zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, rujan 26, 2007
Česta tema na ovim prostorima. Prisutnija kod cura. Često komentiram na tuđim blogovima, pa da, eto, prezentiram i vlastite stavove. Otkud početi? Prvo jedna jednadžba. Muška = ženska. Stereotipima usprkos, jer muški je preljubnik fakin, macho muškarac, a žena najčešće samo kurva. Nije tako ni približno. Kod nevjere (preljuba) uvijek, su povrijeđene najmanje dvije osobe. Prevarena i ona s kojom je nevjera realizirana. Preljubnik nije iskren prema ni jednoj.  Koliko god se trudili biti liberalni, moderni, emocionalno neosjetljivi, svi smo mi emocionalno sebični. I nitko me ne može uvjeriti da mu je svejedno što njegov seksualni partner(ica) ima još nekoga za te aktivnosti. Može to ne pokazivati, ali unutar sebe, mora preživljavati mini dramu. Ako to nije slučaj, radi se o emocionalno invalidnoj osobi. Takve, nisu tema ovog posta. 
Da ne ispadne kako sam ja pop, ili svetac, koji nema iskonske, seksualne instinkte, moram reći i ovo: naravno da imam svakojakih ideja. Pogotovo na proljeće, kad sve zazeleni, kad sunce zasja, kad cure skinu debele kapute, obuku prozračne haljine. I čvrknuo bi muhu u letu. Ali to ne napravim. Kako? Paaaaa, odgovor je vrlo racionalan. Riskirati ovo kaj imam, zbog pola sata, strasti i fizičkog zadovoljstva? Ne bi rekao. Sukobu moje dvije glave usprkos, gornja ipak pobijeđuje. Uporno. Iako je dobra većina nas dečki sklona ipak razmišljati onom donjom.  Ta pak, uglavnom ima vrlo kratko pamćenje, nije sklona dugoročnim planskim situacijama već razmišlja impulzivno, da ne kažem eksplozivno.  I uglavnom sklonija uvaljivanju u sranje (ovo bi moglo poprimiti vulgarni kontekst ali figurativno sranje), nego vađenju iz njega. Imam i još jedan recept. Ako mi se neko (neka, naravno) i posebno dopadne, svakako ću izbjegavati situacije koje bi me mogle dovesti u iskušenje, suprotno na primjer dogovaranju "jedan na jedan" kava.  E sad, sve to drži vodu,  do trenutka kad ono kaj imaš doma, na osjetljivoj emocionalnoj vagi preteže nad ovim drugim. I tu smo došli do poslijednje jednadžbe u ovoj osjetljivoj formuli. Nevjera, dakle, duboko sam uvjeren nije uzrok raspada veze, nego posljedica ostalih, podjednako važnih uvjeta opstanka veze. Kao što su ljubav, poštovanje...

Prijeći preko prevare ili ne? Teško pitanje na koje ne mogu dati odgovor. Bar ne eksplicitan. Ako je na primjer u pitanju nekakva pijana, impulzivna strast koja je izmkla kontroli....možda. Ako je to šetanje i držanje za ruke...teško. U ovim godinama, i u ovakvoj vezi, mislim da bi mi puno teže pala ta emocionalna prevara, neodgovornost i nepoštovanje nego sama pomisao na partnera u fizičkom klinču s drugim. Ne znam, srećom nisam o tome morao razmišljati, nadam se i duboko vjerujem da neću. Btw, u mojoj vezi, obostrano nema ni truna one podozrive ljubomore. One zdrave, naravno. Ali ta se i ne primjeti. Jer nekoako ide u pravila ponašanja. Pa npr. moja draga može ići s kim i kada hoće van, ali ne sa frendicio i dva frenda. I obratno. Ili navečer solo s frendom van. Ne kaj se ja bojim da bu se čim ode solo od doma u prvom parku poševila, već zato kaj neću da to okolina, uglavnom nesenzibilizirana za odnose takve vrste pomisli. Licemjerno?  - jebi ga. Ali je tak. Opet ponavljam, to su pravila igre i 15 godina se ne krše. Naravno da oboje imamo živote prije, kao i prijatelje suprotnog spola, i to nije sporno. Kao ni održavanje tih prijateljstava. Ali povjerenje se gradi na poštovanju osjećaja onog drugog, pa ma koliko ja bio blizak s frendicom iz osnovnjaka, izbjegavam s njom fizičke kontakte seksualnog karaktera. Baš zbog osjećaja onog drugog. Primjera je bezbroj pa neću dužiti. Mislim da sam dotaknuo bit.
Na primjerima mojih prijatelja. Više vrsta onih koji varaju. Infantilni nedojebani tipovi, koji nisu jebali kad je za to bilo vrijeme zbog bogznakojih okolnosti (štreberi, siromahi, mutavi, prištavi....) pa sad kad su se dokopali kakve takve pozicije u društvu to koriste za nadoknadu, pa zatim frustrirani kompleksaši čije samopouzdanje hrani činjenica da ju otfurali (isto tako frustriranu, blesavu i nedojebanu ) npr. kolegicu s posla. Obe ove vrste šeću svoj plijen, ponosno ga pokazujući okolini, pritom na sav glas hvaleći svoja jebačka dostignuća. Postoje i oni, koji zaista, ne mogu kontrolirati svoj libido pa najčešće svoj šarm upotrebljavaju za zadovoljenje donje glave, poznate ih, oni koji startaju na od kumice s placa, preko referentice u ZAP-u, do susjedine kćeri studentice. Oni svoje lovine ne slikaju javno, ali na upit spremno prepričavaju ili komentiraju npr. dlakave noge.
Moram reći, ni jedan baš ne izaziva moje poštovanje.
I na kraju.....Jesam li ja iskren? Kaj ja tu sad dudačim, solim vam pamet, kad me ne poznate. Možda spadam u neku od gornjih skupina, samo se tu sad fuliram kako bi povećao svoj rejting ili osvojio DVD za blogera dana.
Tko zna? 
Reći su samo da kad bi već i popustio svojem kolegi iz prizemlja, ni u kakvom ispadu iskrenosti, samohvale, ili slično, ne bi to priznao. To nitko ne bi znao. A ono za što nitko ne zna, nije se ni dogodilo. Ili nije baš tako?....
lostways @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare