zagrebačka trilogija
Blog
ponedjeljak, rujan 10, 2007
Životni ciklus se nastavlja. Nakon prekratkog vikenda, predugi radni tjedan. Miš je ponovo kreunuo u vrtić. Zaželio se frendova, pa je, valjda prvi put, ostao odnosno otišao tamo s oduševljenjem. Raste. Frendovi igraju sve veću ulogu u životu. I to spada u životni ciklus. Neću puno davit s vikendom, samo kratka ilustracija, pa vi procijenite.... 

Ovo nije reklama za ožujsku, samo orijentir veličine. Živi crv, pokazao se kao odlična ješka. Jedina mana - 150 Kn/kg što je dovoljno za 100-injak udica. Ionako, novac, kod mene u morsko/ribolovno/prirodnom smislu, ne igra ulogu, jer kad bih o tome razmišljao, sjedio bi doma. Ove dvije debele smo bacili pod peku, još mi je taj doživljaj okusa u mislima. Ujutro, na zahodu ( da,da, to mi je kao i mnogima omiljeno mjesto za informiranje iz tiskanih medija), prolistao sam zadnje "More". Preletio članak (rekao bih odličan), o brojnim morskim nesrećama ovo ljeto. Nadao sam se da na njihovom site-u ima i taj članak pa da linkam....nema, pa ću ukratko prepričati. Dakle, autor, Radovan Marčić, povlači paralelu s cestovnim prometom. U početku članka, koji dio u cijelosti "potpisujem", iznosi monstruozne brojke o porastu broja plovila, uplovljavanja i čarter kompanija. Tu se g. Marčić i ja slažemo u potpunosti. Malo će to dobroga donijeti nama. Namjerno ne kažem državi, nego nama. Teza koja se provlači cijelim člankom je, barem ja tako shvatio, za nesreće su prvenstveno krivi neuki "pomorci", u pravilu čarteraši. U pravilu, pojam "čarteraši" se provlači kao nešto negativno. E tu, tu se sad ne slažemo. Svi mi koji plovimo, svjedoci smo bahatosti, nespretnosti, nepoštovanja i ostalih pizdarija koje uzrokuju vikend kapetani. Ali to nisu čarteraši. Ne znači da je vlasnik brodice, nužno, i educirani pomorac. Kao što sam već u svojim postovima pričao (pisao), ja sam prvih nekoliko godina svoje plovidbe pristajo zabušavanjem u rivu. Danas više ne. Povlačeći paralelu s cestovnim prometom, činjenicom da je dozvolu za plovidbu moguće ishoditi bez sata praktične plovidbe, moram spomenuti i činjenicu da je vozačku dozvolu moguće dobiti u mjestima bez semafora (primjerice Novalja do ove godine nije imala semafor, kao ni cijeli otok, a imaju auto-školu). Vozači uredno odrade praksu, i onda se zateknu u centru Zagreba, primjerice u 15.30. I odluče parkirati, recimo u Gundulićevoj. Zastoj. Psovke. Trube. Familija štuca. Dakle, nije rješenje (samo) u auto(brodo)-školi. Moguće rješenje, koje predlaže autor, npr. testiranje skipera kao dio check-in procedure, zvuči OK, ali praktično je neizvedivo. Uostalom, tko jamči da iza prve punte neće napiliti 40 čvorova uz plažu, bez obzira što je na testiranju primjerno uplovio. Rješenje je u sustavu. Stroga i redovita (obrnutim redom) kontrola. Ona zahtijeva logistiku. Dobre, kvalitetne brodove i obučene i primjereno opremljene posade. A ne da prilikom spašavanja (kao na Kornatu) otežavajuću okolnost predstavlja nepokrivenost mobitelom. Čuli za VHF stanice?.....Možda uvođenje lučkih pilota, koji uz honorar mogu vezati plovilo s neiskusnim skiperom (vidi,vidi tri-četri nova radna mjesta za male poratiće), kratka, pregledna uputstva sa najvažnijim pravilima "igre" kao obavezni dio opreme rentanog broda...i slično. Čarter sam po sebi, nije loš. Kako bih ja, dohvatio Vis, ili Mljet, pa i Lošinj, Susak, Dugi otok.....bez mogućnosti iznajmljivanja broda. Ne znači da, ako netko nema novca za veliko plovilo, nema pravo uživati u ljepotama cijelog tog našeg blaga - mora. Isto tako, to pravo uskratiti debilima koji ugrožavaju našu imovinu i živote. Sustav. Sustav je u k*cu. A ne, da onaj idiot Krstulović, nakon ubojstva austrijske jedriličarke sidri još opasnije čudovište i to sve pod blicevima paparazza. Uostalom, sličan ću osvrt napisati u rubriku pisma čitatelja. Ploviti se mora, pa će tako i biti. Kad u ljudskim glavama ne bi bilo objesti, ne bi bilo ni motiva za ovaj post. Svako zlo za neko dobro.
lostways @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare