zagrebačka trilogija
Blog
ponedjeljak, siječanj 19, 2009

Nisam mislio na Myanmar, iako bi se o toj nesretnoj zemlji dalo štošta napisati. Mislio sam na burmu, koju neki od nas nose na prstenjaku lijeve ruke. Vjenčani prsten.

Pročitah u jučerašnjem Večernjaku, tiskanom izdanju, kolumnu pod naslovom "Što je (oženjeni) muškarac bez burme?", čija je tema jedan, sasvim određeni predstavnik muškog spola.  Subjekt kolumne, mora da se gadno zamjerio autorici i to nije moj problem ni tema, ali asocijacija za slijedećih nekoliko redaka jest.

Bez obzira na simboliku, vjenčani prsten je nedvosmisleni znak bračnog statusa. Osobno, svoj nosim desetu godinu, i ne pada mi ga na pamet skinuti, u bilo kojoj prilici. Skinem ga eventualno privremeno zbog opasnosti od ozljede, no kad završim opasnu radnju, evo ga nazad na lijevom prstenjaku. Drugi dio para, obzirom na kvalitetu (čitaj: cijenu), izazivao je alergijsku reakciju, pa smo problem riješili nešto skupljim, i oba su na svom mjestu. Ne osuđujem naravno, one koji ga ne nose, s kojekakvim opravdanjima, moje je subjektivno mišljenje takvo kakvo jest. Konzervativno.

Međutim, najgluplji razlog zbog kojeg jedan (ili oboje) od supružnika, ne nosi prsten je skrivanje bračnog statusa. Naravno, nitko to ne priznaje, već nenošenje trpa pod krinku raznih više ili manje uvjerljivih objašnjenja. Da se odmah razumijemo, nemam ja prevelikih moralnih dvojbi ili problema s vjernošću u braku. 'Ko voli, nek izvoli. Niti znači da je, onaj tko je preljubnik loš čovjek (žena), ili ću nekom sudit. Nevjera u braku ionako nije uglavnom poslijedica samo preljubnikova hira, već najčešće ima korijene u vezi samoj.  U kojoj nešto, iako ne nužno vidljivo sa strane, gadno ne štima. Nevjera je poslijedica problema u braku, a ne uzrok. Ima tu nešto i u nemogućnosti kontroliranja vlastitog nagona, no i tu mislim da je veća njuška onaj tko ga kontrolira nego onaj koji skače na svaku.  Ali neću o tome, nije tema (bar danas).

Uglavnom, izaći bez prstena i fektat komade je jadno. Ako  ti je do "gola u gostima" sve kaj ti ne treba,  je komad koji će pomisliti da s tobom ima šanse ostvariti emocionalnu vezu. Ako to tražiš, prodajući emocionalnu patetiku, loš si čovjek (žena) jer onu drugu (drugog) dovodiš u zabludu koja će nužno završiti emocionalnom ozljedom. Tko će na kraju ostat posran, o tom - potom (vidi link), ali netko sigurno hoće. Dakle, ako si fakin i tražiš "malo akcije", budi fakin, pa nađi neku koja od tebe traži baš isto to. I svi sretni (osim onog doma, ali kako već rekoh to nije tema danas). 

Najljigaviji su mi infantilni, nedojebani likovi, ponosni jebci, koji se pokisli vraćaju ženici (ponekad stavljajući prsten nazad na kućnom pragu), i (ili) traže milost i povrat pod njene skute kad stvari pođu po zlu (kakav "pobjegli" SMS ili telefonski poziv). 

Što htjedoh reći danas? Iskrenost i odgovornost. Preljub ili nevjera su ružni i u pravilu, nemaju opravdanja. U bilo kojem kontekstu. Ali ove dvije spomenute kategorije pomažu onome koji je i zašao u sivu zonu samokontrole, da, tome usprkos, bude čovjek. A ne govno.


lostways @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare