizirana cjelokupna operativa.

OK, ovo je poruka mafiji. A koja je poruka uličnim nasilnicima. Birajte za žrtve anonimne đake i studente, i ima'ćete mira. Nitko vas neće dirati. Samo ne dirajte u nijednu od famoznih Tuđmanovih 200 obitelji, jer ćete na vratu imati vojsku. Kao i cjelokupnu hrvatsku javnost.

Zapravo, moje ogorčenje je i upereno u tu učmalu gomilu nezanteresiranih za išta osim vlastiti ručak. 

Kukuriku!!! Dajte ljudi, probudite se već jednom. Recite što mislite, recite čega se bojite. Jasno i glasno! Jer svi mi sutra možemo postati obitelj Ritz. (Hodak nešto teže, ipak).

Kad smo kod ručka, iskoristit ću jučer ubrane kestene, i nafilat, ih skupa z mlincima u pile. Dobar tek.(ak' vam nisam smučio klopu).

UPDATE
vidim da se i index pridružio istraživačkom stilu novinarstva, a vidim i koji profil vijesti najviše zanima svekoliku javnost (obzirom da je ta vijest trenutno najčitanija). ponekad me stvarno sram zbog pripadnosti rođenjem....
zraj @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008



Da li nas zaista nije briga?

Što bi bilo da se (nedajbože) radi o našem djetetu?

Znate li da je Luka donirao svoje organe?

Da li je zadaća policije samo naplata kazni za prometne prekršaje?

Tko je pretukao Rađenovića (ovi u pritvoru izgleda nisu), Galinca, Miljuša...?

Da li je Hrvatska civilizirana država? Da li je Zagreb siguran grad?

I na kraju, imamo li uopće savjesti?

zraj @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008

Obećavam. Više neću daviti s uličnim nasiljem. Prije toga još par riječi. "Banda" iz Vrapča je razotkrivena i uhićena. Banda je pod navodnicima jer se radi o grupi, u kojoj najstariji ima 17 godina. A dvoje manje od 14. Tko ne zna, mlađi od 14 nisu podložni kaznenom progonu, već za njih mogu odgovarati jedino roditelji. U članku Jutarnjeg pod naslovom "Tri dana smo uzalud zvali policiju", možete pročitati detalje, da ja sada ne prepisujem. Već je iz naslova jasno o čemu se radi. Dakle, moja "teorija" iz posljednjeg posta, ima i te kakvo uporište u činjenicama. 

Ali nije to ono što mi je palo na pamet kad sam krenuo pisat ovaj tekst. Onomad davno, kad i sam bijah dječak (ovo namjerno u pradavnom vremenu, iako i nije bilo tako davno, nešto manje od trideset godina), u vrijeme omražene diktature proletarijata, mladi novozagrebački kvartovi tek su procvali u životnom smislu. Bile su to spavaonice bez ikakvih sadržaja. Dućani Slavija i Unikonzum, sa stajaćim birtijama, za ispijanje kakvog žestokog na trzaj, pored njih. Točka.

Ja sam odrastao u jednom od njih. Bio dijelom odrastanja kvarta. I nisu to bili kvartovi direktora oura, ili sizova, više kvartovi proletera. I nisu to bili purgerski kvartovi, ali su takvima postali. Djeca su govorila potpuno različito od roditelja. "Šatro" i "kaj" nasuprot štokavici prepunoj gutanja ili pak naglašenog produžavanja vokala. No to je već druga tema, pod radnim nazivom, "doseljavanje vs prilagodba nekad i sad".

Odlutah. Evo me nazad. Sigurnost tih "opasnih" spavaona, često mračnih, zbog režima redukcija struje, počivala je u rukama Ljube Brka i Ljube Bezbrka. Najčešće je jedan bio krupan, drugi nešto manje. Porijeklom iz provincije, često iz Like ili Bosne, najčešće iz Srbije (i satelita). Dozlaboga skromnog obrazovanja, kao i kvocijenta inteligencije. 

Davali smo im nadimke "Njukeza" (iako je njukeza izvorno - doušnik), "Durevi", "Neprijatelj" i sl. Nikad od njih mira, tek zapališ joint na klupici iza škole (kod famozne razvaljene lokomotive, tko se sjeća), kad evo njukeza iza grmlja. Bacaj đokseve, bacaj piseve u travu. Taman potegneš gutljaj nepoznate tekućine iz boce s natpisom Jure (ili kakvo drugo maštovito ime), kad evo Ljube dubokim glasom: Š'o je čupavi, opet razbijaš, aj vamo osobnu! Pa uobičajena tortura, "Zagreb 80, Zagreb 80 - imam ovodeee dvojicu, trebam provjeru. Pa čeka.... "Ime oca!"  Iako zna, ne ime oca, nego cijelo obiteljsko stablo koliko me puta zapisao u onaj ofucani naranđasti blokić, svaki put iznova. Kad je Zagreb80 odgovorio da je sve čisto, potjerao bi nas odande. Istina, mi bi se premjestili na neku drugu klupicu, ali ne zadugo. Na slijedećoj staciji, već su prijetili šamari. I nerijetko su prestajali biti samo prijetnja.

I nije se moglo desiti, da ta dva hrgljana, dozlaboga glupa i primitivna, ne znaju što se događa u kvartu. Iako smo nagađali, dal' su stvarno toliko glupi, il' nas puštaju na miru s jointom ili dva.

Naravno, ne zazivam stara vemana u smislu Ljube & Ljube. Ne odobravam ni šamaranje maloljetnika od strane policije (iako možda ne bi bilo loše s vremena na vrijeme), kao ni duvanje ili opijanje maloljetnika (odrastoh, što ćeš). Istina je i to da si se mogao provuć s jointem, al za viceve s maršalom u subjektnoj ulozi je već prijetilo privođenje u stanicu. Ali zaboga! - gdje su nestali kvartovski policajci. Oni koji poznaju i Marka, dobroćudnog studenta, koji ponekad zapali joint, pijanca Jozu što viče na nevidljive suparnike, ali bogme i Ivana koji mlati klince ispred škole, uzima im sitniš i(ili) mobitele.

Gdje je nestao angažman zajednice, koji je u suradnji s policijom (koja se uzgred, tada milicijom zvala), koji ako već nije spriječavao nasilje i kriminal, a ono svakako pomagao brzom pronalaženju krivca. I pravosuđe, zaostalo i komunističko, koje je delikvente promptno uklanjalo iz iste te zajednice. 

Ček, ček.... Evo ih. Čini mi se da ih vidim. Mda. Tu su. Čuče iz grma s radarom u ruci nebi li ušićarili koju kunu od neopreznog vozača što po Aveniji Dubrovnik vozi suludih 85 km/h (tko nije iz Zagreba, to je ona glavna NZ avenija od rotora do rotora s tri, ponegdje na raskršćima i četiri trake).  Osim ako je slučajno u pitanju Q7, M5, ili kakvo drugo golemo vozilo nazvano kombinacijom brojeva i slova, onda ne zaustavljaju, već samo mahnu za pozdrav prijatelju...

zraj @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 15, 2008

Analiza ankete, planirana je za sutra, ali su aktualni događaji stvar malo ubrzali. Naime, kako javlja Jutarnji list, u Vrapču, ali ne u psihijatrijskoj ustanovi što bi bilo lakše objašnjivo nego, u pothodniku željezničke stanice, premlaćen je još jedan maloljetnik. Bez jasnog povoda, skupina šalovima zamaskiranih nasilnika, prebila je 16-godišnjeg dječaka s posljedicom razbijene arkade i potresom mozga, što bih ja okarakterizirao teškim ozljedama. Treba reći, da u takvom, masovnom premlaćivajnu (kako navodi JL - 20 na jednog) dovoljan je jedan "nezgodan" udarac, pa da potres mozga postane smrtonosna ozljeda. Uostalom, Luka Ritz i nije preminuo na mjestu događaja, već nakon nekoliko dana u bolnici. Naravno da ovim ne prizivam zlo, dapače, nadam se iskreno, da će se dječak oporaviti od nanešenih ozljeda brzo i bez trajnih posljedica. 

Drugi aktualni dogaađaj, zbio se u narodnjačkom klubu Babilon, gdje je nastreljen muškarac star 33 godine. Iako apsolutno nepovezana, oba događaja spadaju u ulično nasilje. Koje na očigled eskalira. Zašto je tome tako?

Pa da vidimo što kaže naša mala anketa. Kao prvo, zahvaljujem svima koji su odvojili tih 10-ak sekundi kako bi odgovorili na postavljeno pitanje i pomogli tako, nastajanju ovog teksta. Kao drugo, na anketu je odgovorilo 56 ispitanika (ignoriram pritom mogućnost da je netko odgovorio više puta), što mi se za ovaj medij čini više nego dobar odaziv (ignorirajući opet, činjenicu da je za životnog vijeka ankete, ovaj prostor zabilježio debelo više od 1000 posjeta).

Rezultati izgledaju ovako: Na postavljeno pitanje, "Policija će naći ubojicu Luke Ritza:", odgovoreno je u slijedećim postocima:

ove godine
9%
slijedeće godine
4%
kad-tad, naći će ga
14%
neće ga naći
18%
traže li ga(ih) uopće?
45%
tko je Luka Ritz?
11%

Iako malen uzorak, iako izvan obrazaca pravila anketiranja i statistike, odgovori nam ipak nešto pokazuju. I to:

-  9% ispitanika, vjeruje u učinkovitost sustava represije i to opitimistično,
-  4% voljnih odgovoriti, vjeruje u sustav, ali ne i u preveliku učinkovitost i 
- 14% je onih, koji vjeruju da je pravda možda spora, ali svakako dostižna.

Ako uzmemo da sva tri ponuđena odgovorapokazuju vjeru u sustav, dolazimo do brojke od 27% onih, koji nisu, usprkos događajima, izgubili vjeru u postojanje pravne države.

18% anketiranih, potpuno je izgubilo vjeru u učinkovitost policije. Apsolutni je "pobjednik" u anketi skepsa prema djelovanju policije. Ponuđeni odgovor: "traže li ga uopće?" dobio je 45% klikova, što je umalo, apsolutna većina. Dakle, ne dovodimo (jer se i tu krije i moj odgovor) u pitanje učinkovitost, nego volju policije da riješi taj nesretni slučaj. 

Ankete je pokazala, i da usprkos dobroj volji za sudjelovanjem u kakvom-takvom društvenom angažmanu (samim odgovaranjem na pitanje, ako se ne radi o suštoj pristojnosti), poprilično velik broj njih, čak 11%, nije informiran, ili je nezainteresiran za društvene teme takvog karaktera.

Tu se negdje krije i odgovor na pitanje iz prvog djela posta. Zašto je tome tako?

Odgovor ne izvlačim iz rezultata ankete, ali mu je svakako ona pripomogla. Nedostatak političke volje, nezainteresiranost institucija i konačno, nedostatak pritiska javnosti. To su ključni parametri (ne)djelovanja policije. 

Stanje će ostati takvo, sve dok glas javnosti bude prepušten žrtvama i njihovim obiteljima. Sve dok se SVE državne institucije ne uključe u rješavanje takvih problema. Kad kažem sve, tu mislim na policiju, pravosuđe, prosvjetu i kulturu. Za policiju i pravosuđe ne treba posebno objašnjenje, ali za prosvjetu, koja uopće ne djeluje, i za koju problem đaka ne postoji u trenutku kad pregaze školski prag putem kući, stvar uključivanja u društvena zbivanja postaje utimativna (tko zna što o tome misli ministar sporta, koji se koliko mi se čini, nije od silnih nogomenih celebrity utakmica imao vremena složiti kakvu-takvu izjavu na subjektnu temu ankete). Ako ne državna, onda bar gradska strategija kulutrnog razvoja zajednice, trebala bi ići u smjeru dijametralno suprotnom trenutnom, a taj je prepušten žutoj štampi i šatro celebrity likovima u i ispred narodnjačkih klubova. Možda zvući idiotski, ali kad bi se strtegija kretal u smjeru kreativnosti, u smjeru, mladima prihvatljivih, kulturnih događanja po prihvatljivim cijenama (čitaj: gratis), možda, samo možda, tim dečkima ne bi jedina zabava bile nogometne utakmice i sportske kladionice, već bi zabavu potražili negdje drugdje.

Ovako, poruku koju šalje sustav, dečki su vrlo dobro isčitali. Svoje nezadovoljstvo, frustracije i agresiju kao posljedicu, možete slobodno izbaciti premlaćivanjem na smrt slabijih i nezaštićenih. Zbog toga nećete snositi nikakve posljedice. Samo naprijed. Pritom je poželjno, uz maloljetnike, žrtve izabrati i iz redova drugačijih, rasno, ili možda seksualnom orijenatcijom. Mlaka reakcija na skandalozno vrijeđanje tamnoputog engleskog igrača tijekom nedavne tekme (valjda je i Vlatko vikao iz lože ono famozno Huu, Huu), kao i jučerašnje izbacivanje gay para iz kluba (iako ne odobravam javne iskaze nježnosti koji su ništa drugo do li provokacija), i to ne narodnjačkog, nego "progresivnog" rock kluba, nije ništa drugo nego početak moje projekcije budućnosti.

I tako, mlatit će našu djecu, do trenutka kad nam ne prekipi, pa sami uzmemo pravdu (palice) u svoje ruke. A onda jao njima. I ne samo nasilnicima. Nego i onima koji su za njihovo djelovanje neposredno odgovorni. Tko su oni?

E na to pitanje, odgovor prepuštam vama.
_________
originalne rezultate ankete možete vidjeti malo niže desno.(update: zapravo su više desno. ali u odnosu na prijašnji smještaj ...)



zraj @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008

Dok nacija strepi nad sudbinom engleske nogometne reprezentacije, pripremajući se pritom, za neviđeno slavlje nakon još jedne povjesne pobjede u nizu, a-pso-lutno ništa drugo nije važno. Tako su vijesti o odlasku Rađenovića s političke scene, tema iz mog prošlog posta i drugi uspjesi MUP-a kao na primjer u slučaju Dušana Miljuša, odustajanje od zabrane pušenja, zauzele margine medijskog prostora. Naslovnice su posvećene sportskim superjunacima (i njihovoj braći, također), ili pak spektaklu zvanom odustajanje od puta u Bleiburg Ive Goldsteina.

Fantastična politička odluka Zorana Milanovića, da usprkos image-u borca za ispravnu Hrvatsku, stane uz aktualnog gradonačelnika (kojem u poglavarstvu i dalje sjedi Kikaš, i kandidat je za šefa predizborne kampanje), i pripremi se za put u Austriju pokazuje da nade ipak nema. Nada doduše i dalje toči male pelinkovce i lavove u miniću kraj Dione, ali ta činjenica neće bitno utjecati na sudbinu domovine. Zoki je naime shvatio da je Vlasta mekša od Nade, odnosno slađe je biti na vlasti, nego u nadi. Nek mu je sa srećom. A i Rađenović neće ostat beskućnik (aj, što ti je par masnica i slomljenih rebara).

Ivo Goldstein, popustio je glasovima molbi bližnjih, pa će ipak eskivirati odlazak u inozemstvo. Gdje, ali uvijek, uz časne odavatelje počasti pobijenim Hrvatim, mjesto zauzmu i debili u ustaškim uniformama. Moj je djed po majčinoj strani, nestao prilikom povlačenja domobrana prema Austriji, nekih 25 godina prije mog rođenja, ali meni, izrodu ljudske vrste ne pada napamet obući niti jednu uniformu osim u krajnjoj nuždi, one maskirnog uzorka, koju sam već  i nosio početkom devedesetih. Dakle, odati svojim prisustvom počast mučki ubijenima (pa da su bili i svi redom zločinci kao što nisu, gnjusni je zločin to što je učinjeno) je sasvim poželjno, ali hvala lijepo, ne u društvu kretena zalutalih u vremennu.

Kad već spomenuh utakmicu, kratki osvrt na Indexovu "aferu"  s kartama. Iako ne vidim ništa kriminalno u tome da su čovjeku izašli u susret sa nabavkom karte (po cijeni), poznato je da je kuća hrvatskog nogometa izuzetno časna ustanova, za koju se kvalifikacija stiče studijem na Teološkom fakultetu. Svaka je sumnja u zaposlenike kao što su Štimac, Marković ili Srebrić, ne daj Bože Mamić, ravna je herezi samoj. Njima sigurno nije novac na pamet, samo i isključivo interes hrvatskog naroda, za koji bi i život dali.

Kako sam kronični i nepopravljivi pušač, lagao bih kad bi rekao da mi nije drago što je propao nacionalni program, koji je uključivao i apsolutnu zabranu pušenja na javnim mjestima. Iako bih lagao, i kad bih rekao da sam planirao odvikavanje, očekujući realizaciju tog pompozno najavljenog zakona. Država u kojoj je Adris grupa, jedan od top five investitora, kao i punitelja proračuna, očekivati svjesno rezanje (i)legalno kolektiranog novca, u najmanju je ruku bedasto. Osim toga, bilo bi zanimljivo pratiti provedbu, u zemlji gdje se zakoni provode, već kak se (ne)provode.

U Večernjem sam, skrušeno priznajem, ipak najradije popratio temu vezanu uz sport. Sa velikim zadovoljstvom. Iako naslov baš nema veze sa viđenim (namjerno ne spominjem pročitano), lijepo je lijepo. I ukusno.

U CERN-u je u 8.32 počela rekonstrukcija Big Banga, mi nismo u crnoj rupi. Ili možda ipak...



zraj @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008

Koliko vjerujemo u sustav? Koliko smo osjetljivi na njegovo (ne)funkcioniranje. Briga nas? Dok se ne desi nama.

Policija do dana današnjeg nije pronašla huligane koji su nasmrt prebili dječaka Luku Ritza. Što rade. Apsolutno je nemoguće sakriti se u Zagrebu. Lukini frendovi su pokrenuli akciju "Zagrebe, zašto štitiš ubojicu?". Stvarno, ispada da svojom nezainteresiranošću činimo upravo to.

Pokažimo da nas je briga, i naša su djeca ugrožena. Primitivni, agresivni svjetonazor, nesankcioniran od represivnog sustava, uzeo je maha. Pritisnimo svojim glasom odgovorne. Pronaći odgovorne, strogo kazniti, kao opomenu potencijalnim nasilnicima, a važno je i samom procesu dati medijsku važnost. Naravno, ako ga uopće bude.

I baš zato, postavio sam malu anketu ovdje desno. Kome nije problem, neka označi jednu od ponuđenih opcija. Za sedam dana, 16. rujna, pogledat ćemo, i analizirati rezultate, koji bi nam trebali nešto pokazati. (barem možda odgovor na dvojbu iz naslova)

zraj @ 07:04 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008

Nije me bilo nešto doma zadnjih dana, a na hridi Križica, dostava novina i nije nešto redovita, stanice na FM su uglavnom talijanske, pa sam slabo informiran.

Koliko se sjećam, prije GO, ufatilo nekakve labudove što pretukoše Rađenovića. Pa kopali po Martinovki tražeći palicu(?). Pa spominjalo još neki spisak za premlaćivanje. 

Pa smjenilo LJubičića Kikaša. Jer je objavio klevetničko pismo na službenim stranicama javnog poduzeća. Pa on otišao na godišnji. Ne implicira li to motiv premlaćivanja? Ne postoji li potencijal za pritisak na labudove? Radi li što policija uopće?

Ako je Kikaš odgovoran za objavu famoznog diskreditirajućeg pisma, mojem šestogodišnjem sinu je jasno da ovaj ima motiv. Ne misli li policija da bi možda mogao i Kikaš biti sumnjiv?

Nego Kikaš na Hvar. Iskustvom potaknut, nekako mi se projicira rasplet. Labud pjevne, Kikaš u BiH. Na kavici s dr. Šimićem i ostalom "nedostupnom" ekipom. Milan? - ne, ne. On s tim nema veze.

Dajem si u zadatak podsjetiti vas, dragi moji prijatelji svako toliko, na notorni nerad, ili još gore korupciju u hrvatskom pravosudno-represivnom sustavu.

Pa pitam:

Tko je ubio Luku Ritza?

Tko je naredio klošarima premlačivanje Igora Rađenovića?

Tko je pretukao Dušana Miljuša, i po čijem nalogu?

Ah, da ne zaboravim, jučer je u večernjem dnevniku nacionalne televizije i danas u Jutarnjem, objavljena senzacionalna zapljena 22,8 grama heroina, 10,8 grama kokaina, 4116 grama manitola, smjese za miješanje s kokainom, 9,81 gram amfetamina, 31,67 grama marihuane, 0,33 grama mješavine duhana i marihuane i sedam tableta suboteks. Poseban je uspjeh hrvatske policije, fantastična zapljena ovih 31,67 gram marihuane.   Čak, posebnu bi pozornost obratio na 0,67 grama preko trideset jedne kile. MIslim da su zapljenjena i dva paketića malih "rizla", jedan i po velikih, lula, kurton, i paketić limunske kiseline. Poluprazan.

Moćna je krijumčarska organizacija. skriven pod paravanom lokalnog kafića u Zaprešiću, posjedovala i : 22 mobitela, domaći i strani novac (54,17 EUR i 2.874,30 Kn), dva računala, jedan laptop, tri pištolja, tri prigušivača, 16 komada streljiva, dvije digitalne vage, veća količina zlatnog i srebrnog nakita, digitalni fotoaparat, etui s 32 fotografije koje prikazuju konzumaciju droge i jedne lisice. 

Hrvatska može mirno spavati. Narkolanac za opskrbu Šibica pored Zaprešića, slomljen je. Skupina je bila organizirana kao mafijaška obitelj, što doduše i nije čudno kad znamo, da je šef bande kao najbliže suradnike izabrao svojeg brata i šogoricu, sina i nesuđenu snahu (ili kaj već sinova cura jest).

Možda bi nekom ovaj tekst i zvučao smješno (utvaram si duhovitost jel'?), ali nije. To je tragično. 

Daleko od toga da ove gore ne treba strpati iza rešetaka. Ali sazvati press konferenciju za objavu takve pizdarije, dok sustavu već osuđeni dr. Šimić sklizne kroz prste, dok nema odgovora na gore postavljena pitanja, dok je Kikaš s bivšom tajnicom zvijezda celebrity kutaka u medijima, u najmanju je ruku licemjerno. 

I uvredljivo za svakog tko ima mozga u glavi, barem onoliko koliko su tom prilikom zaplijenili heroina.



zraj @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008

Čale Žužić, nova je zvijezda hrvatskog sajma, ne taštine, nego bahatluka (pa se tako uklapa u jučer načetu temu). No čemu se čudimo. Tome da je njegov nasljednik ubio, ni krivu ni dužnu curu, i osakatio njenog dečka. Čudimo li se da je pobjegao policiji? Kao zagrebački gradonačelnik onomad? Ili se čudimo što je još na slobodi. Toliko o pooštrenju zakonskih propisa vezanih uz promet. Ali će zato, no name vozač(ica) platiti ,za vožnju gradom, brzinom od 70 km/h (što s današnjim automobilima i nije nešto brzo), zaboravljenog pojasa, javljajući se na važan poziv - 3200 Kn. Što je vjerojatno više od pola mjesečne plaće. A Žužiću mlađem, loše sjeo boravak u zatvoru, pa traže (tatini odvjetnici) otpust zbog potrebite psihološke pomoći. Koju spomenuta djevojka može dobiti samo od Sv. Petra osobno. I tako, tata Žužić, nedvosmisleno nam je pokazao što o nama, ostalim smrtnicima misli, i kakav će stil vožnje preporučiti nasljedniku kad ovaj odguli premalu kaznu. Vlastitim uzorom. Ili da možda ministarstvo pravosuđa, priskoči u pomoć Žužiću mlađem, tako da mu zatvorske dane olakša druženjem s ocem. Ne čini mi se loša ta ideja....

Kako čitam u Jutarnjem, M.D. kojeg jučer policija privela zbog ubojstva Luke Ritza, nevin. Poruka roditeljima. Ako su u policiji priveli (kako sami kažu) stotinjak osumnjičenih, sasvim je sigurno da barem jedan od tih zna istinu. Pritisnite djecu. Time im činite uslugu. Ubojica je na slobodi i pitanje je čije će dijete doživjeti Lukinu sudbinu. Na vama je odgovornost. Za njihove, a bogme i tuđe živote. Krajnje je vrijeme, da javnost čuje poruku pravosuđa. Premlaćivanje na ulici je zločin, koji se najstrože kažnjava. Bezuvjetnim, dugotrajnim zatvorom. Bez obzira na okolnosti, cijenu MORA platiti bitanga koja je oduzela život vršnjaku, i uništila živote njegovih roditelja.

I još je jedan highlight današnjeg pressclipinga. Smjejnuje (?) se novi načelnik policije. Kao pedro odgovoran za neučikovitost policije. Ništa se promijeniti neće (uostalom ministar je pod istragom zbog sumnje da je ošteti RH za 14 milijuna kuna(!!!)), dok se u policiju na mjesto politički prihvatljivih niškoristi ne postave školovani policajci. Profesionalci, kojima su struka i zakoni jedini kriteriji djelovanja. Međutim, to mi se čini malo neugodno za trenutnu garnituru na vlasti, jer po onoj, "riba smrdi od glave" (što je stvarno točno), prve akcije nove policije tebale biti na Markovom trgu. Stoga, do daljnjega će policija "tapkati u mraku".

A Zagreb ostati siguran grad. (aj kaj ti je to par prebijanja, nešto pregaženih pješaka, oružanih pljački mjenjačnica i pošti)

zraj @ 11:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008

Svojevrsni update donjem postu.

Kako čitam na indexu, vezano za ubojstvo mladića iz naslova, uhićen je maloljetni M.D. Da li je i osumnjičen, još se ne zna. Kako bilo, vijest se uklapa u donju priču o  bahatosti i agresivnosti, i to kao činjenica da je maloljetan, što govori o tome gdje je zasijano sjeme zla. Još je jedna činjenica indikativna,  a to je da ga je prijavila majka. I tako mu, iako će netko pomislit drugačije, pomogla. Dvije suprotnosti, zabrinuta majka i agresivna kukavica. Jedino mi u priči malo smrdi, da je majka povezala "nestanak" sina i tragedije tek nakon valjda mjesec dana. Što dalje govori, o brizi i odgoju maloljetnika. Halo? Kako si možeš dozvoliti da ne znaš gdje ti je maloljetno dijete. Poruka svima nama. Brinite se o svojoj djeci, odgajajte ih, jer to nitko drugi neće činiti osim vas. Ovdje je nebriga, imala tragične posljedice. Za dva života. Jedan prekinut i jedan uništen.
I kad bi bilo brige za djecu, možda bi ovih primjera iz donjeg posta bilo manje. Jer, bahatost je među ostalim i nedostatak kućnog odgoja. Nije li?

zraj @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 2, 2008

Dan nakon poskupljnja struje za 5, 10, 20%, iako nikom jasno koliko je to i na koga se koji postotak odnosi, u medijima se može nazrijeti početak sezone. Kiseljenja krastavaca. Isto tako, dan po francuskom preuzimanju predsjedavanja, tom čežnjom Hrvata, Europskom unijom, postaje sve jasnije da obećanja dr. Ive i njgovog poguzn...(ups) pobočnika ministra tučapters Jandrokovića neće biti ništa. Komplicirani unutarnji odnosi članica, dodatno zaoštreni "novim" članicama, odnosno njihovim nepristajanjem na ulogu nijemih promatrača, ili pak inzistiranjem na realizaciji deklarirane ravnopravnosti svih, rezultiralo je novom odgodom napretka hrvatskog približavanja uniji. Procjene su pristupanja od 2010. do čak katastrofalnog (kako za koga, dometnu bih) otpadanja iz igre. Uzroci pak variraju od nepotpisivanja famoznog lisabonskog sporazuma, do kašnjenja u otvaranju pregovaračkih poglavlja zbog nespremnosti HR vlade ili pak blokiranju od strane nekih članica. O poglavljima, ministra vanjskih poslova - ne pitati. 

Ono što je vrlo indikativno, premijer i ministri šute. Tek jedno otvaranje 20-ak kilometara nove autoceste (odnosno njene druge polovice), i trućbla, plus gaf resornog ministra koji je, valjda od silne prezauzetosti, dionicu subjektne ceste, odnosno njezinu destinaciju, preselio iz Kvarnera u  Dalmaciju. Ma nek se samo vozi, kome je važno kud smo stigli (kako reče, nekad uvaženi, ekonomski mag Miroslav Kutle u čuvenoj ekonomskoj teoriji, bolje reči proročanstvu, o vožnji bicikla okretanjm pedala, odnosno padom nakon prestanka).

Doktor Ivo, ne obazire se ni na novu najavu vala poskupljenja, među koja se nekako diskretno uguralo i ono mineralnog gnojiva. Što će reć, ključnog elementa kod formiranja cijena hrane (biljnog podrijetla). To bi posredno značilo, da će poskupiti i hrana. Olakšavajuća je okolnost za povrće i stočnu hranu, na našem tržištu, to što je većinom iz uvoza. Ali tko se sekira zbog takvih sitnica. Oni koji čitaju između redaka? Malo je onih koji čitaju i retke, a kamo li ovih drugih. Te sekira i spomenuta činjenica o porijeklu hrane na našim tržnicama.

Progurala se i vijest o stornu aranžmana od strane 100.000 čeških turista. Uvođenje vinjeta, od strane pak omiljenih nam susjeda, odličan je alibi za ono što se nazire na horizontu. Podbačaj turističke sezone. Kontrabajs šuti. 

Ministar Rončević, pak svaki dan na Kamenitim vratima pali svijeću, jer bolje da on upali svijeću, nego da bukne požar u Dalmaciji. Jer jao nama (namjerno ne njemu, on posao neće izgubiti, zasigurno), s tri zračna traktora koji ne mogu sletiti na vodu. 

U velecijenjenoj organizaciji HND, došlo je do kopernikanskog obrata. Čovjeka kojeg su ne tako davno proglasili novinarom godine, izbacilo. Što je povuklo tsunami sudskih tužbi. Koje će, ionako za svoj posao revno, pravosuđe promptno zatrpati i tako omogućiti članovima društva teme, na kojima će ovi zaraditi plaću. Sukob interesa?

Unutar prezaposlenog ministarstva, čija šefica već mjesecima nije u stanju imenovati predsjednika Županijskog suda u Splitu, mogli bi utrpati i temu novonastale javne osobe Ane Magaš. Koja je puštena iz zatvora u Požegi. I postala zvijezdom hrvatskog medijskog prostora. Sad se čeka, da je notorno moralni, i etikom preopterećeni mediji, počnu pratiti po modnim revijama, kino premijerama, i ostalim javnim događanjima.  To, što je svaka druga zatvorenica u Požegi tamo, zato jer je ukantala nasilnog muža, za ovu priču nije važno. Kao što je državnom odvjetništvu važno tko je i koliko puta zvao ravnateljstvo hitne pomoći, ali ne i čiji je kokain nađen u  stanu obitelji Pukanić, odnosno tko je zbog toga u zatvoru. Za razliku od naivne djevojčice, kćeri moje susjede, čiji je dečko debil dilao marihuanom u njenom stanu, pa  i nju sklepalo i drži u buksi već šesti mjesec. Neka je. Kad je pasna za društvo.

To već, valjda, spada u domenu ministra od Kamenitih vrata, čiji su službenici prezauzeti potjerom za prebijačima jednog novinara, jednog direktora javne tvrtke, i ubojicama nevinog teenagera. Pa od silnih CSI obveza nema se vremena uhapsiti vlasnike stana u kojem je pronađen kokain "slabe" kvalitete. Ili zbog loše kvalitete, misle da nema kaznenog djela? 

Važno je i to,  da je bastion slobodnog novinarstva, HRT, odnosno njegovo ravnateljstvo, po dobroj navadi čuvenog državnika Churchilla, oformilo komisiju, koja će pokrenuti istragu vezanu uz sukob interesa. Prvo, trebaju utvrditi da li je  muž Dijane (čovje)Čuljak, vlasnik firme koja trži s konkurentskom TV. Ako firma trži,  komisija će specijalnom istragom, morati utvrditi, da li je on zaista njen muž. To što se preziva i njegovim prezimenom, ne dokazuje ništa. 

Kada dođu do tih teško dokazivih činjenica, biti će potrebno utvrditi, da li je ona znala za poslove. Nekako slutim, da će ta izuzetno iritantna osoba, još dugo vremena terorizirati samom svojom pojavom, nesretnike koji gledaju emisije u prime time-u. Jer, ta je, sve scile i haribde preživjela. Čak i 72 plastične operacije. Vidjeste li, uostalom, erotičniju fotku od ove. Ikad?

Uostalom, zašto bi i bila kažnjena. Bitno je da Šprajc ne smije pisati blog. Badava. A koji milijunčić, od proračunske love, preusmjeren u privat džep... tko se vidio sekirat zbog toga. Državno odvjedništvo? Policija? Ili porezna uprava? Ma jok! Prezauzeti su oni prisilnom naplatom PDV-a od gostioničara na obali. 

Tako. Sezona je počela, Madonna se razvodi, Sarkozy je "puko", Mario i Monika Mamić krstare Jadranom, uskoro će im  se pridružiti i Lana Pavić, Lana Klingor, Snježana Bahun, Vlatka Pokosimte (bio dugo godina na zidu u Sigetu ispisan grafit: Vlatka poosim te k*****m), i ostatak povelike galerije osebujnih, slavnih osoba.

I treba. Doktor Ivo, on će na ljetovanje s Biškupićem i Jandrokovićem, spominje se neki Mykonos, iako i nije sasvim etički da se ljetuje u Grčkoj dok naša sezona posustaje. Odjebali smo Čehe, Gay turiste, Talijani imaju gospodarsku krizu, Njemce smo poinizili Nogometom, Turci nas, ali oni ionako "ljetuju" na Bajakovu, Slovaci i Poljaci, Litavci i Ukrajinci čine 2% ukupne brojke gostiju. Kontrabajs je na najboljem putu veličanstvene reforme turističke strategije, odavano priželjkivane u naših iznajmljivača. Kako izgleda savršen turist? Njemac, definitivno Njemac, uplati aranžman u veljači, pošalje akontaciju za vanpansionsku potrošnju u travnju, u lipnju, srpnju i kolovozu se ne pojavi, u rujnu plati i ostatak troškova vanpansionske potrošnje, a u studenom, uplati tečajnu razliku, odnosno razliku za poskupljenje cijene sobe.
Jedino mi se čini, da će taj simpatični debeljuco iz redova Seljačke stranke, koja je svojim profilom interesa i definicijom programa, nekako predodređena za resor turizma, uspijeti ispuniti program jedino iz lipnja, srpnja i kolovoza.  

Možda i bolje. Konačno će iznajmljivači imati svoj mir. I nitko ih neće u ponoć uznemiravati. Hrvatska je spašena. 

Ivo Pukanić ponovno živi.

Hrvatska je slobodna! Milana Rovokopačasvakegodineisteprometnice Bandića za predjednika.





zraj @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare