zagrebačka trilogija
Blog
petak, kolovoz 1, 2008

Ovo iz naslova nije neka šifra, niti je lostways poludio pa šalje signale marsovcima, već je prosta kemijska formula:

CH3CH2OH


Tko zna o čemu se radi  - zna, tko ne zna, saznati će malo niže u tekstu. Dio naše svakodnevnice, pretočen u kemijsku formulu, ne izgleda nimalo uzbudljivo. 

Ruku na srce, niti u stvarnosti nije bogznakaj. Ili je?

Radi se o
etilnom alkoholu
, neizostavnom sastojku svakog alkoholnog pića. Od pivice do whiskey-a. Dobiva se fermentacijom šećera. Ali nije mi namjera pisati kemijsko-edukativni post, već  me zanima odgovor na pitanje:

Kada socijalno prihvatljivo konzumiranje te kemikalije razrijeđene aromatiziranom vodom, postaje alkoholizam?

Prije nego li saznamo odgovor na to pitanje, nekoliko kratkih crtica. Pročitao sam negdje, poodavno pa ne mogu citirati autora ni izvor (ali radilo se o nekom UN stručnjaku za ovisnosti), da svakodnevno konzumiranje heroina izaziva fizičku ovisnost za 11 dana. Nasuprot tome, za jednak vid ovisnosti o alkoholu potrebno je 11 godina. (ograđujem se od utemeljenosti takve tvrdnje, tek crtica utemeljena na prizivu nečeg davno pročitanog, iz memorije već načete, što gornjom supstancom, što hirovitim zbivanjima u protekla tri desetljeća)

Nesumnjivo, heroin je ako ne najveće (PCP iliti anđeoski prah, crack i slične kemikalije su oštra konkurencija), a ono debelo u TOP five najgorih supstanci što ih čovjek konzumira. Apsolutno nepogrešivo uništava živote konzumenta, kao i njihove okoline. Ilegalan je, kazne za posjedovanje i konzumaciju su u pravilu vrlo stroge (na istoku čak i smrt) i tu nema ništa sporno.

Ilegalna je i marihuana. I svi opijati prizvedeni iz Kanabisa iliti indijske konoplje koje sadrže THC. Ona ne izaziva fizičku ovisnost(?), ne potiče nasilje (možda tek pljačke u svrhu dobave, iako se uglavnom radi o heroinskim ovisnicima). Nakon dužeg perioda konzumacije zatupljuje, desocijalizira korisnika (odnosno zatvara ga u krug konzumenata), dok su medicinari još uvijek u prijeporu oko njezine štetnosti ili koristi.  U svijetu, sve je veći broj država, koje više ili manje ograničeno, legaliziraju trgovinu, posjedovanje(koje uglavnom i nije kazneno djelo, već prekršaj) i konzumiranje. 

Znate li uostalom za slučaj, da se trećesmjenski radnik u tvornici, uzoran otac i muž, prije povratka kući prenapušio, pa prebio ženu i djecu, pritom prijeteći susjedstvu da će se raznjeti ručnom bombom ili još gore plinskom bocom.  

Za razliku od toga, takvih je slučaja u crnoj kronici, uzrokovanih pretjeranom konzumacijom kakvog alkoholnog pića (često i mješanjem više njih) svakodnevno više nego jedan.

Alkohol je legalan, i moguće ga je nabaviti doslovno u svakoj trafici (hladne pivice u konzervi).  Kaj to priča ovaj lostways, pa u svakom mu je trećem postu, spomenut jučerašnji okršaj s pivom dve previše, ili mamurluk. Neki od blogera, imali su se prilike uvjeriti i uživo u njegov izbor  kod naručivanja u birtiji. (OK, nisam poludio, nit sam Anto Đapić, pa ću prestati s pisanjem o sebi u trećem licu).

Šalu na stranu, svi smo vrlo tolerantni prema ispijanju alkoholnih pića, kako prema vlastitom, tako i u okolini. Prijatelja koji je malčice pretjerao, pažljivo ćemo otpratiti kući, i sutra uz smijeh komentirati ispričane pizdarije. Napor, koji izazivaju pijani sugovornici, nastojat ćemo izbjeć, ali samo ako i sami nismo pod gasom. I tako... prije rođendana, kakvog tuluma, koncerta, namjerno ćemo popiti koju previše, kako bi se razveselili, opustili, bolje zabavili. U vrijeme kad sam radio u Lapu, razvio sam i teoriju o klasificiranju novogodišnjeg provoda (već sam pisao o tome u nekom davnom postu al' ko će sad to tražit). Uglavnom, na pitanje: kako je bilo za Novu godinu? -  odgovor tak, bez veze, značiti će da smo ostali trijezni. Odgovor dobro -  pretpostaviti će da smo se napili, ali onako, umjereno. Ako je pak bilo ODLIČNO! - reći će da smo pijani ko zmije, cijelu noć lumpali, plesali, (još ak je pri kraju bilo i seksa tim bolje). 

Ni tu nema ništa spornog. Ali vraćam se na pitanje s početka posta. Kada i što natjera čovjeka da pijan, premlati ženu ili djete. Da zbljuvan spava na ulici. Da se mlati u birtiji. Svi znamo kvartovske dečke (a i cure nažalost, samo što one rjeđe loču u birtiji, češće u samoći doma jer je, eto sramota za ženu da je pijana, a za muško čeljade nije???)
Kada nastupa granica koja dijeli socijalno prihvatljivog, svima dragog pijandorića (novaljski izraz), malo napornog al' eto veselog, od onog bahatog, agresivnog propalice kojeg svi izbjegavaju. Kolika djeca (danas odrasli), kao teško breme, kroz život vuku traume, uzrokovane alkoholizmom roditelja (jednog ili još gore oboje).

Može li se to desiti i nama, što s frendovima popijemo pivicu-dve? Možda MI to možemo kontrolirati? Ili je alkoholizam zapisan u genetskom kodu? 

Kako bilo, naporno mi ovo razmišljanje. 


Idem si otvorit' jednu...



*ne, nisam se jučer napio pa da je post posljedica one "kaj mi je to trebalo"....već duže vrijeme nikako naći vremena za postavit ga....
**već peti put pokušavam urediti (poravnati) tekst i neće koji se qrac događa???

lostways @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare