zagrebačka trilogija
Blog
četvrtak, travanj 19, 2007
Dakle, nisam se ulijenio, niti odustao, samo me posao jebeno zatrpao. Čak do mjere da se nisam ni logirao ovih par dana i preletio najzanimljivije blogove. U ponedjeljak sam ulovio malo vremena za postić o rođendanu mog sina, ali u pol posta, prekinulo me, morao sam nekaj pogledat na drugom site-u, neoprezno kliknuo link i cijeli tekst je otišao u nepovrat. Odlogiralo me, a copy napravio nisam. Naravno, bio sam bijesan i nisam mogao ispočetka.

Kaj se tog bijesa tiče.... Najviše radim u programu "Mechanical Desktop 6" - strojarskoj inačici AutoCad-a. I postoji neki prokleti bug, koji s vremena na vrijeme poruši program, nakon neke malo zahtijevnije operacije. Prvo sam mislio da je do RAM-a, onda sam uzeo zvijer od stroja i definitivno nije to. S iskustvom svih ovih godina, utvaram si da znam prepoznati situacije, pa, ako se sjetim, napravim "save" prije. Ako se ne sjetim, by-by. Obzirom da u CAD-u radim već desetak godina, radim poprilično brzo pa sam u stanju u roku 15-ak minuta naparaviti užasno puno. Kako nisam tehnički crtač, nego konstruktor, puno puta izvedba ovisi i o inspiraciji. Auto save je uključen na svakih pol sata, jer mi smeta kad svaki čas radi pauzu da bi spremio napredak. E, pa sad može li se zamisliti kakav me bijes spopadne kad se dogodi pad. Uglavnom udaram po namještaju, jer PC mi po svoj prilici treba i ubuduće.  A bilo bi malo preskupo, svaki put kad se to desi ,kupovati novi monitor, npr. Iako ću si jednom priuštiti precizno odmjeren udarac šakom u prozorćić na kojem piše "FATAL ERROR".

Toliko o informatici.
Malo o rođendanu. 
Moj je, sad već, petogodišnjak, rođendan slavio 4 dana. Da, da. I malo me umorilo to. Iako je jedini, pa, eto, neka je. Ali koju smo on i ja zbrku napravili!? Rođen je 15.4. 2002. i bio je ponedjeljak. Sad je to palo u nedjelju. Rođendan za naše frendove (i njegove velike) je, naravno - u subotu. Radi se o škvadri koja ili nema djecu, ili ima, ali veliku. Pa se mi malo okupimo (da se djeca provesele - moš mislit). To u pravilu završi tak da jadničci, njih pet-šest spava u jednoj sobi (sreća kaj imamo ogroman krevet), a mi krkamo po hrani i voćnim sokovima (sic!) do ranih jutarnjih sati. Susjedi su najviše oduševljeni kad im u 4.30 ujutro pustim Hendirx-ev Purple Haze. (tim više kaj oni najčešće partijaju uz ćirilicu).

- Tata, zakaj slavimo u subotu kad je rođendan u nedjelju.
- Zato kaj se u nedjelju možemo naspavati (kako tko, jer nas nemilosrdno, glavobolji i mamurluku usprkos, probudi u pol devet).
- Taaata, a zakaj onda u utorak slavim u Mc Donaldsu? 
- Zato kaj nije bilo slobodnih termina prije (prava je istina da nedjelja ne dolazi u obzir zbog jasnih razloga vezanih uz glavobolju i mamurluk, a neodgovorni mama i tata nisu na vrijeme rezervirali termin pa je preostao samo utorak).
- Taaata, znači onda sam rođen u nedjelju?
- Zapravo, sine rođen si u ponedjeljak, ali ove godine taj dan pada u nedjelju pa zapravo.... i ugrizem se za jezik. Tko će sad to objasnit petogodišnjaku.....

Ponedjeljak, 20.30 h: (Miš dolazi uplakan u dnevni boravak...)
- Maaaama, zakaj mi danas nisi čestitala rođendan?

Toliko o zbrci. Pokušali smo mu objasniti sve ispočetka, no na kraju, shvatili smo da je najlakše utješiti ga čestitajući mu rođendan i u ponedjeljak. Par pusa i zagrljaja pa gotovo s tugom.

Pa smo malo slavili (u najintimniijem izdanju, samo nas troje) i u ponedjeljak.

U krevetu se zagrlili, i zaspali.

I tada, nitko na planetu nije bio sretniji od nas troje. Sigurno. (sad me hitilo na melankoliju)

lostways @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare