zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, veljača 27, 2008

Pokreće čovječanstvo. Doslovce. Kad bi nekim čudom nestalo tog nagona, za nekih najviše stotinjak godina po zemlji bi se kretale samo životinje i kukci. Ako i njih ne kresne nejebica. Ostale bi biljke. Ne zadugo. Ovaj predivan planet uskoro bi postao pustinja. Zato mi nemojte pričati da seks nije važan.
U velikom djelu afera (ako ne i potpuno), koje prati žuti tisak, pozadina svih zapleta je seks.
Ako u Google upišete "sex", dobit ćete točno 846.000.000 rezultata. 
Ugledni američki republikanski senator, bezobrazno bogat, konzervativne provinencije, gubi političku karijeru, supruga mu uzima veći dio bogatstva, djeca ga preziru, kao i društvo općenito, jer mu se digao na mladu plavokosu tajnicu. Da, digao se onaj, za kojeg nemrešbilivit predlaže imenicu ženskog roda. 
Jedan poznati sportaš, u vezi sa top modelom, ima dvoje sitne djece, lovom krcat k'o brod, život kao u raju, ne može izdržati nagli dotok krvi u predjelu prepona, pa zalegne s voditeljicom na trećerazrednoj televiziji. I sjebe sve kaj ima. Umalo.
Prosječan, obiteljski čovjek, pokupi komada u baru, supijan, odvede je u jeftini motel, u napadu strasti ne stavi kondom, dobije AIDS, krepa.
Što je to, što čovjeka(ženu) tjera da nagon pobijedi razum. 
Ima naravno, puno više pozitive u seksu. Među ostalim i sva naša (veća ili manja) dječica.
Ali, osim u katoličkom vjeronauku, seks nije grijeh, i zaboga, ne služi samo reprodukciji vrste. Seks je i omiljena tema prijateljskih razgovora.  
Što jedan 38-godišnjak, što oženjen, što u vezi petnaestak godina, s klincem od 6, može ispričati o seksu. Vratim li se dvadesetak plus godina u nazad, prisjećam se razgovora  među nama dečkima o vratolomijama, vještinama, i ostalih (najčešće lovačkih) priča. Danas, ne pada mi na pamet, a kada bi i palo, teško bih našao sugovornika, pokrenuti razgovor takvog sadržaja. Pisao sam nedavno, ne sjećam se u kojem kontekstu, da se u ovim godinama kvantiteta uglavnom kompenzira kvalitetom. Na što mi je izvitoperena uzvratila da se slaže, ali da isto nema ništa protiv kvantitete. Kao u ostalom ni ja (mislim....svi). Ali....što je to dobar, što loš seks? Da li je dobar seks, onaj koji traje tri sata, s promjenom četrdesetak poza, na stolu, prozorskoj dasci, kupaoni, lusteru? Ili je loš onaj od 3 minute gdje oba partnera svrše, a sve se događa u misionarskoj pozi. Ili je dobar seks ono što gledamo u pornićima. Mora li se partnerici dok puši kosa stavljati iza uha (kako bi kamera(?) imali puni kadar)?
Uopće, ta je božanska aktivnost, zarobljena brojnim stereotipima.
Procjena kvalitete odnosa, po meni je vrlo subjektivna. I vrlo je važno da oboje partnera dijeli subjektivan osjećaj kvalitete. Primjer. Nakon veće količine alkohola, napete atmosfere, započinje seks, euforičan. Predigra od pol sata. Atmosfera napeta ko puška. Oboje narajcani do bola. Penetracija......Mhaaaah. Jedna poza, druga, treća, pola sata zapletenih oznojenih tijela, strastveno se sudaraju u ritmu iskonskog nagona.... još malo......  grč...... aaaaaaaaaaaaahhhhhh.... ona svršava. Njemu fino... ali alkohol  čini svoje. Macho nagon traži potvrdu svoje vještine. Šesta poza, sedma, ona u sebi misli: oćeš li više? - ali i dalje odgovara na njegove poticaje. On traži još....deveta poza pa opet ona prva. Nakon trećeg sata, konačno svršava uz svu prateću euforiju. Iscrpljen pada na jastuk, pali cigaretu.....pogledom traži pohvalu u njenim očima. I vidi samo sreću, sreću kaj je konačno gotovo. Poznato dečki?
U erotskom štivu, ambiciozni autor, razvući će ovakav jednostavan događaj na tri stranice teksta, upotrebljavajući pritom, gomilu pridjeva, spominjati zvijezde, bubnjeve i trube (fanfare)...ali sve se svodi na isto. Postoji mjera, jeli?
Kad sam se već dotakao literature, mala osobna digresija. Mene puno više uzbuđuje erotika trenutka od erotike čina. Tako i s pornjavom. Ne nalazim nešto posebno poticajno u krupnom planu m/ž genitalija. Erotika trenutka? - tu mislim na onu napetost između dvoje ljudi, napetost u zraku, u tijelima, napetost koja dovodi do samog čina. Sjećam se brojnih takvih situacija, nasuprot brojnim činovima koje sam u potpunosti zaboravio. Iz istog razloga, nikada nisam, a i neću, koristio usluge prostitucije. Fali mi jedan, vrlo važan dio. To je taj trenutak o kojem govorim. 
Iako se smatram vrlo liberalnim u svakom pogledu, moj je stav da je seks intimna stvar sudionika. U potpunosti mi je svejedno tko s kim i kako, gay, swing, menage a trois ili gang bang....Pa stoga ovdje ne želim govoriti o vlastitim iskustvima.
Često je u upotrebi fraza "...ovo je čisti sex čovječe...", za stvari koje nemaju nikakve veze sa samim činom. I označava sam vrh kvalitete negog doživljaja ili osjećaja. Za nekog je to jurnjava motorom po autoputu, za nekog jedrenje, onom drugom uspon na nadostižni alpski vrh.... Zaista, može li se neko neseksualno iskustvo doživiti tako intenzivno, psihofizički kao seks (odnosno njegov završni dio). Heroin, primjerice, pri samom početku djelovanja izaziva sličan fizički osjećaj, ali rekao bih samo u početnika.  Da li je seks samo put do ekstaze, završnog čina, ili je odnos (penetracija) sam sebi dovoljan? Dakle, ovo su retorička pitanja, ja odgovore znam, ali ću ih zadržati samo za sebe. Uostalom, to i jest odlika naslovne aktivnosti, svakom i uvijek isto, a opet svakom i svaki put drugačije. A lijepo.
Spominjući seks, ne mogu zaobići i nasilje. Ovo je pozitivistički post, ali svi znamo kolike traume izaziva seksualno nasilje. U ljudi, i djece posebice. Nevjerojatno zvuči, ali je povijesna činjenica, da postoje planska silovanja. Da postoje ljudi koji taj uzvišeni, božanski čin, zlouptrebljavaju, pa nasiljem divljački, traumatiziraju čak i vlastitu djecu, koja su usput i plod tog Božjeg dara.
Vraćam se na pozitivu. Pogledi na seks se ponešto razlikuju u nas dečki, i cura, iako ne kao pravilo. Mi smo malo teži na emocionalnom okidaču (iako to baš nije prava istina, više stereotip kojeg se nakako po defaultu moramo držati), dok su cure baš obratno, sklonije doživljavati ga, i vezati uz emocije. 
Makar to proglasili herezom, reći ću ovo ovdje. Meni je seks puno uzbudljiviji s nekim do koga mi je stalo, kada je izravno vezan uz ljubav, nego kao puko fizičko, isprazno i mehaničko sredstvo da dođem do ekstaze. I kada govorim o kvaliteti, možda je to i jedan od najvažnijih elemenata.
I još za kraj... kako se naš mali anđeo sve češće raspituje za  bracu ili seku, tako je u zadnje vrijeme u našoj sobi uz već poslovičnu (namig) kvalitetu, na obostranu radost, sveprisutnija i kvantiteta.
Živjeli!
 


lostways @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare