zagrebačka trilogija
Blog
četvrtak, kolovoz 10, 2006

Sreo sam jučer frenda iz prošlosti, iz vremena konobarenja noću, iz vremena bjesomućnog ruženja, kraće – sretnog doba. Precizno rane 90-te. Istina, te godine su bile malo stresne (uzbune, bombe, krvave scene na TV) i unutar njih imam i jedno manje sretno razdoblje, a to je tam' negdje od prosinca '91 do svibnja ili lipnja '92, razdoblje provedeno u bunkerima i podrumima srušenih kuća na Baniji, razdoblje straha i bijesa, ponosa i patnje, razdoblje u HV-u. Ili je to ipak sretno razdoblje? – živ sam i u komadu., Ali to je druga tema..., 
Dakle.....sreli se frend i ja, zapričali se na ulici nešto, oboje na licu smijeh od uha do uha., 
-          'ajmo sjest na cugu negdje, imaš vremena?, Nemam baš, pomislih ja, ali jebi ga, fakat se nismo vidjeli stoljećima., 
-          ma za tebe prijatelju uvijek.

I tako sjeli mi u neki čumajzl, dve žuje, pa krenulo: 
-      kolko ti je mali? Sad već mora ima tri-četiri, a?
-      četiri, nego reci frendu, jesi još s onom....kak se zvala.Jesi a? Kaj, svadba, klinci, štani?
Pa priča frend kak' je mjenjao posao, pa stambena štedionica, pa nije baš vrijeme...
Prekidam ga samo kratko:
-          gospodična, još dve žuje molim.
Pa  okrenem o starim vremenima, smijemo se do suza našim ludostima po gradu. Pa likovi iz tih dana, neki su nestali, neki spalili, neki se uozbiljili, neki i ozbiljnu lovu maznuli.
-          gospodična, još dve žuje molim., 
Pa red nogometa.
-          gospodična, još dve žuje molim.
Pa red komada iz starih dana.
-          gospodična, još dve žuje molim.
Pa red ovih tu komada, a ni konobarica nije loša (poslije svake runde sve bolja i bolja).
-          gospodična, još dve žuje molim.
-          gospodična, još dve žuje molim.
-          gospodična, još dve žuje molim.

-          pfrijalelju, ja polako movam doma, imam jos nehe svalji za obavit...
Fufljao sam u pokušaju da spasim kaj se još spasit' da.
-          'ajde još jedno putno pa idemo....
-          Mala, daj još dve.
Teme su sad već otišle u dublje sfere, smisao života, ljubavi, sexa, ali sve to vrlo konfuzno i nedorečeno.
-          joof jednu putnu mala.

Tu je negdje nastao black out, tu negdje i doseže moje pamćenje.Probudil sam se sa televizorom ekran 72“ u bulji, izgleda da sam bio gladan kad sam došao doma, pa ga progutao. U ustima groblje, u plućima katrana za izolaciju krova Zagreb towera. U želucu... I samo jedna misao, KAJ MI JE TO TREBALO. Nakon šake Plivadona, Gastala sl. osatlih farmaceuskih produkata, tek sam uspio izbauljati iz kreveta., Pa sad razmišljam...

Kad se tak' sretnu dvije frendice, sjednu i uz dvije kave pretresu više-manje sve te teme, upadaju jedna drugoj u riječ, istina, pol' grada štuca (ma nismo ni mi puno dečki manje babe i mi si volimo malo potračat' samo to baš ne volimo priznat') i fino se raziđu, sretne i zadovoljne (i nadasve informirane). A ja se dva dana liječim.

Jel' tko vidio dva frajera kak' si pijuckaju kavice i upadaju si u riječ. Teško. Ili dvije frendice ukebane k'o zečice kak' raspredaju o trećerazrednom beku, takvom žustrinom kao da se radi o samom bitku. I tu je mislim, tek početak razlika između muško-muškog i žensko-ženskog prijateljstva. Stvari se još više kompliciraju kad se dotaknemo teme žensko-muških prijateljstava. To, i još neka razmišljanja o prijateljstvu općenito, u nekim novim postovima.....

lostways @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare