zagrebačka trilogija
Blog
utorak, veljača 19, 2008

Kastro se povlači. Shit! A užasno sam želio posjetit Kubu još za vrijeme njegove vladavine. Naime, smatram da je Kubu, od ostalih karipskih država najviše razlikuje ta okolnost što je "ostala" u 50-im godinama. Pa to dođe kao neki vremeplov. 
Ja nisam baš nešto euforičan pobornik rigidnih režima, bilo lijeve, bilo desne provinencije. Dapače, mislim da se krajnjoj ljevici i desnici i gubi tanka crna linija razlika. Ideologija različita, efekti jednaki. Više ili manje brutalni, ali povijest je pokazala da su obe opcije imale  svoje "svjetle" trenutke.
Ne pada mi na pamet ulaziti u rasprave tipa, tko je veći zlikovac? - Hitler ili Staljin (još manje na domaćoj razini), pa molim niti ne pokušavajte ovdje započeti tu raspru. 
Indikativno je da su mlađi autori, redovito skloniji ekstremnim potporama ekstremnim krilima, naime uglavnom se koriste tuđim iskustvima. 
Krajem devedesetih upisao sam tečaj Njemačkog i u grupi imao nekoliko 16-godišnjaka.  Radilo se o uglavnom curama godišta osamdeset i drugo, treće (nevažno). Jedna od lekcija doticala se i Berlina odnosno povijesnih podijela (zid, prebjezi, tuneli, baloni...). Oni su sa velikim zanimanjem i nevjericom slušali predavanje učiteljice (btw. moje vršnjakinje plus-minus). Nisu imali pojma! 
O tome govorim. Fora je obući majcu s Che-om na prsima, pričati o revoluciji. Ali isto tako treba znati da je da revolucija mnoge živote sje*ala. I cijele generacije. Ideologiju na stranu. Isto vrijedi i za one klince u crnim majicama koji dižu ruke na Thompsonovim koncertima. Ili po zidovima rišu kojekakve fašističke pi*darije.
Na index.hr čitam da je kontroverza vezana uz Kastra i brojne izbjeglice nasuprot pasioniranih slušatelja njegovih višesatnih govora. Odnosno, to je ilustracija kontroverzi. Pi*darija! Samo bih želio podsjetiti svoje vršnjake na "organizirane" odlaske na doček štafete ili samog maršala (ljubičice bijele), odnosno baš me zanima koji se to fakin mogao izjasniti da ne želi ići. I to u bitno manje rigidnom režimu od onog kubanskog. Tako da, ako i ima kontroverzi, sigurno nije u pitanju ova spomenuta.
Kastro je dakle, obilježio cijelu jednu eru, ali s humanističkog gledišta, fala Bogu kaj nestaje. Pitajte onu kubansku sirotinju. Naravno da će SAD vrlo brzo nakon njegove smrti povratiti svoj utjecaj na taj karipski otok, da će turistički resorti i kockarnice progutati obalu, da će 10-ak posto stanovništva jamiti, a ostali i dalje crkavati, ali to je druga priča, koja nije vezana uz režim. Već uz globalnu dominaciju spomenute države pa samim time i druga tema.
Na temu Kube, samo još ovo. Iz tuđih (nažalost) iskustava s putovanja tamo, dojmovi su otprilike ovakvi: oni koji vole muziku, pod svaku cijenu, ne obazirući se pritom na bijedu (ne zaboravite da koliko god fora, izgledali rasklimani automobili iz pedestih godina prošlog stoljeća, njihovim vlasnicima bi bila bitno draža mlađa godišta),  i ne tražeći ništa osim tog duha salse, vraćaju se oduševljeni, oni ostali, ponešto razočarani. Dakle, Ry Cooderova Buena Vista Social Club romantičarski obrađuje baš taj aspekt Kube.

OK, OK, to su moji dojmovi, dopuštam naravno i drugačija mišljenja, dapače, baš bih volio čuti (pročitati) više različitih osobnih iskustava iz prve ruke ovdje. Koje će pokazati da nisam u pravu. 

Okrznut ću još jednom rečenicom i Kosovo. Nezavisno je, sviđalo se nama ili ne. Znamo tko jih je priznao, vjerojatno će ih biti i još. Srbija ima sve manje instrumenata u rukama, ali će im sigurno najmanje pomoći napadi huligana na ambasade i McDonalds. Čini se da su toga svjesne i tamošnje vlasti pa su se nemiri primirili. Osnovno što bi Srbi trebali shvatiti, je da za gubitak te siromašne pokrajine nisu krivi nitko drugi nego oni sami. U mjeri  u kojoj smo i mi sami krivi za to kakav status imamo u očima građana (namjerno građana, ne govorim o službenoj politici)europskih zemalja s obzirom na zbivanja početkom devedesetih u Bosni. U to se mogu uvjeriti svi koji malo upotrijebe svoju putovnicu.
Moram reći i da sam ugodno iznenađem razinom komentara na moje postove o Kosovu proteklih dana, našao se samo jedan genijalac koji je shvatio valjda da sam ja Srbin (i da jesam, kaj onda) pa mi (ili nam)  se obratio sa: "Šta je srbi ode vam Kosovo i vojvodina će pič.. vam materina". Debil takvim ostaje, ali ponavljam, radosna je vijest da se pojavio samo jedan (agresivni nepismenjak). Obratiti pozornost na upotrebu velikih slova na početku riječi?!?!

Draga febolina, evo obećajem, slijedeći će post biti o sexu. 
Vidim da se pojavila i traci iako u meditativnoj fazi, raduje me.
Kod 012station svakako zanimljiva inicijativa.
I još malo osobnog. Izvadilo mi dva zuba pa je danas ovo vrlo izgledno prevladavajući način komunikacije. Pisanje.
Ugodan vam ostatak utorka želim.

lostways @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare