zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, siječanj 14, 2009

Ima plina - nema plina. Sažetak je to prvih vijesti uglavnom svih medija. U plinsku histeriju se upleo i SAD, pa je sad sve na svom mjestu. Suverena i slobodna Domovina, najnovije vijesti govore, šepa i sa potencijalima električne energije.

Možda bi, negdje, ovakva situacija potaknula vladu na analizu, ako već ne na promjenu energetske strategije, ali u nas se to neće dogoditi. Za našu je vladu, Drivu i njegove goleme patuljke, puno važnije pitanje ulaska u EU, pod svaku cijenu. U atmosferu traljavog vođenja države, sasvim se uklapa i predsjednik lijepe naše. Ne ulazeći u argumentaciju njegovih izjava, čak ni u tajming (u diplomatskom smislu), voda je to na mlin nesposobnoj družini što se vladom naziva.

Nešto više, spomenuh slobodu. Pa tako Jutarnji list donosi članak o indeksu ekonomskih sloboda u Hrvatskoj, u kojem se poziva na rezultate, u mojim postovima već spominjanih, istraživanja The Wall Street Journal i The Heritage Foundation koja u nas prenosi Adriatic institut za javni poredak. Dakle, kao jedan od kolosalnih uspjeha ove vlade u svojem drugom mandatu, je i plasman na 116. mjesto u poretku ekonomija cijelog svijeta, ali još je veći uspjeh vidljiv unutar europskih zemalja gdje zauzimamo fantastično 38. mjesto od ukupno 43 zemlje obuhvaćene istraživanjem. Tako smo po ekonomskim slobodama ispred demokratskih giganta kao što su  Moldavija, BiH, Rusija, Ukrajina i Bjelorusija.    Ponosan kakav već je, Drivo u tome ne vidi ništa sporno, tek tvrdi kako će ova vlada ustrajati na reformama. Toga se i bojim.

"Ukupna ocjena ekonomskih sloboda u Hrvatskoj ove je godine 55,1 posto. Premda je riječ o neznatno boljoj ocjeni u odnosu na prošlogodišnju, ona nas i dalje svrstava među “uglavnom neslobodne zemlje svijeta”, napominju u Adriatic institutu. Iznadprosječnu ocjenu zabilježili smo u segmentima trgovinske, financijske i monetarne slobode, a kao slabe točke navode se visoka razina državne potrošnje, neučinkovito sudstvo i uprava, korupcija te sveprisutna država." - prenosi Jutarnji zaključak koji donosi Joel Anand Samy, suosnivač Adriatic instituta.

Kad ulično nasilje eskalira, mafijaška ubojstva preplave grad (i šire) Drivo zamijeni ministre i problem nestane kao spužvom pobrisan. Kad se pokaže da su zalihe energenata pred kolapsom, Drivo najavi uvoz iz Katara ili Alžira, kao rješenje svih problema (u čemu nema ništa spornog, osim što je to trebalo biti ako ne učinjeno, ali onda pripremljeno još ljetos, jer ne nabavljaju se drva za ogrijev kad stegne zima, nego kad popusti - znaju to dobro naši Ličani i Gorani). Kad ponestane struje, HEP će je uvesti bez obzira na troškove. Kad reforme kasne, krivi su - Slovenci. Kad imamo ovakvu vladu krivi smo MI

Vlada vodi strategiju gašenja požara, a ne plansku politiku. Nema plan ni strategiju, nego nedoslijedno reagira na trenutne okolnosti (npr. zdravstvena reforma ima - nema; stegni remen - otpusti remen, radna - neradna nedjelja, pušenje zabranjeno ali ne baš previše.... ). Ne gradi novu branu podivljalom riječnom toku, nego krpa staru gdje procuri. I to je OK, dok ruina drži vodu. Kako tragične poslijedice gašenja požara bez organizacije, bez znanja i odgovarajućeg vodstva, na stravičan smo način uvidjeli ( mi, ali očigledno ne i Vlada) na Kornatima. Nitko, od ovih koji su halapljivo preuzeli odgovornost (čitaj: vlast) nema blage veze o tome kamo ide Hrvatska. Kada zadnja zakrpa popusti, prepušteni smo stihiji. Odgovornost za budućnost naše djece, dali smo u ruke beskrupuloznim lažljivcima, pozerima, nesposobnim za išta osim djelotvorni grabež našeg u svoje džepove, koji o resoru kojim upravljaju nemaju blage veze.

Evo izbljuvao sam žuč. Pun mi kurac drame oko ruskog plina, drkanja Slovenije s blokadom pregovora. Puna mi kita vijesti serviranih kako bi prikrile notornu nesposobnost vladajućih glupana. Imamo mi većih problema. Svakim danom ovog mandata sve većih. Nije problem rusko-ukrajinsko izdrkavanje s plinom, nego je problem što idioti nisu dosad osigurali alternativni izvor, istovremeno megainvestirajući u plinovod koji se oslanja isključivo na ruski plin, a mašući nam ispred glava sa pozivnicom u NATO. Koji nam neće dati plin, nego regrutirat tek punoljetne, u topovsko meso sukoba s onima čiji plin planirasmo koristit. Nije problem slovensko zloupotrebljavanje trenutne pozicije kako bi zbog unutarnjopolitičkog prikupljanja glasova vlastite desnice pod parolom zalaganja za 25 km granica kao ključnog nacionalnog interesa, nego je problem što Hrvatska ne pregovara, već pristaje na ultimativno ponuđeno, što reforma iz (post)komunističke ekonomije u slobodnu i tržišnu nije niti započela, a korak smo do odricanja od dijela, kakvog-takvog, ali još uvijek, suvereniteta. Problem je rasprodano obiteljsko srebro, problem je nerad, korupcijom neizlječivo zaraženog pravosuđa, prezaduženi i kolabirani zdravstveni sustav bolesniji od samih korisnika, financijsko porezni sustav koji visi o niti, dug od 40 milijardi eura. Problem je sustav vrijednosti koji ima razumijevanja za odbjeglog dilera, što mediji prate vjenčanje osuđenog za ratne zločine u istom kontekstu kao i zajedničko skijanje gay mačka i mistera, neučinkovita i politikom zaražena policija.... 

Ma zapravo, nisu  to pravi problemi. Dramatična je činjenica, da nitko (uključujući i nas, građane) ne poduzima ništa da to promijeni.

Nego smo nadrkani na Slovence, Ukrajince i Ruse. 

            

lostways @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare