zagrebačka trilogija
Blog
utorak, travanj 15, 2008

...je rođendan mojeg malog miša. Post o njemu i(ili) ljubavi, napisao sam prije sedam dana, pa vas neću više davit s time. Dobio je ogromne legiće i njegovoj sreći nije bilo kraja. Cijeli dan, a i mnogo šire, zasjenio  je jedan drugi, ekstremno ružan događaj.

Moju šogoricu (ženinu sestru), noćas u 23.45, kada se pločnikom vraćala s posla u RTL-u u društvu kolegice, udario je auto. Večernji je u tiskanom izdanju donio vijest, bez navođenja okolnosti, jer je očevid još bio u tijeku. Na net izdanjima, niti na jednom portalu, vijest nisam pronašao, pa je red da je ja prenesem. S ljutnjom i gnušanjem.

Izvor informacija su policajci koji su radili očevid. Cure je udario, pogađate, pijani balavac. Divljajući (jer to nazvati vožnjom nije moguće) iz smjera Selske, u Krapinskoj pred brojem 45, izletio je s ceste, pritom pokupivši nekoliko stupića, i nažalost dvije cure. Govno, u pratnji drugog pijanog smrada, pokušao je upaliti auto i pobjeći, međutim kako je auto uništen nije uspio. Tada su ta odvratna ljudska smrada, neuspjela abortusa, izašli iz auta, ne osvrnuvši se na dvije žene, od kojih je jedna majka dvoje maloljetne djece (šogorica), koje su s teškim ozljedama i bez svijesti ležale u travi, pobjegli pješice. Tetu mojeg malenog miša, hitna pomoć je prebacila na KBC Rebro, dok su kolegicu prebacili na Sv. Duh. Nakon što je noć provela na odjelu intenzivne njege, jutros je prebačena na kirurgiju. Što je relativno dobra vijest. Život joj (više) nije u opasnosti, i za sada znamo samo da ima dva teška preloma; ruke i noge. Kolegica je "prošla" s ozljedama ključne kosti i prelomima prstiju na rukama i nogama.  Update posta, napraviti ću čim se moj kum i šogor, vrati iz bolnice gdje će razgovarati s lječnikom.

Vratiti ću se još jednom na to ljudsko smeće koje je prouzročilo tragediju. Ajde,  iako teško, ali ipak mogu priznati da se nesreća može dogoditi svakom. I da se čovjek može u stresnim situacijama (što ova bez obzira na stranu u nesreći zaista jest) ponijeti onako kako ne bi želio. Ali....ako voziš auto, pretpostavka je da si punoljetan i da si odgovoran za ono što činiš. Ostaviti dvije osobe, teško ozljeđene tvojom krivnjom, bez pomoći, i bez poziva policiji ili hitnoj pomoći, dno je dna. Zato ću sasipati još gomilu uvreda na to ljudsko blato, na govna, na mizerije. Kurčevito voziti, uništiti dva života neposredno, i još posredno tko zna koliko, i onda kao zadnja ljiga, otići i ostaviti one kojima treba pomoć. Da su bar govna mobitelom nazvala hitnu. Nisu. 

Nadam se, iskreno, da će ih policija ubrzo pronaći, i pravosuđe strogo kasniti. Istina, i za njih, a bogami i za mene,  je puno bolje da ih policija nađe prije mene i šogija, jer sam već upotrebio svoja poznanstva kako bih došao do informacija. I ne mogu poželjeti, da ih grižnja savjesti ždere cijeli život, jer takva govna savjesti nemaju. Nego im želim, temeljito upropašten život, moralno i materijalno. I to, ponavljam, ne zbog toga što su učinili, nego zbog onog što nisu

Pouka je to svima onima koji pijani sjedaju u auto i umjesto da se nekako, kako-tako, polako dovuku do doma, divljaju dokazujući se sebi, idiotskim prijateljima ili komadima. Auto je prijevozno sredstvo za dosezanje točke B iz ishodišne točke A, a ne produžetak premalog pimpeka, bolid za utrke, ili lijek za frustracije. Pogotovo se to odnosi na mlade i kurčevite vozače.

Uz isprike na grubim riječima, sada ću nastaviti psovati u sebi.

UPDATE No. 1. Na službenim stranicama PU Zagreb, izdano je priopćenje o gornjem događaju. Pa c/p i link na stranicu PUZ

Prometna nesreća s teško ozlijeđenom osobom, 15.04.2008

U ponedjeljak, 14. travnja, oko 23,20 sati hrvatski je državljanin (1983.) pod utjecajem alkohola (1,17 g/kg) i bez položenog vozačkog ispita upravljao osobnim automobilom marke Mitsubishi Lancer zagrebačkih registracijskih oznaka za koji je isteklo važenje prometne dozvole i kretao se Krapinskom ulicom u smjeru sjeverozapada. Dolaskom do kućnog broja 45, pri ulasku u desni pregledni zavoj zbog neprilagođene je brzine kretanja izgubio nadzor nad vozilom i prešao u kolnički trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Vozilom je naletio na rubni kamen i sletio na južni nogostup, gdje je u zanošenju prednjim dijelom naletio na dvije pješakinje (1970. i 1983.) koje su se njime kretale. Od siline naleta obje su odbačene na meki teren, dok je mitsubishi u zanošenju i nekontroliranom kretanju naletio na više metalnih stupića gdje se i zaustavio. U nesreći su teško ozlijeđene obje pješakinje; starijoj je liječnička pomoć pružena u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a mlađoj u Općoj bolnici Sveti Duh. Nakon prometne nesreće vozač mitsubishija ostavio je vozilo na mjestu događaja i pješice se udaljio a da nije pružio pomoć teško ozlijeđenim pješakinjama. Vozač je pronađen na kućnoj adresi pola sata nakon prometne nesreće te je do otrježnjenja smješten u Jedinicu za zadržavanje i prepratu. 

UPDATE No.2 (10.53)- Šogor mi javlja iz bolnice da mu je draga ipak još u intenzivnoj, ima teške prelome lijeve ruke i desne noge, za ruku će biti potebna operacija... Za mlađu kolegicu još nemam nikakve informacije, njezine su ozljede ipak, hvala Bogu, lakšeg karaktera...

UPDATE No.3 (11.45) - objavio i Index.hr - link 

UPDATE No.4 (13.23) - RTL, čije su obje zaposlenice, ima i video zapis s mjesta nesreće, za vrijeme trajanja očevida...što i nije čudno kad se nesreća dogodila ispred njihovih vrata....

LAST UPDATE 21:51 - Šogi do daljnjega ostaje ne intenzivnoj. Kolegica je fala Bogu otpuštena i doma je. Kaže da ih je debil pokupio s leđa i da su policajci rekli da je pravo čudo da su preživjele. Niti jedna niti druga nemaju pojma što im se dogodilo s tim da je šogi u kratkom razgovoru s mužem rekla da se ne sjeća apsolutno ničeg. Fali joj nekih 10-ak sati života.
A evo i kako je o događaju izvjestila Nova TV.





Zašto sve ovo pišem. Zato jer smo oguglali na takve stvari,  i zato jer se uglavnom događaju nekom drugom... Dok pravosuđe ne odradi svoj smisao postojanja, i ovakva ljudska govna ne kazni drastičnim kaznama, kao primjer drugima, potencijalnim ubojicama, još će djece ostajati bez roditelja. Moji nećaci, ovaj puta nisu, što ne znači da već sutra neka druga djeca i neće. Moj je otac također žrtva pijanog debila u Makedoniji (u mojoj dobi od 14 godina, i znam vrlo dobro kako je odrastati s ocem invalidom. I koliko je njemu bilo teško što mi ne može pomoći, toliko je teško bilo meni bez te pomoći. I zato, u strogi zatvor s govnom.

lostways @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare